Indijanka vegetarijanka
15.04.2010., četvrtak
Legende o cica macama
|
Cice mace počinju cvjetati još u ožujku, a ima ih više vrsta. Još od djetinjistva mi je bio zanimljiv njihov naziv i zanimalo me zašto se baš tako zovu. Stoga sam, evo pronašla dvije lijepe legende o njima: Drevna poljska legenda kaže da je prije puno, puno proljeća mama mačka očajno plakala na obali rijeke. Mali mačići su natjeravajući leptire upali u rijeku i počeli se utapati. Vrbe na rubovima vode čule su plač mame mačke i poželjele joj priskočiti u pomoć, spustivši svoje duge, graciozne grane u vodu, kako bi spasile majušne mačiće. Mačići se čvrsto uhvatiše za vrbine grane te tako bijahu sigurno izvučeni na obalu i spašeni. Svakoga proljeća otada, kaže legenda, vrbine grane dobivaju sićušne krznene pupoljke, upravo tamo gdje su se nekoć uhvatili mačići. Druga legenda: Seljak, ljut što je njegova mačka pokućarka upravo omacila još jedno leglo mačića, zaključi da je u njegovoj kući previše usta koja valja hraniti pa stavi tek rođene mačiće u platnenu vreću, siđe do riječne obale i baci vreću u vodu (ovo je, nažalost, česta praksa i danas! op. a.). U virovima brze rijeke čvor na vreći se razveže, a mačići ispadnu van. Gledajući stravičan prizor, mama mačka glasno je na obali mijaukala i bolno očajavala. Vrbe što su rasle nizvodno začuše plač mame mačke i iz suosjećanja ispruže svoje grane kao lijane, pa se mačići uhvatiše za njih. Kako je sudbina mačića bila da umru, a njihov je duh bio spašen, tako su mačići postali dijelom vrba koje ih spasiše. I svakoga proljeća, vrbe, stabla bez cvijeća, pokrivaju se nježnim plišanim pupoljcima, dodir kojih podsjeća na svilenkasto krzno mačića.  |
