Indijanka vegetarijanka

21.10.2009., srijeda

DNEVNIK NAPUŠTENOG MAČIĆA: DAN DVANAESTI

U kući je tako mirno. Crno bijelo mače je često mjaukalo i javljalo se na prvi znak društva. Sivi je mnogo tiši i povučeniji. Ipak, voli naše društvo i voli se igrati i maziti. I jako voli papati.

Danas sam ga odnijela van i bio je s nama, nerado se odvajajući od nas. Umalo se dogodila nova tragedija – sin (pet godina star) je nehotice stao na mače. Mislila sam – gotovo je, jer je stao cijelom nogom na cijelo mače. Hvala Bogu, preživjelo je. Boljela ga je noga i malo je šepao, ali kasnije je sve ispalo dobro. Ne razumijem, kao da neka sjena visi nad ovim mačićima, prvo ono jučer, a danas ovo...

Posjetila me prijateljica i rekla da misli da je mače žensko. Ipak, nije sigurna. Opet ništa od davanja imena. Inače, čitam roman 'Djevojke iz Riyada' i ondje sam našla ime Nuri. Sviđa mi se. Može biti i muško i žensko, taman za ovo mače za koje nikako da otkrijem kojeg je spola. No, sinu se ne sviđa... Vidjet ćemo.

Ovo je mače jako čisto. Nuždu besprijekorno obavlja u pijesak i više nema potrebe za čišćenjem kutije, samo očistim pijesak.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.