Indijanka vegetarijanka
26.10.2008., nedjelja
SAMOĆA DUŠE
|
Ponekad mi se čini (zapravo, ne čini, već sam poprilično sigurna) da me Bog zbog nekog razloga osudio na samoću. Samoću duše. O razlozima ovu osude ne znam ništa, ali nadam se da ću jedom saznati. I luta tako moja duša ovim svijetom, ponekad, samo ponekad sudari se s nekom drugom dušom (onda kada dobije osmijeh ili kakvu srdačnu riječ) i kaže: 'Dobar dan, druga dušo!' Druga duša odgovori dobardan i brzo nestane. Iščezne. I opet moja duša nastavi sama dalje nakon ovakvih sporadičnih sudara. Nada se češćim sudarima, dužim sudarima, boljim sudarima. Sudarima u kojima moja duša ne bi dobila samo osmijeh već i razumijevanje toleranciju, komunikaciju zezanciju upravo onakvu kakvoj teži, koju priželjkuje, kojoj se osmjehuje. Autor: ja |
