subota, 12.05.2018.
Majčin dan
Dođe meni još jučer ujutro moja djevojčica i kaže: "Mama, ja ću tebi danas dati iznenađenje. Da možeš spavati s njim."
Ode i donese mi u rukama medu.
"A što ti ono trebam reći kad ti to dajem? Zaboravila sam."
"Sretan Majčin dan?" pitam ju ja.
"E da!" kaže ona sva vesela.
Sakrije medu iza leđa i gleda me u oči.
"Mama, imam jedno iznenađenje za tebe. Taaaaraaa!" izvuče medu od iza leđa i pokaže mi ga kao da ga maloprije nisam već vidjela.
"Sretan Majčin dan!" kaže sva ponosna.
I eto... Što da kažem? Najljepši poklon ikad. Iskreno, vidjela sam ja medu još i večer prije kad ga je mužić kupio, ali svejedno sam se pravila iznenađena.
Nabrala mi je i ivančice kod bake u vrtu, a nabrale smo i božure kod nas pred kućom. Trenutno su baš prekrasni.
Od četvrtka sam na godišnjem. Naravno odmah sam našla tisuću i jednu stvar koju moram obaviti pa sam se već u petak ujutro osjećala nesposobno. Onda mi je nekako sinulo da umjesto da se fokusiram na to koliko sam vremena provela s kćerkicom, da trebam čuvati ovu bebu u trbuhu i što sve jesam napravila, ja se fokusiram samo na gluposti kao jesam li stigla obrisati prašinu iza kreveta ili odnijeti deku na kemijsko. Gluposti. Zato želim svim mama sretan Majčin dan sutra i da se ne fokusirate na gluposti nego na ono što je stvarno važno u životu.
