nedjelja, 04.12.2016.
Nedjeljno jutro
Neke dane probudim se nekako ljuta na sebe i sve oko sebe. Kao da me upikne neka buba zločestoće. Tad je teško biti u mojoj blizini. Ničim nisam zadovoljna. Srećom, brzo me prođe takvo raspoloženje. Uhvatilo me jučer ujutro.
Danas je dobar dan. Bar za sad. Rano je još. Nije ni 8 sati ujutro.
Probudila me Helena kad se počela meškoljiti u kinderbetu. Išla sam joj podgrijati mlijeko i promijeniti pelenu i nekako mi se više nije spavalo.
Jučer sam nakon dugo vremena izvukla MacBook iz ormara. Napravila sam mu mali stolić iza kauča tako da uvijek može biti na punjaču da bude spreman i napunjen kad poželim tipkati. Osjećam se nekako baš dobro zbog toga. U zadnje vrijeme stvano nisam stizala pisati. Imali smo jedan veliki projekt na poslu koji je išao u produkciju 21.11. i zbog toga smo vikend prije imali paklene smjene. Negdje u srijedu 23. sam bila toliko umorna da sam pred kraj dana jedva funkcionirala i otišla sam doma u 17h što je za te dane bilo rano. Sad smo se već ustabilili pa se vraćam u normalu. Nadam se da će ti dani donijeti neki bonus, da će prekovremeni biti plaćeni i da stečena iskustva i znanja budu poslužila nećemu u budućnosti.
Počeo je Advent. Meni je to najljepše doba godine. Volim kako je sve okićeno i svijetlo i lijepo. Bjelovar nam ove godine nešto kasni. Odlučio je netko da kod nas Advent počinje 9.12. sa svečanim paljenjem nekih svjetla. Zaboravila sam već točno. Do sad je uvijek to bilo svečano paljenje prve svijeće na adventskom vijencu. Tako da kod nas u gradu još ništa ne svijetli. Osim tu i tamo neki kafić ili izlog trgovine. Sljedeći vikend planiramo do Zagreba. Nadam se da ćemo uživati.
Ja sam si ove godine kupila kućice za božićno selo iz Lidla. Jedan set sam kupila ja, jedan sam dobila za Sv. Nikolu malo uranjeno. Gledam ih sad i baš su mi lijepe. Natrpala sam okolo vate da bude snijeg i kupila sam boriće u Kauflandu. Poslikat ću jedan od ovih dana pa ćete vidjeti. Sad mi fale neke male figure ljudi i klupica i slično da ga upotpune.
Helena se isto skroz upustila u ukrašavanje. Oblijepila je vrata božićnim naljepnicama pa ih tu i tamo skida i premiješta. Luda je za naljepnicama. Pravi je mali zvrk to moje dijete. Prošle godine je bilo tako lako dobiti lijepe fotke. Ok, nije bilo baš skroz lako. Trebalo se malo pomučiti i zabaviti ju i namijestiti deku i rekvizite i tako dalje, ali na kraju bih uvijek dobila nekoliko super fotki. Ove godine ju ne mogu dobiti da ima kapicu djeda mraza duže od dvije sekunde, a kamoli da nešto drugo napravi. Sve želi dirati. Već vidim kako će kuglice biti posvuda, a najmanje na boru. Morat ću se sjetiti one bolje staviti visoko.
Napunila je 20 mjeseci, dakle prešla je godinu i pol. Vrijeme leti, a dugo me nije bilo, pa se lako zabuniti. Zanimljiva je to dob, ali i izazovna. Ako ćemo iskreno, polako razmišljam i o bebitosu broj 2. Znam da će biti izazovno, ali znam i da želim još jedno dijete. Vidjet ćemo. Nadam se za koji mjesec, pola godine, tako nešto :D Ne baš odmah sada ovog trena.
Lola je dobro. Jede tepih ispred ulaznih vrata. Nema veze da li kupimo novi. Ona ga opet oblikuje. Valjda otirači pravilnih oblika nisu fora. Naš je barem uvijek unikat. Premjestili smo joj kućicu u šupu. Tamo joj je toplije i ne pada kiša. Jučer su nam donijeli paket vreća za plastiku i papir iz Komunalca. Pretpostavljam da su to ostavili na ogradi, a mogli su i dati Loli ako su to napravili. Uglavnom, dočekalo me dvorište puno žutog i plavog najlona. Rasturila je nekoliko vreća i raznijela to po dvorištu, pa sam skupljala. Helena obožava Lolu. Baš se vesele jedna drugoj kad se vide nakon cijelog dana. Moram paziti da ju Lola ne sruši na pod. Imam osjećaj da bi ju najradije odnijela u svoju kućicu. Helena joj pak uvijek želi ići dati slatkiš. Lola obično ide s nama do ladice, pa ja dam Heleni neku trakicu, štapić, rolicu ili sličnu slasticu. Lola za to vrijeme stoji kraj nas i čeka da joj Helena pruži slasticu, a onda je uzme i zbirše nekamo pojesti. Još uvijek je plašljiva. Tko zna što su joj sve radili u životu, ali već se dosta opustila. Metle se boji više od svega. Pokušavam joj uvijek govoriti da joj neće metla ništa, ali uvijek dok metem npr. stepenice, ona pobjegne u najudaljeniji dio dvorišta i ne izlazi dok ne spremim metlu.
Evo, ustao se i mužić. Kaže: "Koja scena. Kao iz Gilmoreica". Zato što sjedim na kauču i tipkam. Gledali smo ovih dana i ovu novu sezonu Gilmore Girls. Nekako je baš bilo kul vidjeti stare likove.
Dosta piskaranja za danas. Za nekih dva sata idemo kod Djeda Mraza. Ove godine su nam rano organizirali pripredbu za djecu.
U sljedećem postu ću staviti i koju sliku. Trenutno je problem što mi slike nisu na MacBooku pa ih ne mogu samo dohvatiti.