četvrtak, 05.03.2015.
28 days to go
Eto, tako smo nekako polako ušli u 9. mjesec trudnoće.
Jučer me pitala jedna prijateljica je li me strah poroda, ali onako da razmišljam o tome i ne mogu zaspati ili slično. Nije me tako strah. Vjerojatno jer ne razmišljam toliko o tome. Beba nekako mora izaći van, pa će valjda nekako i izaći. Samo neka sve bude u redu s nas obje, a bolove, rezove, šivanja, ožiljke i ostale strašne riječi ćemo poslije potisnuti negdje u pozadinu mozga.
Stigao nam je kinderbet - poklon od mojih roditelja. Još nije sastavljen, ali stavi mi osmijeh na lice svaki put kad prođem pored njega. Planiram ovih dana još kupiti neke sitnice. Valjda je već stvarno vrijeme za to.
Prije tjedan dana sam bila na ultrazvuku i beba je bila okrenuta glavom prema dolje, ali licem prema naprijed pa se nadam da će se okrenuti. Imam osjećaj da je pokušavala kroz ovih tjedan dana, a i ja sam pokušavala biti na sve 4 da joj pomognem. Za tjedan dana idem ponovno na pregled pa ćemo vidjeti. Već ima oko 2800 grama. Prognoza mi je velika beba, pa ako ostane ovako okrenuta po svome, doktorica spominje carski. Što bude, bude. Nekako sam se psihički spremila na sve iako vjerojatno na kraju ne bude uopće kako sam očekivala.
Ovih dana beba me udara po organima i rebrima tako da je ponekad bolno. Za sad još uvijek dobro spavam. Puno odmaram. Gledam TV i čitam. Primam posjetitelje. Moram iskoristiti još ovo moje vrijeme. :)
Naišla sam baš na ovu sliku. Nije uopće čudno što osjećam da su mi svi organi zgnječeni. Kad ju ovako gledam, skroz mi je nevjerojatno. Baš je čudo to stvaranje novog života. Cijela živa beba je u meni. :D
