|
|
| < | rujan, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kome ces sad otrovat dusu...
Prodavat istinu za laz
kada mizerju samo znas...
Kome ces sad otrovat dusu...
Za sve govorit 'dobro je'
kad sve po losem poslo je...
Subscribe Free
Add to my Page
Ponovo inspirirana jednim drugim postom, ljuta na muski rod i njihova shvacanja iliti razmisljanja – moram reci sta imam!
Citajuci taj jedan post, doticna osoba je napisala kako mu nije jasno sto je jedna njegiva bivsa draga (koja ga je kao voljela, zaklinjala se na vjernost, ljubav i sve sto mi zene radimo u ime ljubavi) 6 mjeseci nakon sto je prekinula s njim – udala se za drugog!
Napisao je da je istina kako su muskarci pnekad svinje, pa tako tu i tamo zavrse u krevetu s drugom, pa i takvi bezosjecajni ne nazovu sljedece jutro. I spomenuo je da im se ponekad dogodi da zaborave naglasiti da vec postoji netko u njihovom zivotu… Ali ipak, njemu je najgore od svega sto se njegova bivsa udala za drugog za pola godine!
Ne znam ima li uopce smisla da ovo pisem!
Jednom sam voljela. Samo jednom. Onako iskreno i potpuno. I ne zelim vise nikad. Nikad vise tako. Dala sam sve i bila sam glupa; nisam prigovarala kad je trebalo i kad nije trebalo, kao sto inace zene rade. Nisam zapitkivala, nisam njuskala, provjeravala. Nikad nisam imala neke ljubomorne ispade, komentare. Nisam provocirala. Uvijek sam se zauzela za Njega; branila sam ga od svih i svakoga. Nisam vikala, razbijala, inatila se, provocirala… Samo sam bila tu. Voljela. Grlila kad je trebalo. Ljubila. Uvijek bila raspolozena za intimu s Njim.
I sta se dogodilo?! Povrijedio me onako kako se ne povrijedi ni osoba koju mrzis. Znam, sama sam si kriva. Svjesna sam toga i previse.
I sad da me netko osudi ako upoznam muskarca koji ce me drzati kao zadnju kapljicu vode na dlanu, kojem cu biti sve sto je Onaj bio meni… I da pocnem zivjeti s tom osobom za 6 mjeseci. Govorim zivjeti, a ne udati se jer ne vjerujem u brak i necu se udavati ali to je meni isto…
Uglavnom, zasto ne? Pa sad bi dala sve na svijetu za tako nekog! Molim te Boze da mi uđe u zivot osoba koja ce me usrecit! Znam da ce naici, samo bi zeljela biti te srece da se to dogodi kao njoj, u roku (samo) 6 mjeseci! Kada bi sad upoznala osobu koja ce me znati i moci voljeti ovakvu kakva jesam, ogorcenu i tuznu, bijesnu i hladnu, zivu samo s vremena na vrijeme… Kad bi sad u moj zivot usao muskarac koji ce me cijeniti, postovati, gnjaviti onako kako ja to volim, ljubiti, maziti, tetositi, ubiti njeznostima… Ma na kraju krajeva, netko tko ce moci dodirniti moje bezivotno srce, nikad ga ne bi pustila! Jer malo sam se opametila. Hocu nekome biti sto je On meni bio. Zelim biti tako voljena ali ne zelim vise tako voljeti. Da, malo sebicno zvuci. Ali briga me. Imam i ja pravo biti sebicna nakon svega ako ce mi to pomoci. Da me netko osudi sto sam naponok stretna pa bilo to i za mjesec dana, ja bi ga osobno ubila!
On je digao frku jer se ona udala za 6 mjeseci!!! Pa blago njoj!!! Zavidim joj ( ne na udaji vec sto je pronasla to sto je trazila!) i svaka joj cast. Samo me zanima koliko bi vremena po muskoj procjeni trebalo proci da to ne bi bila tako velika stvar! Godina? Dvije? Pet? Koliko?
Ili jos bolje… Da je njemu naisla osoba, bas ona koja mu je trebala i koju je trazio, za 6 mjeseci ili manje… Mozda se ne bi odmah ozenio, ali jednako tako ne bi ju nikad pustio ako je pametan!
Samo sto se to njemu nije dogodilo, pa je on bijesan na nju. E da mi je vidjeti kako bi situacija izgledala da se malo likovi zamjene…