Blogerica Romanin piše o muško-ženskim prijateljstvima i o tome kako bi očajnički htjela imati najboljeg prijatelja. U njenim riječima:
"NJEGOVA mezimica. Mog najboljeg prijatelja. Da me čuva, da brine o meni. Da mogu doć kod njega
doma bez šminke, u debelom PMS-u i pričat kak mrzim cijeli svijet, a on će me blago pogledati,
napravit mi najfiniji čaj, sjest samnom na kauč, pokrit me, i mazit me.
Reći će mi kako sam najljepša osoba na svijetu i da nisam takva kuja kakvom se činim."
...
"lijepo mi je pričat s njima, i vidim ih kako doma peku palačinke dok ih prijateljica i ja
gledamo sa kauča i smijemo se ironiji. No, nije to bitno."
Muško-žensko prijateljstvo je teško moguće, a obrnuto tek malo više. Naravno da nije luda što to želi. Svaka bi cura vrlo rado imala takvog muškarca koji se brine za nju, s kojim se zabavlja i osjeća zaštićeno, razumije se i dijeli sve. Koja ne bi? Da sam žena, i ja bi isto to.
Ali problem je u tome što je prijateljstvo most koji se gradi s dvije strane, a oni od nje nikada neće imati iste takve koristi. Ona će njihov odnos sterilizirati i držati ih na udaljenosti kao prijatelje, jer oni od nje ne trebaju isto to da ih pokrije, mazi i kaže im da su najbolji na svijetu, niti će ih razumjeti ako joj budu pričali o problemima sa svojom djevojkom. Ona mu ne može ponuditi da se osjeća zaštićeno, ili da ga brani od nasrtaja pijandura. Možda će mu moći dati nešto razumijevanja i (ne baš preciznih) savjeta, no to može dobiti i od muških prijatelja, bez držanja na udaljenosti.
Što ako prijatelji ne bi nikada spavali s njom, čak i kad bi mogli (a to nikada neće biti slučaj jer, po njenim riječima, bitno joj je da su zgodni, i.e. poželjni)? Skoro nemoguće. Nažalost, jednom kada ih je smjestila na sigurnu udaljenost u prijateljskoj zoni i isključila bilo kakvu mogućnost ljubavi i intimnosti, nije joj ostalo puno toga što im može ponuditi, osim da im pomogne upoznati neku prijateljicu. Nije slučajno da piše samo o stvarima koje bi htjela dobiti od njih - njena potreba je u srži egoistična.
"Sve bi to bilo još lakše da nisam u vezi 3 godine. Sad dolazimo do pitanja, koji će ti kurac
onda frend kad imaš dečka da te tješi i da te voli i mazi i pazi. E jebiga. Ponekad sa svojim
dečkom nisam na istoj valnoj duljini. On je krasna osoba. Pažljiv, nježan, drag, uvijek spreman
pomoći. U meni vidi Boga. Onda dolazimo do njegove druge strane, posesivnost, ljubomora,
pesimističnost, manjak samopouzdanja, ilitiga kompleks manje vrijednosti. To je užasno."
...
"Jesam toliko jebeno bolesna osoba kad želim imat nekog tko će me uz dečka
tretirat ko princezu?"
"...posesivnost, ljubomora, pesimističnost, manjak samopouzdanja..." je ključno. Ako cura za dečka izabere nekog tko je pali, a ne nekog bez gornjih osobina, tko će joj biti i najbolji prijatelj, ima točno ono što zaslužuje. Sad ćete pomisliti da je ovo okrutno i da to nije ono što zaslužuje ali, kao žena, ima moć odabira. S velikom moći dolazi i velika odgovornost.
Zašto bi potencijalni prijatelji sjedili s njom i slušali o problemima s njenim dečkom - treba li njima u životu da slušaju o karakternim manama nečijeg dečka, ako oni sami nisu takvi i zbog toga su nagrađeni s manje seksualne pažnje? I zašto da riskiraju neizmjernu bol koja će nastati ako se zaljube u nju, a ne mogu ništa učiniti s tim jer su se obvezali da će biti njeni pitomi, sterilni prijatelji?
Negdje u temelju muško-ženskog prijateljstva, kao temelj stabilnosti, leži neizrečena kapitulacija muškarca - da je prihvatio da nikada neće spavati s njom - u osnovi, da će prihvatiti da ga se sterilizira. Budući da je to u suprotnosti s biološkom svrhom postojanja, teško će do toga doći bez tenzija. Tranzicija u prijateljstvo mora biti normalna, ne "rez" i ultimatum. Ako je žena agresivna i odmah dočeka muškarca s tim "bit ćemo samo prijatelji", on bi je mogao jednako tako dočekati s ovim: "već imam dovoljno prijatelja. Zbogom."
I da, unatoč svemu rečenom, ja imam nekoliko prijateljica i ne smeta mi da moja cura ima prijatelje
- Igniss
|