https://www.mariongluckclinic.com/blog/10-estrogen-boosting-foods.html
https://www.zeebiz.com/india/photo-gallery-flax-seed-pomegranate-to-nuts-eat-these-foods-to-balance-your-hormones-120862 kao što je valjda već poznato ili nije tko će to znati zapravo,što je kome poznato? sva sam u tome da samoj sebi olakšam perimenopauzu i prelazak u menopauzu i naravno obitavanje u istoj, kad ta nadođe. Trebalo je više od pola godine da se simptomi tamo svrstaju jer vrli liječnici ne gledaju dalje od svoje specijalizacije uglavnom, sve se svodi na BROJNE neugodne simtome perimenopauze, o kojoj čak ni ginekolozi ne raspredaju puno, brzi su na nuđenju lijeka, (ne) pitam se zašto a imalo bi se što raspresti... jučer sam sa već trećom kolegicom na poslu slične životne dobi pretresala simptome i ona je bila vrlo sretna da ima jednu poput sebe za razgovor 'stvarno ti velim, sretna sam kaj mi nabrajaš sve kaj mi nabrajaš, jer sam već misilila da sam luda' znači: godinama pred menopauzu teče doba zvano perimenopauza u kojoj još imaš mesntruaciju ali i razne simptome hormonalne promjene koja vodi , koračić po koračić, do menopauze. Simptomi: nasumice kako mi padaju na pamet: aritmije, 'treperenja' srca skraćivanje ciklusa i zbog toga dojam da uvijek upravo imaš menstruaciju, ili samo što nije jače izljeve krvi (sretno sa držanjem željeza u normali) poremećaje u spavanju (noću se budiš, ili ne možeš do zore zaspati a ujutro, kada moraš funkcionirati, glava ti je ko bubanj po kojem su cijelu noć lupali) često piškenje (naravno, noću češće :)) ) povlačenje zubnog mesa problemi sa vidom sušenje kože mislim da se i gubitak koštane mase prišuljava ali sama još nisam imala susret s time, pojačane osjete SVEGA od čega postaješ osjetljiva kao u trudnoći emotivno osjetljiva razdražljiva na glupane u okolini njušiš kao vučica i živčani sustav ti je osjetljiv onda, da!, valunzi, naravno ili se znojiš kao da plivaš kroz bazen, ili ti je vruće kao da plamti vatra u tijelu preferiram ovo drugo, od prvog sama sebi drugačije mirišim da ne kažem smrdim po bobi štapićima ako baš morate znati onda, glavobolje: ja sam osjetila jako pozadinske, i one pojedinačno pikajuće također su moguće migrene do povraćanja neke osobe imaju vrtoglavice, to nemam, ja imam neka stanja pritiska i stiskanja u vratu koja dovode do navale krvi u glavu, trnce, šumljenje u ušima, navale vrućine u glavu i prijetećeg osjećaja prijeteće nesvjestice. Jučer mi se to dogodilo jer sam prejako zabacila glavu ali sam uhvatila događaj u nastajanju i brzo spustila bradu na prsa i rukama izvukla glavu 'gore' ovo bi bila čito mehanička smetnja, ovaj put, ali mene takve stvari hvataju i bez mehaničkih stiskanja vrata /baze lubanje, pa se onda to pripisuje hormonskom disbalansu.... također, 'premiještanja' masnih djelova tijela su tu debljanja moje VELIKO pitanje je zašto se žene ne obavještava o tome, i informira što sve same mogu poduzimati da si pomognu nego ih se, kad osjete tegobe nudi ljekovima???? ili stupidnim savjetima da se posvete nečemu što ih veseli (neurolog) kao da su smetnje koje imaju puki plod njihove mašte koji zapravo samo umišljaju, baš kao i sve neugode skopčane s njime (plodom mašte) također, još simptoma dani kada imaš vatu u glavi, časna mi riječ bio je period prije jedno dva mjeseca kad nisam dvije s dvije riječi mogla spojiti koliki metež i zbrakanost mi je bila u mislima..... Jer gle čuda, radim Qi gong vježbe već jedno mjesec i pol, recimo tri put na tjedan, što je malo, moglo bi i više i moram priznati da mi se simtomi povlače, koliko vidim. (a i činjenica da sam ovoliko ispisala to potvrđuje :D ) u petak imam neurologa, da prijavim sva zbivanja i baš me zanima komentar. također, šopam se orasima, suhim marelicama, bučom, sezamom, suncokretom i sl (sjemenjem) doslovce se naočigled tovim ali mi je BOLJE!!! nemam takve napadaje mučnine na nepcu, prelakog udaha kroz dve strane vrata boli u bazi lubanje a ni napada prednesvjestice. ono što je interesantno, niti kroz koronu nisam uopće osjećala ništa od toga, niti kroz dva tjedna oporavka iza toga! Totalno opuštanje, spavanje i odmaranja nesumnjivo doprinose smanjenju svih hormonalnih muka. TOTALNO opuštanje, a ne neko falšno, prošvercano između dva odlaska na posao u danu, između suđa, veša i smeća, i pitanja 'kamo ide moj život?' :)))) (to je tema idućeg traktata) Došla sam na ideju da na poslu osnujem klub za menopauzičarke u nastajanju. Da ne moramo baš svaku pomoć pronaći SAME!!! Najbitnije nije nikada izrečeno: normalno je da vam ti simptomi (koju mogu biti jaki, može biti više njih na hrpi, mogu pogoršavati vaše dotadašnje zdravstvene probleme) mogu interferirati sa dotadašnjim životom, koji je cijeli skrojen prema vašim dotadašnjim mogućnostima, vašoj dotadašnjoj snazi, i sasvim je legitimno da UZMETE prostor i vrijeme za sebe (ne govorim o jednom tjednu, nego o više godina posvete sebi) toliko koliko trebate i sami sebi preorganizirate i nanovo ustrojite život, uzevši u obzir svoje tekuće potrebe. naravno, za očekivati je da će se neki balans ipak jednom i dogoditi, a tada treba iznova revidirati....sve :))) U osnovi, svaki novi dan bi trebao biti slobodan od 'jučer', ali dobro, to ne možemo očekivati na ovakvoj razini postojanja... :) Za kraj traktata dvije noćne zgode, i dva predjutrošnja sna: Zgoda1: ponekad se zapitam što to radim u trenucima u kojima se uobičajeno ne radi ništa jer bez dnevne svijesti ležiš u krevetu, probudim se usred noći, sleđena u ledenoj sobi (barem je takav osjećaj) a uredno sam se pokrila do pasa, pri čemu ležim u potkošulji, majica mi je skinuta i zgužvana u 'kuglu', položena na mom grlu (?). Onak, čudesna slika, ležim na leđima uredno i pravilno, očito sam se skidala u snu, ruke ravno pružene uz tijelo, pokrivač do struka, majica na vratu i sleđena tako kao da.....hm...čekam.. Zgoda 2: probudim se, vrata sobe širom otvorena i gledam na sat u daljini na kuhinjskom zidu. Mračno je i jako, jako sam umorna, ali sat pokazuje (već) 6 i 10. Legla sam oko pola jedan, i sada očajavam kako sam umorna a već je 6 i nešto, a trebam ustati u 7. Fakat devastirana tim naporom koji ću morati skoro učiniti, zaključujem da onda barem treba odrijemati do sedam, kad je već to sve što se nudi. Zaspim. Probudim se, dakle, ponovo, i kroz mrak ne vjerujem svojim očima, škiljim i pitam se jel mi se čini, sad je pak pola četiri.... pola četiri?? Dobro, pomirim se sa pola četiri, mifim, mifim, aha, to nije bilo 6 i 10 to je bilo 2 i 30 :))))) dobro, izvrsno, do sedam se može još DOSTA!! odspavati sretna, zaspem. probudim se, dakle, treći put, prošlo je pet... fala ti bože!!! zanemarit ćemo ovo konstantno probuđivanje i fokusirati se na puno bitniju činjenicu: još nije sedam!!! Thumbs up!!! :)) Vrijedi još probati zaspati. :)) Zaspem. dalje više ne znam kak je išlo, tko je koga probudio kojim redom ja/kćer/budilica 1/budilica2.... Koju naročito pozitivnu stvar ste mogli primjetiti u cijelom ovom cjelonoćnom zbivanju? Niti jednom nisam morala ići piškiti!!! :)) Znači, bila je to uspješna noć. :) Snovi: sad mi se više ne piše, ali prvi san u goste cijeloj obitelji došao je neki mlađi frajer iz neke od država bivšeg SSSRa došao je nekom drugom, ne meni, ali ja sam bila ta koja je nekako ispala zadužena za prehranu i cijeli sam sam se bavila nabavkama hrane i konstatacijom da što god pojede ostaje i dalje gladan iako se on stalno zahvaljuje i vrlo pristojno niti ne spominje takvu mogućnost je osjećam da mu koja god količina hrane ponuđena nije zapravo dovoljno... sam dva: vedran i ja :)) ovaj sam je u kategoriji onih snova za koji kažu da je tako živ da nemaš sumnje da se zbio intiman je, sa osobnim dogovorima, pa ga nema smisla pisati, nego tek ja da ga pribilježim, da se sjetim. Ono što je tu bilo divno, i za mene posebno ugodno je taj osjećaj sigurnosti, kojeg nisam osjetila već dugo, dugo, dugo i osjećaj sigurnosti koju zajedništvo pruža nije to smanjenje osjećaja odgovornosti, nego više mogućnosti dijeljenja brige i emocija u određenoj situaciji i pretresanja svega sa osobom koja u toj stvari ima isti emotivni interes kao i vi. Uglavnom, tak. Idući traktat već je na pomolu, ali sad prvo pospremanje kuhinje i či gong. Bajbaj |