Naravno to podrazumjevam da pjeva, i to solidno, ne dobro, ne prekrasno, nego solidno, jer malotko ne pjeva dobro kad uz sebe ima elektroniku vrijednu nekoliko milijuna dolara. Tatica joj zapravo sve kupuje uključujući karijeru. Ona to pohlepno uzima zdravo za gotovo, nazivajući sebe Madonnom, zapravo osobom bolju od nje.
Što ćeš, pričam o bogatoj razmaženoj bogatašici, koja još dodatno zarađuje, jer se zabavlja,okolo pohaja, lupajući 24 sata dnevno.
Da ne govorim o spotu, u sitnom bikiniju jako našminkana, a snima na plaži... pa tko normalan stavlja toliko šminke, uopće na plažu???
Ona svoje tijelo promovira, čini na jako jeftin način...
Mislim da je s tim spotom Hollywood pao na vrijednosti, cijeneći nekvalitetnu robu. Nadala sam se da će kritičari biti iskreni i objektivni, a ono hvale na sva zvona početak, takve, kako oni kažu, blistave karijere... budimo realni, vjerovatno u tome ima prste upravo otac Hilton, potplaćujući kritičare i novinare.
Hitovi postaju glupe jednostavne pjesmice, bez smisla, i bez nekakvih iskrenih misli prilikom pisanja, upravo takvih (idiotskih) pjesama. U njezinu obranu mogu reći da je pjesma lako zapamtljiva, i brzo uđe u uho, ali ljudi uđe i ona za reklamu sredstva za čiščenje.
Mogu čak reć da i nije tako glupa, ako može unovčit svakojake gluposti, od parfema sa njenim imenom, preko pojavljivanja na nekakvoj dodjeli nagrada.
Nešto se drastično treba promjenit u glazbenoj industriji!!!
Ja je jednostavno ne poštujem, jer je svoje bogatstvo stekla, i olako uzela...









I za kraj uživajte u «prekrasnim» Parisinim izjavama: ( koje mi nebi smetale, da su istinite)

« Nikad nisam znala kakav talent leži u meni, bolja sam i od Madonne!»
( Madonna ima više od 20 godina vrlo uspješnu karijeru, sa popraćenim nagradama...)
« Uvijek sam imala dobar glas, ali to nisam uzimala za ozbiljno...»
( ????)
« Napisala sam čak 7 pjesama, ljudi ja sam zvijezda...!»
( Juri zeka iz daleka oblio ga znoj...)
( na snimanju spota)« Ova pjesma je već hit...», «Moj prvi hit!!»
( Tužna istina)
i naravno izjava, za sva moguća pitanja, koja ju je i proslavila:
«Yes, that's hot..!!!.»
( nemam komentara...)


I naravno pjesmica- zvijezde su slijepe... neću je stavit zbog zdrastvenih poteškoća koje ima, ( čim ju čuje) moja frendica Linkica...

simpatičan kviz...


Srce ili um?

Quizzes for your site @ takefunquizzes.com

Sve sam kviziće maknula... pošto imam nešto noviji predložak... hvala ljudima koji su rekli svoje mišljenje...

Okrutni lopovi & veliki ljubavnici





Ova ljubavna priča malokome nije poznata, dva ljubavnika lopova koji su tijekom 90-tih godina neumorno pljačkali i ubijali. Mnogi ne znaju da su bili veoma okrutni sadisti.
Clyde Berou je rođen 24. 03 1909 godine ( isti datum kao i moja frendica Linkica), gdje je već na svojoj obiteljskoj farmi okrutno mučio životinje.
Bonnie Parker je rođena 1911. u pobožnoj bapstističkoj obitelji. Otac joj je umro kad je imala samo 4 godine i svojim preseljenjem, je odredila svoj životni put.
Nakon prvog neuspješnog braka, koji je raskinut zbog muževe doživotne robije zbog ubojstva, upoznala je Clydea Berou. Tada je Bonnie imala 19, a Clyde 21 godinu.
No, Clyde nedugo zatim završava u zatvoru zbog krađe automobila, i oružane pljačke. Draga ga spašava krijumčareći mu pištolj u zatvor. Pravda koja je bila spora, ipak je ulovila kriminalca i završio je na robiji dugoj 14 godina.
Opet se lukavo spašava, nagovoreći drugog zatvorenika da mu odsiječe dva prsta, da bi dobio otpuštenje od zatvora. Sretan i zadovoljan, vratio se zaručnici Bonnie.
Pošten život nije bio za njega , kao ni za nju, govoreći nam podatak da je čak i pokušavao raditi pošten posao.
Nastavili su sa pljačkama diljem Amerike. Do 1933 su ubili oko 8 ljudi zbog malih svota novaca. Ubijanje im je postalo automatski refleks.
Novac bi trošili na hotele, zabave, pića, ali ga nikad nije bilo u izobilju..
Mnogi ne znaju činjenicu da su pljačkali zajedno sa još dva čovjeka, s kojim su postali banda.
Clydov brat i žena Blance su im se također pridružili.
Brzo su se našli na svim listama najopasnijih kriminalaca, ali su bili pametniji i domišljatiji od policije.
Banda se je ubrzo raspala, bježeći pred policijom. Jedini koji su ostali živi su upravo bili Bonnie i Clyde, neumorno biježeći pred svojim finalnim krajem.
To im je bilo znatno sporije s činjenicom da je Bonnie bila teško bolesna, zbog nedavne prometne nesreće. ( autom su pali u provaliju),
Sa njegovih 25 i njezinih 23 godina ušli su u legendu, kada je policija izbušila auto, neprekidno pucajući, na već smrskana tijela.
Mnogi ih ipak pamte kao heroje, unatoč njihovim okrutnim ubojstvima. Ta romantična priča još živi, i nikad neće izumrijeti.
Mislim da je to romantičnija priča od nekog pekmezastog ljubića. Znam da je puno poklonika ove bande, ali ljudi nemojte početi okolo ubijati ljude iz gušta, šteta metaka...



I naravno prigodna pjesma – Jay.z & Beyonce- Bonnie & Clyde

Naivke, možete ovo pročitati misleći da govorim gluposti, ali neke cure su stvarno, mogu reć,bedaste ako misle, da je ovo dobar povod za seks.
Ti primitivni luzeri svakoga dana pokušavaju neku namamiti u krevet, ali zbog ovakvih cura im to i više nego uspjeva.
Ucjene su im sastavni dio te rutine da im se, kako bi oni to površno nazvali, posreći. Poslije ni ne trebam govoriti, kako se ona iskorišteno osjeća, ali sama si je kriva.
2% muške populacije stvarno nije tako površno, ali na 95% cura koje nisu maneaterice, kao iz predhodnog posta stvarno ne zadovoljava činjenica da je toliko dobrih dečkiju. Sada pitam: da li su svi takve svinje?
( naravno ne želim vrijeđati, te inteligentne životinje). Sada će se tijelo puno testosterona pobuniti na ovu primjedbu. Ako se je netko uvrijedio prilikom moje analize, slobodno nek' ostavi komentar, tvrdeći da nije seksualni ovisnik. Trebat će mu puno dokazivanja prilikom toga.
Znam da se naše pubertetsko ponašanje, navodi na dvije stvari: seks i hrana. Ali ljudi, imamo glavu i razum. Da li moraju muškarci samo onom manjom mislit? Stvarno ne moram objašnjavat. Ne. I što je taj pojedinac stariji to više razumije da nije sve u fizikali, naravno u grudima i stražnjici, književno rečeno.
Post posvećujem jednoj curi koja svaki dan treba odgovoriti na takvo pitanje, odnosno vrlo često.
Kako iz naslova govori, ta ljubav neće dugo trajati, ako su njegove potrebe daleko ispred njenih.To nije ni ljubav.Glupo mi je uopće upletati u to nekakvu ljubav, ali takvo je pitanje najčešće. Mislim da pojedinac koji je sad na meti moje drage sestrice, ne zna ni što je ljubav, ma ni zaljubljenost, ali o seksu je teoretičar, profesor i doktor, ma seksolog. Te gluposti premašuju njegova plitka razmišljanja.

Svakog dana se mi ženske pitamo: «moramo li vjerovati muškom rodu, hoće li nas iskoristit.»?
Ja sam odavno prešla na pitanja, ( kad mi se netko npr. upucava): Što hoćeš seks ili brijanje? (naravno neće dobit ni jedno ni drugo)
Više volim kad nešto i znaju reći prilikom nekakvog jadnog flerta. Laskanje je baš hrana za iskompleksirane, i ljude nezadovoljne sobom. Naravno da godi, ali svatko zna duboko u sebi kakav je i za što je sposoban. Ta upucavanja znaju zvučat poprilično glupo slično: «Fale dvije zvijezde na nebu, sad sam shvatio da su one u tvojim očima»!
To je totalno prozirna fora, još i ako je pročitaš u mobitelu, u poslanim porukama za drugu osobu, dođe ti da zagrliš wc školjku.
Prikriveni sam ( napominjem) prikriveni romantičar, i meni je romantika da: idemo zajedno na kawasakija, ili skakati bungeee, roniti zajedno, logorovati na zabranjenom mjestu.
To vam neće učiniti netko tko je presebičan, egocentričan i tašt, moglo bi mu pokvarit frizuricu. Jedino što takvi zaslužuju je dobro zaljepljena pljuska.
Osvajači su mi simpa, ali sramežljive više definitivno volim, oni neće pregledavat cjelu ulicu tražeći boljeg komada od vas.
Što se spavanja tiče, nikad( nikad uopće) to neću napravit sa nekakvim umišljenkom, te mu poslije grozote od seksa, reći: «dušo fenomenalan si, junior ti je tako ogroman, i oduševio si me svojom izvedbom»! prije bih se objesila za luster. I mogu sa sigurnošću reći da lake cure su maloumne i pribedaste cure, jednom riječju: glupe! Sramote naš rod.
Dosljedne i pametne ženske će me shvatit, dok one već napomenute, će začepit svoju prljavu gubicu.
Morala sam se ovako izražavat jer bahati macho kreteni stvarno ne zaslužuju drugi pridjev uz njihovo ime. Ženskice budite malo nedodirljive, u granicama i oni ( kako tako) normalni će doći, ne sramotite se, i bar ako odlučite spavati sa takvim moronom, uz svoju glupu odluku dajte se barem zaštitite, jer ne znaš koliko je još taj mulica preveslao, ili da slučajno ne donesete nekakvo glasno derište na svijet, pa da se ono mući, zbog tvoje nerazumne odluke.

OSVETA ZA "MUŠKARČINE"


Jer su došle žene koje hladnokrvno paraju muška srca. Tih kuja (oprostite na izrazu), je sve više. Šire se planetom. Kao što pjeva Nelly Furdato, žderačice muškaraca. One su neovisne, hladnokrvne,odlučne, borbene, jake, frigidne, ne prezaju ni za čime, i imaju jasno zacrtan cilj... previše slušam priča kako ti macho muškarci okolo varaju i lumpaju. Njih naravno nitko neće prozvati kurvama odnosno žigolima, već su glavne face. Molim vas, stvarno to mogu reći samo debilni idioti. Budi suprug sa ženom i 6 djece, e to je već drugo, to je već nešto.
S takvim manipulatoricama i muškarčinama, mogu reć pravilan je omjer na planetu. Žene to, međutim rade na drugi, sofisticiraniji način.
Takvim pametnim stvorenjima treba samo jedan znak zainteresiranosti da te pretvore u ultra poslušnog roba, bez morala i dostojanstva.
Ja nisam takva, niti ću biti, ali imam poprilično frigidnu i bitchastu narav, koja me drži uspravno. Normalno da ne volim zlobu, ali je minimalno nužna u granicama.
Više nismo očajne kućanice, niti ćemo ikad više biti. Čak i u istoimenoj seriji žene poprilično vladaju situacijom i svojim partnerima, ako ne i potpuno, dobivaju što žele, i znaju to zadržat. Nisu one očajne, daleko od toga.
Mijenja se opće stanje kad nismo imale pravo glasa, ili šansu za obrazovanje. Drago mi je to čuti. Smiješno je to da, iako takve žene vole sebe stavljati u prvi plan ,te partnera zanemarivati, muškarcima je to neodoljivo. Oni vole vidjeti nadmoć, naravno dok ju mogu kontrolirat, no ova je jača i od njih. Maneaterice, lijepo papaju muške, tražeći puno, pružajući malo, ali dovoljno da oni daju još.
Gaze sve pred sobom, i one nažalost dobre dečke, ali takvih je jako malo. Neka nauče lekciju, da se nije lijepo igrati sa šibicama kraj vatre, netko bi se mogao zapaliti. Brane naš spol, igraju se Boga, pohlepno traže još, kad već imaju sve. Tko ih ne bi volio upoznati. Samopouzdanje iz njih pršti, naravno i s razlogom, jer ako i mala sitnica joj fizički smeta, pretvori u svoju prednost. Jake na riječima, snažne na djelima, dođi i upoznaj je.... ili ćeš pobjeći... you can run, but you can't hide, there is maneater waiting for you....



Za sve Maneaterice, i one koje to žele postati... jedna prigodna pjesma...

Napokon nakon 3 duuuuuuge godine želja koje je bila prva na listi velikih i teško ostvarivih se ostvarila. Joj taj čovjek me očarao. Možda pišem kasno jer se to dogodilo 1. lipnja ove godine. Al' moram pisat o ovome... Jednostavno to je bilo nešto najljepše u mom popriličnom dosadnom ,depresivnom životu. U Rijeci su bila 2 koncerta. Prvi je međutim bio 23.veljače sa Tonijem, i slatkić je bio samo gost. Naravno to svi znaju uključujući moga brata, koji je morao napomenuti da sam samo zbog njega, mog Tošića, došla.
Dan prije se trebao održati nekakav miting za fanove sa Tonijem i Tošeom, ali Toše nije stigao doć... bila sam na rubu plača... imala sam nekakav čudan osjećaj olakšanja, jer moje srce bi teško moglo izdržat vidjet takvog anđela.
Ušli samo u dvoranu i odmah je počelo prepipavanje za pištolje, noževe... LJUDI BUDIMO REALNI TKO BI RANIO TOŠEA??? Takvi ljudi kao on se rađaju jednom na 100 godina.
I danas se sjećam što sam rekla frendici (linkici) ako budem našla čovjeka kojeg ću voljet više od njega, iz ovih stopa se udajem.
Najgori dio koncerta je bio kad mu se mulica dignula na stage. Bila sam bijesna, brat je rekao: «Ajoj sis' nemoj poludit, vidim da ti iz ušiju dimi»...
Ma kužim da ga ljudi vole, ali sam tako posesivna, čuvam svoje... to nije moje, I know.
Joj taj čovjek je nevjerovatan, naprosto ga obožavam. Sutradan od prvog koncerta provela sam u grču, jer sam tijekom njegovog nastupa imala tremu, kao da ja nastupam u dvorani mladosti, a ne moj Tošić.
Moram napomenut da je to bila poprilična vježba za moje mišiće ( da mi takva svaki dan). Takvu bol u trbuhu nikad nisam imala, bila je neizdrživa.

Nedugo zatim sam saznala za drugi, da je spektakl godine upravo on.... njegov samostalni koncert. Znate onaj filing kad dobijete na lotu... ne? Ni ja,ali upravo sam to tako doživjela. Intenzivno, privrženo. Moja frendica Linkica mi je već u ožujku rekla da se to sprema, a ja ko' ja imam samo optimizma za druge, joj nisam vjerovala... ma da neće moj šečerić doći.. ma ne...
Po jumbo plakatima koji su bili gradu sam doslovce plazila... sve male sam otkinula, i sad su u mojoj privatnoj zbirci...
Takav se jedan jumbo našao na putu do škole. Moje prijateljice su me odjednom počele izbjegavat... ne znam zašto možda jer sam ga pozdravljala, i pjevala malo glasnije «srce nije kamen, da ga samo baciš....».
Došao je i TAJ DAN, odnosno dan prije 31. svibnja bio je opet zloćudan miting. Saznala sam preko frendica koje znaju da sam lunnytick za njega.
Odmah sam se spremila i sa linkicom krenula u «rat» na Tošeov autogram. Bila sam mirna dok mi nije došlo do glave, pa vidjet ću ga, blizu će mi bit... NAPOKON, NAPOKON, vikala sam iz petnih žila.
Došle smo sat prije, i naoružana plakatima, markerom, cd-ima, ulaznicama, nestrpljivo sam ga čekala... skoro zaboravih kupila sam mu poklon. Pošto znam da obožava majku Tereziju, koja je makedonka kao i on, kupila sam mu knjižicu sa njezinim spisima, i drvenu golubicu.
Trgovina Dallas bila je spremna za tog zlatnog goluba, ne moram ni napominjati da me u trgovini svi znaju kao pomahnitali fan, ali sve je ok...
Netko je popriličo hladno najavio njegov dolazak. Peh koji me hvatao ponovo me je zarobio crkle su mi baterije od aparata... ni ne moram vam govorit da sam pretrpila «LAGANI» nervni slom. Ali ponovo me spašava frendica, kupujući mi baterije. Kasnije je brat malo ostao bez zraka kad sam mu lagano stavila ruke na vrat.
A kad se pojavio.. obasjao je sobu, svijetlo je zasjalo, i naravno počela sam histerizirat: «ne mogu vjerovat, ne mogu vjerovat», govorila sam živčano dok sam bila stišnjena u kut zbog prenapučene prostorije. Joj, joj joj.....
Dok sam čula kako fotoaparati škljocaju, napokon sam došla do njega.svima je dijelio puse.
Sve moje rekvizite je marljivo potpisao. Pošto sam bila apsolutno u ekstazi počela sam pričat ko navijena: « kako da govorim na vi ili ti, za Vanči potpišite... ups potpiši. Pričao je, mogu reći puno samnom, smiješak nije skidao, pozvao me je na koncert, ne videći da upravo potpisuje ulaznice.
Dala sam mu poklon i rekla ovo je za vas ups tebe, od srca. Škljocnuo me je fotoaparat, dok smo bili u tom momentu. Vidjela sam kako mu se oči sjaje, prekrasne smeđe oči, mogu reć stvarno najljepše, jer se vidjela lijepa dobra duša, ogledalo duše što drugo.
Dobila sam i pusu, joj njegova neobrijana brada, odjednom sam ga,pazite sad, za lice lagano uhvatila i na veliko iznenađenje ljudi upitala a drugi obraz...? naravno poljubio mi je i desni... a mogao je i ugrist... (pa imali on, ili ne pjesmu tko ti to grize obraze...?) nije dugo ostao žurio se na tv « R kanal» , i kad mi je došlo do glave što sam napravila, počela sam tulilt ko' malo dijete od sreće...

I spektakl godine je 1. lipnja počeo. Bila sam u drušvu sa bratom i Linkicom. Jadnog brata tjeram na sve koncerte samnom,pa je i ovaj bio u planu... i da mi se naravno oduži za crknuti fotoaparat...
Na ovom koncertu mi je bio sadašnji, sad bivši dečko, koji se škicao okolo sa mulicama, dok sam ja kako on to lijepo kaže hipnotizirano gledala Tošea... koja ljubomora....
Njegov glas i pojava mi je bio doživotni san, melem za dušu, osjećala sam se kao da lebdim.. lagano. Nešto tako savršeno rijetko se događa...
Kad su se svi počeli pentrat po pozornici, začuđeno sam pitala Linkicu : «kako to da mene neće»? šmrc, «ma sve ti to Vanči, ide na vezu», rekla mi je utješno....
Dehidrirano sam se njihala 3 sata naravno u prvom redu, dok me je redar tjerao da se maknem sa ograde.
Posebno mi je u sijećanju ostala pjesma «You can leave your hat on» , na koju sam se dignula na ogradu i počela skidati. Pa tako ide pjesma.. možda me stvarno hipnotizirao... neka je...
Mogu reć da sam mu privukla pažnju... Njegove oči zbunjeno su se našle na meni. Jedva čekam snimku koncerta. Nadam se da će se to vidjet... ha, ha, ha...
Da ne govorim koliko je ljudi dobilo propusnice, i naravno došli na stage, dok to nije zabranila menadžerica.
Događaj koji je obasjao u novinama bio je taj, da smo mu počeli apsolutno sve bacati... sjajila, narukvice, maramice, ja sam mu bacila češljić... i to je osvanulo u novinama... držao ga je cjelu pjesmu, a ja sam se zadovoljno cerila.
To je bio kraj, šmrc. Bilo je prekrasno, svršeno, nezaboravno. Dečko me je usput pozdravio, sa velikom ljubomorom u očima... joj pa što onda obožavam slatkača Tošea?
Linkica i ja smo se napile toliko željene vode i stigle kući. Ah Tošić mayne... I dandanas ga sanjam, snivam... uf. Bilo kako bilo ovo je nešto najljepše u moj životu....... Drago mi je da postoji... što živi... želim da bude sretan.. jer tako dobri ljudi to definitivno zaslužuju...

Ovo je relativno stari pojam, (kako kod koga) da svoj negativni bijes usmjerimo na tetovažu ili pak bušenje tijela poznatije kao pircing. Konze. ljudi smatraju da je to odraz ljudske neodgojenosti , nemara, divljaštva.
Bol koja nastaje prilikom toga, je poprilična, ali u psihi ona je kao nekakvi (ajmo reći) auspuh za negativne i jake osjećaje koji haraju našim tijelom.
Popularna Xtina (Christina Aguilera) je svojevremeno imala 11 pircinga, te je priznala da su joj oni odraz očevog dugogodišnjeg fizičkog zlostavljanja. Svaki put kad je imala problem, riješila ga je jednim pircingom, a kad je bila sretna, radila je istu stvar. I Pink ima svoj tetovirani znak «u slučaju nužde stisni» kad frustracija prelazi granice normale.




Olakšanje koje prilikom toga osjećamo neizrecivo je. Blizak srodnik tome je i samoozljeđivanje. Fizička bol postaje recept da bi umanjili onu emocionalnu.
Igla koja prolazi kroz ili na tijelo postaje poput nekakvog jakog opijata. Postajemo nalik ovisnicima. Osobno i ja to želim (već 3 godine) osjetit na koži. Maloljetna sam, a moji starci su jako staromodni i nedovoljno osviješteni u vezi toga. Kad sam načela ovu temu, sjetila sam se sebe, da radim istu stvar. Iskaljavam psihičke probleme, koji su sad ožiljci. I iako nikad neće zacijelit, mislim da će uspjeti barem malo zarasti na ovaj način. Svaki pirc i tetovaža, imaju svoju priču... razlog je možda i tomu da su u davnoj prošlosti indijska plemena znala tako «ukrašavati» svoje tijelo.
Pobornici toga su često osobe koje preferiraju malo žešću vrstu glazbe, oni drugima dokazuju da mogu izdržat nevjerovatnu bol, ali ponajprije sebi. Njih smatram jakim «personama», ne fizički već umno. Te oznake na tijelu mogu značiti svojevrstan «vrisak» u pomoć. Kad nitko ne čuje, ne shvaća, ne razumije ili ne mari, da budu lijek.











Naravno, mnogima su to modni hirovi, i sprdancije. To se odmah primjeti. Ta površnost....
Ja ne mislim da je krivo biti pircan ili tetoviran ako ne izbacuješ svoj bijes, dapače, oni su ogledalo nečije osobnosti, karaktera. Čovjek ne vrijedi više ako je bez nijh, ili ako je s njima. To je ipak malo dublje pitanje.
Oni su i vječne uspomene na događaje koji su nas doživotno obilježili.Uspomene da smo predbrodili svoje probleme, i da još imamo snage za druge. Svaka treba imati značenje, i treba se znati nositi.