Marketing
Pircing i tetovaža- način iskaljavanja bijesa
Ovo je relativno stari pojam, (kako kod koga) da svoj negativni bijes usmjerimo na tetovažu ili pak bušenje tijela poznatije kao pircing. Konze. ljudi smatraju da je to odraz ljudske neodgojenosti , nemara, divljaštva.
Bol koja nastaje prilikom toga, je poprilična, ali u psihi ona je kao nekakvi (ajmo reći) auspuh za negativne i jake osjećaje koji haraju našim tijelom.
Popularna Xtina (Christina Aguilera) je svojevremeno imala 11 pircinga, te je priznala da su joj oni odraz očevog dugogodišnjeg fizičkog zlostavljanja. Svaki put kad je imala problem, riješila ga je jednim pircingom, a kad je bila sretna, radila je istu stvar. I Pink ima svoj tetovirani znak «u slučaju nužde stisni» kad frustracija prelazi granice normale.
Olakšanje koje prilikom toga osjećamo neizrecivo je. Blizak srodnik tome je i samoozljeđivanje. Fizička bol postaje recept da bi umanjili onu emocionalnu.
Igla koja prolazi kroz ili na tijelo postaje poput nekakvog jakog opijata. Postajemo nalik ovisnicima. Osobno i ja to želim (već 3 godine) osjetit na koži. Maloljetna sam, a moji starci su jako staromodni i nedovoljno osviješteni u vezi toga. Kad sam načela ovu temu, sjetila sam se sebe, da radim istu stvar. Iskaljavam psihičke probleme, koji su sad ožiljci. I iako nikad neće zacijelit, mislim da će uspjeti barem malo zarasti na ovaj način. Svaki pirc i tetovaža, imaju svoju priču... razlog je možda i tomu da su u davnoj prošlosti indijska plemena znala tako «ukrašavati» svoje tijelo.
Pobornici toga su često osobe koje preferiraju malo žešću vrstu glazbe, oni drugima dokazuju da mogu izdržat nevjerovatnu bol, ali ponajprije sebi. Njih smatram jakim «personama», ne fizički već umno. Te oznake na tijelu mogu značiti svojevrstan «vrisak» u pomoć. Kad nitko ne čuje, ne shvaća, ne razumije ili ne mari, da budu lijek.
Naravno, mnogima su to modni hirovi, i sprdancije. To se odmah primjeti. Ta površnost....
Ja ne mislim da je krivo biti pircan ili tetoviran ako ne izbacuješ svoj bijes, dapače, oni su ogledalo nečije osobnosti, karaktera. Čovjek ne vrijedi više ako je bez nijh, ili ako je s njima. To je ipak malo dublje pitanje.
Oni su i vječne uspomene na događaje koji su nas doživotno obilježili.Uspomene da smo predbrodili svoje probleme, i da još imamo snage za druge. Svaka treba imati značenje, i treba se znati nositi.
Post je objavljen 05.08.2006. u 15:19 sati.