petak, 04.08.2006.

Samoubojstvo- kukavički čin modernog društva



Da odmah razjasnim- kukavički čin u potpunosti i nije, treba puno hrabrosti napraviti taj zadnji korak, korak u doživotnu robiju, i finalni kraj.
Sve više viđam tužna, bezdušna lica, koja smatraju ovo trajnim i jedinim riješenjem svojih problema. Te osobe također smatraju, da će se sve tako nastale pomutnje u životu, odmah pobrisat i nestat, u praznini koju su pustili. Vjerujem da još mnogi pate zbog brojnih glazbenika kao J. Joplin, K. Cobain, koji su bili jedni od mnoštvo njih koji nisu vidjeli sunce među velikim tamnim oblacima. Tablete, očma, visoke nastambe, sve to može ići u susret mnogim depresivcima. Znam osobno da je to najgore moguće riješenje. Zašto okončat nešto što nam se daje samo jedanput. (osim ako ne vjerujete u reinkrenaciju.) dignut ruku na sebe, nešto što se, i u katolizmu smatra teškim grijehom. Ne slažem se u potpunosti sa katoličkom vjerom, ali mislim da je to sebično, kukavičko djelo. Sebično, jer ostavljate ljude, koji su vam i u vas vjerovali, a kukavički jer se drukčije niste mogli suočit sa svojim problemima.

Prije mi je često došlo da okončam ovo, što se nekad zvalo mojim životom, i to sretnim. Dok sam bila na potpunom dnu, bez podrške i samopoštovanja. Lutala sam, bez ikakvog optimizma i vjere u bolje sutra. Najednom mi se upalila lampica ili mi je netko odozgo javio, da zaslužujem biti sretna, ljubljena, sa osmjehom, i životnom ambicijom. Zašto bi se ljudi, koji su dijelomično bili uzrok ovom, mogli naslađivat mojom nesrećom i neuspjehom?
Nisam znala odgovor, ali sam znala da samo ako uspijem u svojim ambicijama, da ću popravit svoju sliku samoj sebi, ali i drugima. Govorim ovo, već sam i napisala da je uspjeh najbolja osveta.
Puno je onih sad na dnu, ali nemojte biti žrtva vlastitih problema, koji sigurno imaju riješenje. Oni se ne mogu, vjerovatno, brzo i efikasno riješiti, ali mogu. To je svijetlo koje sa daškom optimizma izviruje iz hladne mutne vode, nemojte ostat u njoj, isplivajte, ako mogu ja, možete i svi vi drugi. Naravno sigurno je, i bit će, većih problema od mojeg, ali zašto udahnut zadnji put, zbog neke nesretne ljubavi ili pak droge.

Moja dugogodišnja frendica, još nije «stala» na noge, svaki dan nešto je vrlo lako natjera na plač, gleda na život sa vrlo tamnim naočalama, osmijeh dugo već ne živi na njenom licu. U svojoj sobi, malom utočištu, ima zalihu tableta koje čekaju kad će joj se naći u želucu. Svaki mi dan napominje da nema snage; Roditelji su joj stranci, odnosno neprijatelji. Ja stvarno ne znam riješenje, moja riječ joj malo pomaže, djela su suvišna.
Stariji i vrlo konzervativni ljudi često misle da glazba kao što su metal, rock ili punk, nagna mlade na drastična djela. To je krivo stajalište, bar što se mene tiče. Toj mojoj frendici pomaže određena rock grupa da svaki dan otvori oči i da proživi ovaj, njoj, životni pakao. Glazba liječi, to znam, i nikako ju nitko ne može na takav način zloupotrijebit. Voljela bih vjerovat u to. Ne moram ni pisat koliko ljudi sad misli svoje tijelo ostavit bez pulsa, ali nemojte. Bar ću na ovaj način probat pomoći, da svoj put pronađu oni koji su se izgubili.


p.s. pomogao mi je i anđeo u ljudskom obliku... hvala silver...rolleyes
- 16:39 - Komentari (4) - Isprintaj - #