ponedjeljak, 25.08.2014.
Zagreb, Vukovarska ulica: Odali smo počast palim braniteljima Vukovara i prisjetili se 87 dana herojske obrane grada
Članovi HSP-a iz velikogoričke podružnice "Mladen Amstrong Grof", na slici, slijeva: Ivica Gašpar (tajnik), Danko Ištvanek (član Nadzornog odbora) , Ivan Palčić (član Nadzornog odbora) i Dora Palčić (simpatizer stranke, na drugoj slici) danas su u Vukovarskoj ulici u Zagrebu, upalili svijeće u spomen na sve hrvatske branitelje koji su položili svoje živote za domovinu braneći "sveti grad" Vukovar u neravnopravnoj bitci s nadmoćnim velikosrpskim agresorom koja je trajala herojskih 87 dana.
(Predsjednik podružnice Lucijan Maslać bio je spriječen nazočiti jer se nalazi na jugu domovine, na zasluženom odmoru.)
Vječnu hvalu, dakako, dugujemo i svim preživjelim braniteljima koji su, Bogu hvala, uspjeli preživjeti vukovarski pakao.
Srpskom agresoru i svim preživjelim krvolocima i ubojicama koji još uživaju nezasluženu slobodu možemo samo poručiti da će ih stići ruka pravde, na ovom ili na onom svijetu jer ono što su od našeg Vukovara i cijele domovine bili učinili zaslužuje kaznu i to najtežu.
Samo im Bog može oprostiti, a preživjele žrtve - teško.
Bog i Hrvati!
subota, 23.08.2014.
Dokad će hrvatska država biti neslobodna i pod paskom UDBE i stranih centara moći?
Mnogi hrvatski domoljubi, kao ni cjelokupni hrvatski puk ni do danas nije dobio odgovore na nerazjašnjena ubojstva istaknutih hrvatskih rodoljuba kakvi su bili Ante Paradžik, Blaž Kraljević (s pobočnicima) i Miro Barešić.
Glavno je pitanje: tko je naručio ta ubojstva???
Odgovor na to pitanje, nažalost ni nakon više od dva desetljeća - ne znamo!
I što nam to govori?
Dokle god su ta ubojstva pod velom tajne dotle znamo da je naša voljena Domovina još uvijek neslobodna i pod strogim nadzorom UDBA-e!
Dok se ne steknu uvjeti da se i takva mučka ubojstva procesuiraju te se nalogodavci i krivci primjereno kazne, dotle ne možemo govoriti o slobodnoj Hrvatskoj.
Dokle god su hrvatski branitelji i drugi stradalnici Domovinskog rata marginalizirani u društvu te izvrgnuti stalnim objedama i podmetanjima, dotle, također, ne možemo govoriti o slobodnoj Hrvatskoj.
Dokle god ti isti hrvatski branitelji masovno dižu ruke na sebe, nemoćni da se suprostave liberalnom nasilju i nepravdi, dotle ne možemo govoriti o slobodnoj i pravednoj Hrvatskoj.
Dokle god hrvatski intelektualci i radnici u najboljim godinama odlaze izvan Hrvatske tražiti kruh, dotle ne možemo govoriti o slobodnoj i pravednoj Hrvatskoj.
Dokle god se na vlasti izmjenjuju komunističe nomenklature plavog i crvenog predznaka s ciljem da prisvoje za sebe naša zajednička dobra te ih prodaju stranim kapitalistima, dotle ne možemo govoriti o pravednoj i slobodnoj Hrvatskoj.
Dokle god hrvatski čovjek bude živio u nametnutom dužničkom ropstvu prema stranim lihvarskim bankama, dotle u Hrvatskoj pravde biti neće!
A kada će hrvatski čovjek uistinu biti sretan i slobodan?
Onda, KADA SE UJEDINI CJELOKUPNI HRVATSKI DOMOLJUBNI KORPUS I KRENE DEMOKRATSKI, NA IZBORIMA, RUŠITI UDBAŠKE I STRANE POSLUŠNIKE, TE NAKON FORMIRANJA NOVE NARODNE VLASTI - PROVEDE LUSTRACIJSKI PROCES!!!
Tada ćemo saznati koji su to odvratni hrvatski sinovi naložili krvave egzekucije svoje hrvatske subraće koju i danas oplakujemo i čiju žrtvu nećemo zaboraviti nikada.
Ante Paradžik, Blaž Kraljević, Miro Barešić i svi drugi hrvatski domoljubi čije obitelji i pristaše čekaju na PRAVDU - moraju dobiti i pravnu zadovoljštinu!
Na slici: Ante Paradžik- za govornicom, Mladen Amstrong Grof - sjedi
Evo što je o tome pisao portal Ljubuski.info:
Sjećate li se hrvatskog domoljuba, branitelja i nadasve iznimnog čovjeka Ante Paradžika?
Ubili su ga, kao psa, 21. rujna 1991., kad se vraćao sa stranačkog skupa iz Križevaca u Zagreb.
Još se ni dan danas ne zna tko stoji iza njegovog podmuklog ubojstva. Ne, nisu ga ubili Srbi, ubili su ga Hrvati.
Prvooptuženi, neki Vučemilović, osuđen je zbog ovog monstruoznog zločina samo na šest godina zatvora, drugooptuženi, neki Matošević, na pet, a trećeoptuženi i četvrtooptuženi, neki Čeko i Paško Palić, na četiri i pol godina zatvora.
Riječ je o hrvatskim policajcima, a da sve poprima "slučaj horora", svi su, valjda za nagradu, vrlo brzo abolirani!
U osobnom automobili Paradžik je na mjestu ubijen, dok je njegov vozač Branko Perković teško ranjen, a Ivica Orsanić, koji se također vozio u istom automobilu, ali na zadnjem sjedalu prošao je bez ozljeda. Nakon toga (što će drugo) vratio se u Kanadu, gdje je, razočaran, umro.
Paradžik je nekoliko godina za Hrvatsku robijao i u vrijeme vladavine Josipa Broza, prošao je jedan od najgorih zatvora, onaj u Lepoglavi, a znate tko je kao tadašnji javni tužitelj zastupao optužnicu protiv njega?
Slobodan Budak, koji je u vrijeme hrvatske države bio ni malo ni više nego (da ti pamet stane) – "borac za ljudska prava" (nešto slično kao navodni ubojica Perković).
Osim u Lepoglavi, ovaj je domoljub (r. 10. veljače 1943. u Ljubuškom) kao jedan od organizatora Hrvatskog proljeća 1971. robijao i bio mučen i u Brozovim logorima i u Ljubuškom, Zagrebu i Mostaru.
Zanimljivo je da su ga razni Perkovići i slični neprestano progonili. 1976., da ti pamet stane, osudili su ga na dva mjeseca zatvora zato što je na pozivnicama na svoje vjenčanje stavio hrvatsku trobojnicu bez komunističke crvene zvijezde!
Zvjerski je ubijen kao član HOS-a, na čijem je čelu tada bio Dobroslav Paraga, a on njegov zamjenik.
Kako to da ni nakon toliko godina od Paradžikova ubojstva nitko ne zna i ne želi reći istinu – tko je naredio i zašto ubojstvo ovog istinskog borca za slobodu, samo zato što je bio – Hrvat?
ponedjeljak, 11.08.2014.
Damir Markuš Kutina u svojoj knjizi: "Svaka čast Mladenu Amstrongu Grofu, ja ne znam da li bih to mogao..."
Iz knjige Damira Markuša: "HOS u Vukovaru, priča jednog pripadnika"
"Na istom tom punktu sam dobio geler u glavu, i opet na“zanimljiv“način. Počeo napad tromblonima, zoljama i ostalim pješadijskim naoružanjem, te je nas nekoliko stalo uz kuću čekajući pješake i da se ispucaju s tromblonima. Jedan tromblon pogodi u krov kuće uz koju smo čekali i komad crijepa me pogodi u glavu. Legija me gleda i pukne se smijat, ne vjerujući što mi se dogodilo, kakvo“ranjavanje”. Poludim i sjednem na fotelju u sred dvorišta, između dvije kuće, gdje smo čekali.
Grof mi govori da se maknem, da sam izložen, odgovaram malo krvave glave da bolje da sam tu, nego da me crijep“ubije”. Nakon toga, tromblon pogodi krov druge kuće s moje desne strane, i jedna krhotina tromblona me pogodi, naravno, opet u glavu. U nekoliko minuta sam pogođen što od crijepa, što od gelera, e, onda sam tek puko’. Derem se psujući im majku četničku. Nada (i ona i Legija poginuli na Lušcu) mi prilazi i previja mi glavu da zaustavi krvarenje, koje srećom nije bilo jako. Ovi uza zid ostali su pucali, ali od smijeha. Taj punkt je bio koban za Grofa, Mladena, našeg Hosovca, iz Velike Gorice.
Njegova me smrt teško pogodila, jer bio je poseban.Vikao bi im kako su lazari, preko motorole im j…o majku četničku, a posebno se okomio na Crnogorce, koji su također sudjelovali u napadima na Vukovar. Na žalost, u tijeku borbi, punjenje zolje koje je ispalio neprijatelj je pogodila zid pored njega i na mjestu ga usmrtila. Uvijek je šljem nosio, znali smo ga zafrkavati, da što će mu, da bolje da ga baci, da izgleda s njim kao četnik, da bi ga zbog toga mogli u borbi i mi napucat, misleći da je neprijatelj. Krhotina ga je usmrtila pogodivši ga točno ispod šljema, na predjelu glave, iznad vrata. Bio je uvijek dobro raspoložen i kao takav je bio rado „viđen“. Išao sam jednom s njim do silosa uz Dunav, koji su kasnije četnici zauzeli i tako presjekli nas u Vukovaru i Borovo naselje. Imao je tamo nekog rođaka, pa da ne ide sam, išao sam i ja s njim. Njegova smrt me jako pogodila, kao i sve ostale hosovce i Vukovarce koji su ga poznavali.
Na tom istom punktu je prije nas bio ranjen i Mario iz Zagreba, u ruku, koja je bila gotovo neupotrebljiva te je s konvojem u 10 mjesecu, izašao iz grada, pakla, bolje reći. Mario je bio tih i samozatajan, ali kad god je došlo do fajta, bio je tamo gdje treba. Uvijek dobro Njegovo ranjavanje i odlazak s prvim konvojem nas je ipak pogodio, jer takav bojovnik je i te kako falio.
Grof mi je pričao o djeci, a posebno o kćerki koja je imala crni pojas u tae – kwon – dou, te bila i prvakinja ondašnje Yugoslavije, bio je strahovito ponosan na djecu. Nikad tamo nisam mislio kolika je njegova žrtva ali i žrtva obitelji bila, kada se odlučio na put prema Vukovara, da brani Domovinu. Nisam bio oženjen, imao djece, tako da tek kasnije kada sam se oženio i dobio sina, razmišljajući da sada dođe kao onda 91 ‘ godina i da treba ići u rat u Vukovar, zaista ne znam da li bi išao, zaista ne znam. Vjerojatno da, ali kako je to negdje teško, mogu samo pretpostaviti. Ostaviti svoje najbliže, otići u totalnu ratnu neizvjesnost, znajući rizik, svaka čast tim ljudima, svaka čast.
Na slici gore: Damir Markuš Kutina
Na slici dolje: Mladen Amstrong Grof
Knjiga Damira Markuša još nije tiskana, ali ne sumnjam da će biti razgrabljena čim ugleda svjetlo dana!
Kutina, hvala ti na ovom ulomku i sve čestitke na još jednoj dobijenoj bitci za Hrvatsku!
Bog i Hrvati!
četvrtak, 07.08.2014.
Na Mirogoju ispraćena "žena s puškom" - Vijoleta Antolić Vicky, bojovnica HOS-a i braniteljica Vukovara
6.kolovoza, predsjednik podružnice Lucijan Maslać i moja malenkost, Ivica Gašpar, tajnik, nazočili smo tužnom događaju na mirogojskom krematoriju. Tamo je, naime, upriličen ispraćaj posmrtnih ostataka tragično preminule bojovnice HOS-a i aktivistice Stožera za hrvatski Vukovar, Vijolete Antolić Vicky.
U hladnom zdanju krematorija, tog popodneva smo bili ispunjenim posebnom toplinom koja je se osjećala u srcima njenih suboraca i svih prijatelja i štovatelja pristiglih iz svih dijelova domovine.
Posebno je topao bio govor njenog ratnog zapovjednika Zvonimira Ćurkovića koji je primjer Vijolete Antolić, "žene s puškom" nazvao raritetnim u današnjem svijetu, gledan po količini ljubavi žrtve koju je ta žena pokazala.
Istaknuo je da poučeni iskustvom koji su branitelji Vukovara, poglavito "hosovci" prošli, moramo vjerovati i činiti sve da današnju Hrvatsku državu preobrazimo na način da u njoj vladaju one vrijednosti za koje se tada umiralo.
To su prije svega: ljudskost, poštenje, sloboda, blagostanje, prosperitet...
Lijepe govore o Vicky još su imali i suborci Damir Markuš - Kutina i Damir Radnić.
Draga Vijoleta, počivaj u miru i neka te Gospodin nagradi vječnom slavom koju si žrtvom za druge itekako zaslužila!
HSP - podružnica "Mladen Amstrong Grof" - Velika Gorica
Bog i Hrvati!
Pogledajte i dva vidozapisa koje sam napravio na Ispraćaju i koje je poslije preuzeo Braniteljski portal :
Lucijan Maslać u društvu HOS-ovih legendi Zvone Ćurkovića i Viktorina Jurića Paše...
Lucijan s HOS-ovom legendom Damirom Radnićem...
