HSP Velika Gorica - Mladen Amstrong Grof

ponedjeljak, 11.08.2014.

Damir Markuš Kutina u svojoj knjizi: "Svaka čast Mladenu Amstrongu Grofu, ja ne znam da li bih to mogao..."

Iz knjige Damira Markuša: "HOS u Vukovaru, priča jednog pripadnika"

IMG 7256
"Na istom tom punktu sam dobio geler u glavu, i opet na“zanimljiv“način. Počeo napad tromblonima, zoljama i ostalim pješadijskim naoružanjem, te je nas nekoliko stalo uz kuću čekajući pješake i da se ispucaju s tromblonima. Jedan tromblon pogodi u krov kuće uz koju smo čekali i komad crijepa me pogodi u glavu. Legija me gleda i pukne se smijat, ne vjerujući što mi se dogodilo, kakvo“ranjavanje”. Poludim i sjednem na fotelju u sred dvorišta, između dvije kuće, gdje smo čekali.

Grof mi govori da se maknem, da sam izložen, odgovaram malo krvave glave da bolje da sam tu, nego da me crijep“ubije”. Nakon toga, tromblon pogodi krov druge kuće s moje desne strane, i jedna krhotina tromblona me pogodi, naravno, opet u glavu. U nekoliko minuta sam pogođen što od crijepa, što od gelera, e, onda sam tek puko’. Derem se psujući im majku četničku. Nada (i ona i Legija poginuli na Lušcu) mi prilazi i previja mi glavu da zaustavi krvarenje, koje srećom nije bilo jako. Ovi uza zid ostali su pucali, ali od smijeha. Taj punkt je bio koban za Grofa, Mladena, našeg Hosovca, iz Velike Gorice.
Njegova me smrt teško pogodila, jer bio je poseban.Vikao bi im kako su lazari, preko motorole im j…o majku četničku, a posebno se okomio na Crnogorce, koji su također sudjelovali u napadima na Vukovar. Na žalost, u tijeku borbi, punjenje zolje koje je ispalio neprijatelj je pogodila zid pored njega i na mjestu ga usmrtila. Uvijek je šljem nosio, znali smo ga zafrkavati, da što će mu, da bolje da ga baci, da izgleda s njim kao četnik, da bi ga zbog toga mogli u borbi i mi napucat, misleći da je neprijatelj. Krhotina ga je usmrtila pogodivši ga točno ispod šljema, na predjelu glave, iznad vrata. Bio je uvijek dobro raspoložen i kao takav je bio rado „viđen“. Išao sam jednom s njim do silosa uz Dunav, koji su kasnije četnici zauzeli i tako presjekli nas u Vukovaru i Borovo naselje. Imao je tamo nekog rođaka, pa da ne ide sam, išao sam i ja s njim. Njegova smrt me jako pogodila, kao i sve ostale hosovce i Vukovarce koji su ga poznavali.

1602 GROF JPG 550x0
Na tom istom punktu je prije nas bio ranjen i Mario iz Zagreba, u ruku, koja je bila gotovo neupotrebljiva te je s konvojem u 10 mjesecu, izašao iz grada, pakla, bolje reći. Mario je bio tih i samozatajan, ali kad god je došlo do fajta, bio je tamo gdje treba. Uvijek dobro Njegovo ranjavanje i odlazak s prvim konvojem nas je ipak pogodio, jer takav bojovnik je i te kako falio.
Grof mi je pričao o djeci, a posebno o kćerki koja je imala crni pojas u tae – kwon – dou, te bila i prvakinja ondašnje Yugoslavije, bio je strahovito ponosan na djecu. Nikad tamo nisam mislio kolika je njegova žrtva ali i žrtva obitelji bila, kada se odlučio na put prema Vukovara, da brani Domovinu. Nisam bio oženjen, imao djece, tako da tek kasnije kada sam se oženio i dobio sina, razmišljajući da sada dođe kao onda 91 ‘ godina i da treba ići u rat u Vukovar, zaista ne znam da li bi išao, zaista ne znam. Vjerojatno da, ali kako je to negdje teško, mogu samo pretpostaviti. Ostaviti svoje najbliže, otići u totalnu ratnu neizvjesnost, znajući rizik, svaka čast tim ljudima, svaka čast.


Na slici gore: Damir Markuš Kutina
Na slici dolje: Mladen Amstrong Grof





Knjiga Damira Markuša još nije tiskana, ali ne sumnjam da će biti razgrabljena čim ugleda svjetlo dana!
Kutina, hvala ti na ovom ulomku i sve čestitke na još jednoj dobijenoj bitci za Hrvatsku!



Bog i Hrvati!

11.08.2014. u 15:21 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< kolovoz, 2014 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31



Želite nam pristupiti?

Javite nam se na e-mail:
e-adresa: hsp.gorica@gmail.com


IZVRŠNI ODBOR PODRUŽNICE:

Lucijan Maslać (predsjednik)
Ivica Gašpar (tajnik)
Danijel Grbač (dopredsjednik)
Stjepan Palčić (dopredsjednik)
Šime Bačić (rizničar)
Marija Jeleković
Danko Ištvanek
Robert Bodružić
Mario Vuković

NADZORNI ODBOR:

Ivan Palčić (predsjednik N.O.)
Karlo Blagaj
Ivan Lerotić

IMG_20201027_223357.jpg

Lucijan Maslać, mag. oec.
Predsjednik podružnice







IMG-20201027-191517-resize-24

Mladen Amstrong je bio jedan od osnivača HOS-a i HSP-a u Velikoj Gorici, te i prvi predsjednik podružnice koja danas nosi njegovo ime.

Mladen je, iako obiteljski čovjek i otac dvoje malodobne djece, na samom početku velikosrpske agresije uzeo pušku u ruke i u odori Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) otišao braniti Vukovar koji je od samog početka bio u nezavidnom položaju i predstavljao istinski branik domovine pred velikosrpskom najezdom.

Na tom braniku, Mladen je braneći vukovarsko Sajmište, položio život, 28. listopada 1991. godine






Pravaš


Kroz stoljeća pravaš jaše
Branio je što je naše
Desnica mu sablju mije
Nikom svoje dao nije!

Domovina navijek treba
Koji mole pravdu s Neba
Koji časno služe rodu
I umiru za slobodu!

Prisegnimo i mi Anti,
Držimo se svi ko jedan
I kliknimo: za Dom spreman!

Zbog istine zlu prkosi
Vukovar u srcu nosi
I sve sile što mu mogu
Na koljena samo Bogu!

Takve, braćo, povijest pamti
Prisegnimo i mi Anti,
Držimo se svi ko jedan
I kliknimo: za Dom spreman!

Ivica Gašpar




POVIJEST HSP-a

Hrvatska stranka prava (HSP) je nedvojbeno najstarija politička stranka u modernom smislu na prostoru današnje Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Utemeljena je 26. lipnja 1861., kada su u Hrvatskom saboru dr. Ante Starčević i dr. Eugen Kvaternik izložili načela i temelje pravaštva. U prva dva desetljeća stranka raste, razvija se, biva zabranjivana, prolazi Rakovički ustanak 1871. u kojemu pogiba Kvaternik, vodeći članovi bivaju potom proganjani i zatvarani.

Iz tog razdoblja treba spomenuti “Naputak članovima Stranke prava”, objavljen 1871. u pravaškom časopisu “Hrvatska”, u kojem Starčević izlaže kroz 30 točaka temeljne smjernice za političko djelovanje. No, i na području književnosti se ističu tijekom nekoliko desetljeća mnogi pisci i pjesnici pravaške orijentacije kao npr. dr. Safvet-beg Bašagić, Fran Galović, dr. August Harambašić, dr. Ante Kovačić, Silvije Strahimir Kranjčević, Eugen Kumičić i Antun Gustav Matoš. Do kraja 19. stoljeća, a napose nakon Starčevićeve smrti, stranku zahvaćaju frakcijski sukobi i raskoli. Nasljeđuje ga vrhunski stručnjak za financije, dr. Josip Frank, a ovog pak dr. Aleksandar Horvat, koji se potkraj Prvog svjetskog rata uzalud suprotstavlja jugoslavenskom ujedinjenju. Nakon tragičnog ulaska Hrvatske te Bosne i Hercegovine u državnu zajednicu sa Srbijom i Crnom Gorom 1. prosinca 1918. u sklopu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, sve frakcije odumiru, a ostaje samo HSP.

U Zagrebu je 1. ožujka 1919. objavljen “Republikanski program” HSP-a, kojeg potpisuju predsjednik HSP-a dr. Vladimir Prebeg te glavni tajnik i budući poglavnik Nezavisne Države Hrvatske, dr. Ante Pavelić. S time započinje novo razdoblje djelovanja HSP-a i parlamentarne borbe za hrvatsku državnu neovisnost. Jedan od vodećih ideologa stranke postaje ugledni povjesničar europskog glasa, dr. Milan Šufflay, koji kao prvi dovodi pravaštvo u kontekst s tad suvremenim konzervatizmom. Proglašenjem diktature kralja Aleksandra Karađorđevića 6. siječnja 1929. zabranjuje se rad HSP-a radi čega jedan manji dio pravaša odlazi u inozemstvo, tražeći nove puteve za ostvarenje konačnog cilja. Nakon propasti Nezavisne Države Hrvatske u svibnju 1945. te tijekom idućih tragičnih 45 godina komunističke diktature u sklopu Jugoslavije, pravaška misao nastavlja živjeti u emigraciji, ali i ilegalno u domovini.

Uoči prvih višestranačkih i demokratskih izbora u Hrvatskoj, grupa državotvornih domoljuba 25. veljače 1990. obnavlja u Zagrebu HSP i donosi “Temeljna načela” – među njima i bivši studentski vođa iz Hrvatskog proljeća 1971., Ante Paradžik, koji tom prigodom bude izabran za dopredsjednika stranke. HSP u samom početku velikosrpske agresije organizira postrojbe Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) za obranu Hrvatske, ali i Bosne i Hercegovine, gdje vrhovno zapovjedništvo preuzima Blaž Kraljević. Danas HSP djeluje kao moderna stranka desnog centra, čija se politika zasniva na konzervativnom, odnosno demokršćanskom svjetonazoru, koračajući kao i prije ponosno i dosljedno putem hrvatskog državnog prava.

Od obnove 1990. do danas na čelu stranke su bili Dobroslav Paraga (1990.-1993.), dr. Boris Kandare (1993.-1996.) i Anto Đapić (1996.-2009.), a sadašnju dužnost predsjednika HSP-a obnaša Daniel Srb (od 2009.).