Marketing
Damir Markuš Kutina u svojoj knjizi: "Svaka čast Mladenu Amstrongu Grofu, ja ne znam da li bih to mogao..."
Iz knjige Damira Markuša: "HOS u Vukovaru, priča jednog pripadnika"
"Na istom tom punktu sam dobio geler u glavu, i opet na“zanimljiv“način. Počeo napad tromblonima, zoljama i ostalim pješadijskim naoružanjem, te je nas nekoliko stalo uz kuću čekajući pješake i da se ispucaju s tromblonima. Jedan tromblon pogodi u krov kuće uz koju smo čekali i komad crijepa me pogodi u glavu. Legija me gleda i pukne se smijat, ne vjerujući što mi se dogodilo, kakvo“ranjavanje”. Poludim i sjednem na fotelju u sred dvorišta, između dvije kuće, gdje smo čekali.
Grof mi govori da se maknem, da sam izložen, odgovaram malo krvave glave da bolje da sam tu, nego da me crijep“ubije”. Nakon toga, tromblon pogodi krov druge kuće s moje desne strane, i jedna krhotina tromblona me pogodi, naravno, opet u glavu. U nekoliko minuta sam pogođen što od crijepa, što od gelera, e, onda sam tek puko’. Derem se psujući im majku četničku. Nada (i ona i Legija poginuli na Lušcu) mi prilazi i previja mi glavu da zaustavi krvarenje, koje srećom nije bilo jako. Ovi uza zid ostali su pucali, ali od smijeha. Taj punkt je bio koban za Grofa, Mladena, našeg Hosovca, iz Velike Gorice.
Njegova me smrt teško pogodila, jer bio je poseban.Vikao bi im kako su lazari, preko motorole im j…o majku četničku, a posebno se okomio na Crnogorce, koji su također sudjelovali u napadima na Vukovar. Na žalost, u tijeku borbi, punjenje zolje koje je ispalio neprijatelj je pogodila zid pored njega i na mjestu ga usmrtila. Uvijek je šljem nosio, znali smo ga zafrkavati, da što će mu, da bolje da ga baci, da izgleda s njim kao četnik, da bi ga zbog toga mogli u borbi i mi napucat, misleći da je neprijatelj. Krhotina ga je usmrtila pogodivši ga točno ispod šljema, na predjelu glave, iznad vrata. Bio je uvijek dobro raspoložen i kao takav je bio rado „viđen“. Išao sam jednom s njim do silosa uz Dunav, koji su kasnije četnici zauzeli i tako presjekli nas u Vukovaru i Borovo naselje. Imao je tamo nekog rođaka, pa da ne ide sam, išao sam i ja s njim. Njegova smrt me jako pogodila, kao i sve ostale hosovce i Vukovarce koji su ga poznavali.
Na tom istom punktu je prije nas bio ranjen i Mario iz Zagreba, u ruku, koja je bila gotovo neupotrebljiva te je s konvojem u 10 mjesecu, izašao iz grada, pakla, bolje reći. Mario je bio tih i samozatajan, ali kad god je došlo do fajta, bio je tamo gdje treba. Uvijek dobro Njegovo ranjavanje i odlazak s prvim konvojem nas je ipak pogodio, jer takav bojovnik je i te kako falio.
Grof mi je pričao o djeci, a posebno o kćerki koja je imala crni pojas u tae – kwon – dou, te bila i prvakinja ondašnje Yugoslavije, bio je strahovito ponosan na djecu. Nikad tamo nisam mislio kolika je njegova žrtva ali i žrtva obitelji bila, kada se odlučio na put prema Vukovara, da brani Domovinu. Nisam bio oženjen, imao djece, tako da tek kasnije kada sam se oženio i dobio sina, razmišljajući da sada dođe kao onda 91 ‘ godina i da treba ići u rat u Vukovar, zaista ne znam da li bi išao, zaista ne znam. Vjerojatno da, ali kako je to negdje teško, mogu samo pretpostaviti. Ostaviti svoje najbliže, otići u totalnu ratnu neizvjesnost, znajući rizik, svaka čast tim ljudima, svaka čast.
Na slici gore: Damir Markuš Kutina
Na slici dolje: Mladen Amstrong Grof
Knjiga Damira Markuša još nije tiskana, ali ne sumnjam da će biti razgrabljena čim ugleda svjetlo dana!
Kutina, hvala ti na ovom ulomku i sve čestitke na još jednoj dobijenoj bitci za Hrvatsku!
Bog i Hrvati!
Post je objavljen 11.08.2014. u 15:21 sati.