Dokad će hrvatska država biti neslobodna i pod paskom UDBE i stranih centara moći?
Mnogi hrvatski domoljubi, kao ni cjelokupni hrvatski puk ni do danas nije dobio odgovore na nerazjašnjena ubojstva istaknutih hrvatskih rodoljuba kakvi su bili Ante Paradžik, Blaž Kraljević (s pobočnicima) i Miro Barešić.
Glavno je pitanje: tko je naručio ta ubojstva???
Odgovor na to pitanje, nažalost ni nakon više od dva desetljeća - ne znamo!
I što nam to govori?
Dokle god su ta ubojstva pod velom tajne dotle znamo da je naša voljena Domovina još uvijek neslobodna i pod strogim nadzorom UDBA-e!
Dok se ne steknu uvjeti da se i takva mučka ubojstva procesuiraju te se nalogodavci i krivci primjereno kazne, dotle ne možemo govoriti o slobodnoj Hrvatskoj.
Dokle god su hrvatski branitelji i drugi stradalnici Domovinskog rata marginalizirani u društvu te izvrgnuti stalnim objedama i podmetanjima, dotle, također, ne možemo govoriti o slobodnoj Hrvatskoj.
Dokle god ti isti hrvatski branitelji masovno dižu ruke na sebe, nemoćni da se suprostave liberalnom nasilju i nepravdi, dotle ne možemo govoriti o slobodnoj i pravednoj Hrvatskoj.
Dokle god hrvatski intelektualci i radnici u najboljim godinama odlaze izvan Hrvatske tražiti kruh, dotle ne možemo govoriti o slobodnoj i pravednoj Hrvatskoj.
Dokle god se na vlasti izmjenjuju komunističe nomenklature plavog i crvenog predznaka s ciljem da prisvoje za sebe naša zajednička dobra te ih prodaju stranim kapitalistima, dotle ne možemo govoriti o pravednoj i slobodnoj Hrvatskoj.
Dokle god hrvatski čovjek bude živio u nametnutom dužničkom ropstvu prema stranim lihvarskim bankama, dotle u Hrvatskoj pravde biti neće!
A kada će hrvatski čovjek uistinu biti sretan i slobodan?
Onda, KADA SE UJEDINI CJELOKUPNI HRVATSKI DOMOLJUBNI KORPUS I KRENE DEMOKRATSKI, NA IZBORIMA, RUŠITI UDBAŠKE I STRANE POSLUŠNIKE, TE NAKON FORMIRANJA NOVE NARODNE VLASTI - PROVEDE LUSTRACIJSKI PROCES!!!
Tada ćemo saznati koji su to odvratni hrvatski sinovi naložili krvave egzekucije svoje hrvatske subraće koju i danas oplakujemo i čiju žrtvu nećemo zaboraviti nikada.
Ante Paradžik, Blaž Kraljević, Miro Barešić i svi drugi hrvatski domoljubi čije obitelji i pristaše čekaju na PRAVDU - moraju dobiti i pravnu zadovoljštinu!
Na slici: Ante Paradžik- za govornicom, Mladen Amstrong Grof - sjedi
Sjećate li se hrvatskog domoljuba, branitelja i nadasve iznimnog čovjeka Ante Paradžika?
Ubili su ga, kao psa, 21. rujna 1991., kad se vraćao sa stranačkog skupa iz Križevaca u Zagreb.
Još se ni dan danas ne zna tko stoji iza njegovog podmuklog ubojstva. Ne, nisu ga ubili Srbi, ubili su ga Hrvati.
Prvooptuženi, neki Vučemilović, osuđen je zbog ovog monstruoznog zločina samo na šest godina zatvora, drugooptuženi, neki Matošević, na pet, a trećeoptuženi i četvrtooptuženi, neki Čeko i Paško Palić, na četiri i pol godina zatvora.
Riječ je o hrvatskim policajcima, a da sve poprima "slučaj horora", svi su, valjda za nagradu, vrlo brzo abolirani!
U osobnom automobili Paradžik je na mjestu ubijen, dok je njegov vozač Branko Perković teško ranjen, a Ivica Orsanić, koji se također vozio u istom automobilu, ali na zadnjem sjedalu prošao je bez ozljeda. Nakon toga (što će drugo) vratio se u Kanadu, gdje je, razočaran, umro.
Paradžik je nekoliko godina za Hrvatsku robijao i u vrijeme vladavine Josipa Broza, prošao je jedan od najgorih zatvora, onaj u Lepoglavi, a znate tko je kao tadašnji javni tužitelj zastupao optužnicu protiv njega?
Slobodan Budak, koji je u vrijeme hrvatske države bio ni malo ni više nego (da ti pamet stane) – "borac za ljudska prava" (nešto slično kao navodni ubojica Perković).
Osim u Lepoglavi, ovaj je domoljub (r. 10. veljače 1943. u Ljubuškom) kao jedan od organizatora Hrvatskog proljeća 1971. robijao i bio mučen i u Brozovim logorima i u Ljubuškom, Zagrebu i Mostaru.
Zanimljivo je da su ga razni Perkovići i slični neprestano progonili. 1976., da ti pamet stane, osudili su ga na dva mjeseca zatvora zato što je na pozivnicama na svoje vjenčanje stavio hrvatsku trobojnicu bez komunističke crvene zvijezde!
Zvjerski je ubijen kao član HOS-a, na čijem je čelu tada bio Dobroslav Paraga, a on njegov zamjenik.
Kako to da ni nakon toliko godina od Paradžikova ubojstva nitko ne zna i ne želi reći istinu – tko je naredio i zašto ubojstvo ovog istinskog borca za slobodu, samo zato što je bio – Hrvat?
Javite nam se na e-mail: e-adresa: hsp.gorica@gmail.com
IZVRŠNI ODBOR PODRUŽNICE:
Lucijan Maslać (predsjednik)
Ivica Gašpar (tajnik)
Danijel Grbač (dopredsjednik)
Stjepan Palčić (dopredsjednik)
Šime Bačić (rizničar)
Marija Jeleković
Danko Ištvanek
Robert Bodružić
Mario Vuković
NADZORNI ODBOR:
Ivan Palčić (predsjednik N.O.)
Karlo Blagaj
Ivan Lerotić
Lucijan Maslać, mag. oec.
Predsjednik podružnice
Mladen Amstrong je bio jedan od osnivača HOS-a i HSP-a u Velikoj Gorici, te i prvi predsjednik podružnice koja danas nosi njegovo ime.
Mladen je, iako obiteljski čovjek i otac dvoje malodobne djece, na samom početku velikosrpske agresije uzeo pušku u ruke i u odori Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) otišao braniti Vukovar koji je od samog početka bio u nezavidnom položaju i predstavljao istinski branik domovine pred velikosrpskom najezdom.
Na tom braniku, Mladen je braneći vukovarsko Sajmište, položio život, 28. listopada 1991. godine
Pravaš
Kroz stoljeća pravaš jaše
Branio je što je naše
Desnica mu sablju mije
Nikom svoje dao nije!
Domovina navijek treba
Koji mole pravdu s Neba
Koji časno služe rodu
I umiru za slobodu!
Prisegnimo i mi Anti,
Držimo se svi ko jedan
I kliknimo: za Dom spreman!
Zbog istine zlu prkosi
Vukovar u srcu nosi
I sve sile što mu mogu
Na koljena samo Bogu!
Takve, braćo, povijest pamti
Prisegnimo i mi Anti,
Držimo se svi ko jedan
I kliknimo: za Dom spreman!
Ivica Gašpar
POVIJEST HSP-a
Hrvatska stranka prava (HSP) je nedvojbeno najstarija politička stranka u modernom smislu na prostoru današnje Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Utemeljena je 26. lipnja 1861., kada su u Hrvatskom saboru dr. Ante Starčević i dr. Eugen Kvaternik izložili načela i temelje pravaštva. U prva dva desetljeća stranka raste, razvija se, biva zabranjivana, prolazi Rakovički ustanak 1871. u kojemu pogiba Kvaternik, vodeći članovi bivaju potom proganjani i zatvarani.
Iz tog razdoblja treba spomenuti “Naputak članovima Stranke prava”, objavljen 1871. u pravaškom časopisu “Hrvatska”, u kojem Starčević izlaže kroz 30 točaka temeljne smjernice za političko djelovanje. No, i na području književnosti se ističu tijekom nekoliko desetljeća mnogi pisci i pjesnici pravaške orijentacije kao npr. dr. Safvet-beg Bašagić, Fran Galović, dr. August Harambašić, dr. Ante Kovačić, Silvije Strahimir Kranjčević, Eugen Kumičić i Antun Gustav Matoš. Do kraja 19. stoljeća, a napose nakon Starčevićeve smrti, stranku zahvaćaju frakcijski sukobi i raskoli. Nasljeđuje ga vrhunski stručnjak za financije, dr. Josip Frank, a ovog pak dr. Aleksandar Horvat, koji se potkraj Prvog svjetskog rata uzalud suprotstavlja jugoslavenskom ujedinjenju. Nakon tragičnog ulaska Hrvatske te Bosne i Hercegovine u državnu zajednicu sa Srbijom i Crnom Gorom 1. prosinca 1918. u sklopu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, sve frakcije odumiru, a ostaje samo HSP.
U Zagrebu je 1. ožujka 1919. objavljen “Republikanski program” HSP-a, kojeg potpisuju predsjednik HSP-a dr. Vladimir Prebeg te glavni tajnik i budući poglavnik Nezavisne Države Hrvatske, dr. Ante Pavelić. S time započinje novo razdoblje djelovanja HSP-a i parlamentarne borbe za hrvatsku državnu neovisnost. Jedan od vodećih ideologa stranke postaje ugledni povjesničar europskog glasa, dr. Milan Šufflay, koji kao prvi dovodi pravaštvo u kontekst s tad suvremenim konzervatizmom. Proglašenjem diktature kralja Aleksandra Karađorđevića 6. siječnja 1929. zabranjuje se rad HSP-a radi čega jedan manji dio pravaša odlazi u inozemstvo, tražeći nove puteve za ostvarenje konačnog cilja. Nakon propasti Nezavisne Države Hrvatske u svibnju 1945. te tijekom idućih tragičnih 45 godina komunističke diktature u sklopu Jugoslavije, pravaška misao nastavlja živjeti u emigraciji, ali i ilegalno u domovini.
Uoči prvih višestranačkih i demokratskih izbora u Hrvatskoj, grupa državotvornih domoljuba 25. veljače 1990. obnavlja u Zagrebu HSP i donosi “Temeljna načela” – među njima i bivši studentski vođa iz Hrvatskog proljeća 1971., Ante Paradžik, koji tom prigodom bude izabran za dopredsjednika stranke. HSP u samom početku velikosrpske agresije organizira postrojbe Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) za obranu Hrvatske, ali i Bosne i Hercegovine, gdje vrhovno zapovjedništvo preuzima Blaž Kraljević. Danas HSP djeluje kao moderna stranka desnog centra, čija se politika zasniva na konzervativnom, odnosno demokršćanskom svjetonazoru, koračajući kao i prije ponosno i dosljedno putem hrvatskog državnog prava.
Od obnove 1990. do danas na čelu stranke su bili Dobroslav Paraga (1990.-1993.), dr. Boris Kandare (1993.-1996.) i Anto Đapić (1996.-2009.), a sadašnju dužnost predsjednika HSP-a obnaša Daniel Srb (od 2009.).
