ČUVAM TE

ČUVAM TE

i opet je jutro ...

domovino

oko tvoga vrata jos čekaju

nanižani

svi tvoji prkosi i ponosi

koji me uvijek zateknu

pri buđenju

do pola napisana pjesma

bez kraja i početka

pričaj mi sve ono što neće da znam

zašto je bila tako hladna zima

i koliko si ptica vidjela ovog proljeća

pričaj mi kako su te voljeli Matoš i Kranjčević

samo pričaj i nemoj stati

i kada ti se učini da si mi sve već rekla

i kada te gledam očima sanjivim i vlažnim

ti znaš da si u meni čitava vječnost

dok se zemlja i nebo ne rastave

neka se uzburka more

neka podivlja vjetar s planina

probodi svojim jecajem srca ona

koja su se zakljucala za tvoje patnje

pričaj mi o slavnim herojima

onima koji nikada ne umiru

pričaj o svetom listku povijesti

a ja ću tebi o tome kako volim

čuvati stijeg čestitosti naših pradjedova

neka izdajice tvoja snaga obeshrabri

u zlim nakanama koje žele ostvariti

jer ne mogu ti nistaš
sve dok tebe ima

dok mi pričaš

dok u meni dišeš

pričaj mi o ljetu koje voliš i o moru

i o suncu što ti se gnjezdi u očima

kojim si vazda tjerala sve tamne oblake

pričaj mi i nemoj stati

ako slučajno zaspem

ne boj se

sanjat cu da mi jos pričaš

predraga zemljo

u onom satu koji otkucava ponoć

uvijek tu sjetna i čeznjiva

na izvoru svih tvojih strahova

bit cu ptica među tvojim prstima

jedna istina neukrotiva

koja ti jutrom crta osmjehe

iskrene one dječije

budim usnule anđele

i pišem pjesme za tebe bez rime

i na svakoj obali razbijam

sve granice tvoga postojanja

i bit ću glas koji ti neumorno šapuće da sam tu

jedan anđeo kome ne vidiš lice

a koji u tebe uvijek gleda

sa one sunčane strane neba

uzdah kojim se dozivamo

ponos kojim se pozdravljamo

u predvorjima beskonačnosti

u vrtlogu tvoje konačnosti

i željno očekivanog našeg svitanja

iz mog srca pušu uragani

prolomljeni tobom

i zbog toga toplo sanjam život

jer nemoguće je zamisliti budućnost

izvan beskrajne ljubavi ove

meke kao trava

i kada je ranjeno srce

ni jedna rana ljepše ne cvjeta

na drugom dijelu tijela

dok šaljes vojsku pjesama

pod moje jastuke

ja te čuvam od svake hladnoće

snagom ljubavi naših predaka

na plavom bezdanu našeg vremena

tamo gdje sve počinje

a smrt ne silazi

jer zakucaš u meni svaki put
kada me uhvati tjeskoba

i zaboravljam samo zaborav

a svjetlost duša njihovih

u moje snove prodire

da me ne zagrizu hladni vjetrovi

pričaj mi i ostani vječita vatra

koja žari srca hrvatska

budi duga raspjevana kiša u jesenjim noćima

koja zove zove i zove

svoje sinove i kćeri

neka ih tvoj krik ujedini

i zagrli pod tvojim barjakom

zovi domovino koja si i majka i dijete

i opet ćemo se skupiti kao jedan

na tvoj glas 'čuvaj me'

Gloria Šteko