Marketing
ČUVAM TE
ČUVAM TE
i opet je jutro ...
domovino
oko tvoga vrata jos čekaju
nanižani
svi tvoji prkosi i ponosi
koji me uvijek zateknu
pri buđenju
do pola napisana pjesma
bez kraja i početka
pričaj mi sve ono što neće da znam
zašto je bila tako hladna zima
i koliko si ptica vidjela ovog proljeća
pričaj mi kako su te voljeli Matoš i Kranjčević
samo pričaj i nemoj stati
i kada ti se učini da si mi sve već rekla
i kada te gledam očima sanjivim i vlažnim
ti znaš da si u meni čitava vječnost
dok se zemlja i nebo ne rastave
neka se uzburka more
neka podivlja vjetar s planina
probodi svojim jecajem srca ona
koja su se zakljucala za tvoje patnje
pričaj mi o slavnim herojima
onima koji nikada ne umiru
pričaj o svetom listku povijesti
a ja ću tebi o tome kako volim
čuvati stijeg čestitosti naših pradjedova
neka izdajice tvoja snaga obeshrabri
u zlim nakanama koje žele ostvariti
jer ne mogu ti nistaš
sve dok tebe ima
dok mi pričaš
dok u meni dišeš
pričaj mi o ljetu koje voliš i o moru
i o suncu što ti se gnjezdi u očima
kojim si vazda tjerala sve tamne oblake
pričaj mi i nemoj stati
ako slučajno zaspem
ne boj se
sanjat cu da mi jos pričaš
predraga zemljo
u onom satu koji otkucava ponoć
uvijek tu sjetna i čeznjiva
na izvoru svih tvojih strahova
bit cu ptica među tvojim prstima
jedna istina neukrotiva
koja ti jutrom crta osmjehe
iskrene one dječije
budim usnule anđele
i pišem pjesme za tebe bez rime
i na svakoj obali razbijam
sve granice tvoga postojanja
i bit ću glas koji ti neumorno šapuće da sam tu
jedan anđeo kome ne vidiš lice
a koji u tebe uvijek gleda
sa one sunčane strane neba
uzdah kojim se dozivamo
ponos kojim se pozdravljamo
u predvorjima beskonačnosti
u vrtlogu tvoje konačnosti
i željno očekivanog našeg svitanja
iz mog srca pušu uragani
prolomljeni tobom
i zbog toga toplo sanjam život
jer nemoguće je zamisliti budućnost
izvan beskrajne ljubavi ove
meke kao trava
i kada je ranjeno srce
ni jedna rana ljepše ne cvjeta
na drugom dijelu tijela
dok šaljes vojsku pjesama
pod moje jastuke
ja te čuvam od svake hladnoće
snagom ljubavi naših predaka
na plavom bezdanu našeg vremena
tamo gdje sve počinje
a smrt ne silazi
jer zakucaš u meni svaki put
kada me uhvati tjeskoba
i zaboravljam samo zaborav
a svjetlost duša njihovih
u moje snove prodire
da me ne zagrizu hladni vjetrovi
pričaj mi i ostani vječita vatra
koja žari srca hrvatska
budi duga raspjevana kiša u jesenjim noćima
koja zove zove i zove
svoje sinove i kćeri
neka ih tvoj krik ujedini
i zagrli pod tvojim barjakom
zovi domovino koja si i majka i dijete
i opet ćemo se skupiti kao jedan
na tvoj glas 'čuvaj me'
Gloria Šteko
Post je objavljen 02.05.2012. u 21:24 sati.