Demokracija služi porobljivanju svijeta!
Dr. David Duke
Poznati američki političar - poznat kao borac za slobodu svijeta od cionizma - dr. David Duke je prošlog petka u Kölnu uhapšen kako bi bio sprječen njegov govornički nastup na jednoj nacionalnoj manifestaciji. Državljanin SAD-a je bez problema doputovao u Njemačku, gdje ga se je proglasilo "nepoželjnim strancem" i deportrialo u sjedište policije. Dr. Duke je sjedio 1989 - 1992 u Zastupničkom domu Louisiane i planira sudjelovati kao kandidat za predsjednika SAD-a slijedeće godine.
Njegovo hapšenje je opravdano Schengenskim sporazumom. Pošto dr. Duke ima zabranu ulaska u Švicarsku, imaju i sve ostale članice Schengenskog sporazuma pravo za zabranu ulaska nepoželjnih osoba. Takve mjere protiv jednog nekažnjenog građana SAD-a do sada nisu poznate.
Nakon što je intervenirao njegov odvjetnik, u subotu rano dr. Duke je pušten na slobodu, pod uvjetom da zemlju napusti za 24 sata. Što je dr. Duke i uradio, u suprotnom slučaju prijetila bi ponovna intervencija. Dr. Duke je najavio pravne mjere protiv državne samovolje.
To su metode navodno "slobodnog" i "demokratskog" "zapadnog kulturnog kruga". Tiraniziraju se osobe koje nikada nisu osuđene za kaznena djela. Jedini grijeh im je što govore istinu o conističkoj okupaciji velikih dijelova svijeta. Ovo što mi danas smatramo slobodom i demokracijom nije ništo drugo nego sloboda za globaliste, da porobe i izrabe svijetske nacije. Da bi današnja pseudo-demokracija mogla stvarno nešto promjeniti, bila bi odavno zabranjena! Dijele narode na stotine stranaka dok nam iza leđa grade svijetsku državu, svijetski narod, svijetsku vladu, svijetsku banku, svijetsku vojsku, svijetsku valutu, svijetsku religiju... htjeli to neki čuti ili ne: ovi cijeli predizborni cirkusi nisu ništo drugo osim farse do konačnog ropstva! Naša navodna sloboda je sloboda na odricanje svoga nacionalnog suvereniteta i biti sretna i zahvalna stoka globalističke diktature. Alternative ne dopuštaju, što je ponovo dokazao slučaj s dr. Dukeom.
Šime Tolić
Njemačka dokumentacija o novom svijetskom poretku
Afroazijski emigranti siluju i u Srbiji!
Od Afroazijskih emigranata silovana žena (u Britaniji)
"Stranac koji bude u sredini tvojoj uzdizat će se nada te, a ti ćeš padati sve niže i niže. On će uzaimati tebi, a ne ti njemu; on će biti glava, a ti rep."
Ponovljeni zakon I. VELIKA JAHVINA DJELA 28:43,44
Brutalno silovanja žene iz velike Britanije kroz emigrante iz Afganistana u srpskoj Banji Koviljači je izazvalo žestoke proteste domaćeg stanovništva. 38-godišnja Britanka, koja je uspijela snimiti silovanje mobitelom, je više puta napadnuta u parku Banje Koviljače.
Nakon provjere snimke s mobitela, policija je identificarala samo jednog napadača, 25-godišnjeg Abdurashida D., kojeg je i privela. Lokalne majke su rekle policiji, da će bojkotirati lokalnu školu, dok ne rasčiste logor za ilegalne emigrante, koji se nalazi u blizini i koji predstavlaju opasnost za njihovu djecu. Logor je izgrađen za 120 osoba a trenutno se u njemu nalazi oko 2,500 ilegalnih emigranata.
"Ovi ljudi vise oko parkova i ulica tokom dana, tražeći sukobe", rekla je jedna majka. "Nemaju poštovanje prema nama, nemaju poštovanje prema ženama i želimo da odu, jer nemaju pravo biti ovdje. Moja ćerka ne ide u školu dok silovatelji hodaju slobodno po ulicima", dodala je.
Nova Europa
Do sada su Afroazijski emigranti bili poznati za svoje silovanje i razaranje po zapadnoj Europi. Zbogi liberalnih i tolerantnih zakone za emigraciju - koje diktira globalistička EU - i nedostatka granica u većini europskih zemalja je otvoren put kriminalcima svih boja, koje je skoro nemoguće povratiti u zemlje iz kojih su došli, nakon što se ilegalno probiju do Europe.
Zapadna Europa je postala multi-rasno područje, koje tek čeka svoje najžešće rasne sukobe i ratove! Ne zaboravimo da judeo-masonerija promiče emigraciju radi izgradnje svijetske nacije pod upravom Antikrista. Mason i duhovni otac EU-a Richard Nikolaus Coudenhove-Kalergi je predviđao Europu euroazijsko-negroidne rase.
Svatki politički vazal internacionalnog kapitala, koji odobrava dolazak Afroazijskih emigranata u Europu je veleizdajnik protiv svoga naroda, jer dok ti političari žive u svojim skupim vilama, mi mali ljudi trpimo teror i nasilje tih na krv i silovanje naviknutih ilegala.
Šime Tolić
HRVATI i BOŠNJACI se zajednički bore za goli opstanak protiv NWO-a (novog svjetskog poretka!)
http://www.hrvboszajednistvo.com/
Treći svijetski rat i bankari
Dva svijetska rata koja su krenula iz Europe morao je svijet doživjeti. Mora li i trećeg biti za bankovni kapital?
Samo prošlog svijetskog rata poginulo je oko 50 milijuna ljudi. Rabilo se atomsko oružje. Nisu potrebni detalji, slike užasa su nam dobro poznate. Ali, o stvarnim uzoricma svijetskih ratova premalo se je razgovaralo, tako da svijet, a posebno Europa, stoji pred trećim svijetskim ratom, bez da to mase ljudi primjećuju.
I prije svijetskih ratova bio je stalno nepravedni svijetski poredak, gdje je nekolicina diktirala manjima svoj svijetonazor. Dali je današnji svijetski poredak pravedniji? Jeli sistem UNO-a, gdje pet sila navodno brane nepravdu, pravedan? Jeli pravedno, da pet država nemogu biti osuđene za svoje zločine? Jeli pravedno, da zapadni svijet za ratove troši više novca nego što ima, dok narodi svijeti glađuju? Jeli pravedno, da 1% svijeta posjeduje većinu svijetskih rasursa? Jeli pravedno, da političari smiju šikanirati narode, sve dok služe kapitalu? Jeli pravedno, da židovska država, koja je okupirala zemlju kršćana i muslimana, dobiva podršku cijelog kapitalističkog svijeta i ne mora odgovorati za počinjene zločine nad starosjediocima? Bez sumnje, nepravda našeg vremena - proizašla od Imperijalista - je jedva manja nego nekada.
Iza svakog "Imperijalista" stajala je grupe donatora, svijetski kapital, predvođen židovskom obitelji Rothshild. Tada ih se nije zvalo kapitalistima, ali su to bili isti mehanizmi. Tadašnji kapitalistički sustav se je pokvario, kao što će se i u budućnosti kvariti, nužan bio je novi početak. Države su tiskale toliko novca, da u svijetu nije bilo dovoljno protuvrijednosti. Zato se je morao "uništiti" dio novca. Uz novce morala su biti uništena i dobra, da bi cijeli sustav mogao krenuti iz početka.
Nakon svijetskih ratova stvoren je novi monetarni sustav, novi novčani sustav, novi gospodarski sustav, novi politčki sustav itd. Sve je krenulo iz početka. Samo jedno nije obnovljeno: bankovni sustav. Iste banke koje su financirale prvi svijetski rat, financirale su i drugi svijetski rat i rade na trećem. Imena banaka su se možda promjenila, ali su to ostale iste banke!
Zašto banke to rade? Mrze li ljudska bića toliko, da su spremni žrtvovati 50-70 milijuna ljudskih života, kako bi mogli krenuti ponovo iz početka? Ne, oni ne misle u takvim kategorijama. Ne misle u kategorijama ljudi, ljudskog života, ljudske sreće, ljudskih muka, ljudskosti itd., nego u kategorijama povećanja profita, očuvanja i proširenja moći i političkog utjecaja da bi brže dostigli do željenog profita, zbrisali ekonomske protivnike i preuzeli konkurenciju. Takav čovjek izgubio je ljudskost. Postao je jedna vrsta monstruma, koja služi zlatnom teletu. Svijestan je, da je sustav koji predvodi apsurdan i perverzan. Trguje s novcem koje ne postoji. Stvara profite i troškove, koji daleko nadmašuju protuvrijednosti u svijetskim resursama. Stoga je nužan tu i tamo novi početak. Svijet - a pogotvo Europa - se nalazi pred takvim novim početkom. Sustav mora početi iznova. No, to nije tako lako. Jer to znači, da ili banke ili narodi gube svoj novac i svoju moć. Predvidljivo je, koju opciju će izabrati bankari. Ali, narod će se braniti. Zato je bankarima nužan nasilnički novi početak! Tko su ti, koji nas vode u ratove? Tko su ti, koji Europu huškaju od jednog rata do drugoga, gdje se ruše stare infrastrukture i monetarni sustavi? Koja europska ili izraelsko-američka banka je podnijela štetu iz ratova u Afganistanu, Iraku, Libiji i drugdje? Žele li Europljani ponovo biti uvučeni u svijetski rat, čiji su jedini profiteri bankari?
Naravno će se očevi rata predstavljati kao humanitarci. Ali tko to još vjeruje? Zašto bi djeca njemačkog naroda ginula u Afganistanu, dok djeca bankara slave profite u Monacu? Ne priznaju, da je njihov monetarni sustav perverzan i da kad-tad mora kolabirati, nego skreću pažnju na navodno tlačene narode.
Žele li Europljani i dalje slijediti lopovske političare, marionete bankara koji nas hušakju u treći svijetski rat? Što su jasnije konstelacije to nužnije je ukazati na povezanost svih tih zala: najveći opasnost za mir na svijetu je država Izrael! Nije slučajnost, da je Izrael, zajedno s bankarima, izašao kao jedini profiter iz drugog svijetskog rata. S oružjem religija "Holokausta" i "Antisemitizma" se ta istina potiskuje. Trik masovnih medija, koje su u službi internacionalnog kapitala, je, da predstavljaju kao Antisemita svakoga, tko ukazuje na istinu o bankarima i državi Izrael.
Obični i nedužni Židov je žrtva kao i 50 milijuna poginulih ljudi drugih religija i nacionalnosti. Svi su oni bili gubitnici! Pobjednici su bili banke, banke koje su financirale Hitlera, banke koje su financirale izgradnju Izraela, banke koje su financirale atomksu bombu, banke koje su financiralje koncentracionske logore Nijemaca, banke koje otada financiraju oružje, banke koje su financirale europski napad na Libiju itd. Izrael ne štiti Židove, nego prijeti svijetu i bori se protiv antikapitalističkog Islama. Samo tako se daje objasniti uska povezanost sa kapitalističkim Vehabizmom. Pustili bi i Iran na miru, kada bi se taj odreako svoga anitkapitalizma. Zar nisu banke tada financirale atomsku elektranu šaha od Perzije?
Monetarni sustav usporeno se ruši i bankrai žele ponovo izaći kao pobjednici iz novog početka. Dva puta su svijet gurnuli u svijetske ratove. I ponovo rabe iste strategije. Ali ovaj put je svijet jedan drugačiji. Ovaj put stoje na suprotnoj strani unuci Abrahama protiv poklonika zlatnog teleta.
Ovaj put imamo mogućnost tokom novog početka izabrati daljnju vladavinu banaka ili vladavinu naroda i razbijanja onoga, što danas nazivamo bankama. Banke, kapital, "tržišta" će sva sredstva iskoristiti, kako bi sačuvali svoju moć. Iskreni ljudi nesmiju rabiti prljava sredstva. Moraju istinu istinito, hrabro i miroljubivo upotrebiti. Tako možemo pobjediti, jer osim banaka nitko ne želi treći svijetki rat. Budimo za mir i pravdu i to znači ukinuti bankovni sustav u svom današnjem obliku. Proglasiti će nas ekstremistima, ali istinski "ekstremi" našeg vremena su bankari, koji nam svoj protuljudski sustav prodavaju kao nuždu.
Sa njemačkg islamskog portala preveo i obradio Šime Tolić
IZNAD HRVATSKE JE JEDINO BOG
Konji
Važan dio opreme teglečih konja bili su (u mom kraju zvani) naočnjaci. Onima „asfaltiranima“ nuždno je pojasniti kako su to mali štitnici koji priječe konju pogled sa strane tako da konj poput suvremenih liberala gleda samo ravno naprijed u svjetlu budućnost. A u stvarnosti, konj gleda tamo gdje želi onaj koji drži uzde.
Toliko o dosezima liberalizma.
A što se „konjskog biznisa“ tiče, to je koristan dio opreme koji osigurava upravljivost konja koji je plaha živina i pogled na stranu mogao bi ga odvratiti od puta kojim ga njegov upravitelj goni. Mogao bi, primjerice, umjesto prašnjava puta pred sobom sa strane ugledati kakav svjež i sočan busen zelene trave a što bi ga moglo nagnati na promišljanje o smislu života. Tegliti teret i trpiti uzde na putu u svjetlu budućnost ili zastati i omastiti brk? Kako većina Hrvata živi u gradovima i urbanim naseljima povući ću paralelu; ta bi situacija bila slična onoj da Hrvat na putu u svjetlu eurobsku budućnost malo zastane na tom lihvarskim kamatama otežanom putu i primjeti oko sebe pusta polja Hrvatske zarasla u šikaru i korov ili razbijena stakla na nekad ponositim hrvatskim tvornicama koje su (i polja i tvornice) hranile na samo Hrvate nego i pretežit dio ostale „bivše braće u regionu“. Tad bi se Hrvat mogao zapitati; Bože moj, što mi se to dogodilo????Zašto sam umjesto gazde postao sluga ???? I to u svojoj zemlji ??? „Braću“ smo odbili od korita ali hrane svejedno nema. Zar nas to „EU-prijatelji“ pljačkaju i više nego bivša „braća“ ?
Poznato je kako misli i pitanja mogu polučiti glavobolju. Eda se to ne bi dogodilo........ brižni upravljači Hrvatima posegnuli su u zavičajne muzeje i konjski su naočnjaci zadobili novi život.
E........ sad, na gornju me je meditaciju naveo jedan susret. Znakovit susret. Moglo bi se reči, paradigmatičan. Sigurno je svatko od Vas barem jednom „naletio“ na tipa koji sav ponosit kaže kako on uvijek glasuje za HDZ ili neku drugu stranku, svejedno. Kad mi se to prvi put dogodilo poželio sam tome i takvima oduzeti pravo glasa. Ne zbog njegova izbora već zbog idiotske situacije u kojoj čovjek svoju sudbinu ne povjerava politici već fatamorgani od najčešće tri slova(HDZ, SDP, HSP, IDS itd). I ne samo to, nego takvi tipovi s prezirom gledaju na nekog tko promjeni stranku jer to drže znakom labava karaktera i ponosito ističu blokadu svog uma.
Oni politiku doživljavaju kroz prizmu navijanja za neki nogometni klub. Identificiraju se sa tri slova i isključe mozak. Jasno je kako je za takve tipove promišljanje prilično bolan pothvat i to ih donekle opravdava. Mogu razumjeti i one kojima je politika „krava muzara“ i koji iz pripadnosti “klubu“ izvlaće neku dobrobit u vidu zaposlenja sebe ili djece i tome slično. Velik je i dio onih koji će biti uz bilo koju vlast jer u izostanku samopouzdanja nekritički prihvačaju svaki autoritet. Takvi su se bez pol muke s Tita „preselili“ na Tuđmana pa onda na Sanader-Mesića pa eto i za Vlaisavljevićkom „sline“ a da se kojim slučajem Slobi posrećilo i njemu bi se klanjali. Nikako ne želim ovime reči kako bi čovjek svakodnevno, ovisno o jutarnjem raspoloženju trebao „mijenjati“ stranu ili stranku. Ali ako se stranka, koju je sukladno svom svjetonazoru izabrao, posvema približi svome antipodu.... tad častan čovjek treba potražiti nekog drugog tko će vjerodostojno reprezentirati njegov svjetonazor.
Paradoks je u tome što birači ostaju isti a politike stranaka se mjenjaju. Ovako, s nogu, ne mogu se prisjetiti nijedne stranke osim IDS-a i SSDS-a a koje bi imale dosljednu politiku. Jedino su spomenute otpočetka pa do sad dosljedne u svojoj protu-hrvatskoj politici. Istina je kako su im i ostale „saborske“ stranke u tome sve bliže pa ih zgodimice i pretječu u „ljubavi“ spram Hrvatske.
Kako se u svojim promišljanjima nikad ne osvrćem na postojanje tzv. lijeve opcije jer držim kako tu Hrvat nema što tražiti ne zbog toga što mislim kako je ljevičarenje samo po sebi odbojno, dapače, nego zato što se pod tom „firmom“, na hrvatskoj sceni, kriju jugosloveni a o njima uistinu nemam što promišljati.
Uostalom i te podjele na ljevo i desno su ishitrene i nemaju nikakve veze s političkom scenom u Hrvatskoj jer tu niti je ljevo ljevo niti je desno desno a i pitanje je što to uopće u suvremenosti znaći? Naime ako bi referenca u toj diferencijaciji bio odnos spram krupnog kapitala tad možemo uočiti da se i „ljevi“ i „desni“ natječu tko će kome stati na ramena nebi li bio bliže toj ruci koja dijeli ovozemaljske blagoslove.
S tog razloga promislit ću „slučaj“ HDZ. Za njihovo „biračko tjelo“ govore tzv. ljevi komentatori kako je stabilno, ruralno, konzervativno i manje obrazovano. Zapravo, sve se to govori u maniri uvrede jer je liberalno-ljevima takav profil zapravo građanin trečeg reda i iz njihova se prezira dade izčitati kako bi glasovanje najradije sveli na zagrebački Filozofski fakultet, „Partizansku“ Drežnicu, upravu Rijeke i navodnu rodnu kuću kumrovačkog satrapa i patološkog ubojice.
I sad, ako je to biračko tjelo uistinu takvo... kako to da nisu zamjetili da HDZ podržava „prava“ pedera, abortuse, selekciju zametaka, istospolne brakove, feminističke nebuloze o neravnopravnosti žena, da plaća dizanje četničkih spomenika a ruši hrvatske, itd, itd. a što je sve nespojivo s konzervativnim nazorom na svijet?
Iz osobnog izkustva znam kako članovi HDZ-a koje ja poznajem također ne podržavaju takvu politiku. Ali joj se ni ne protive.
Što je sve skupa uistinu jedna šizofrena situacija da ljudi glasuju za nešto što se protivi njihovu iskonskom biću. I sad, kad pokušate „evangelizirati“ takvu osobu ona se u svemu slaže s Vama ali i dalje ostaje pri svom odabiru. Frustrirajuće. Nakon brojnih takvih pokušaja počeo sam razumjevati kako se osječao dr. Ante Starčević dok je uporno pokušavao Hrvate izvući iz dreka u koji su se oni pjevajući uporno vraćali.
A zašto?????
Pa zato što imaju naočnjake i hipnotizirani su. Kako onda tako i sada. Nisu se u stanju osloboditi virtualnih okova i blokade mozga. Nisu u stanju staviti srdce ispred stražnjice. Otjelotvorenje su poslovice kako je; ponos dobar štit ali loš ogrtač.
Često sam se puta pitao, napose, nakon sramotne izdaje generala Gotovine, što to još Sanader i vrhuška HDZ-jota moraju napraviti eda bi njihovi glasači, moji susjedi i poznanici progledali ?To je uistinu fascinirajući fenomen. Ljudi koji su zajedno samnom plakali kad su uhitili Generala i dalje su u HDZ-jotu. To svakako zaslužuje pomnije psihološko i psihijatrijsko istraživanje za koje nažalost nemam dovoljno znanja. Ali ovako, ad hoc, paušalno čini mi se kako je razlog u nadi kako će prije ili kasnije, budu li vjerni i uporni, i njih zapasti makar komadić remena Sanaderovog sata i da su one njihove suze zapravo „suzice iz pijane guzice“.
Naprosto, sljedom stoljetne kolonizacije Hrvati su doživjeli genetske promjene i iz ponosnog naroda sposobnog osvojiti nove prostore pretvorili su se, jednim velikim dijelom, u narod koji nije u stanju determinirati svoje ognjište kao element nuždan za identitet i opstojnost. To je na razini pojedinca ravno samoubojstvu a to je svakako patološko stanje.
Meni je nevjerojatno što dobar dio Hrvata pokazuje spremnost žrtvovati svoj identitet za račun boljeg standarda i to onog obećanog a ne stvarnog. Te se tako,glede „prisajedinjenja“ EU promišlja o eventualnim trgovačkim i privrednim benefitima iako je cijeli taj sustav kula od karata i jedina je koheziona sila – ucjena i tajni i javni pritisci i prjetnje a kako smo vidjeli na primjeru poljskog predsjednika i vjerojatna ubojstva. A apologetima tzv. eurobske demokracije „gubec“ bi trebala začepiti „eurokomisijska“ konsternacija i samo najavom grčkog referenduma, ako su već zaboravili ignoriranje francuskog i niskozemskog odbijanja Lisabonskog ugovora. Da ne govorimo o teroru i konačnom falsifikatu u Irskom slučaju.
Nadalje, glorificira se mogućnost traženja zaposlenja diljem EU umjesto da svaki otac poželi da njegov sin nastavi lozu u vlastitoj kući a ne da Hrvatsko sjeme niće po EU bespućima i tamo se gubi. Kakav je to um koji sreću svog djeteta vidi daleko od doma i ne pomišljajući; a tko će zauzeti mjesto njegova sina? I svo to odnarođivanje potpomaže i Katolička Crkva koja se slizala s masonerijom i nagovara Hrvate na bezbožnu EU. Van pameti! Iako, poznavajući povijest, stavovi Kaptola ne čude previše uzimajući u obzir jugoslovenstvo Štrosmajera i Račkog a čiji je aktualni Kaptol očiti fanatični sljednik. Ja uvijek naglašavam kako mi imamo Katoličku Crkvu u Hrvatskoj a ne Hrvatsku Katoličku Crkvu. A to je itekako bitna razlika. Vidjeli smo na svježem primjeru samostana Dajla da talijanski imperijalizam ima itekako zdušnu potporu Vatikana.
Sve ovo ne napisah kao neki rekvijem Hrvatskoj.Ne napisah to da bih „solio ranu“.
Ovo je; ne vapaj nego poziv. Poziv svima onima čije je „hrvatsko srdce“ zaspalo.
Probudite se jer nastavak sna bi se lako mogao pretvoriti u „vječni san“.
Vječni san naroda koji je, parafrazirat ću Hemingveja i „imao i nemao“ i naposljetku....nestao.
Parafrazirat ću i Tuđmana; nestao u „bespućima povijestne zbiljnosti“.
Izbori su! Ako je ičem vrijedila jugoslavija a onda je tome što sam naučio „čitati između redova“. Nemojte slušati što vam govore. Pamtite i prosuđujte njihova djela. Latini bi rekli; acta non verba.Ne dajite prigodu onima što su nas ugurali u izmet do grla da nam gurnu glavu ispod. Ne osvrčite se na idiotizam kako je glas tzv. malima – izgubljen glas. Jer, glasujte svojim srdcem a kalkulatore i kladionice ostavite drugima koji srdca, hrvatskog srdca – nemaju. Očistite svoju savjest, zanemarite stražnjicu a istaknite srdce.
Probudite hrvatsku renesansu! Ustoličite hrvatski romantizam!
Iz tog rakursa gledano; jedina osoba iz hrvatske povijesti vrijedna sljedbe je dr.Ante Starčević a on je zapisao;
IZNAD HRVATSKE JE JEDINO BOG
Bog i Hrvati Mladen Šepić-Barba, Vrbovsko
Nemiri u svijetu i hrvatska situacija
Povijesni trenutak u kojem se nalaze Hrvati nije bolan samo za Hrvate: vidimo kako su nam rasprodali Domovinu, svjesni smo da nas vladajuća garnitura uvlači u Europske integracije protiv naše volje, unatoč naše želje te prije i unatoč nacionalnog referenduma, ali isto tako vidimo kako se cijeli svijet trese u nemirima prosvjedima i ratovima. Novi svjetski poredak i Gospodari kaosa dobro su izmanipulirali narode i pokrenuli su procese slamanja identiteta, nacija i ekonomija na njima željen i primjeren način. Žestoki prosvjedi ove su se godine (pa i prije) prolomili u Europi: u Grčkoj, Italiji, Španjolskoj, kod nas i mnogim drugim zemljama, a konačno i u samom Izraelu. Što je u svemu tome neobično? Neobično je to da se u kratkom razdoblju slama cijela svjetska ekonomija i da se prosvjedi odjednom, koordinirano, događaju u cijelome svijetu. Gospodari kaosa sve su to ukalkulirali u svoj plan razaranja nacionalnih država i stvaranja Novog svjetskog poretka tj. radi stvaranja jedne svjetske države: ogolivši narode neproizvodnim potrošačkim kreditima i bankarskim manipulacijama svjesno su izazvali naizgled nekontrolirani bijes, koji kane kanalizirati u lokalne sukobe i ratove te narode usmjeriti u jedan novi svjetski rat. One države koje Gospodari nisu uspjeli ukrotiti kreditima i politikom dolara i eura – napali su subverzivnom i direktnom vojnom silom. Svjetsku državu moguće je stvoriti samo na ruševinama svih starih država. Stara masonska formula «Ordo ab Chao», «red iz kaosa» i «Solve Et Coagula» «razriješi i složi (zgusni)» ostvaruje se kroz nemire, ratove i razaranje starog svijeta: sve novije revolucije u povijesti pokrenuli su masoni, svi prosvjedi (bili oni opravdani ili neopravdani) služe uspostavljanju političkih odnosa kakve Oni žele. No, ponekad im ponešto izmakne nadzoru pa zbog toga majstori primjenjuju drugačiju metodu.
A kako to konkretno izgleda u trenutnoj slici svijeta?
Umirovljeni američki general Wesley Clark 2. ožujka 2007. godine na američkom kanalu u emisiji «Demokracija sada» objasnio je razloge svoga umirovljenja i neslaganja sa službenom američkom politikom: došavši u svoj ured deset dana nakon napadaja na Newjorške nebodere (11. rujna, 2001.) upoznali su ga s odlukom kojom je administracija USA odlučila napasti Irak i druge države. O odnosu Sadama Huseina i Al Qaide nisu nađeni nikakvi dokazi, ali ipak - donesena je odluka o napadaju. Na popisu planiranih žrtava nalazilo se još šest država: Sirija, Libanon, Libija, Somalija, Sudan i na kraju Iran. Kako vidimo, plan se nije odvijao ovim redoslijedom, ali nakon 2001. Izrael je 2006., s američkom podrškom neuspješno napao Hezbolah u Libanonu, a prethodno je stradao i Irak. Irak je pao, ali Libanon još nije. U međuvremenu gospodarima svijeta zasmetao je i režim u Egiptu pa je nađen i novi način da se ukloni donedavni saveznik Izraela i Amerike, predsjednik Mubarak: novi način uklanjanja nepoćudnih režima postali su prosvjedi u ime demokracije!
Što se, u stvari, promijenilo nakon napadaja na Irak i Libanon? Promijenila se taktika i metoda smjenjivanja režima! Napadaji na Irak, (prethodno Afganistan) i Libanon izvršeni su direktnom oružanom intervencijom pri čemu je Izrael pretrpio strašne gubitke u tenkovima i ljudstvu, a i Amerikanci su nastradali kako u Iraku tako i u Afganistanu. Od sada je trebalo naći novi način da se obore vlasti koje više ne odgovaraju američkim željama i europskim planovima: promjenama režima u ciljanim zemljama od sada trebaju poslužiti lokalni timovi. Iz više izvora saznali smo da su prosvjedi u Egiptu poticani preko Interneta, a u Libiji su Gospodari svijeta pri napadaju na Gadafija podržali lokalne bande, te se dogodio presedan: kada je u ratu 1990.-1995. Srbija napadala Hrvatsku – to je bio interni problem i građanski rat u Jugoslaviji, ali kada je trebalo oboriti Gadafija euro-američke snage su odmah i urgentno podržale lokalne pobunjenike, koji se bez pomoći invazijskih snaga ne bi uspjeli održati niti jedan dan.
Radi obaranja teokratske islamske vlasti u Iranu proamerički prosvjednici su 2009.-2010. godine, uz glasnu podršku Amerike i Europe, također pokušali organizirati antirežimske prosvjede, ali nisu uspjeli, jer je Iranski režim shvatio informativno-operativnu metodu kojom se služe Gospodari svijeta, te su poduzete odgovarajuće mjere za suzbijanje subverzivnog rata preko Interneta i na druge načine. Stoga nema sumnje da će Amerika, za interese Izraela i Britanije, Iran napasti direktnom silom, a kako je Iran strateška poveznica Rusije i Kine isto tako nema nikakve sumnje da će taj napadaj biti uvod u III. svjetski rat.
Što se Hrvatske tiče, naša situacija je vrlo delikatna: Gospodarima kaosa odgovara HDZ-ovska vlast u Hrvatskoj, ali bi im dobro poslužili i nemiri. HDZ je tako dobro rasprodao Hrvatsku i nacionalne interese i toliko se revno natječe u poslušnosti Haagu, NATO-u, i svim svjetskim masonskim silama i politikama, da svjetska masonerija u Hrvatskoj teško može naći kvalitetnije sluge. Promjena vlasti u korist boljševičkog SDP-a Gospodarima kaosa nije korisna, premda bi Hrvatima bila još štetnija. A nemiri u Hrvatskoj Gospodarima svijeta mogu proizvesti samo dva učinka: ukoliko budući prosvjedi ne uspiju, i ne dođe li do promjene vlasti, nemiri narod mogu dovesti do obeshrabrenosti i ropske pokornosti koja se pokorava aneksionističkoj politici EU-ropske Unije i svim željama stranih sila, a ukoliko prosvjedi uspiju i narod milom ili silom smijeni protunarodnu vlast – Hrvatskoj slijedi Libijski scenarij s napadajem izvana. Jer, suvremeni prosvjedi kao i referendumi o EU-ropskoj Uniji smiju služiti samo jednoj svrsi: manipulaciji i lažnoj demokraciji koja uništava nacionalne države i nacionalne identitete, da bi ih sve utopila u jedno antikristovo državno uređenje u kojem nema ni Boga ni slobode ni nacija.
Hrvati će u takvoj povijesnoj situaciji morati izabrati ono što najviše žele: ropstvo ili novu vlastitu državnu vlast koja će ih povesti u borbu za opstanak. Kojim god putem Hrvati krenuli – niti jedan im ne će biti bez patnja i suza, ali najbolje rješenje uz Božju pomoć svakako će biti borba za održanje suverenosti.
Emil Čić
"Nacija", 9. studenog, 2011., br. 2
Rotary ili rotirajući predsjednik
Danijel Srb je član Rotary Cluba, koji je nešto kao dječji vrtić judeo-masonerije
Čovjek može oprostiti varalicama, šibicarima, iluzionistima .....ako imaju „šlifa“, manire, duha....čak i kad vas „nategnu“to ne mora biti toliko strašno jer čovjek poučen bolnim životnim iskustvom nikad čovjeku ne poklanja bez-granično povjerenje i uvijek se pomalo stišće „figa“ u džepu. No , postoje trenutci kad je „stani-pani“i kad se moraju leđa odmaknuti od zida i kad se mora izaći na „brisani prostor“.
I eto, to se dogodilo mom „šefu“.
Ovi su izbori upravo ta situacija „stani-pani“.
Do sad je uvijek bilo neke nade ali sad je EU, taj Damoklov mač, nad hrvatskim vratom i upadnemo li mi Hrvati u taj vir nema nam spasa jer svi oni razni oblici „jugovina“koji su nas kroz povijest davili bijedna su imitacija monstruma zvanog EU. Jer EU ne uništava samo tijelo nego i dušu naroda. Možda je najprikladnije EU usporediti s tzv. crnom rupom, svemirskim fenomenom koji sve što proguta pretvori u ništa prepoznatljivo.
Dakle, ovo je uistinu taj sudbonosni čas kad se Hrvati moraju oduprijeti svim onim mrziteljima svega hrvatskog a kojih, paradoks je, itekako ima i među Hrvatima samima. Hrvatska je politička scena kako ona sadašnja tako i ona povijestna puna šizofrenika koji se busaju u „hrvatska prsa“ a da nikad nisu ni mogli ni željeli zamisliti Hrvatsku koja pripada Hrvatima.
I eto.... „šef“ se, uvažavajući povijestni trenutak ( podržan unisono svim članovima A-HSP-a željnim jedinstva i sinergije) odazvao pozivu i potrebi ujedinjenja svih „pravaških“opcija.
E sad, zašto sam ono „pravaških stavio u navodnike !?
Pa eto, zato što niti je zlato sve što sja, niti je pravaš svatko tko se tom odrednicom kiti.
Pravaštvo u mnogome djeli sudbinu krščanstva. Naime, mnoge se denominacije pozivaju i kunu na Krista a Kristov nauk tumaće na u mnogome oprečne načine uglavnom „modernizirajući Kristov nauk tj. prilagođavajući ga i usklađujući ga s tzv. povijestnim realitetom a odričući mu time Božji karakter jer kakav bi to bio Božji nauk koji bi se modelirao prema zastranjenjima civilizacije umjesto da bude jedina čvrsta točka u svemiru i korektiv i putokaz svakoj ljudskoj zajednici.
Slična je stvar i s pravaštvom odnosno starčevićanstvom odnosno Antom Starčevićem. Svjedoci smo kako se neke opskurne skupine kite njegovim imenom iako njegov nauk modeliraju i moderniziraju kako im se svidi prilagođavajući ga svom viđenju tzv. real-politike. A što je to zapravo real-politika!?
U hrvatskoj stvarnosti ta se politika živi na naćin da se puže i plazi u smjeru koji masonsko-jugoslavensko-engleska nomenklatura zaište. A onda se savjest pred sobom i hrvatskim narodom pere nebulozama kako je to, eto sad, jedino moguće jer smo slabi i siromašni. Kao da čovjek ne može biti dostojanstven i u siromaštvu: Jer pravo je bogatstvo u duhu naroda a ne u škrinjama.
Krucijalno je pitanje hrvatskog trenutka odnos spram „prisajedinjenja“ EU. Starčević je jasno rekao; NI S PEŠTOM NI S BEČOM i time zauvijek trasirao pravaški put glede tog pitanja. Samo glupan ili jugosloven ili notorni udbaš ne može iz toga izčitati NE kako Beogradu, tako Londonu, tako Moskvi, tako Parizu, tako Vatikanu a pogotovo Briselu.
A najveća(brojem, ne i uistinu) pravaška stranka donedavno je srcem i dušom i prekomjernim salom optirala za „prisajedinjenje“ s EU. Časna stranka koju je lažni magistar srozao na strančicu pridružila se puzavcima u nadi da će svoje hrvatstvo uspjeti zamjeniti za par mrvica s euromasonskog stola. No kako je na tom koritu prevelika gužva „okrenuli su čunak“ znajući kako je svaki priseban Hrvat svjestan opasnosti EU-forije i znajući da u tom moru nema mreža bacili su svoju.
Promišljajući o tome s sadašnjeg trenutka ne bi me čudilo kako je i taj zaokret za 180 stupnjeva orkestriran upravo od masonskih EU-dirigenata. Naime, čak i one jugo-masonske ankete postotak protivnika EU-robije ne spuštaju ispod tridesetak posto a što znaći kako je riječ o barem šezdeset posto. I sad, jasno je kako je to biračko tijelo ostalo ne-pokriveno i kako niti jedna od frakcija komunističke partije Hrvatske, dakle ni HDZ ni SDP a ni sateliti nemaju tu što tražiti pa je , vjerujem, upravo HSP instruiran u tom pravcu s nakanom da se poslje izbora vrati u matično stado euforičara i tako još jednom povuče istinske Hrvate za nos.
No taj je plan mogla ugruziti gotovo sigurna pobjeda našeg „šefa“ u drugoj izbornoj jedinici jer moglo se dogoditi da nakon dugo vremena u saborske klupe sjedne istinski Hrvat koji vjerojatno ne bi mogao spriječiti ali bi sigurno zakomplicirao izdaju Hrvatske a znaju dobro dirigenti da se iz komplikacija može svašta izroditi. Jer Hrvatima je, ne jednom, bila dovoljna samo jedna iskra da progledaju u tami, u koju ih, od kad su na ovim prostorima, guraju njihovi mrzitelji.
I eto to je pokušao spriječiti Rotary ili rotirajući predsjednik čije je nedjelo tim odbojnije što ga je realizirao s notornim Acom Stankovićem za kojeg nitko pametan nema sumnje u to čiji je on zapravo i gdje mu je srce.
Nadajmo se da Rotary i rotirajući predsjednik u tome ne će uspjeti.
Ona moja zamjedba „rotirajući predsjednik“ nije, zapravo , prijevod imena Rotary nego posljedica mog viđenja ove situacije jer znamo čija je spomenuti predsjednik marioneta a kod marioneta se kadkad dogodi da kad popusti pažnja upravljaću one malo rotiraju, bezglavo se vrte.....
Mladen Šepić- Barba, A-HSP - Vrbovsko
Ujedinjenje hrvatske desnice
Doljnji članak sam napisao 23. 11. 2009. Malo sam ga obradio i nudim ga ponovo za objavu :)
Ujedinjenje hrvatske desnice
Globalizacija sve više napredaju, i njen konačni cilj, nova svijetska država je sve bliža. Ona korak po korak ruši sve za što vrijedi živjeti, kao vjeru u Boga, naciju i obitelj. Tradicionalnu obitelj uništavaju i izjednačavaju istospolne i heteroseksualne brakove, potiču abortus i veličaju nemoral.
Idealni globalizirani čovjek, kojeg stvara internacionalna liberal-masonerija, je materijalist i egoist, njegov novi Bog je novac, i samo za Mammon će zivjeti. Komunizam je nekada ubijao tijelo čovjeka, dekadentni liberalizam mu ubija duh i čini ga sretnim robom materije.
Hedonistička zapadna Europa propada, kao sto je nekada propadalo Rimsko carstvo, koje je se odalo nemoralu, i zbog toga što je – zbog pada vlastitog nataliteta – bilo prisiljeno pripustiti barbarske narode u svoje carstvo, pa i u sam Rim. Time je zapečatilo svoju sudbinu. Zapadni svijet, radi opada vlastitog nataliteta, je uveo i dalje uvozi miljune Afroazisjkih emigranata i time si je iskopao vlastiti grob, kao što je lani veliko i dekadento Rimsko carstvo.
Zapadna Europa je žrtva onoga sto je nova ljevica 1960-ih. započela, tada je počela rušiti europsku kršćansku kulturu i civilizaciju, pod kojom je Europa postala najbogatiji i razvijeniji kontinent svijeta. Destruktivni rezultat nove ljevice je nova Europa bez Boga, bez ideala i bez vlastitog identiteta. Takvu Europu će lako osvojiti narodi sa svojim Bogom, svojim idealima i svojim sačuvanim identitetom, kao što su to narodi islamskog svijeta.
Globalizaciji ide na ruku što se istinski domoljubi, nacionalisti, desničari ne mogu složiti, prije svega zbog egoizama i osobnih interesa svojih vođa, kojima je toliko jak da im je čak i iznad države i naroda.
Pozivam sve vođje hrvatskih nacionalističkih i desnih pokreta i stranaka, da napokon prestanu biti egoisti, da prestanu misliti samo na sebe , sebe i sebe! Osobni interes treba odbaciti, i napokon stati u službu nacije. Svijet nije vidio državu s 4,5 milijuna stanovnika a da ima preko deset desnih stranaka. Njemačka s 82 milijuna stanovnika ima samo dvije desne stranke, imenom NPD-Die Volksunion i Republikance.
Moramo se odreći svojih malih egoizama i svojih sebičnih interesa i napokon ustati u obranu svoga zavičaja, svoje domovine, prije nego što ju globalizacija proguta. Potrebna nam je jedna jedina jaka stranka na našoj desnici, koja bi se mogla zvati "HRVATSKA DESNICA", u takvu stranku bi se trebale priključiti sve desne i nacionalne struje u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, to su po meni: HSP, A-HSP, HČSP, HSP 1861, HSP-dr. Ante Starčević, HRAST, Hrvatski Plamen, HRZ (Hrvatska republikanska zajednica), HOP, SHP (Stranka hrvatskog prava), HPB (Hrvatsko pravaško bratstvo), Jedino Hrvatska, Nacional demokrati, Hrvatska straža, NHD (Nova hrvatska desnica) i pojedinci poput Marka Franciškovića i Emila Čića.
Moramo se ujediniti, pružiti ruku bratsku jedni drugima, dio smo kršćanskog kulturnog kruga i vrijeme je da se oprosti i gleda u budućnost, za novu, ponosnu, jaku, bratsku i nezavisnu Hrvatsku!
Ustanimo radi naše djece, ne smijemo dozvoliti da ih i dalje odgaja judeo-masonska internacionala u sotonističom i dekadentnom zloduhu vremena. Dokažimo da smo se mi Hrvati opametili, i da više nikada nećemo dozvoliti da nas tuđin na koljena baci, a taj novi tuđin je Europska unija i globalistički novi svijestki poredak. Te monstrume može jedino pokoriti jaka i složna hrvatska desnica!
Bog i Hrvati
Šime Tolić
Dopredsjednik glavnog stožera Autohtone- Hrvatske stranke prava
Vatikanske piramide
Masoni
Nakon zgodnog vica s bosanskim piramidama nisam očekivao kako će se u skorije vrijeme na europskom tlu pojaviti neki novi arheolozi-amateri, no kako se dade izčitati iz vatikanskih priopćenja, piramide su i tamo vrlo aktualne. Jasno, poslovično oprezni i iskusni Vatikan nikad neće „istrčati pred rudu“ s takvim jednim spekulativnim otkričem. Dapače, čini se kako Vatikan već godinama prikriva svoje piramide i tek tu i tamo dadne naslutiti kako one, što je zapravo zaprepaščujuće – rastu. Iako već dulje vrijeme neki poznavatelji piramidologije upozoravaju na fenomen rastučih piramida u Vatikanu veći dio javnosti, naročito katoličke držao je to jednom od brojnih špekulacija dokonih osoba koje u svemu i posvud nalaze neke „teorije zavjere“. Ipak, u nekim je teorijama bilo „onog nečeg“ što je „držalo vodu“. Naime, neki od teoretičara ujedno su i dobri poznavatelji šahovske igre pa tvrde kako mnoge varijante te prastare igre uključuju taktiku postavljanja (š)pijuna što bliže protivničkom kralju(u ovoj ga prigodi možemo nazvati Papom), barem jednog a ukoliko je Papa tj. kralj neoprezan onda i više. Poznavatelji te drevne igre znaju kako je (š)pijun vrlo podmukla figura koja djeluje relativno bezazleno i nemočno ali se u prikladnoj poziciji iznenada pretvara u najmočnije figure, po izboru onog tko ih je postavio, i tad je obično – igri kraj. Pouka je to za život kako je i kralj ma koliko uznosit,stasit, i snažan bio, zapravo vrlo slab ukoliko je neoprezan i svakakve smutljivce pripušta u svoju blizinu. Moglo bi se reći kako je u ovom, razmatranom slučaju, kralj dodatno oslabljen jer zbog celibata igra bez kraljice a povijest nas poučava kako su upravo žene imale dara otkriti kukavičja jaja te snažno braniti svog kralja. Istine radi bilo je i obrnutih situacija ali samo kao i u opisanom slučaju, kad se protivnikov pijun pretvorio u kobnu kraljicu. Dakle, nije ni kraljici bezgranično vjerovati. Zapravo, šahisti bi rekli kako s kraljicom „treba znati“ i kako je to samo prividno najsnažnija figura jer kako to kaže reklamni slogan jednog proizvođaća automobilskih guma ; snaga bez upravljivosti ne vrijedi - ništa.
Da nešto smrdi, odnosno da je nešto trulo u „državi Danskoj“ vidjeli smo u slučaju samostana Dajla kad je koliko-toliko „ hrvatski“ biskup Milovan na časak zamijenjen odgovarajućim a koji se nije libio nešto hrvatsko pretvoriti u talijansko. Sad,......... na razini pravnih smicalica to je savršeno izvedeno i zaslužuje pljesak ali, ali.....takvi su štosevi primjereni trgovcima ukradenim konjima a ne instituciji koja reflektira na status „moralne vertikale“. Da je, kojim slučajem sjedište te „moralne vertikale“ u Pizzi to bi i bilo nekako razumljivo. Ali eto, čini se da ni stupovi vatikana nisu imuni na zub vremena. I još se nije slegla morska pjena oko Dajle a teoretičari vatikanskih piramida dobili su, ne adut, već dokaz postojanja istih a preko vatikanskog „Justitia et Pax“ priopćenja a koje bi mirne duše mogla podpisati bilo koja loža čuvara piramide. Ni manje ni više nego je tim priopčenjem država kao institucija bačena na smetlište povijesti a novus ordo seculorum iliti novi svjetski poredak odnosno svjetska država dobila je (istina, iz druge ruke) Božji blagoslov. Uvažena nas vatikanska institucija uvjerava kako su „država“ a pogotovu „nacija“ nešto nazadno i opasno prijeteće čovjekovu usponu ka „raju na zemlji“ a koji se upravo preko svjetske države i novog Babilona(čitaj – globalizacije) upravo imade trasirati. U toj se nakani posredstvom te uvažene komisije zagovara svemsvitunadređena novčarska institucija a koja bi se imala postarati da svijet više ne potresaju novčane nevolje. Nešto iz notacije a nešto iz konotacije tog priopčenja također se dade razabrati kako je za sve nevolje i ratove ovog svita krivo postojanje nacionalnih država i granica uopće. Obzirom kako sam ja dijete poniklo u komunizmu tako me je i to priopčenje prisjetilo na neumrlu parolu; proleteri svih zemalja, ujedinite se .....Tamo gdje se to i ostvarilo znamo svi kako su proleteri gorko požalili a eto u Kini i dan danas suze liju. Neobično je u svemu tome što prosječno pismen čovjek Katoličku Crkvu i masoneriju doživljava kao posve suprotstavljene strane. Tko je u toj prići mason a tko ne ako obje strane teže istom cilju? Pa onda tu nema žući!
Vratimo se šahu. Kroz povijest igranja bilo je svakakvih strategija i taktika. Različite figure obnašahu različite uloge i mnoge su figure „mijenjale stranu“ ali još se nikad nije dogodilo da bi kralj igrao za svog protivnika. U šahu je to ne moguće. Takva bi partija bila bezsmislica.
Naravno, život nije šah !!!!!
Mladen šepić- Barba, Vrbovsko
Vatikan i judeo-masonerija: http://www.fatimamovement.com/home.htm
Borba za opstanak braka
Još jedan od mojih prijatelja nedavno je prošao kroz traumatičan prekid braka. Razvod je bio težak, zato što moj prijatelj i njegova žena imaju troje male djece. Kada sam razmišljao o svim ljudima koje poznajem, uvidio sam da je više od polovice njih imalo najmanje jedan propali brak iza sebe. Većinu onih koje poznajem, a da nisu imali razvod su oni od preko 70 godina. Pretpostavljam da je otprilike 60 % mojih mladih prijatelja bilo razvedeno jedanput ili više puta. Pretpostavljam i to da se ovo moje osobno istraživanje poklapa s rastućom nacionalnom statistikom o razvodu brakova. Kako vrijeme ide, sve teže i teže je očuvati brakove. Koji su razlozi toga? Zašto se muškarci i žene sve teže međusobno slažu? Razmišljao sam o ovome problemu neko vrijeme i vjerujem da sam shvatio razloge. Neki od razloga opadanja bračne stabilnosti su ekonomski, neki su društveni, a neki su psihološki. Povijesno, brak je temeljen na ekonomskoj činjenici dobro organiziranog rada koji podiže mogućnosti preživljavanja i opstanka. Ako su muškarac i žena radili kao tim, dok bi žena održavala dom pod svojom kontrolom, a muškarac donosio dobra i čuvao dom, oboje bi stekli prednost nad svim ostalima koji bi bili sami i nepovezani, te bi lakše preživljavali i stjecali prosperitet. Ne zaboravimo činjenicu da bi njihova djeca imala više mogućnosti, nego ona od onih nepovezanih. Ovaj ekonomski temelj braka preživio je i ogromne društvene promjene uzrokovane industrijskom revolucijom, ali su ga ekonomski razvoji u ovome stoljeću počeli potkopavati. U zadnjih 60 godina započelo je široko zapošljavanje udanih žena u nekućanskim poslovima, istovremeno su mnogi muškarci shvatili da njihovi prihodi ne mogu održavati obitelj. Kada su zapošljavatelji počeli svoje zaposlenike smatrati običnim i zamjenjivim ekonomskim jedinicama, tada više nisu vidjeli razlog zašto ne bi zapošljavali udane žene, te udane žene s djecom na poslovima koje bi one mogle raditi. Ovakav postupak proširio je broj potencijalnih radnika i smanjio cijenu rada. Tranzicija SAD-a iz industrijske ekonomije u uslužnu ekonomiju u zadnjih 30 godina uvelike je ubrzalo ovu tendenciju smanjivanja postotka zanimanja za koje su potrebni muškarci. Istovremeno postotak udanih žena zaposlenih izvan svog doma naraslo je iz nule od prije 60 godina na današnji nivo od otprilike 70 posto. Tehnika je olakšala održavanje domaćinstva. Drugim riječima, istovremeno nove mogućnosti zapošljavanja za žene značilo je za njih da nisu više toliko ekonomski ovisne o svojim muževima, a muškarci su ženski posao u domaćinstvima počeli gledati kao ne toliko važan kao što je bio; sa svim modernim aplikacijama, muškarac bi i sam mogao imati ugodan život. Uvođenjem socijalne pomoći nakon 2. svjetskog rata značilo je za ženu nezadovoljnu svojim bračnim životom, da ne treba brinuti o svojem zapošljavanju nakon što ostavi muža. Stoljeće prije parovi su imali iste svađe kakve imaju i danas, ali su imali jake ekonomske motive da bi stvorili mir i održali svoju zajedničku uniju. Danas se sve svodi na izjavu:“ja ne moram trpjeti ta sranja“, te rastanak.
Paralelno s ovim ekonomskim promjenama postoje i društvene promjene koje su isto utjecale na brak. Stoljeće prije, kada je većina nas živjela u ruralnim okružjima ili malim gradovima, postojao je jak društveni pritisak na opstanak braka, razvod je bio nešto skandalozno. U današnjim urbanim sredinama društveni pritisak na razvod braka je u potpunosti nestao. Nakon 2. svjetskog rata uspon feminizma i „oslobađanje žena“ uzeo je danak u stabilnosti bračnih zajednica. Feministice su smatrale da su žene esencijalno iste kao i muškarci, osim nekoliko manjih anatomskih detalja i da žene ne trebaju muškarce da bi imale potpune i uspješne živote. Inzistirale su na tome da ih se tretira kao muškarce. Naravno, njihove razloge poduprla je vlast i židovski mediji što je rezultiralo utjecajem i na druge razumne žene. Žene su ubrzo izgubile svoj poseban položaj. Kada su pretpostavile da više nemaju potrebu za zaštitu i podršku muškaraca, mnogi muškarci počeli su ih doživljavati samo kroz njihov izgled. Odgovor muškaraca je bio da više nemaju posebnu dužnost u podršci i zaštiti žena. Odluke o ostavljanju žene svele su se kao na to da mijenjaju sustanare. Feminizam je uništio tradicionalnu komplementarnu vezu između muškarca i žene, koja se temelji na prirodnim razlikama, te su je pokušali zamijeniti jednakošću koja nije sukladna realnosti. Rezultat ovog propalog pokušaja bio je traumatičan i za žene i muškarce. U mnogim slučajevima prirodna sklonost zamijenjena je neprijateljstvom na objema stranama. Mnogo žena postalo je manje ženstveno, mnogo muškaraca postalo je manje muževno. Ovo je stvorilo kaos u instituciji braka. Što učiniti onda?
Dugoročno, instituciju braka možemo učiniti opet zdravom samo nakon što izliječimo društvene i ekonomske probleme u našem društvu. Jedna od najlakših stvari koje možemo učiniti je zaustaviti vlast da prestane promovirati pogrešnu i destruktivnu doktrinu feminizma. Kada naša vlast, naše škole i naši mediji savladaju to da su muškarci i žene različiti i komplementarni članovi našeg društva i da imaju temeljno različite uloge koje moraju ispunjavati, biti ćemo daleko naprijed. Popravljanje ekonomskih problema koji uzurpiraju brak biti će mnogo teže. Teško je izvući žene iz tvornica i ureda, te ih vratiti nazad u domove zbog toga što je većina obitelji stvorila način života koji zahtjeva dva primanja. Jedan od razloga zašto su naše bake mogle ostajati kući i odgajati djecu umjesto da ih kao danas ostavljaju u dječjem vrtiću prije odlaska na posao je to što su naši djedovi tada mogli zaraditi dovoljno da uzdržavaju svoju obitelj. Ne moramo se vratiti na stare načine življenja, ali moramo gledati naprijed u izgradnji novoga društva u kojem su ekonomska i zaposlenička politika u službi glavnoga cilja, a to je promicanje nacionalnog i duševnog zdravlja naših ljudi. Jedna stvar koju možemo učiniti jest riješiti se vladinih programa socijalne pomoći – bonova za hranu, subvencioniranih renti, svega. Niti bi milostinja trebala biti alternativa radu. Karijera ne bi trebala biti toliko atraktivna i dostupna alternativa braku za mnoge mlade žene danas. Jednostavna izmjena vladinih mjera za zapošljavanje žena i zabrane poslodavaca da zapošljavaju koga god žele moglo bi pomoći. Ne trebamo vladine ispravke da bi učinili brak opet zdravim. Moramo samo zaustaviti vladine programe koje ga čine nezdravim. Bez feminističke propagande i miješanja vlasti, instinkti muškaraca i žena će učiniti svoje i vratiti stvari na svoje mjesto. Njihove nasljedne i različite prirode nanovo će se vratiti i potvrditi. Možda ne možemo učiniti sve tako usklađenim kao stoljeće prije kada je većina nas živjela u manjim zajednicama, ali ih možemo učiniti mnogo boljima nego što su one danas. Mnoge od žena vjeruju da apsolutno moraju biti piloti borbenih zrakoplova ili direktori korporacija ako to žele. Ja samo kažem da ih ne trebamo toliko zasipati propagandom da bi ih uvjerili da je to što moraju biti. Ne bi trebali postojati zakoni koji im daju prednost u postajanju direktora. Vjerujem da institucija braka može tolerirati nekoliko ženskih korporacijskih direktora, ali ne toliko koliko ih ima danas. Jednu stvar moram priznati, bilo bi mnogo lakše učiniti ništa, ostaviti stvari onakvima kakvima jesu. Ali, ostavljanje stvari kakvima jesu sada nije prava opcija. Ako ne učinimo ništa, naš narod ce izumrijeti, naša nacija će nestati i zemlju će naslijediti divljaci i degenerirani. Stopa nataliteta bijelih žena je daleko ispod zamjenskog nivoa. Svake godine sve je manje bijelih ljudi. Bjelačka stopa nataliteta opala je ispod potrebnog nivoa za nadomještanje gotovo iz istih razloga zašto se rast razvoda povećao.
Što je više žena odlučilo otići raditi i napustiti dom, odlučile su imati i manje djece. Djeca su teret majkama koje imaju posao s punim radnim vremenom. Djeca mogu sniziti očev standard života. Još gore, one žene koje polaze za feminističkom propagandom, one koje radije biraju karijeru umjesto majčinstva su one najbistrije i najsposobnije, one koje bi najviše trebale imati djecu i nastaviti svoje gene kroz sljedeću generaciju. Tako da nemamo puno izbora, ili ćemo početi odgajati više bijele djece ili ćemo umrijeti. Naša vrsta i naša zemlja. Učiniti ćemo ono što moramo. Ne želimo biti nepopularni, ne želimo da nas itko mrzi, ali budu ako će morati. Oni koji će nas mrziti će biti oni koji mrze naše ljude i žele im smrt, ili oni koji su postali toliko centrirani sami na sebe, previše individualistički, toliko otuđeni i bez korijena da ih nije briga što će se dogoditi sa našim ljudima, sve dok ih to osobno ne zasmeta. Neka nas mrze. To je znak časti, znak razlikovanja. Ako želimo imati nadu da instituciju braka učinimo opet zdravom, ili nadu da podignemo stopu rodnosti bijelaca i nadu da naši ljudi neće izumrijeti onda moramo zadobiti za sebe veći utjecaj; veći od onoga kojeg naših neprijatelja koji imaju na naše ljude. Jedini način da u tome uspijemo je da izgradimo svoj vlastiti medij za komunikaciju s našim ljudima. Naš zadatak je uvjeriti ih da progovore, uvjeriti ih da se oglase o svojim brigama, da se prestanu zastrašivati od strane onih koji žele uništiti naše ljude, te učiniti sve da što više naših ljudi razmišlja o ovim stvarima. Toliko je naših ljudi danas zauzeto, omotano u svoje vlastite brige da ne vide što se događa našem društvu i da razmišljaju o tome, da shvate dugoročne posljedice. Posljedice za njihovu djecu i unuke. Vjerujem da, kada shvate te posljedice, dijeliti će moju zabrinutost. Mi moramo nastaviti razgovarati s njima, razgovarati sa sve više njih. Mi moramo naš program staviti na sve više radio stanica i sve više publikacija koje će čitati sve više i više ljudi. Sve ovisi o tome. Vi možete pomoći. Nadam se da hoćete.
Dr.William Pierce
