Nemojmo sve rasprodati, ostavimo nešto i za našu djecu
Knjiga u mnogim zapadnim zemljama zabranjena, u Hrvatskoj jos dostupna, razotkriva cijelu istinu sotonistickog plana masona...
Vojsku smo ukinuli, banke rasprodali, medije pod strane skute dali..., i sada spas tražimo od postojećih institucija i rashrvaćenih političkih stranaka
Nad našu Hrvatsku nadvili su se crni gusti oblaci: EU globalno-okupatorski, EU globalno-imperijalistički i EU globalno-kolonijalistički. Poslije kiše koja će se iz njih ispadati, u Hrvatskoj ne će trava rasti i cvijeće cvjetati, nego će Hrvatska i Hrvati nestati. S prvim kapima kiše spustili su se i šareni špijunski daždevnjaci koji su već premrežili sve institucije, političke stranke i udruge civilnoga društva. Baš ovako sam počeo svoj govor prije pet godina na Trgu bana Josipa Jelačića kao jedan od govornika našega pravaškog protuglobalističkog skupa. Nama prepoznatljivi okupatorski mediji su nas ignorirali. Jedino je izvjestitelj riječkoga Jugolista, pardon, Novoga lista, zagrizao, proglasio nas čudacima i preporučio nam jedan park kao u Engleskoj gdje se slobodno može svašta govoriti. O našem suverenitetu i identitetu je riječ. A nacionalne suverenitete i identitete treba pospremiti u podrume da bi mogla zaživjeti bezlična, anacionalna, unitaristička i nekršćanska Europska unija kakvu su je zacrtali masonsko-birokratski, ljudoždersko-kapitalistički, za nas, imperijalistički meštri. Vidjeli smo, nismo ''ćoravi''. Sredstvima prikupljenima od članarina pravili smo letke i plakate ''NE EU'', kojima smo oblijepili cijeli grad. Citirali smo Starčevića: ''Niti sa Bečom, niti sa Peštom...'' lansirali smo sintagmu 4 B (Beč, Budimpešta, Beograd, Bruxelles). I stihove kao moćno sredstvo smo koristili.
EYU sutra plan s nama ima,
zemlju, vodu, prodati strancima.
Stalno bruje uvoz kapitala,
poslastica naša im obala.
Svoju zemlju strancima prodati
pa u tuđoj potomke rađati.
I nama će ostat' puno toga,
ne će dirat zraka hrvatskoga.
Plaćenici, izdajnici i veleizdajnici
kolo vode i pjesmu ore.
Ne živi se stotinu godina,
igraj Stipe, prodana je INA.
Ja sam bećar cijelo selo znade,
teško kući koja me imade.
Šalaj smo se sastali bećari,
pa ni jedan za kuću ne mari.
Kućo moja bagremove grede,
ve sam prod'o, prodat ću i sebe.
Zapjevajmo i mi pjesmu tužnu.
Štoj' prodano tom povratku nema,
kupac svoje gruntovnički sprema.
Vlasništvo se i oružjem brani,
na Srbiji su ga isprobali.
Tko se bude počeo buniti,
ksenofob će i rasista biti.
Za vrat hvatat svakog terorista,
odluka je Komiteta 300.
Kao Bosna ponosna nekada,
i Hrvatska danas šaptom pada.
Suverenost ode na tanjuru,
osamnaesta vazda nam na umu.
Sve što pišem vjerovat ne mogu,
istina mi nanosi tegobu.
Još vjerujem moj narode u Te,
da ćeš pronać' do izlaza pute.
U narod se uzdaju i pera iz još par preostalih listova koji nisu pod okupatorskom kontrolom. ''Bez svoje smo puške na svom ramenu, bez svoje lisnice u svom džepu i konačno bez svoje pameti u svojoj glavi. Od pokorenih medija treba stvoriti nove narodne medije. To ne mogu učiniti postojeće institucije niti rashrvaćene stranke. To može napraviti samo narod u cjelini.'' (Romano Barić, Hrvatski list, 14. 1. 2010. u članku ''Hrvatska pod pipcima udbamasonske hobotnice''). ''Trećega siječnja 2000. godine smo doživjeli neprijateljsko preuzimanje naše zemlje. Nemamo nikakve parlamentarne stranke koja bi štitila interese hrvatske države. Zbijmo svoje redove, molimo Boga, radimo i vjerujmo da će doći doba naše slobode kada ćemo imati i medije u svojim rukama,'' piše dr. Ružica Ćavar u „Hrvatskome slovu“ 15. 1. 2010. S novim predsjednikom se samo agonija nastavlja (I poslije Mesića Mesić). ''Novi hrvatski predsjednik zasigurno ne će na nacionalnu kartu'', napisao je dobro obaviješteni Der Standard iz Beča. Mi smo ponosni i dostojanstveni jer ne priznajemo okupaciju i kapitulaciju. Borimo se svim prihvatljivim i raspoloživim sredstvima. Živimo u nadi i vjerujemo u narod da će naći do izlaza pute.
Žarko Marić
