Kršćanstvo i rock-''glazba" ne idu zajedno
I papa Ratzinger je objasnio pogubnost rock glazbe, koja je protivna liturgiji i kršćanskom odgoju mladeži
U razaranju kršćanske liturgijske glazbe i dobrog ukusa "Glas Koncila" dobrano prednjači, jer nema adekvatne savjetnike tj. prave stručnjake za liturgijsku glazbu, koji bi znali reći i napisati zbog čega se u Crkvi mladima rock-"glazbu" ne smije promicati niti preporučivati. Uzalud je katolička zajednica mladih "MI" 1998. objavila prijevod knjige "Hoćemo samo tvoju dušu - rock scena i okultizam: Podaci i činjenice'', Ulricha Bäumera, uzalud je Branko Miloš kod "Verbuma" 2002. objavio knjigu "Druga strana rock'n'rolla", uzalud sam objavio knjige "Eseji o glazbi" i "Liturgijska glazba u Hrvatskoj nakon II. vatikanskog sabora" i uzalud sam uredništvu "Glasa Koncila" nudio suradnju: opredijelili su se za liberalizam, nestručno "slobodno mišljenje" i anarhiju te su u nizu anarhističkih članaka za Uskrs 2010. na 19 str. po ne znam koji put objavili članak pod naslovom "Kršćanstvo i rock-glazba idu zajedno". Već sam više puta navodio da je papa Benedikt XVI., još kao kardinal, objavio knjigu "Ein Neues Lied für den Herrn" gdje izričito piše kako je rock glazba protivna liturgiji i kršćanskom odgoju mladeži. On je taj stav izrazio na mnogo mjesta i nikad ga nije promijenio (a to niti može sve da i hoće). U knjizi "Hoćemo samo tvoju dušu" Ulrich Bäumer dokumentirano je naveo da je rock scena izrasla iz jednog asocijalnog podzemlja koje se suprotstavljalo kršćanstvu i da su najistaknutiji rock glazbenici bili povezeni s ideologijom ozloglašenog sotonista Aleistera Crowleya (1875.-1947.) Među njih spadaju skupina "Led Zeppelin" i "Rolling Stonesi" koje su slijedile i oponašale sve moguće rock-skupine diljem svijeta.
"…Jaggerov interes za sotonizam poticao je njegov prijatelj Keneth Anger, američki gumac i redatelj, neskriveni štovatelj sotonista Aleistera Crowleya. Anger je oduševio Rolling Stonese, a i oni njega…" (B. Miloš, str. 75) Mick Jagger čak je priznao, tvrde Bäumer i Miloš, da je njegovu grupu kod snimanja LP ploče "Their Satanic Majesties Request" inspirirao prvosvećenik/osnivač sotonske crkve u San Francisku Anton LeVey (o njemu više u „Enciklopediji novih religija“, Zagreb, 2004, „Naklada Ljevak“, str. 336-343).
Ono što suvremena Crkva ne razumije (usred pomanjkanja adekvatnog kadra s ispravnim odgojem i obrazovanjem, kakvo su prethodne generacije crkvenjaka imale) a skriveni sotonisti (masoni) u Crkvi razumiju pa to stoga namjerno čine i promiču, jest da rock-glazba operira na razini umjetnih ekstaza kroz primitivnu harmoniju i ritam, čime jednostavni duh mladih ljudi dovodi u hipnotička stanja prividnih prizemnih oduševljenja kakva nisu tipična za kršćansko shvaćanje glazbe (objasnio i sam Ratzinger!), jer takva stanja zatupljuju svijest na razini primitivne empirije i ne razvijaju mistično iskustvo i svjesnost o transcendentnom Bogu, kakvu izražava i reprezentira gregorijanski koral, koji nikada nije prestao biti glavnom službenom glazbom Katoličke Crkve. Pravoslavno zborsko pjevanje nalazi se na istom izvoru i tragu. Sve suprotno od toga na razini izmjene svijesti odvodi od Boga. Naime, "Buka i ritam uz opojna sredstva stvaraju uvjete u kojima može doći do izmjene svijesti, kao kod woodoo-plesova. Ratio i volja slabe, opada i sposobnost rasuđivanja, lakše se identificira s onim što se čuje, vidi ili čita, a upravo u takvim okolnostima heavy metal-glazbenici počinju sa svojim sotonističkim zazivanjima… U tom kontekstu newjorški kardinal John O'Connor u jednoj propovjedi u ožujku 1990. godine upozorio je da: "Sotona napreduje, a rock-grupe su njegove trupe…" (B. Miloš, str. 156). Stoga Crkvu i "Glas Koncila", s obzirom na razinu neprikladnosti pisanja i pristupa mladeži, kao i nemarnosti prema vlastitoj crkvenoj tradiciji, moramo direktno upitati: kanite li se i vi uskoro pokloniti antikristu i sotoni, osporavajući sva tradicionalna učenja?
Emil Čić
