| rujan, 2005 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
O čemu se radi?
Na ovoj stranici moći ćete pronaći pregled svih važnijih jezičnih disciplina hrvatskog jezika što podrazumijeva veći dio gradiva iz gramatike hrvatskog jezika za srednju školu: od fonetike i fonologije (prvi razred srednje škole) preko morfologije (drugi razred) do sintakse (treći razred).
SADRŽAJ
Nepromj. vrste riječi
Atribut i apozicija
Sintagme
Glagoli po značenju
Neodređ. i određ. pridjevi
Staroslavenski jezik
Narječja hrv. jezika
Hrvatski standardni jezik
Fonemi
Grane jezikoslovlja
Mala pomoć s hrvatskim jezikom
Nepromjenjive vrste riječi u rečenici
- 16:12 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
PRILOZI – najraznovrsnija nepromjenjiva vrsta riječi, mogu biti: INTENZIFIKATORI - riječi za isticanje: Baš je glupo. Ti bar imaš vremena. KONEKTORI - riječi za povezivanje rečenica na razini teksta: Međutim, nije otišao. Prema tome, dobro je postupio. MODIFIKATORI – riječi koje reč. na koju se odnose daju dodatnu modalnu nijansu: Naravno, sve je dobro prošlo. Istina, sad su druga vremena. Pazi! Katkad se ubrajaju među čestice! PRIJEDLOZI – služe za konkretizaciju padežnih značenja, nemaju samostalne službe VEZNICI – sredstva za uređivanje sintagmatskih odnosa, specijalizirani za povezivanje USKLICI – najsamostalnija vrsta riječi, mijenjaju ciljnu usmjerenost rečenice, postoje i tzv. onomatopejski uzvici i mogu se uklopiti u ustrojstvo reč. ČESTICE (partikule) – služe za gramatičku modifikaciju reč. |
Atribut i apozicija
- 16:09 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Atribut i apozicija – nesamostalni reč. članovi – «članovi članova», dijelovi predikata/subjekta/objekta/PO Vrste atributa: 1. kvalitativni – određuje imensku riječ po kakvoći (kvaliteti): okrugao stol, šarena haljina, srpanjsko sunce… 2. diferencijalni – imensku riječ određuje s obzirom na kakvo dvojstvo: visok zid / nizak zid, stara košulja / nova košulja, oštro pero / tupo pero… 3. posesivni – označuje pripadnost komu ili čemu: očev pogled, sestrina pjesma 4. relativni – označuje imenicu po kakvu posve uopćenu svojstvu: neki predmet, svaki put, ikakva prijateljica itd. |
Sintagme: sinonimni i homonimni spoj riječi
- 16:06 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Homonimni i sinonimni spoj riječi Sinonimni spoj riječi – iste se funkcije mogu izražavati različitim tipovima gram. veze među sastavnicama (sročnost/upravljanje/pridruživanje), npr.: riječno korito – sročnost korito rijeke – upravljanje - to se naziva gramatička sinonimija – spojevi riječi nastali sročnošću zamjenjivi su spojevima riječi nastali upravljanjem, tj. ISTA ILI PRIBLIŽNO ISTA ZNAČENJA IZRAŽAVAJU SE RAZLIČITIM JEZIČNIM SREDSTVIMA Homonimni spoj riječi – npr. spoj hladnoća zimi (pridruživanje) zamjenjiv je oblicima zimska hladnoća (sročnost) i hladnoća za vrijeme zime - takav spoj riječi nazivamo HOMONIMNIM – IMAJU ISTI ILI POSVE SLIČAN OBLIK, A RAZLIČITO ZNAČENJE |
Glagoli po značenju
- 21:23 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
a) RADNJA – hotimično, namjerno djelovanje - bacati, bježati, čitati, žuriti se, reći, ostaviti, govoriti, misliti, pomoći, tresti, plesti, nuditi… b) STANJE – nedjelovanje, ništa se ne događa niti se išta zbiva - boravljenje – biti, ljetovati, mladovati, ostati, postojati, živjeti, zadržavati se - položaj tijela – čučati, klečati, lebdjeti, ležati, stajati, sjediti, - stanje svijesti – bdjeti, drijemati, spavati, sanjati - mirovanje – šutjeti ,mirovati - boja – crvenjeti se, zelenjeti se… c) ZBIVANJE – nenamjerno djelovanje, uzročnici su prirodni zakoni - bujati, cvasti, curiti, kišiti, grmjeti, jačati, mirisati, rasti, sazrijevati, bojati se, debljati se, drhtati, mršavjeti, nastajati, ozdraviti, razboljeti se, roditi, starjeti, umirati, umarati se, veseliti, žalostiti… |
Neodređeni i određeni pridjevi
- 21:19 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
NEODREĐENI – rabi se onda kada imenica uz koju stoji znači što neodređeno, nepoznato, još nespomenuto, opće. Odgovara na pitanje kakav? Primjer: Vidio sam visoka čovjeka. – čovjek sugovorniku nije poznat, jedan je od mnogih visokih ljudi. N visok G visoka D visoku A visok / visoka V - L visoku I visokim ODREĐENI – pridjevi kao sastavni dijelovi stručnih riječi (termina). Imenica uz koju stoje je već spomenuta, točno određena, odgovara na pitanje koji? Primjer: Vidio sam visokog čovjeka. – Čovjek je sugovorniku poznat, točno određeni visoki čovjek. N visoki G visokog/a D visokom/u/e A visokog/a visoki V visoki L visokom/u/e I visokim |
Staroslavenski jezik
- 14:30 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Jezik na kojemu su Ćiril i Metod širili kršćanstvo. Utemeljen je u mjesnom govoru Slavena nedaleko od Soluna u drugoj pol. 9.st. Tijekom vremena staroslavenski jezik nije ostao potpuno isti, nego su u njega pisci iz pojedinih slavenskih sredina spontano unosili crte svojih jezika. Taj se prilagođeni oblik naziva redakcijama: hrvatska, srpska, ruska, češka, bugarska… Primjer: općeslavenski književni jezik hrvatske redakcije ili hrvatskocrkvenoslavenski jezik… Otvornici staroslavenskog jezika: a, e, i, o, u, L (jer), J (jor), e (jat), ę, o, y (jeri), r, l e (jat) – različito se bilježio u obloj, a različito u uglatoj glagoljici. U hrvatskom književnom jeziku na njegovom mjestu se nalazi dvoglasnik ie (ije/je/e/i). Staroslavenski jezik imao je velik broj glagolskih oblika, vrlo razgranatu sklonidbu, te su u tom jeziku postojala tri broja: jednina, dvojina i množina. Oblici u dvojini upotrebljavali su se kad se govori o dva pojma. |
Narječja hrvatskog jezika
- 21:49 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
ŠTOKAVSKO Rasprostranjenost: najveći dio Dalmacije, Slavonije, Kordun, Banija, Lika, Žumberak Fonološke osobitosti (glas s gledišta funkcije): - t na kraju sloga o dat – dao bit – bio - prijedlog v prešao u - stari skup čr prelazi u cr črn – crn - staroslav. jat se refleksirao u je (jekavski govor), i (ikavski govor) i e (ekavski govor) Morfološke osobitosti: (oblici promjene riječi u jeziku): - u množini su se izjednačili D, L, I (ženama, selima) - G množine dobiva nastavak –a (žena, junaka, rebara) Leksičke osobitosti: -u nekim štokavskim govorima su česti turcizmi: pendžer, sokak, bundžija ČAKAVSKO Rasprostranjenost: Istra, Hrv. primorje, otoci do Lastova, dalm. Obala (Split, Zadar), Lika, Gorski Kotar, Žumberak… Fonološke osobitosti: - razlikuju č, ć – ć se izgovara tj (Pazin) - na mjestu glasa đ je glas j ili dj (meja – posuđe) - lj se često zamjenjuje glasom j (judi) - refleks jata je raznolik - m se na kraju riječi zamjenjuje sa n – adriatizam (jesan, nisan, volin…) Morfološke osobitosti: - čuvaju se stari padežni nastavci - gubi se završno –i u infinitivu: kopat, činit, radit Leksičke osobitosti: - za živo upotrebljava se zamjenica ki, a za neživo ča ili ca: Ki je bio? Ča je bilo? - puno riječi talijanskog podrijetla: kantat – pjevati; ponistra – prozor…. KAJKAVSKO Rasprostranjenost: Hrv. zagorje, Prigorje, Međimurje, zapadna Podravina, Posavina, Turopolje, Pokuplje, Gorski Kotar, dio sjeverne Istre Fonološke osobitosti: - ne razlikuju se glasovi č i ć: kuča, noč; te dž i đ - umjesto lj i nj dolaze l, jn zemla, kojn - jat ima uglavnom ekavski i ikavski odraz: mleko, mliko Morfološke osobitosti: - ne provodi se sibilarizacija: duhi, ruki, vragi - buduće vrijeme se izražava futurom II.: bum videl Leksičke osobitosti: - za živo zamjenice: gdo, do, što, kteri, ki - za neživo: kaj, kej, ke - dosta germanizama: cajt – vrijeme; švicati se – znojiti se - dosta riječi mađarskog podrijetla: betežen – bolestan; pajdaš – prijatelj… |
Hrvatski standardni jezik
- 21:22 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Hrvatski standardni jezik Standardno - osnovno, temeljno, osnova za uspoređivanje Standardni jezik je sredstvo sporazumijevanja jednoga naroda ili društva. Jedna od njegovih značajki je i normiranost (postojanje pravila) - postoje pravogovorne, pravopisne, gramatičke i leksičke norme Jezična kultura svakog pojedinca ovisi o poznavanju normi standardnog jezika. Standardni jezik se ne stječe u sredini u kojoj se čovjek rodi nego učenjem! U standardnom jeziku razlikujemo nekoliko funkcionalnih stilova: znanstveni, administrativni, novinarski, književnoumjetnički, razgovorni Još neki pojmovi vezani uz standardni jezik: idiom – narječje, govor nekog kraja; ne može se prevesti na drugi jezik jer gubi značenje (npr. đevojka) hrvatska narječja ili dijalekti = jezik pojedine skupine ljudi najčešće prostorno određen u Hrvatskoj idiolekt – jezik određenog pojedinca (ovisi o njegovim psihičkim i fizičkim mogućnostima) Razlika između hrvatskog književnog i standardnog jezika Hrvatski književni jezik je jezik hrvatske književnosti, prvenstveno umjetničke dok je hrvatski standardni jezik jezik hrvatske javne komunikacije (u što spada jezična komunikacija u znanosti, administraciji, novinama, radiju, televiziji, svakodnevnom razgovoru…) |
Fonemi
- 14:26 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Najmanja jezična jedinica koja nema značenje ali ima razlikovnu ulogu je fonem. Da bismo bolje shvatili u čemu se očituje ta razlikovna uloga promotrimo primjer: kolač - kolac. Zamijenili smo fonem na kraju te riječi - promjena samo jednog fonema tj. glasa mijenja i krajnje značenje te riječi. Foneme dijelimo: Po zvučnosti: Zvučni........ B D G Z Ž DŽ Đ - - - Bezvučni.... P T K S Š Č Ć F C H Zvonki: m, n, nj, j, lj, l, r, v Po načinu tvorbe: Praskavi/eksplozivni...............B, P, D, T, G, K Praskavo-tjesnačni/afrikati. ....C, Č DŽ, Ć, Đ Tjesnačni/frikativni............ .....F, H, L, V, J, LJ, Š, Ž, S, Z Nosni/nazalni..........................M, N, NJ Drhtavi/vibrantni.....................R Po mjestu tvorbe: Usneni/labijalni...................... P, B, M, F, V Prednjojezični/dentalni........... T, D, N, C, Z, S, L, R Srednjojezični/palatalni.......... Č, Ć, DŽ, Đ, J, LJ, NJ, Š, Ž Zadnjojezični/velarni.............. K, G, H Samoglasnici: A, E, I ,O, U, samoglasno |
Pregled grana jezikoslovlja
- 15:18 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Prije bavljenja gramatikom hrvatskog jezika, bitno je barem okvirno poznavati sam jezik i neke njegove bitne discipline. Evo vrlo sažetog ali korisnog pregleda: Fonetika (glasoslovlje) - proučava artikulacijska (glasovi po mjestu i načinu tvorbe) i akustična (zvučna) svojstva glasova Fonologija - proučava funkcionalna svojstva glasova tj. glasove (foneme) kao razlikovne jezične jedinice Fonem je najmanja jezična jedinica koja nema svoje značenje ali ima razlikovnu ulogu Fonostilistika - pročava načine izgovaranja pojedinih glasova Morfologija (oblikotvorje) - proučava morfeme, riječi, njihove oblike i vrste Morfem je najmanja jezična jedinica koja ima značenje Morfofonologija - bavi se ulogom fonema u morfemima Sintaksa - znanstvena disciplina koja proučava pravila udruživanja riječi u sintagmu i rečenicu Sintagma je spoj najmanje dviju punoznačnih riječi Sintaktostilistika - proučava funkcionalnu uporabu sintaktičkih jedinica Rječotvorje, tvorba riječi - proučava načine tvorbe riječi Leksikologija - proučava rječnički sustav, rječnik Semantika - proučava značenje riječi u rečenici Stilistika - bavi se stilom tj. načinima uporabe jezičnih sredstava Etimologija - proučava podrijetlo, nastanak i razvitak riječi Pravogovor (ortoepija) - bavi se pravilima izgovora Pravopis (ortografija) - proučava pravila pisanja Dijalektologija - proučava narječja hrvatskog jezika Povijest jezika - znanstvena disciplina koja se bavi povijesnim razvojem hrvatskog jezika |