Jezik na kojemu su Ćiril i Metod širili kršćanstvo. Utemeljen je u mjesnom govoru Slavena nedaleko od Soluna u drugoj pol. 9.st. Tijekom vremena staroslavenski jezik nije ostao potpuno isti, nego su u njega pisci iz pojedinih slavenskih sredina spontano unosili crte svojih jezika. Taj se prilagođeni oblik naziva redakcijama: hrvatska, srpska, ruska, češka, bugarska…
Primjer: općeslavenski književni jezik hrvatske redakcije ili hrvatskocrkvenoslavenski jezik…
Otvornici staroslavenskog jezika:
a, e, i, o, u, L (jer), J (jor), e (jat), ę, o, y (jeri), r, l
e (jat) – različito se bilježio u obloj, a različito u uglatoj glagoljici. U hrvatskom književnom jeziku na njegovom mjestu se nalazi dvoglasnik ie (ije/je/e/i).
Staroslavenski jezik imao je velik broj glagolskih oblika, vrlo razgranatu sklonidbu, te su u tom jeziku postojala tri broja: jednina, dvojina i množina. Oblici u dvojini upotrebljavali su se kad se govori o dva pojma.
Post je objavljen 12.09.2005. u 14:30 sati.