Hrvatski standardni jezik
Standardno - osnovno, temeljno, osnova za uspoređivanje
Standardni jezik je sredstvo sporazumijevanja jednoga naroda ili društva. Jedna od njegovih značajki je i normiranost (postojanje pravila) - postoje pravogovorne, pravopisne, gramatičke i leksičke norme
Jezična kultura svakog pojedinca ovisi o poznavanju normi standardnog jezika.
Standardni jezik se ne stječe u sredini u kojoj se čovjek rodi nego učenjem!
U standardnom jeziku razlikujemo nekoliko funkcionalnih stilova: znanstveni, administrativni, novinarski, književnoumjetnički, razgovorni
Još neki pojmovi vezani uz standardni jezik:
idiom – narječje, govor nekog kraja; ne može se prevesti na drugi jezik jer gubi značenje (npr. đevojka)
hrvatska narječja ili dijalekti = jezik pojedine skupine ljudi najčešće prostorno određen u Hrvatskoj
idiolekt – jezik određenog pojedinca (ovisi o njegovim psihičkim i fizičkim mogućnostima)
Razlika između hrvatskog književnog i standardnog jezika
Hrvatski književni jezik je jezik hrvatske književnosti, prvenstveno umjetničke dok je hrvatski standardni jezik jezik hrvatske javne komunikacije (u što spada jezična komunikacija u znanosti, administraciji, novinama, radiju, televiziji, svakodnevnom razgovoru…)
Post je objavljen 11.09.2005. u 21:22 sati.