Optjecaj, strujanja i utjecaji likovnog oblikovanja metalnog novca u antičko doba
Circulation of Coins and Influences of Coin Designs in Ancient Times
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Grčki novac bio je dugo vremena uzorom po izgledu i veličini i finoći srebrne kovine svim svojim susjednim državama. Tako se i rimski car August - Cajus Octavianus (27. pr.n.e. do 14. n.e.) povodio u kovanju vlastitog novca, oponašajući, među svojim kovanicama, i izgled posebne vrste srebrne tetradrahme, koje su kovane u Pergamonu u Maloj Aziji. Taj rimski novac kolao je u tim zauzetim područjima sve do osvojenja istih po Sasanidima 226. godine n.e.
Učestali i iscrpljujući ratovi Rimskog imperija doveli su državu u napast da inflacijom smanji vrijednost denara. To smanjivanje finoće srebrnog denara prote-zalo se kroz dva stoljeća, tako da je denar spao na svega 40% sadržaja srebra.
Reformu denara provodi Caracalla (198 - 217.), uvodeći standardni dupli denar, tako zvani antoninijan.
Antoninijan je izrađen od nešto slabijeg srebra nego denari prvih careva. S vremenom umanjena je kupovna moć antoninijana uslijed slabog sastava metala. Vrijednost kovanica je toliko opala, da je država zahtijevala naplatu poreza u zlatu, ustručavajući se primati vlastiti novac neplemenitih kovina, što je još više pogoršalo vrijednost novca.
Kada je car Valerijan I (253 - 260.) poražen i zarobljen od sasanidskog kralja Shapura (241 -272.), car Galijen (253 - 268.) dadne 265. godine nalog za neograničeno kovanje antoninijana - duplih denara, tako da je izgubio gotovo svaki ugled i kupovnu vrijednost tim više, jer su bili kovani od bakra ili bronce te samo posrebreni. Ovu opću ekonomsku nesigurnost nisu mogli prevladati niti kasniji carevi birani iz vojnih redova, kao Klaudije II Gotik (268 - 270.), Aurelijan (270 - 275.), Probus (276 - 282.). Ova dva posljednje navedena vladara rođeni su u okolini Sirmija. Nije to mogao ni Karus (282. - 283.), koji je rodom iz Narone, današnjeg mjesta Vid kod Metkovića u Dalmaciji. Stanje se nije promijenilo i pored toga što je Aurelijan uveo bolju kvalitetu kovine antoninijana.
Tek car Dioklecijan (284. - 305.) navodno rodom iz Solina, Dalmatinac, uvodi novu novčanu reformu. On je ukinuo zadnje ostatke aleksandrijske tetradrahme, koje su bile u optjecaju u Rimskoj imperiji. Dioklecijan je uveo decentralizaciju Rimskog carstva, a zatim je odredio da kovnice novca moraju nositi oznaku mjesta, broja službene kovnice zbog boljeg nadzora rada, a kojih je tada bilo petnaest. Zatim oko 286. godine uvodi novčani sistem na zlatnoj podlozi, (ponovno je uveden i kovan zlatni i srebrni novac), pa je time vratio povjerenje u valutu.
Dioklecijanova zlatna stopa brojila je 60 komada izrađene iz jedne rimske funte. Srebrna stopa brojila je 96 komada izrađene iz jedne rimske funte srebra, a na tom novcu na reversu utisnut je broj XCVI. Osnovna greška tog novčanog sistema bila je u tome, što nije utvrdio odnos između zlata i srebra, kao ni međusobni odnos različitih brončanih novčića. Za brončane i bakrene novce nitko nije htio davati aureuse, a niti ih je država primala za naplatu poreza.
Bakreni novac zvan folis težio je 11,23 grama, ali je također mijenjao težinu na niže, tako da je 307. godine za Konstantina I Velikog težio 6,82 grama, da već 315. godine teži samo 3,84 grama. Konstantin I Veliki (307. - 337.) odredio je 312. godine novu stopu za zlatnik. Količina od 72 komada dobilo se od jedne rimske funte i sada se naziva solidus.
Solidus je bio od 24 karata(1) zlata. Težio je 4,536 grama, a prihvatili su ga kovati i germanski vladari kao Odoakar (476. - 489.). Solidusi su otkovani u carskim kovnicama u sjedištu vladara, ili u mjestima gdje on boravi.
S Konstantinom I Velikim (Magnus) (307. - 337.) nastavlja se Rimska imperija ali u duhu helenizacije i teokratizacije. Njeni vladari smatraju se rimskim carevima i nasljednici su rimskih cezara, a građani se zovu Romejima. Rimsko pravo je ostalo i nadalje temelj pravnog života. Dosljedno tome smatrahu sebe nasljednicima Rimske imperije i polagahu pravo da vladaju nad svim zemljama koje su nekada pripadale Rimskoj imperiji, tražeći proširiti svoju vrhovnu vlast nad tim područjima.
Od antičkog svijeta Rim je zadržao zastarjeli društveni robovlasnički sistem, koji je kočio u socijalnom i ekonomskom razvitku. Carski apsolutizam dobio je na snazi, ali zbog velikog državnog prostranstva nastala je potreba podjele vrhovne državne vlasti. Već je Dioklecijan uveo skupnu upravu „carskog kolegijuma“ od četiri vladata, i to dva augusta i dva cezara. Jedan august vladao je istočnom, a drugi zapadnom polovinom Carstva, a svaki je imao jednog pomoćnog cezara, koji su bili adoptirani. Konstantin I Veliki izašavši kao pobjednik iz ratova, sjedinio je tu vladarsku vlast. Poslije njegove smrti njegov sin Konstancije upravlja istočnim dijelom carstva, a mlađi Konstans vladao je Zapadom.
Povijest Bizanta počinje novčanom reformom koju je izveo car Anastazije (491. - 518.), utvrdivši vrijednost bakrenog novca u odnosu prema zlatu i srebru, a uveo je poreznu reformu s ubiranjem zemljarine, za pokriće vojnih troškova, koja se plaćala u zlatu. Zatim 498. godine uvodi veliki bakreni novac zvan folis. Folis je vrijedio 40 numija, a postojali su novčići od 20,10 i 5 numija, koji su označavani slovima: M = 40; polu folis K = 20 i I = 10 numija - dekanumija, te 5 numija - pentanumij.
Solidus je vrijedio 72. dio jedne funte zlata, a jedna funta 327,45 grama zlata, odnosno jedan je solidus težak 4,53 grama. Solidus se prvotno dijelio na 14 miliarenza, a miliarenza je vrijedila 3/4 silikve. Kasnije je solidus dijeljen na 12 miliarenza, odnosno jedna miliarenza vrijedila je dvije silikve. Solidus je kasnije zvan i nomizma, što na grčkom znači zlatnik.
Poslije Anastazijeve smrti (491. - 518.), njega po izboru naslijedi Justin I (518. - 527.), koji je rođen u seljačkoj obitelji nedaleko Skopja, a bio je zapovjednik garde. Poslije njega došao je Justinijan (527. - 565.) koji je bio najučeniji čovjek onoga doba.
Za njegova vladanja učestale su navale Slavena s upadima u balkanske pokrajine sve do Jadrana, a započelo je i njihovo naseljavanje.
Kad je car Heraklije I (610. - 641.) preuzeo vlast, carstvo se nalazilo u rasulu i anarhiji, a Avari i Slaveni zapremali su prostranstva Balkanskog poluotoka sve do Korintskog zaljeva i Egejskog mora.
Na rimskim granicama Evrope naslanjali su se narodi i plemena Barbara(2), dok su u Maloj Aziji ratovali s razvijenim i kulturnim carstvom perzijskih Sasanida, koje je osnovano na razvalinama carstva Parta, od kojih su preuzeli novčani sistem drahmi. Stoga je srebro bilo isključiva podloga njene vrijednosti.
Za vladanja Shapura I (241. - 272.) novci na aversu nose stilizirani lik vladara, a na reversu između dvije obredne osobe je Zoroastrov vatreni žrtvenik.
Srebrni antički novci su općenito deblji i visoko reljefnog kova, a srednjovjekovni novci su plosnato tanki.
Bizantski novac oponašaju Normani u južnoj Italiji i Antiohiji. Posredstvom Normana novac utječe na novčarstvo Zapada.
Leo VI (886. - 912.) uvodi likovni motiv „Marije Majke Božje“ na zlatnom solidusu, koji se u kasnijem razdoblju pojavljuje u zajednici s različitim carevima i vladarima.
Ivan I Zimisces (969. - 976.) dao je likovno ukrašavati svoje bakrene novce folise. Avers nosi Kristovo poprsje s oznakom Emanuel, a revers s grčkim natpisom „Isus Kristus, kralj kraljeva“, bez da se spominje ime cara.
U prvim ratnim pobjedama Perzijanaca, a na osvojenim područjima nastavili su kovati zatečeni novac, a i uvodeći srebrene drahme Sasanida koje nazivlju dirhem. U Siriji su nastavili otkivati bizantski bakreni folis. U početku nisu, mijenjali ni težinu ni likovne motive, već su na široki rub srebrenog dirhema stavili kratki natpis s kufskim pismom. Zlatnike nisu kovali nego su koristili bizantski solidus kojeg su tamo zatekli.
Vlast Arapa prostirala se preko područja na kojem je kolao raznovrsni novac Perzije, afričkih provincija Istočnog bizantskog carstva. Nakon izvjesnog vremena potaknulo je Abda al - Malika na novčanu reformu i kovanja vlastitog novca na podlozi zlata i srebra. Omanadski kalifat s Abdom al - Malikom uvodi između 693. - 699. godine zlatni dinar i srebrni dirhem, a pored toga i dalje je u optjecaju bakreni sitniš.
Ovdje se susrećemo s nazivom dinar, koji je preuzet od rimskog denara. Isto tako preuzet je rimski solidus, kojeg sada nazivaju zlatni dinar. Zlatni dinar je bio oko 61/2% lakši od težine numizme bizantskog prethodnika, koji je bio uobičajen u trgovni Sredozemljem. .
Nasuprot solidusu od 24 grčko - rimskih karata, dinar je imao 20 sirijsko - arapskih karata, osnovanog na broju 20, koji vuče korijen u stopi mjera arapskog svijeta, što približno ujednačava težinu obih zlatnika. Odnos zlata prema srebru je 14:1, što odgovara dvadesetom dijelu podijeljenog zlatnog dinara.
Abd al - Malikov zlatni dinar nastao je u vrijeme kad je na tom području Istočnog svijeta vladalo ikonoborstvo, pa je mjesto likovnih oznaka na plohi novca oblikovan epigrafski citat iz Kurana. Dirhan je nosio oznaku njegove vrijednosti, ali nije navedeno mjesto kovnice.
Amajadski kalifat ograničio je kovanje zlatnog dinara na glavni grad Damask, smatrajući stoga da nije bitno navađati mjesto kovanja. Zlatni dinari kovani su još u istočnoj Africi u Kairu i Cordobi u Andaluziji.
Zamjena solidusa po dinaru u trgovinskom svijetu nije uslijedila zbog umanjene vrijednosti bizantskog novca, nego u izmjeni vodeće uloge po arapskim osvajačima.
Poslije smrti Vasilija II (976. - 1025.) i uspona Alekseja Komnena (1081. - 1118.) bio je potpuni slom bizantske vlasti u Maloj Aziji, a i konačni gubitak posjeda u Italiji, te oslabljenog ugleda na Balkanu. Bila je potrebna obnova države na novim osnovama. Aleksej Komnen morao se pomiriti činjenicom da je Mala Azija osvojena od turskih Seldžuka, a svoje snage usmjeriti na borbe s normanskim vojvodom Robertom Guiscardom, protiv kojeg je tražio pomoć od Venecije za obranu Drača.
Komnen uvodi novu reformu u poreznom i novčanom sistemu na osnovi podloge kovina zlata, elektrona, srebra, bilona i bakra. Elektron je slitina zlata i srebra, a bilon je slitina srebra i bakra, a sitan novac iz bakra. Novac je ište veličine i sličnosti, tanak i zdjeličast. U udubljenom, konkavnom dijelu, je smješten lik cara na aversu, a u izbočenom, konveksnom dijelu, je lik Krista na reversu.
Zlatnik je jedna vrsta solidusa i sada se naziva „hiperpiron“, što na grčkom jeziku znači „iznad fino“, a težio je 20 1/2 karata. Novac elektron imao je vrijednost 1 /3 hiperpirona. Bilon za kojeg se pretpostavlja da je nazivan i „staminon“ s izgledom čistog srebra, vrijedio je 1/48 dio hiperpirona.
Najzad car Komnen određuje da nova zlatna nomizma, umjesto dosadašnjih 12 računa se samo 4 srebrna miliareza, što je smanjenje za 2/3 dosadašnje vrijednosti bizantskog zlatnika.
Porez je ubiran po zakupnom sistemu pronija, koji su bili veleposjednici, a seljaci koji su živjeli na njihovim posjedima bili su parici.
Mihajlo VIII Paleolog (1261. - 1281.) nastavio je kovanje hiperiona, koji su bili vrlo loši otkovi, a na izbočenoj konveksnoj strani, nalazi se lik „Djevice Marije“ okružen mnogim tornjevima kao simbol natrag osvojenog Konstantinopola.
U Trapezuntu, na obalama Crnog mora, ovom jedinom području zadržao se sredovječni bizantski novac. Glavni srebrni novac zvao se aspra, a dao ga je kovati Manuel I (1238. - 1263.), koji je bio nezavisan vladar i od Bizanta i od Seldžuka. Avers je predstavljao stojeći lik „Velikog Komnena“, kako je glasio carski naslov s vladarskim znamenjem, a revers je prikazivao cjeloviti lik zaštitnika Trapezunta u osobi Eugeniosa, popraćene grčkim napisima i simbolima koji označavaju gradove kovnica. Aspra je imala odgovarajuću težinu dirhema.
Seldžuci su kovali u Trapezuntu novac s likom sultana, kao jahača na konju za vladanja Kai Khusrusa II (1234. - 1245.), a na reversu trup lava s izlazećim suncem. Seldžuci su izrađivali i donosili čovječji lik što je inače u suprotnosti s običajima u islamskom svijetu.
Likovni izgled aspre od Trapezunta je u cijelosti oponašanje izgleda novca koju je kovao Aleksa II (1297. - 1330.).
S ovim prikazom zaokružio bi izlaganje označeno u naslovu ovog članka. Zacrtane su uzročne veze u strujanju i oponašanju izgleda i oblikovanja novca, njegovu težinu i sadržajnu finoću kovine. Sva ta oponašanja rađena su u cilju da se teže uoče, a lakše prihvate i sračunatom zamjenom proture u optjecaj prilagođene kupovnom i platežnom suparništvu na tržištu u ovom dijelu svijeta.
Bilješke
1) Karat je težina koštice sjemena, mahunastog ploda rogača. U Konstantinopolu se ta koštica računa 0,189 grama, a u Siriji i Arabiji teži 0,212 grama. Mjera karat najčešće se primjenjuje u trgovini zlata i dijamanata.
2) Izraz Barbari preuzeli su Rimljani od Grka, nazivajući tako sve narode i plemena koja ne pripadaju helensko - rimskom kulturnom krugu. Naziv Barbari je zbirna imenica za mnoge narode ili različita plemena. Slično kao kod Hebreja za inovjerce naziv ,,goj“, a kod Turaka ,,kaur“, kaurin. Stoga bi bio vrijedan napor točnije analize za primjenu stvarnog odgovarajućeg imena dotičnog naroda ili plemena, a to tim više što taj naziv u današnjici ima i drugo značenje.
Literatura
1. Bartol Zmajić: „Pregled novčanih kovova Rimskog carstva, Kovanje novaca i kovničke ustanove.“ Vidi Bilten Hrv. num društva, Zagreb, br. 13, str. 3 - 12, Zagreb 1968.
2. David R. Sear: Roman coins, London 1974.
3. Srećko Bakota: „Bizantski novac“. Vidi Bilten Hrv. num. društva Zagreb 1970, br. 17, str. 1 - 13.
4. Dr. Georgije Ostrogovski: „Istorija Vizantije“, Knjiga Univerziteta u Beogradu, „Prosveta“ Beograd, god. 1947.
5. John Porteous: „Munzen“ Geschichte und Bedeutung in Wirtschaft, Politik und Kultur. Ariel Verlag Frankfurt am Main, 1969.
6. Meyer Lexikon, VII Naklada, I Leipzig 1924, str. 1466.
7. Enciklopedija Leksikografskog zavoda. Knj. I. str. 307, Zagreb 1966.
Autor: Viktor Kopač
Izvor: Obol, glasilo HND, broj 31, Zagreb, godina 1979.
Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah!
Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!
Otkup obavlja numizmatička tvrtka Monetalis d.o.o. - www.monetalis.hr
111 Oznake: novac, antika, money, ancient
|
