Hrvatska numizmatika

petak, 30.11.2007.

Postovi objavljeni na blogu: studeni 2007

1. NDH, 1000 kuna, 1. rujna 1943., jednoobrazan primjerak (vidi)
2. Francusko označavanje papirnih novčanica krune (vidi)
3. Uskoro nove slovenske prigodne kovanice (vidi)
4. Kovane vijesti (vidi)
5. Novac obitelji Zrinski (vidi)
6. Probni kovani novac Nezavisne Države Hrvatske (vidi)

- 11:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 23.11.2007.

Probni kovani novac Nezavisne Države Hrvatske

5 kuna 1934.

Kovani je novac kao takav od pamtivijeka predstavljao onaj najsimboličniji, najekonomičniji te najdugotrajniji oblik ispoljavanja određene valute u bilo kojoj državi svijeta, ne samo kao izraziti simbol potpune neovisnosti I ekonomskih sloboda, već kao I nacionalno obilježje I povijesni trag o postojanji jednog naroda uopće. Ili tek možda njegova trenutka… Zato nije uopće nimalo čudno, da su i vođe onda mlade Nezavisne Države Hrvatske vrlo ozbiljno razmišljali u smjeru izbora i određenja formi i oblika, apoena i materijala svojih prvih hrvatskih kovanih novčića. Doduše, tijekom 1941. godine bijahu to tek probni uzorci kovanica, koje su trebale biti plasirane u novonastali svehrvatski svijet gospodarstva. Prvi se puta u suvremenoj hrvatskoj povijesti pojavio kovani novac s nazivom “KUNA” još godine 1934., a koji je bio izrađen te izdan od strane Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta “USTAŠA” tj. hrvatskih rodoljuba u izgonstvu i egzilu pred velikosrpskom politikom Kraljevine Jugoslavije širom bijela svijeta. Na čelu je toga pokreta tada stajao dr.Ante Pavelić, budući Poglavnik NDH. Naime, kako je Hrvatska stranka prava bila zabranjena kraljevim dekretom 1926. godine, svi su njezini aktivni članovi odmah postali “državni neprijatelji broj jedan”. Kako je Pavelić te godine obnašao dužnost tajnika HSP-a, morao je pobjeći iz zemlje. Svoju su političku borbu tadašnji Hrvati nastavili između ostaloga izradom prvog, jubilarnog novca. Radilo se tek o jednom jedinom apoenu od 5 KUNA (slika 1.), na čijem se aversu (prednja strana) nalazio grb pomenutog pokreta te slovo “U” unutar okvira s tradicionalnim hrvatskim narodnim tropletom. Na reverse (zadnja strana) se kovanice nalazio hrvatski grb (u vidu šahovnice s prvim neišaranim dakle praznim poljem u lijevom gornjem uglu) u okviru od klasja žita s tekstom “ZA NEZAVISNU DRŽAVU HRVATSKU”. Kovanice su bile iskovane najvjerovatnije u Berlinu (Njemačka) iz srebra čistoće Ag 900/1000, zupčastog ruba, promjera 23mm te težine 4.34 grama. Danas ta zaista prekrasna kovanica od 5 kuna predstavlja izuzetno raritetan i rijedak kolekcionarski primjerak, koji posjeduju odista veliki sretnici i numizmatički entuzijasti.

25 banica - bronca
25 banica - bronca

Nadalje, prva u nizu kovanica iz probne serije već stvorene NDH, a koja kao niti druge koje ću spomenuti, ustvari nikada nije ugledala svoju financijsku svjetlost dana, bijaše 25 BANICA (slika 2.) iz godine 1941., koje su probno izrađene u jedinstvenom promjeru od 17mm, ali iz nekoliko različitih vrsta materijala (najčešće aluminij i bronca) pa time automatski i različitih težina. Avers uz oznaku apoena “25” i naziva “BANICA” ima i dva snopa žita između kojih je postavljeno slovo “U”. Sredinom reversa dominira cvjetni uzorak ispod kojega je utisnuta godina prvog probnog kovanja, dakle “1941”, a po obodu je skraćena oznaka “NEZ.DRŽ.HRVATSKA”. Iste su probno bile izrađene u još nekoliko svojih inačica, od aluminija težine 2.50 grama (postojao je i probni uzorak promjera 18.5mm autoru ovih redaka nepoznate težine), srebra težine 2.20-2.70 g sa i bez sigle “IK” (autor idejnog rješenja Ivo Kerdić), cinka težine 1.85 g sa i bez sigle “IK”, nikla težine 2.50 g, mjedi težine 2.20 g sa i bez sigle “IK”, olova težine 3.30 g te zlata težine 4.60-4.70 g, sa i bez sigle “IK”. Zaista su si dali puno truda u izboru varijanti najmanjeg ikad izrađivanog apoena probnog novca NDH.

50 banica - avers
50 banica - avers

50 banica - revers
50 banica - revers

Slijedeća je probna kovanica bila od 50 BANICA (slika 3.) iz 1941. godine, izrađena u jedinstvenom promjeru od 19mm, ponovno od različitih materijala i time raznih težina. Na prednjoj strain u sredini je oznaka “50” i tekst “BANICA” uz dvije maslinove grančice s maslinama pride. Na zadnjoj strani u sredini je stara hrvatska seoska kućica ispod koje se lijevo nalazi štit s državnim grbom, a desno godina “1941”. Po obodu je tekst “NEZ.DRŽ.HRVATSKA”. Iste bijahu probno izrađivane od aluminija (3.20 grama), srebra (3.40 g), cinka (2.20 g), nikla (3.20 g), zlata (5.80 g), mjedi (3.40 g) i olova (5.40 g).

1 kuna - avers
1 kuna - avers

1 kuna - revers
1 kuna - revers

Iznimno raritetna probna kovanica od 1 KUNE (slika 4.) iz 1941. godine bijaše u svojoj prvoj varijanti izrađena od cinka, promjera 17mm. Sredinom prednje strane dominira oznaka apoena “1” i tekst “KUNA”, uz godinu “1941” ispod, a sve je po obodu uokvireno starohrvatskim tropletom. Strana na poleđini ima po sredini štit sa državnim grbom iznad kojega je slovo “U”. Po čitavom je obodu tekst “NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA”. U svojoj je pak drugoj inačici kovanica apoena od 1 kune bila zamišljena u jedinstvenom promjeru od 21mm, iz različitih materijala te skodno tome i odgovarajućih različitih težina. U toj je varijanti na prednjoj strani po sredini bio zamišljen veliki broj “1” ispod kojega je lik kune zlatice u trku. Još je niže državni grb u obliku šahovnice. Po obodu je ornamentalni starohrvatski troplet. U sredini zadnje strane lik je seljanke s rupcem na glavi, okrenut obrazom lica udesno. Oko lika je tekst “NEZ.DRŽ.HRVATSKA”. Postojale su još I varijante reversa s utisnutom godinom “1941”, znakom ribe te s malim grozdom na mjestu godine. Opisane su kovanice bile izrađene od cinka (2.00 grama), aluminija (3.90g), aluminija (1.42g s kružnicom oko lika seljanke), aluminija (1.42g s valovnicom oko lika seljanke) te srebra (4.38g). Uz to su još postojale, doduše vrlo rijetke takve probne kovanice od nikla, mjedi i zlata, autoru nepoznatih težina.

2 kune - avers
2 kune - avers

2 kune - revers
2 kune - revers

Probne kovanice od 2 KUNE (slika 5.) iz 1941. godine, jedinstvenog promjera od 23mm te različitih materijala izrade, također su bile izrađivane u NDH. Sredinom njihove prednje strane dominira broj “2” ispod kojega su dvije kune zlatice u trku, a uokolo je vijenac spleten iz klasja žita. U donjem je dijelu štit s državnom šahovnicom. Na poleđini po sredini, lik je seljanke-žetelice, koja kleči na desnoj nozi, a u rukama drži klasje žita I srp, dok oko nje lete dvije ptičice. Ispod lika je godina “1941”, a po obodu je tekst “NEZ.DRŽ. HRVATSKA”.

500 kuna - zlatna kovanica
500 kuna - zlatna kovanica

500 kuna - zlatna kovanica (revers)
500 kuna - zlatna kovanica (revers)

Slijedeća je po redu predstavljanja najzanimljivija probna kovanica iz NDH, ona u apoenu od 500 KUNA (slika 6.), prvobitno iskovana iz zlata (Au čistoće 900/1000) ili 21.60 karata, jedinstvenog promjera od 23mm, težine 10.02 grama. Iste je iskovala Hrvatska Državna Kovnica iz Zagreba, osnovana dana 30.rujna 1942. godine. Na prednjoj je strain ili aversu otisnuta oznaka vrijednosti “500 KUNA”, ispod koje je hrvatski državni grb nad kojim stoji slovo “U”, sve uokvireno starohrvatskim narodnim tropletom. Na poleđini ili reverse kovanice kovno je ugraviran lik glave Poglavnika Nezavisne Države Hrvatske, dra.Ante Pavelića. Tu su još i godina osnutka NDH “1941” te tekst “NEZ.DRŽ.HRVATSKA”. Ukupno bijaše službeno iskovano 170 probnih primjeraka pa takva kovanica spada u vrhunske numizmatičke raritete. Uz nju je vezana i jedna mistična priča, možda legenda, no pročitajte ponešto I o tome. Naime, kako se drugi svjetski rat bližio kraju, a partizani su napredovali prema Zagrebu, u mjesecu je svibnju 1945. godine kompletna Vlada NDH prebjegla iz svoje države, kuda koji mili moji. No, prije samog toga čina, Poglavnik je naredio istopiti određenu količinu zlatnih poluga iz trezora Narodne banke Hrvatske te ih pretaliti u zlatnike od 500 kuna sa svojim likom. Isti su potom (ne zna im se broj) bili umetnuti u poseban remen. Svakom od svojih najvjernijih ministara te najbližih suradnika, dr.Pavelić je uručio “Dekret o vlasništvu” i po jedan takav remen. Prilikom bijega kroz današnju Sloveniju, nedaleko se Maribora mali konvoj s Poglavnikom zaustavio te od jednog slovenskog seljaka kupio dva kruha i jedno pile za jedan takav zlatnik od 500 kuna. To je jedini službeni primjerak u privatnoj obiteljskoj kolekciji za koji osobno znam, da postoji u čitavoj Europi. Svi su drugi netragom nestali bijelim svijetom u vihorima spašavanja žive glave te golog preživljavanja ustaških velemoža iz propale NDH. Također, postojale su i službene probne varijante iskovane iz mjedi 7.11 grama), srebra (7.95g) te aluminija (slika 7.). Pored toga, postojale su inačice od 500 kuna bez slova “U” iznad štita sa šahovnicom te s vijencem od žita umjesto tradicionalnog narodnog tropleta.

500 kuna

500 kuna

Još je jedna vrsta kovanice od 500 KUNA bila planirana za potencijalni opticaj hrvatskim monetarnim tržištem. Prvenstveno bijaše kovana u zlatu, ali i nekim drugim materijalima. Bijaše jedinstvenog promjera od 23mm, oko ruba prednje strane nalazio se starohrvatski troplet, a po sredini broj “500” te tekst “KUNA”, ispod svega štit sa šahovnicom i slovom “U”. Poleđinom ili reversom dominira lik seljanke-žetelice, koja kleči na desnoj nozi , a u rukama drži klasje žita i srp, dok oko nje lete dvije ptičice. Zanimljivo, ispod lika je godina “1941”, što nam ukazuje, kako je ova inačica bila prije osmišljena od one s likom Poglavnika. Po obodu je tekst “NEZ.DRŽ.HRVATSKA”. Probe su bile još izrađene iz aluminija (9.80 grama) te mjedi (5.33g).

A najpoznatiji je zlatnik u svijetu numizmatike za teritorij NDH bio kovan u čistoći 900/1000 ili 21.60 karata, jedinstvenog promjera 23mm i težine 9.91 gram (slika 8.). Također ga je kovala zagrebačka Hrvatska Državna Kovnica. Na aversu je otisnuta oznaka vrijednosti “500 KUNA” ispod koje je hrvatski državni grb sa slovom “U”, uokviren starohrvatskim narodnim tropletom. Na reverse je iskovan lik žene s klasjem žita u rukama. Taj je zlatnik zato poznat pod svojim nazivom “Žetelica”! Tu su još i dvije ptice u letu te godina osnutka NDH 1941., uz nezaobilazni tekst “NEZ.DRŽ.HRVATSKA”. I ova kovanica spada u vrhunske numizmatičke raritete. Postojale su naravno inačice iz aluminija (4.50 grama), mjedi (4.42g) te čak olova (9.20g).

Nažalost, ove sve redom prekrasne i jedna ljepša od druge hrvatske probne kovanice, nikada nisu ugledale ono službeno i opticajno danje svjetlo. Ostale su tek kao iznimno rijetka kolekcionarska uspomena na jedan odavno prohujali trenutak iz hrvatskog bankarstva i još jednog od mnogih u nizu pokušaja stjecanja državne neovisnosti. Uživajte zato u ovim pravim biserima, vjerujte mi na riječ, bijaše pravi poduhvat okupiti ih ovako na jednom zajedničkom mjestu.

Autor: Darko Prebeg
Izvor: Povijest.net - Hrvatski povjesni portal

Ključne riječi: kovanice, Nezavisna Država Hrvatska, probni otkovi
Keywords: coins, Independent State of Croatia, trial strikes

- 13:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.11.2007.

Novac obitelji Zrinski

Novac obitelji Zrinski

Izuzetan geopolitički položaj, koji je Hrvatska od starine uživala, uživaju i njezini "reliquiae reliquiarum" ili "ostaci ostataka", kako se kroz raznoraznu povijesnu literaturu, uobičava nazivati ostatke raskomadane Hrvatske poslije provale Turaka. Ono što je započela turska vojska nastaviše bečki dvor, otimajući komad po komad područja naše domovine. Tu se stvara Vojna krajina, a iz hrvatske se državne cjeline otimaju ne mala niti zanemariva dobra plemićkih obitelji Zrinskih i Frankopana. Ako se uspjelo Hrvatsku teritorijalno podijeliti, nije se ipak uspjelo oduzeti joj stare privilegije. A čuvar tih povlastica bijaše Hrvatski sabor. To se prvenstveno odnosilo na javne financije, točnije rečeno razne vrste ubiranja poreza. Hrvatska je od početaka postojanja svog državnog uređenja uživala izvjesne povlastice u pogledu kraljevskog poreza ili tzv. kontribucije, a koja je najteže padala hrvatskom narodu u obvezu. Od kraja 16.st. Hrvatska sama odlučuje o tom porezu, samostalno ga raspisujući, ubirući i naravno trošeći. Značajne su i njezine povlastice u pogledu kraljevske carine.

Hrvatska je posebno carinsko područje te za nju vrijede posebne carinske tarife. Jedan dio carinskih prihoda odlazi na pokriće troškova opremanja i plaćanja vojske. Postoji službena trošarina na vino i rakiju. Ubire se porez na papir u obliku biljegovanog papira, a kasnije se proširuje i na novine, oglase, puder za kosu i šminku. Hrvatska uživa pravo uvoza morske soli i njegove zamjene za žito. Hrvatski si sabor prisvaja pravo određivanja mjera i utega, što vrijedi sve do 1733. godine, kada su uklonjene stare hrvatske mjere i uvedene požunske mjere. A među najuglednije povlastice Hrvatske svakako spada njezin posebni položaj s obzirom na novčarstvo, odnosno pravo kovanja novca, njegova opticaja te određivanja vrijednosti takvog opticajnog novca. Pravo Hrvatske na vlastiti novac često je kraljevskim listinama bilo potvrđivano. Među poveljama koje se odnose na to pravo, ističe se ona kralja Andrije iz godine 1217. Njome se upravo zagrebačkoj biskupiji potvrđuju značajne povlastice, jer se izričito navodi, citiram: "Utvrđujemo, da na području kraljevine, koja je podložna banu odnosno hercegu, nije nikada dosad kovan kraljevski novac. Ako bi pak ubuduće koji od kraljeva to ipak učinio, u što ne vjerujemo, narod crkve i biskupije zagrebačke neće se moći prisiliti, da robu kupuje ili prodaje za takav novac. Isto tako ne smiju kraljevski mjenjači u svrhu zamjene novca dolaziti na bilo koje biskupsko tržište. Ako se ipak tamo nađu, mogu se uhvatiti i zatvoriti kroz 40 dana uz zapljenu svega što se kod njih pronađe".

Novac obitelji Zrinski
Novac Zrinskih skupno, avers i revers

Kada je potkraj 14.st. nestalo banske kovnice novca, onaj poznati i famozni hrvatski banovac ipak još uvijek kola na području tadašnje Hrvatske. Ali, u to se doba kuju i kraljevski novci, naravno prvenstveno u kraljevskim kovnicama. Dozvolu za kovanje takvog kraljevskog novca dobivaju i viđeniji velikaši. Takvu dozvolu na primjer, godine 1443. dobiva knez Stjepan I. Frankopan. Od 1443- 1453. godine, takvim se pravom služe grofovi Celjski, a 1459. godine dobiva takvo pravo ban Ivan Vitovac. O svim tim kovnicama danas se vrlo malo zna, kao što se jako malo zna uopće o postojanju i razvoju hrvatskog novčarstva do trećine 16.st. Zna se, kako je na području Hrvatske tada osnovna novčana jedinica bila uglavnom sitni srebrni novac. U doba banske kovnice to je spomenuti banovac (onaj sa kunom zlaticom), koji se u izvorima naziva denarius banalis, tj. banski denar. I kasnijih je godina novčana jedinica uglavnom sitni srebrni novac, koji se naziva denarius (denar). U hrvatskim pisanim izvorima on dolazi pod imenom "novac". Taj je termin najvjerovatnije nastao slobodnim prijevodom od latinskog naziva "denarius novus" odnosno "novi denar". Hrvatsko-ugarski kraljevi su vrlo često mijenjali oblike svojik kraljevskih denara, ali je "novi denar" ili "novac" gotovo po pravilu bio u stalnom opticaju. Također, stariji je općeniti naziv za novac glasio "penez", "pjenez" ili "pinez" pa je naziv "novac" u stvari prvo vrijeme bila samo oznaka za srebrni denar. No, već od 16.st. "novac" se postepeno poistovjećuje s nazivom "penez", kao svojevrsna općenita oznaka za platežno sredstvo. Taj se "novac" u raznim onovremenskim bankovnim i sličnim transakcijama još uvijek označuje s "denarius", ali je ustvari riječ "penez" sinonim za novac kojim se nešto plaća. Da ponovim, u doba banske kovnice novčana jedinica je spomenuti banovac, poslije njezina ukidanja to mjesto zauzima kraljevski novac, a početkom 16. st. to je ugarski srebrni denar. On se kuje i u zagrebačkoj kovnici, od čega korist ide u banske blagajne. Ovdje treba posebno naglasiti, da se svaki novac koji je nosio obilježja hrvatske državnosti smatrao hrvatskim novcem. Kao takvo obilježje u prvom se redu smatra kraljevinski grb. Od sitnog novca dakle, na prvo mjesto dolazi srebrni denar (njih 4 čine 1 groš). Kasnije se on naziva "stari dobri denar" (denarius antiquae bonae monetae). Od godine 1616. godine u Ugarskoj se kuju lošiji denari, kojih po 5 čine 1 groš. U Hrvatskoj se ostaje pri starom novcu. Novi se denar ne prima, a stari ugarski denar uzima se za novčanu jedinicu cijelog hrvatskog novčarskog sustava. Tim denarom označuje se i vrijednost tadašnjeg računskog novca. Računski novac veće vrijednosti ipak je ugarski forint ili dukat te ranjski floren (ili "ranjčk", kako ga je prozvao hrvatski narod). Prvi se računa na 100.- denara starog kova, a potonji s 80.- Budući da se ta vrijednost razlikuje od vrijednosti računske forinte na području Ugarske, bilo je to potrebno vidljivo označiti. Primjer za to nalazimo u jednoj zadužnici obitelji Zrinski iz 1618. godine. U njoj se oni obvezuju na plaćanje nekog duga koji bijaše izražen u ugarskim dukatima. Oni računaju omjerom, da za svaki dukat imaju dati 100 denara "monetae Croaticae", odnosno 100.- denara hrvatskog novca. Kolanje onih lošijih denara nije se mogao spriječiti pa je bilo neophodno njihovo posebno označavanje. U starijim numizmatičkim izvorima, stari se denari jednostavno nazivaju "denarom" ili "novcem", a one nove lošije denare narod je pogrdno prozvao "đukezom" (na njemačkom “Schaftreiber”). U prvo doba kova lošijih denara pada i kovanje talira s hrvatskim grbom. Taj se talir običava nazivati "slavonski talir", iako mu bolje pristaje naziv "hrvatski talir".

A mi se sada, još malo putujući hrvatskom mikropovješću, vratimo u Pounje, kraj oko rijeke Une. Jer, zanimljiva je činjenica svekolike mističnosti oko izgleda i naziva novca u našoj široj javnosti, a koji su tako svekoliko upotrebljavali određeni članovi nekada najveće hrvatske plemićke obitelji knezova, banova i grofova Zrinskih. Ovaj bi se tekst mogao nazvati i legenda o Zrinskom novcu, ali sve je ustvari vrlo povijesno jednostavno i razumljivo. Naime, uočivši na Zrinskoj gori, tako zeleno raširenoj podno svoga utvrđenog grada Zrina tragove plemenite rude, Petar II. Zrinski još 1463. dozvolom ugarsko-hrvatskog kralja Matije (Matijaša) Korvina otvara rudnike u okolici svog pounjskog imanja Gvozdanskog. Licencom pak kralja Ljudevita (Ludovika) II. Jagelovića (1516-1526.), njegov sin Nikola III. Zrinski (1493-1534.) godine 1521. tu osniva službenu kovnicu novca. Proizvodi oko 200 kilograma srebra, s prihodom od nekih 30.000,- dukata godišnje. Denari iz godine 1521. bijahu kovani od dobrog tzv. osamlotnog srebra i svojim vrlo solidnim sadržajem odgovaraju starijem državnom novcu, moneti antiqui. Za dodatnu informaciju, 1 bečka marka = 281 grama težine, a 1 marka =16 lota čistoće srebra. Godine 1526. knez Nikola III. Zrinski kuje srebrne denare koji su po svome tipu jednaki kraljevskom novcu Ljudevita II. Prosječnog su promjera oko 15.2mm, debljine 0.6mm i težine 0.42g., a čistoća srebra im je istovjetna onakvim denarima kao iz 1521. godine Na prednjoj strani ili aversu je štit sa grbovima Ugarske, Dalmacije i Češke. Na zadnjoj strani ili reversu je Bogorodica s Isusom, a pri dnu ruba grb Zrinskih na štitu. U vrijeme vladavine kralja Ferdinanda I. Hasburga (1527-1564.), kuju se srebrni denari (1527-1532.) Dana je 18.studenog 1527. godine, novi ugarsko-hrvatski kralj Ferdinand I. Habsburg listinom dozvolio knezu Nikoli III. Zrinskom nastavak kovanja vlastitog novca. Ovu dozvolu dopunjava dana 20.srpnja 1530. godine posebnim uputama kovničaru za rad majstora i carskog nadzornika, Sebastiana Riedera o kovanju novca. Ti su denari gotovo identični gornjem opis onih iz 1521., a još u štitu na aversu imaju i grb Austrije te inicijale grofa Zrinskog. Od 1527. kuju se srebrni groševi prosječnog promjera oko 25mm, debljine 1mm i težine 2.90g. Na aversu je poprsje Nikole III. Zrinskog s kapom i podrezanom kosom, na reversu u sredini štit sa grbom Zrinskih (dva orlova krila) te natpis “MONETA NICOLAI COMITIS ZRINI”. Srebrnih groševa ima u nekoliko različitih inačica, a postojali su od posebnog kositra i pozlaćeni. Potom se kuju i srebrni “široki groševi”, bez godine, prosječnog promjera oko 28mm, debljine 2.3mm i težine 11.42g, s poprsjem Nikole III. s kapom i dugom kosom te obiteljskim grbom na reversu. Kovanice obitelji Zrinski iz godina 1528. i 1529. nisu poznate, ako izuzmemo srebrni denar kralja Ferdinanda I. iz 1529. sa siglama “NS”, za koje se samo pretpostavla kovanje u kovnici Gvozdansko (inicijali Nikolaus Seryn). Njegova je iznimna zanimljivost u tome, što su se svi kraljevski srebrni denari u godinama 1527-1529. kovali isključivo u Beču. A od godine je 1529. (18.studenog) u opticaju i srebrni ugarski pfenig. Tijekom 1530. taj je novac bio potpuno istoga sastava i oblika kao onaj kraljevski, opticajan u Ugarskoj (kovali su ga u kovnici Kremnitz u Karpatima). Iste godine iz Beča u Zrinsku kovnicu Gvozdansko stiže Sebastijan Rieder, službeni dvorski ispitivač novca. On sobom nosi vrlo precizne upute, citiram: “Kovat će se ugarski pfenig, a jedan ugarski pfenig će vrijediti 3 bečka pfeniga, na svakih 470 do 474 bečke marke i ništa više. Marka mora sadržavati 8 lota finog srebra.” Nakon toga su iz jedne marke finog srebra (16 lota) kovali dvostruko toliko ugarskih pfeniga (cca.940). S obzirom, da je u toj kovnici te godine bilo iskovano dosta novca, danas nam je poznato čak 23 varijante Zrinskih denara.

Godina 1531. i 1532. knez Nikola III. Zrinski kuje srebrne denare sa svojim grbom ispod potpuno identičnog oblika bečkog denara. Još jednim rješenjem kralja Ferdinanda I. od dana 15.svibnja 1532. godine, bijaše dopušteno Nikoli III. Zrinskom dati svoj rudnik i kovnicu u Gvozdanskom u zakup velikašu Leonardu Gruberu, tadašnjem vlasniku grada Samobora kod Zagreba. Za denare s grbom Zrinskih i sa siglama „L-G“ (sigla je oznaka na novcu), utvrđeno je njihovo kovanje u kovnici Zrinskih u Gvozdanskom. Za denare pak sa siglama „N-S; N.S. i NS“ smatra se, kako iste označavaju ime i prezime Nikole Zrinskog i to prema načinu pisanju iz službenih njemačkih isprava tj „Nikolaus Graf von Seryn“. Srebrni denari Nikole III.Zrinskog upravo s takvim siglama, čuvaju se pomno pri državnom muzeju u Budimpešti, kao originalni novac obitelji Zrinski. No, ipak su najatraktivniji novci grofova Zrinskih neosporno srebrni taliri koji su se kovali tijekom 1533. U sredini kružnog polja na aversu bijaše kaciga s grofovskom krunom iz koje izlazi krilati okrunjeni zmaj, sa strane dekorativni biljni ornamenti. Rubni kružni natpis glasi: “NICOLAI D G COMITIS ZRVNEN 15-33 A”. Na reversu kralj David svira na harfi oslonjen na prečki, prekrivenoj sagom sa resama. Ovaj je tip talira bio izrađivan od pozlaćenog srebra, prosječnog promjera oko 39.2mm, debljine 4mm i težine 45.37g. Postojala je i inačica srebrnog Zrinskog talira sa okrunjenim sferičnim štitom na aversu, razdijeljenim u četiri polja: u prvom i četvrtom polju grb Zrinskih (dva orlova krila), u drugom i trećem polju dva ukrižena čekića, prosječno sličnih dimenzija i težine. Od materijala se još za izradu talira koristio kositar te njegova legura sa srebrom. Da je pomenuti Sebastian Rieder izrađivao kalupe za srebrne denare svjedoči nam izrađeni revers talira Nikole III. Zrinskog iz 1533. godine, na kojem se nalaze i sigle „S-R“, dakle Riederove. Smrću Nikole III. Zrinskog godine 1534., kovnica u Gvozdanskom prestaje s radom. Rudnici pak bijahu zatvoreni tek godine 1578. dolaskom Turaka u te krajeve. No, rudarstvo kao vrlo važna gospodarska grana te topionice I lijevaonice metala, pogotovo željeza, ostati će trajni interes obiteljo Zrinski. Pogotovo se to odnosi na goranske rudnike željezne rude u gradiću Čabru. Talionica željeza koju je tamo podigao grof Petar IV. Zrinski 1651. godine, neprekidno će raditi za razne vlasnike sve do godine 1785., kada je zatvorena zbog potpune iscrpljenosti rudnih sirovina. Važno je ovdje pripomenuti, kako su postojali još i srebrni taliri hrvatskog bana Nikole IV. Zrinskog Sigetskog (1508-1566.). Oni su kovani nakon 1554. godine, u sredini kružnog polja na aversu bijaše rasčetvoreni grbovni štit s okrunjenom kacigom, okrunjenim orlom uzdignutih krila te razgranatim biljnim ornamentom koji ga uokviruje. U štitu je dvojni prikaz grba zrinskih, kula i bedem od klesanca. Tu je i natpis “DOMINVS ADIVTOR ET PROTECTOR MEVS I”. Revers je identičan onim prethodnim oca mu Nikole III. Prosječni promjer oko 40mm, debljina 4.1mm, težina 48.37g. I upravo je ovaj srebrni talir Nikole IV. Zrinskog najzanimljiviji za svekoliku, ne samo numizmatičku povijest Međimurja. Jer, Nikola IV. upravljaše ovim hrvatskim krajem još od 1546. pa do svoje hrabre Sigetske smrti godine 1566. To ujedino znači, da je upravo takav srebrni talir sigurno korišten kao plemićko platežno sredstvo u ondašnjem međimurskom bankarstvu. Nažalost, službeno je poznat tek jedan jedini primjerak, a čuva se u Muzeju Slavonije u Osijeku. Dakle, i kroz ove tek neznatne crtice o povijesti “s dlana ruke”, kako osobno vrlo rado nazivam numizmatiku, znanost o sakupljanju i proučavanju starog novca, vidljiva je sva veličina obitelji Zrinski. Jer, samo su odabrani plemićki pojedinci imali u ta vremena posebni privilegij i pravo uz kraljeve kovati svoj vlastiti novac. A kao što sam već ranije pripomenuo, novac sa hrvatskim obilježjem je povijesno gledano isključivo hrvatski novac pa su i tom činjenicim knezovi Zrinski dali ogromnog obola svekolikom razvoju hrvatske nacionalne kulture i baštine.

Autor: Darko Prebeg
Izvor: Povijest.net - Hrvatski povjesni portal

Ključne riječi: kovanice, Hrvatska, obitelj Zrinski
Keywords: coins, Croatia, Zrinski family

- 13:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 21.11.2007.

Kovane vijesti

U Rimskom carstvu vijesti su kovali u bakru, srebru, bronci i zlatu. Već prema tome o kojoj se vrsti novca radilo: asu, denaru, sesterciju ili aureusu. Jer, u Rimskom carstvu novac nije bio samo sredstvo plaćanja, nego i sredstvo propagande. Novac je brzo stizao u sve, pa i u najudaljenije provincije, novac su dobivali u ruke svi: i legionari i trgovci, i plebejci i patriciji, i Rimljani i pokoreni narodi. A svi oni trebali su znati tko u državi vlada i što sve car čini da bi narodu bilo bolje. Tako je to, uostalom, i danas, a tako je to bilo i uvijek. Samo što danas vlasti i vladari te i takve vijesti javljaju putem novina i televizijskih ekrana. Onda su javljali onako kako su jedino mogli - svojim novcem!

Svaki novi rimski car prvo se i prvo htio predstaviti svojim podanicima. Zato se na aversu rimskog novca redovito nalazi portret vladara, portret realističke izrade, najčešće rad u Rimu cijenjenog kipara ili majstora kalupara. Natpisi oko careve glave, koji javljaju njegovo ime, u prvim godinama vladanja redovito su dugi. Kad car postane poznat, njegovo se ime skraćuje, no zato se povećavaju njegove titule, kako bi narod saznao što je car za svoje vladavine postigao, koje je narode pobijedio, koje zemlje osvojio, kakve građevine izgradio, kojim se bogovima klanjao.
U žurbi da cara predstave narodu, poneke kovnice - uzalud čekajući da iz Rima stigne kalup s likom novog vladara - kuju novac s likom starog, tek svrgnutog ili preminulog cara, stavljajući oko njegove glave ime novoga vladara. Ponekad se opet događalo da bude iskovan novac s likom cara koji tako reći nije ni vladao. Zbilo se to za cara Mariusa. Vladao je on samo tri dana i tada bio ubijen. No, njegov je novac već bio u opticaju, što potvrđuje da je Marius mnogo prije isplanirao svoj dolazak na vlast, isplanirao sve do u tančine, sve osim svoga brzoga kraja.

Osim svoga lika, carevi su željeli predstaviti narodu i članove svoje obitelji (ništa, zar ne, nova pod kapom nebeskom?!), pa zato na aversu rimskog novca nalazimo i portrete carica, sinova i kćeri, zetova, braće, a kasnije i likove careva-suvladara. Kako je daleko išla želja za propagandom i kakva su bila sredstva da se ta želja ostvari, pokazujući primjeri novca iz razdoblja I. i II. tetrarhije. Likovi četvorice vladara, jasno se to vidi na novcu, vrlo su slični! To, dakako, nije slučajno! Slič-nošću likova željela se naglasiti sloga i jednodušnost koja vlada među carevima.
I na reversu novca često se javlja lik cara, no takvim likovima nije više zadatak da predstave vladara (zato i nisu rađeni realistički), nego da objave svijetu ono što je za tog cara osobito važno: kako je vojska vjerna caru (dvije ruke koje se u čvrstom stisku rukuju ili lik cara koji drži govor vojnicima što ga pažljivo slušaju); kako car državni brod uz pomoć božice Viktorije vodi u nove pobjede; kako na konju kreće na put da bi osvojio nove zemlje; kako narod dariva novcem ili žitom, vinom, uljem, mesom: kako je narod oslobodio plaćanja poreza i starih obveza (poznati otpust poreza za cara Hadrijana ovjekovječen je natpisom na novcu, natpisom svakome jasnim: "Ukidaju se preostali stari dugovi od 900 milijuna sestercija"). Zatim je uz mnoštvo rimskih bogova, od kojih se najčešće javljaju onih dvanaest glavnih, na reversu novca prikazano što je za vladavine tog i tog cara u Rimu ili drugdje izgrađeno: veličanstveni hramovi - Jupitera Kapitolijskog, Junone Martialis, Marsa Ultora, Venere, Diane: znameniti oltari Ara pacis u Rimu ili Rome u Lyonu; čuveni slavoluci - Augustov, Neronov, Traja-nov, Karakalin; ceste - via Traiana; kazališta Koloseum i Circus Maxi-mus; velebni mostovi, baš kao i ceste, osobito karakteristični za Rimljane, te još nedostignute graditelje cestovnih mreža i mostova - Trajanov most na Dunavu, Elijev most što ga je podigao Hadrijan 136. godine, a koji se danas zove most sv. Anđela; zatim most od čamaca što ga je podigao Marko Aurelije na Dunavu, most na Rajni kod Mainza...

Zahvaljujući tim preciznim vijestima i do u tančine prikazanim spomenicima rimskog graditeljstva, narod je po čitavom carstvu znao što se radi i gradi, a i mi danas, zahvaljujući novcu koji nam je te vijesti iz daleke prošlosti donio, znamo kako su izgledali pojedini spomenici i građevine kojima više nema ni traga - ili su pak ostali samo u ruševinama.

Eto, dok mi danas novine kupujemo, u Rimskom carstvu novinama se plaćalo!

Autor: Dragutin Horkić
Izvor: Safari s povećalom - o novcu i ljudima, 2. prošireno izdanje, Zagreb, 2003.

Ključne riječi: kovanice, Rim, vijesti
Keywords: coins, Rome, news


Coins Banknotes Militaria Store

- 01:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 14.11.2007.

Uskoro nove slovenske prigodne kovanice

Presjedanje Slovenije Europskom Unijom

Presjedanje Slovenije Europskom Unijom

3 EURA; centar: 75% Cu, 25% Ni; prsten: 78% Cu, 20% Zn, 2% Ni; masa: 15 g; promjer: 32 mm; emisija: 200.000 komada (150.000 u setovima, 2.000 u proof-u, 48.000 u optjecaj)

Presjedanje Slovenije Europskom Unijom

30 EURA ; srebro 925/1000; masa: 15 g; promjer: 32 mm; emisija: 5.000 komada (proof)

Presjedanje Slovenije Europskom Unijom

100 EURA; zlato 900/1000; masa: 7 g; promjer: 24 mm; emisija: 2.000 komada (proof)

Autor dizajna: Gorazd Učakar
Datum izlaska: 3. siječanj 2008.


250. obljetnica rođenja Valentina Vodnika

250. obljetnica rođenja Valentina Vodnika

30 EURA; srebro 925/1000; masa: 15 g; promjer: 32 mm; emisija: 5.000 komada (proof)

250. obljetnica rođenja Valentina Vodnika

100 EURA; zlato 900/1000; masa: 7 g; promjer: 24 mm; emisija: 2.000 komada (proof)

Autor dizajna: Miljenko Licul
Datum izlaska: siječanj 2008.

Planira se i prigodna kovanica od 2 eura - 500. obljetnica rođenja Primoža Trubara

Izvor: Forum Numizmatičkog Društva Slovenije

Ključne riječi: kovanice, Slovenija, Presjedanje Europskom Unijom, Valentin Vodnik, zlatnik, srebrnjak
Keywords: coins, Slovenia, European Union Presidency, Valentin Vodnik, silver coin, gold coin


Primož Trubar (Wikipedija), Valentin Vodnik (Wikipedija)


Otkup kovanica, novčanica, odlikovanja

- 14:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.11.2007.

Francusko označavanje papirnih novčanica krune

opis slikeNakon pada Austro-Ugarske Monarhije sve države bivše Monarhije koristile su papirne novčanice - krunu Banke Austro-Ugarske, ali s oznakama odnosno s nalijepljenim markicama, čime su zapravo osigurale promet novčanica na svom području. U Mađarskoj, Rumunjskoj odnosno Austriji stavljali su na novčanice žig s oznakom države te je na sva tri mjesta žig koji je upotrebljen za te svrhe bio isti. Nova jugoslavenska država u dvije je faze nostrificirala novčanice koje su bile u prometu na području Jugoslavije. Prvi put u siječnju i veljači 1919. stavljali su na novčanice žig. To je bilo tzv. statističko pečaćenje jer je nakana tog poduhvata bilo statističko mjerenje papirnih novčanica u prometu. Stvarnu nostrifikaciju obavili su kasnije, i to u jedanaestom mjesecu 1919., kad su na novčanice nalijepili markice što je inače napravljeno i u Čehoslovačkoj. Markice koje su označavale funkcioniranje novčanica dobile su samo novčanice koje su priznate od države SHS, tzv. jednom pečaćene novčanice. Zbog toga je prvo pečaćenje značilo istodobno i nostrifikaciju. Prvo pečaćenje obavljale su uglavnom građanske ili vojne vlasti, najviše sa žigom koji im je bio pri ruci. Zbog toga na tim novčanicama ima jako puno raznovrsnih žigova, i to na raznim jezicima, na gotovo svim jezicima nove države. Medu te jezike francuski jezik nikako nije bilo moguće uvrstiti. No moramo napomenuti da g. Keller u svom katalogu o označavanju papirnih novčanica krune u posebnom poglavlju govori o francuskom pečaćenju, ali uspio je prikazati samo dvije francuske verzije, dva francuska žiga. Jedan je žig: BANQUE VOIVODINA / SOCIETE ANONYME NOVI SAD. A drugi je pak žig: BANQUE GENERALE DE CREDIT CROATE / SOCIETE ANONYME. vidi cijeli članak.

Autor: Janos Rayman
Izvor: Numizmatičke vijesti, br. 1(52), Zagreb, 1999.

Ključne riječi: novčanice, Hrvatska, krune, nostrifikacija
Keywords: banknotes, Croatia, krone, nostrification


Otkup kovanica, novčanica, odlikovanja

- 12:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 10.11.2007.

NDH, 1000 kuna, 1. rujna 1943., jednoobrazan primjerak

NDH, 1000 kuna, 1. rujna 1943., jednoobrazan primjerak

Veća slika: avers, revers.

Izvor: Darko Berger, Njemačka

Ključne riječi: novčanice, Hrvatska, 1000 kuna, 1943., jednoobrazan primjerak
Keywords: banknotes, Croatia, 1000 kuna, 1943, uniface


Otkup kovanica, novčanica, odlikovanja

- 02:37 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 03.11.2007.

Postovi objavljeni na blogu: listopad 2007

1. Postovi objavljeni na blogu: listopad 2005 - rujan 2007 (vidi)
2. Numizmatički klubovi (vidi)
3. Numizmatički klubovi i susreti u Sloveniji (vidi)
4. Specimeni novčanica Nezavisne Države Hrvatske (vidi)
5. Udruga numizmatičara, filatelista i prijatelja starina Baranje (vidi)
6. 100 dinara 1.5.1949./53., „lokomotiva“ (vidi)
7. Neusvojeni prijedlozi za srebrnjake od 150 kuna (vidi)
8. 20 lipa 2007., varijanta i greška (vidi)

- 17:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #