Marketing
Kovane vijesti
U Rimskom carstvu vijesti su kovali u bakru, srebru, bronci i zlatu. Već prema tome o kojoj se vrsti novca radilo: asu, denaru, sesterciju ili aureusu. Jer, u Rimskom carstvu novac nije bio samo sredstvo plaćanja, nego i sredstvo propagande. Novac je brzo stizao u sve, pa i u najudaljenije provincije, novac su dobivali u ruke svi: i legionari i trgovci, i plebejci i patriciji, i Rimljani i pokoreni narodi. A svi oni trebali su znati tko u državi vlada i što sve car čini da bi narodu bilo bolje. Tako je to, uostalom, i danas, a tako je to bilo i uvijek. Samo što danas vlasti i vladari te i takve vijesti javljaju putem novina i televizijskih ekrana. Onda su javljali onako kako su jedino mogli - svojim novcem!
Svaki novi rimski car prvo se i prvo htio predstaviti svojim podanicima. Zato se na aversu rimskog novca redovito nalazi portret vladara, portret realističke izrade, najčešće rad u Rimu cijenjenog kipara ili majstora kalupara. Natpisi oko careve glave, koji javljaju njegovo ime, u prvim godinama vladanja redovito su dugi. Kad car postane poznat, njegovo se ime skraćuje, no zato se povećavaju njegove titule, kako bi narod saznao što je car za svoje vladavine postigao, koje je narode pobijedio, koje zemlje osvojio, kakve građevine izgradio, kojim se bogovima klanjao.
U žurbi da cara predstave narodu, poneke kovnice - uzalud čekajući da iz Rima stigne kalup s likom novog vladara - kuju novac s likom starog, tek svrgnutog ili preminulog cara, stavljajući oko njegove glave ime novoga vladara. Ponekad se opet događalo da bude iskovan novac s likom cara koji tako reći nije ni vladao. Zbilo se to za cara Mariusa. Vladao je on samo tri dana i tada bio ubijen. No, njegov je novac već bio u opticaju, što potvrđuje da je Marius mnogo prije isplanirao svoj dolazak na vlast, isplanirao sve do u tančine, sve osim svoga brzoga kraja.
Osim svoga lika, carevi su željeli predstaviti narodu i članove svoje obitelji (ništa, zar ne, nova pod kapom nebeskom?!), pa zato na aversu rimskog novca nalazimo i portrete carica, sinova i kćeri, zetova, braće, a kasnije i likove careva-suvladara. Kako je daleko išla želja za propagandom i kakva su bila sredstva da se ta želja ostvari, pokazujući primjeri novca iz razdoblja I. i II. tetrarhije. Likovi četvorice vladara, jasno se to vidi na novcu, vrlo su slični! To, dakako, nije slučajno! Slič-nošću likova željela se naglasiti sloga i jednodušnost koja vlada među carevima.
I na reversu novca često se javlja lik cara, no takvim likovima nije više zadatak da predstave vladara (zato i nisu rađeni realistički), nego da objave svijetu ono što je za tog cara osobito važno: kako je vojska vjerna caru (dvije ruke koje se u čvrstom stisku rukuju ili lik cara koji drži govor vojnicima što ga pažljivo slušaju); kako car državni brod uz pomoć božice Viktorije vodi u nove pobjede; kako na konju kreće na put da bi osvojio nove zemlje; kako narod dariva novcem ili žitom, vinom, uljem, mesom: kako je narod oslobodio plaćanja poreza i starih obveza (poznati otpust poreza za cara Hadrijana ovjekovječen je natpisom na novcu, natpisom svakome jasnim: "Ukidaju se preostali stari dugovi od 900 milijuna sestercija"). Zatim je uz mnoštvo rimskih bogova, od kojih se najčešće javljaju onih dvanaest glavnih, na reversu novca prikazano što je za vladavine tog i tog cara u Rimu ili drugdje izgrađeno: veličanstveni hramovi - Jupitera Kapitolijskog, Junone Martialis, Marsa Ultora, Venere, Diane: znameniti oltari Ara pacis u Rimu ili Rome u Lyonu; čuveni slavoluci - Augustov, Neronov, Traja-nov, Karakalin; ceste - via Traiana; kazališta Koloseum i Circus Maxi-mus; velebni mostovi, baš kao i ceste, osobito karakteristični za Rimljane, te još nedostignute graditelje cestovnih mreža i mostova - Trajanov most na Dunavu, Elijev most što ga je podigao Hadrijan 136. godine, a koji se danas zove most sv. Anđela; zatim most od čamaca što ga je podigao Marko Aurelije na Dunavu, most na Rajni kod Mainza...
Zahvaljujući tim preciznim vijestima i do u tančine prikazanim spomenicima rimskog graditeljstva, narod je po čitavom carstvu znao što se radi i gradi, a i mi danas, zahvaljujući novcu koji nam je te vijesti iz daleke prošlosti donio, znamo kako su izgledali pojedini spomenici i građevine kojima više nema ni traga - ili su pak ostali samo u ruševinama.
Eto, dok mi danas novine kupujemo, u Rimskom carstvu novinama se plaćalo!
Autor: Dragutin Horkić
Izvor: Safari s povećalom - o novcu i ljudima, 2. prošireno izdanje, Zagreb, 2003.
Ključne riječi: kovanice, Rim, vijesti
Keywords: coins, Rome, news
Post je objavljen 21.11.2007. u 01:18 sati.