<	ožujak, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Blog "Hrvatska numizmatika" posvećen je numizmatici, znanstvenoj disciplini i sakupljačkom području koje obuhvaća kovani i papirni novac, žetone, medalje i slične predmete.

Izdavač: Hrvatski numizmatički klub
E-mail: hnk.cnc@gmail.com

Vi ste posjetitelj broj:

Dnevne cijene srebra i zlata

Cijene su izražene u EUR za 1 gram (1 g) čistog zlata ili srebra.

Cijena zlata


Cijena srebra

Besplatni download!
Kovanice i Novčanice Kraljevine Jugoslavije [PDF, 6MB]

Otkup kovanica

Otkup kovanog novca

Otkup novčanica

Otkup odlikovanja, ordena, medalja, vojnih oznaka

Otkup papirnog novca

Otkup srebrnjaka

Otkup srebrnog novca

Otkup zlatnika

Otkup zlatnog novca

Otkup numizmatike

Otkup faleristike

Procjena kovanica

Procjena kovanog novca

Procjena novčanica

Procjena odlikovanja, ordena, medalja, vojnih oznaka

Procjena papirnog novca

Procjena srebrnjaka

Procjena srebrnog novca

Procjena zlatnika

Procjena zlatnog novca

Hrvatska numizmatika

subota, 24.03.2007.

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, 1 dukat 1926., proba u srebru Mandić: R26; 1 dukat 1926., proba u srebru; promjer: 19,75 mm; masa: 3,5 grama. Na licu je bista kralja Aleksandra I. okrenuta na lijevo, oko nje ćirilični natpis: ALEKSANDAR I. KRALJ SRBA, HRVATA I SLOVENACA, dolje signatura: BOŠKOVIĆ. Na naličju je državni grb, oko njega natpis: KRALJEVINA SRBA, HRVATA I SLOVENACA. Poznato samo 5 primjeraka. Jedan od njih je ponuđen i na 8. aukciji SND-a. Izvor: Mandić, Ranko, Metalni novac Srbije, Crne Gore i Jugoslavije, 4. izd., SND, Beograd, 2006. Slika: 8. aukcija SND-a Ključne riječi: Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, kovani novac, 1 dukat, 1926., proba, srebro Keywords: Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes, coins, 1 dukat, 1926, trial strike, silver It-medija – usluge SEO optimizacije - budite među prvima na Google-u!

srijeda, 21.03.2007.

Starija izdanja novčanica od 5, 10, i 20 kuna prestaju važiti Novčanice od 5 i 20 kuna koje nose datum izdanja 31. listopada 1993. godine i novčanice od 10 kuna s datumom izdanja 15. siječnja 1995. godine, a koje je zbog istrošenosti Hrvatska narodna banka započela povlačiti iz optjecaja 1. ožujka 2006. godine, prestaju biti zakonsko sredstvo plaćanja 1. travnja 2007. godine. Zamjena takvih novčanica bit će u Hrvatskoj narodnoj banci moguća i nakon navedenog datuma bez naknade i ograničenja roka, a HNB-u se mogu dostaviti na zamjenu poštom ili osobno na adresu: Hrvatska narodna banka, Direkcija trezora, Trg hrvatskih velikana 3, 10000 Zagreb. Novčanice od 5, 10 i 20 kuna s datumom izdanja 7. ožujka 2001. godine, kao i novčanica od 10 kuna koja nosi datum izdanja 30. svibnja 2004. godine, ostaju u optjecaju. Izvor: Hrvatska narodna banka Ključne riječi: Hrvatska, novčanice, 5 kuna, 10 kuna, 20 kuna, 1993., 1995., povlačenje iz optjecaja Keywords: Croatia, banknotes, 5 kuna, 10 kuna, 20 kuna, 1993, 1995, withdrawn from circulation Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah! Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!

ponedjeljak, 19.03.2007.

Nekoliko redaka o kovanju novaca 1941.-1945. godine Naš proslavljeni kipar i medaljer Ivo Kerdić i majstor graver Teodor Krivak preuzeli su 1941. godine dužnost pripremanja prijedloga modela, izradu kalupa i probnih otkova kovanog novca NDH. U našoj numizmatičkoj literaturi može se pročitati da su taj posao obavljali u radionici i kovnici SPU u Zagrebu. Zatim se može pročitati da su partizanske jedinice nakon dolaska u Zagreb 1945. godine došle u SPU, te sve nađene modele, kalupe i probne otkove novca odnijeli ili uništili. Nitko od pisaca takvih podataka nije pokušao istražiti vjerodostojnost takvih podataka, nego su oni uzimani iz prvih izvora i ponavljani u daljnjim člancima raznih autora pa je to bio učinio i pisac ovih redaka. U vrijeme preuzimanja dužnosti za pripremanje modela, pravljenje kalupa i otkivanja probnih otkova novca NDH, ŠKOLA PRIMIJENJENE UMJETNOSTI u Zagrebu još nije postojala! Postojala je Obrtna škola, kojoj je 1945. godine ime promijenjeno u Industrijska škola, a tek 1948. godine promijenjeno joj je ime u SPU. U obrtnoj školi kao i kasnije u industrijskoj školi, odnosno SPU, postojao je Odjel za obradu plemenitih metala, a u programu svoga rada nisu imale odjele za izobrazbu i školovanje medaljerske, kiparske i graverske umjetnosti! Tek u proljeće 1956, godine zaključeno je da se u ŠPU urede radionice za izobrazbu navedenih kadrova, koje bi se odvojile od SPU te u program rada uvele navedene predmete. Uz pomoć nekoliko majstora gravera iz IKOM-a u Zagrebu, nabavljeni su prijeko potrebni alati i strojevi te su radionice pri ŠPU u Zagrebu započele raditi ujesen 1956. godine. Nameće se logično pitanje, gdje su Kerdić i Krivak izrađivali modele, rezali kalupe i kovali probne otkovc novca koji je s vremenom trebalo staviti u optjecaj, ako u njihovo vrijeme radionice SPU još nisu niti postojale? Graver majstor Teodor Krivak posjedovao je svoju radionicu u Preradovićevoj ulici br. 2, u kojoj je kovao medalje i odlikovanja. U njoj su najvjerojatnije rezani kalupi i kovani probni otkovi predviđenog novca NDH, a Kerdić, koji je bio profesor na likovnoj akademiji u Ilici u Zagrebu, najvjerojatnije je u radionicama Akademije izrađivao crteže i modele predviđenog novca, a u ljevaonici iste ustanove na temelju gipsanih modela dao izliti brončane odljeve. Smanjivanje brončanih odljeva na potrebnu veličinu učinio je najvjerojatnije Krivak u svojoj radionici, jer je za taj proces posjedovao odgovarajuće strojeve. Probni otkovi mogli su biti otkovani u radionici Teodora Krivaka, no kovanje redovitog novca od 2 kune koji je bio u optjecaju, kao i kasnije kovanaca od 500 kuna, obavila je kovnica poduzeća MEGA u Zagrebu, a koji je posao kovanja obavljao majstor Ivo Kotnik. Teodor Krivak i Ivo Kerdić surađivali su s NOP-om za cijelo vrijeme trajanja NDH i činili sve da do kovanja sitnog novca ne dođe. U tom cilju napravili su velik broj prijedloga istih novčanih vrijednosti novca, kojima odgovorni za kovanje novca nisu bili zadovoljni te su od obojice majstora tražili ispravke ili poboljšanja prijedloga. Tako je vrijeme prolazilo, a do kovanja predviđenih vrijednosti od 0,25 i od 0,50 banica, od 1 kune, 2 kune, 5 i 10 kuna nije niti došlo. Sabotiranje izlaženja sitnog novca za vrijeme NDH tako je potpuno uspjelo. Srećom, ostali su probni otkovi svih predviđenih nominala u raznim varijantama (ispravci, nadopune, poboljšanja) i u raznim metalima. Zahvaljujući njima, djela Ive Kerdića, koja se maštovitošću i kompozicijom mogu držati vrhunskim umjetničkim djelima i na širim područjima, ostala su hrvatskoj numizmatičkoj povijesti i baštini. Godine 1945. osnovan je u Zagrebu IKOM (Industrijska kovnica Orešković Marko). Za prvog direktora IKOM-a bio je postavljen Teodor Krivak. Uz strojeve i alat iz svoje radionice, koje je darovao IKOM-u, uspio je nagovoriti i dio zagrebačkih zlatara da preuzmu radna mjesta u IKOM-u, da sobom dragovoljno donesu svoj alat i strojeve te da ga stave na raspolaganje svom novom poslodavcu. Nešto kasnije, zlatarima koji nisu tako postupili alat i strojevi bili su konfiscirani. Autor: Irislav Dolenec Izvor: Numizmatičke vijesti, 2001.god. Ključne riječi: Nezavisna Država Hrvatska, kovani novac, probe, Ivo Kerdić, Teodor Krivak Keywords: Independent State of Croatia, coins, trial strikes, Ivo Kerdic, Teodor Krivak

nedjelja, 18.03.2007.

500 kuna s greškom u serijskom broju Radi se o novčanici od 500 kuna serije A kod koje postoji razlika u serijskom broju otisnutom u gornjem lijevom kutu od onoga dolje desno. Gornji broj počinje s: A 985..., dok je dolje: A 975... Riječ je svakako o zanimljivoj grešci, stoga valja pregledati novčanice od 500 kuna koje počinju s: A 98... u nadi da će se pronaći još ovakvih primjeraka. Autor: Zlatko Viščević Izvor i slika: Zoran Krivokapić, Pula Ključne riječi: Republika Hrvatska, papirni novac, 500 kuna, greška, serijski broj Keywords: Republic of Croatia, banknotes, 500 kunas, error, serial number It-medija – usluge SEO optimizacije - budite među prvima na Google-u!

srijeda, 14.03.2007.

Nezavisna Država Hrvatska, 1 kuna 1941., „žena s preslicom“, proba u niklu na eBay aukciji Na eBay aukciji (br. 220091291523) ponuđena je po fiksnoj cijeni od 800 USD rijetka proba kovanice od 1 kune 1941. s likom žene s preslicom. Ova kovanica spada u seriju proba za kovani novac NDH koji je likovno osmislio Ivo Kerdić, naš poznati medaljer. Projekt kovanog novca NDH nikada nije bio do kraja realiziran (osim optjecajne kovanice od 2 kune), postoje samo probe kovanica od: 25 i 50 banica, te 1, 2, 5, 10 i 500 kuna. Lice: u sredini žena s maramom koja drži preslicu i vreteno smještena unutar pravilnog kruga, oko svega natpis „NEZ • DRŽ • HRVATSKA“, dolje polukružno godina „• 1941 •“. Naličje: u sredini lik kune u trku na lijevo i oznaka nominale „1“, ispod hrvatski grb, oko svega pleter. Reference: Mandić #R18, Krause-Mishler #PN20 Veću sliku možete pogledati ovdje. Izvor: eBay aukcija br. 220091291523 Ključne riječi: Nezavisna Država Hrvatska, kovani novac, 1 kuna, 1941., proba, nikal, Ivo Kerdić Keywords: Independent State of Croatia, coins, 1 kuna, 1941, pattern, nickel, Ivo Kerdic Hrvatski numizmatički forum - rasprave iz svijeta numizmatike.

petak, 09.03.2007.

Teorija i praksa - Kvalitet i cene Cijeli članak pogledajte ovdje. Autor: Ž. Andžaković Izvor: Kolekcionari, br. 26/82, ožujak - travanj, 1982. Članak poslao: Davor Tekajić Ključne riječi: numizmatika, kovani novac, cijene Keywords: numismatics, coins, prices

srijeda, 07.03.2007.

O našim zlatnicima i srebrnjacima iz 1968. i 1979. godine - Novac je novac U časopisu "VESTI" br. 30/80. na stranicama 34. do 36. objavljen ja članak druga Niko Alamata iz Dubrovnika o jubilarnim zlatnicima i srebrnjacima izdanim 1968. i 1979. godine u Jugoslaviji. Pisac je vrlo lijepo iznio svoje mišljenje o toma pa je time uzeo aktivno učešće u diskusiji na tu temu naših zlatnika i srebrnjaka. To je i bio jedan od ciljeva moga članka na tu temu, objavljenog u časopisu "VESTI" br. 27/79. na stranicama 35. do 39. Naravno, razmjenom mišljenja širokog kruga numizmatičara, kolekcionara, sakupljača t stručnjaka možemo stvoriti konačan zaključak, koji bi mogao biti i zvanično priznat, a sve to u pogledu kvalifikacije i katalogizacije naših zlatnika i srebrnjaka. Sa toga stanovišta iskreno hvala drugu Alamatu na iznijetom mišljenju. Međutim, drug Alamat mi imputira da sam zlatnike i srebrnjake MIS 79 nazvao falsifikatima i u tvom članku na str. 34, desni stubac, 10. red od dole, doslovno piše (citiram): "... jer on ovaj novac naziva falsifikatom"! Ovu citiranu izjavu, na moju adresu, ne mogu smatrati dobronamjernom. U mom članku, u podnaslovu "Pravno stanovište", postavio sam pitanje (citiram): "... da li bi se falsifikovanje zlatnika i srebrnjaka okvalificiralo kao delo falsifikovanja novca?". Isti podnaslov završava takodjer pitanjem (citiram): "Da li bi se jednako pravno okvalifici-ralo djelo neovlaštene izrade jednog srebrnjaka MIS 79 od 100 dinara i jedne papirne novčanice, koja je i danas u opticaju« tako-djer vrijednosti od 100 dinara?". Dakle, ja postavljam pitanje a ne tvrdim. Iz jedne sudske presude mogao bi se dobiti ne samo od-govor na postavljeno pitanje već i autoritativna stručna i mjerodavna ocjena da li su ovi zlatnici i srebrnjaci NOVAC ili NE. SREDNJOVJEKOVNA PRAKSA I PRAVO U cijelom srednjem vijeku pravnici koji su bili u lakajskoj službi kraljeva, pravo kraljeva da falsificiraju monetu zasnivali su na tradicijama Rimskog carstva, i na novčanim pojmovima pandekata dali su poleta zamišljanju zlata kao jednostavnog znaka i čisto imaginarne vrijednosti plemenitih metala, mnogo prije ekonomista, U to vrijeme bivali su zlatnici i srebrnjaci sve lakši i lakši, ili su pak plemeniti metali bili zamjenjivani bakrom, bronzom i drugim metalima i legurama. Samo je kraljevskom veličanstvu pripadalo pravo da po svojoj volji, i kako mu se bude svidjelo, kuje novac, odredjuje sasto-jinu, stavlja ga u promet i odredjuje mu vrijednost. Po rimskoj pravnoj dogmatici car je dekretom odredjivao vrijednost novca. Bilo je izričito zabranjeno tretirati novac kao robu. Nikome se ne smije dozvoliti da trguje novcem, jer ono što je odredjeno za javnu upotrebu ne smije postati roba. Sva ta srednjevjekovna i rimska prava u vezi sa novcem zadržana su i u savremenim državama. Evo nekoliko primjera iz današnjih dana. Švicarska je redovni opticajni novac od 1/2, 1, 2 i 5 franaka kovala 1967. godine od srebra finoće 835, a od 1968. godina isti ovaj novac kuje od nikla. SR Njemačka je novčanicu od 5 DM za redovni opticaj takodjer kovala od srebra finoće 825 do zaključno 1974. godine, a od 1975. godine kuje ovu istu novčanicu od nikla. Nizozemska je 1 i 2,5 guldena do 1966. godine takodjer kovala od srebra a od 1967. godine od nikla. U izradi zlatnika i srebrnjaka MIS 79, nažalost, moramo reći da su odstupanja od propisane težine često preko 100 miitgrama po primjerku, a dopušteno je odstupanje plus ili minus 2 promila. Ne znam kako valja nazvati ova odstupanja od propisane težine. ŠTO O NOVCU KAŽE TEORIJA Postoji niz definicija o novcu. Grčki filozofi Aristotel, Platon, Sofokle i drugi prvi su pokušali da osvijetle pojam i suštinu novca. Bilo je kasnije naučnika koji se nisu bavili novcem kao ekonomskim fenomenom, ali su davali svoja mišljenja i objašnjenja o novcu, na primjer Kopernikus, Hegel i drugi. O novcu su davali svoje mišljenje i čuveni vojsko-vodje i političari kao Gledston i Napoleon. Jedan od retkih teoretičara koji je naučno objasnio poreklo i genezu novca bio je Karl Marks. Medju marksistima 20. vijeka najpotpunije tumačenje o novcu dao je V.l. Le-njin. On ističe da je novac sredstvo organizacije socijalističke ekonomije, kojim se vrši svenarodna evidencija nad mjerom rada i mjerom potrošnje. Medju jugoslavenskim naučnicima i ekonomistima koji su se bavili monetarnim problemima razlikujemo pisce koji su težište stavili na pojam NOVAC (M. Krisper, J. Po-korn, H. Filipović, V. Majsner i dr.), i one koji su težište stavili na kreditno-monetarnu teoriju i politiku (I. Perišin, N. Miljanić, M. Vučković i drugi). Medjutim, većina teoretičara slaže se da suvremeni novac funkcionira kao prometno sredstvo plaćanja i sredstvo novčane akumulacije i štednje. Prema Lenjinu, novcem se evidentira mjera rada i mjera potrošnje. Novac se kreće u dva suprotna pravca. Prvo, kao primitak za uloženi živi ljudski rad a tek u drugom pravcu kao izdatak za kupovinu korisnih i potrebnih predmeta i usluga. Ovakvo tretiranje novca prihvatljivo je i za suvremeno shvatanje novca. Da bih mogao platiti neku nabavku robe, usluge ili neke druge obaveze ja moram imati novca, a to znači prvo zaraditi i primiti novac pa tek onda trošiti i plaćati. Čim zlatnici i srebrnjaci iz 1968. i 1979. godine nisu stigli u moj posjed kao osobni dohodak, kao prihod od naplate za prodana dobra, onda ja ne mogu ni plaćati svoje obaveze onim što nisam dobio. Istina je da plaćanjem mogu izvršiti, ako to poveriocu odgovara, dukatima, zlatnicima srebrnjacima, prstenjem, nakitom, ali isto tako i vinom, mesom, kukuruzom, pšenicom itd. Da U je u tom slučaju materija! kojim vršim plaćanje postao NOVAC? Ili, što da kažemo za prinudnu naplatu poreza pljenidbom i prodajom zaplijenjenih stvari na javnoj dražbi? Ima još nedorečenosti kod tih naših zlatnika i srebrnjaka. Da li mogu staviti na štednu knjižicu, kao Štedni ulog, zlatnike i srebrnjake a da prilikom podizanja štednog uloga dobijem zlatnike i srebrnjake a ne dinare u nominalnoj vrijednosti? Ili — pokojnikovu imovinu, koja obuhvata i serije zlatnika i srebrnjaka iz 1968. i MIS 79, nasledjuju pravni nasljednici koji nisu direktni nasljednici, pa stoga oni treba da ptate porez na naslijedje. Identična situacija je i kod darovanja, s tom razlikom što primalac dara plaća porez na darovanje. Postavlja se pitanje koja je po reska osnovica za utvrdjiva-nje poreske obaveze — da li nominalna ili prometna vrijednost. Kod novca nema dilema, jer 1.000 dinara je samo jedna tisuća dinara. Konačno, priznajem da sa srebrnjakom ili zlatnikom od recimo 1.500 dinara mogu platiti račun u samoposluzi. Poslovodja samoposluge dužan je dnevni utržak položiti u korist žiro računa one SDK kod koje njegova radna organizacija ima otvoren žiro račun. Sa dnevnim utrškom poslovodja je položio i zlatnik od 1.500 dinara. SDK je primila novac u svoju blagajnu i priznala je radnoj organizaciji za 1.500 dinara. U odgovoru na pitanje da li će SDK ovaj zlatnik izdati nekom drugom svom komitentu koji podiže novac za isplatu osobnih dohodaka radnika ili ne, dobićemo odmah i odgovor da li je taj zlatnik novac ili ne. Eto vidite, pred tolikim pitanjima bez odgovora priznajem sam sebi i cijeloj javnosti da sam totalni neznalica, lako na zlatniku piše nominala 1.500 dinara to ipak nije samo 1.500 dinara pa stoga to i nije novac. Na novcu Dubrovnika nije bila napisana nominalna vrijednost novca. Gledam fotografske snimke MINCE, LIBERTINE, ARTILUKA, SOLDA, ŠKUDE i drugih, pa ni na jednom nema oznake nominate a ipak su to bili novci. Ove činjenice demantuju tvrdnju da su zlatnici i srebrnjaci novac samo zato što na njima piše vrijednost. EFEKTIVNA I NUMIZMATIČKA VRIJEDNOST NOVCA Numizmatičke cijene sadrže u sebi i elemente preventive pa zato ove cijene moraju biti vite od cijena i vrijednosti materijala od kojega je numizmat napravljen. Numizmat treba sačuvati od uništenja, topljenja, pretapanja i sl. pa se to čini numizmatičkom cijenom. Ovo se naročito odnosi na zlatni i srebrni novac, pa je to prihvatljivo i za naše zlatnike i srebrnjake. Ja lično odajem puno priznanje ljepoti i estetskim rešenjima naših zlatnika i srebrnjaka. To je stvarno vrijedna i poželjna zbirka, ati numizmatičku afirmaciju tek stiče. Tiraž od 10.000 i 12.000 komada ključnih zlatnika visok je u odnosu na tiraž recimo 100 kruna 1907. do 1914. godine koji je bio od 1.000 do 11.000 komada u 1911. godini. O komadu od 100 perpera iz 1914. da i ne govorimo. Novac u kvaliteti polirane ploče (u daljem tekstu PP) bez obzira o kojoj se moneti radi, nije u punom smislu novac. To su "salonske" ili "gospodske zbirke" koje nikada nisu bile u opticaju i nisu nikada vršile kupovnu ili prodajnu funkciju kao novac. To je samo roba koja se po želji može kupiti ili prodati, isto tako kao minijaturni kovovi. S obzirom na proces proizvodnje, kvatitet PP mora po cijeni koštanja biti skuplji od opticajnog novca. SR Njemačka kuje jubilarne komade od 5 DM obične i u PP. One obične komade plasira banka po nominalt, a kvalitet PP je mnogostruko skuplji. Dakle, izvolite birati i kupiti komad koji vam odgovara. Pada u oči činjenica da su komadi od 5 DM, i jubilarni i obični, kovani od srebra finoće 625. Današnja numizmatičke cijene za 5 DM kreću se za opticajne komade kovane u srebru do zaključno 1974. godine u prosjeku od 20 do 70 DM, a za jubilarce u prosjeku do 20 DM po komadu, ali do kvalitete kovnički sjaj. Cijene za obe vrste u kvaliteti PP su znatno više i osjetljivo diferencirane. Posljednje kovanje jubilarnih 5 DM 1979. godine Otto Hahn, u tiražu od 8 miliona primjeraka opticajnih i 350.000 komada u kvaliteti PP, doživjelo je u SR Njemačkoj totalni debakl. Zbog poskupljenja srebra na svjetskom tržištu otkovani komadi nisu pušteni u opticaj i prodaju. Svi su izgledi da će radi financijskog efekta biti pretopljeni. Uostalom, to su njemački problemi. U SR Njemačkoj se nude zlatnici i srebrnjaci MIS 79 na prodaju po, cijeni od 4.400 DM, iti preračunato oko 67.000 dinara ili dvostruko skuplje nego kod nas u Jugoslaviji. Pa drugačije ne može niti smije biti. Njemački trgovac na cijenu koju je pjatio ovlaštenom jugoslavenskom izvozniku dodaje transportne troškove sa osiguranjem, carinu i porez koje plaća njemačkoj državi i, konačno, svoju trgovačku maržu. TRGUJEMO LI NOVCEM ILI PLEMENITIM METALOM? Ipak, na kraju moramo priznati da je, naročito serija MIS 79, prenaglašeno komercijalizirana. Pojedinci su kupovali po nekoliko serija ovih zlatnika i srebrnjaka. Cilj i svrha takvih kupovina nije samo numizmatička i kolekcionarska sklonost. U MO-NEY TREND-u br. 2/80. na strani 86 pod br. N 4429 pojavila se anonca, kojom se nudi u zamjenu ova serija za numizmate Ragu se, Austrije i Njemačke. Ovaj me je oglas podsjetio da sam negde pročitao da pojedinac može biti kažnjen novčanom kaznom 100 do 10.000 dinara za prekršaj ako pokuša da izveze ili iznese zlato u nepreradjenom ili kovanom obliku bez odobrenja Narodne banke Jugoslavije, i ako izvrši topljenje ili preradu zlata u polugama ili topljenje kovanog zlata. Zato u eventualnoj trampi, čak i davaocu pomenutog oglasa u "Money trendu", drugarski savjetujem oprez pri transferu. Redakciji časopisa VESTI zahvaljujem na ustupljenom prostoru, a drugu Alamatu drugarski pozdrav. Autor: Živan Andžaković, Vukovar Izvor: Filatelističke i numizmatičke vesti Ključne riječi: Jugoslavija, zlatni kovani novac, srebrni kovani novac, AVNOJ, 1968., Mediteranske igre, 1979., medalje Keywords: Yugoslavia, gold coins, silver coins, AVNOJ, 1968, Mediterranean games, 1979, medals It-medija – usluge SEO optimizacije - budite među prvima na Google-u!

ponedjeljak, 05.03.2007.

O našim zlatnicima i srebrnjacima iz 1968. i 1979. godine - novac ili medalje? Može li se smatrati novcem apoen koji se može kupiti samo za više dinara nego što je nominalna vred-nost označena na ovom novcu? - Novac je sredstvo za tekuće plaćanje. - Medalje, plakete ili nakit? U spomen 25-godišnjice AVNOJ-a izdata je 1968. godine serija od četiri zlatnika i dva srebrenjaka u apoenima od 1.000, 500, 200, 100 (zlatnici), 50 i 20 dinara (srebrenjaci). Povodom Mediteranskih igara u Splntu, održanih septembra ove godine, također je izdata serija zlatnika i srebrnjaka, ali sada četiri zlatnika - 5.000, 2.500, 2.000 i 1.000 dinara, i sedam srebrenjaka - 400, 350, 300, 250 200 150, i 100 dinara. Ukupna nominalna vrednost iznosi 12.750 dinara. U ovoj seriji se ističu neke neuobičajene apoenske vrijednosti za novac u opticaju. Plasman ovih zlatnika i srebrnjaka je također neuobičajen, jer nije ponuđen redovnim putem - preko Narodne banke SFRJ, narodnih banaka republika ili preko svih poslovnih banaka. Osim toga, ova serija je prodavana po cijenama višim od nominalne ili deklarirane vrijednosti. To ukazuje da ovdje nije riječ o novcu nego o medaljama, plaketama ili o nakitu. Mislim da zbog toga ove serije nisu interesantne kao numizmatika. Nema sumnje da među sakupljačima i kolekcionarima ima medalja, plaketa odlikovanja, kolajni i sličnih predmeta pa bi na neki način pomenuti zlatnici i srebrenjaci spadali u tu vrstu. Tvrdnja da su ovi primjerci novac jer imaju oznaku vrijednosti neodrživa je. Autoru - umjetniku ostavljena je puna sloboda umjetničkog stvaranja, a time i korištenje naziva valute jedne zemlje u kreaciji određenih eksponata. Lični dohodak, penzija, naknada, bolovanje, zgoditak na lutriji ili bilo kakvo drugo zakonsko potraživanje nikom nisu isplaćeni ovim zlatnicima ili srebrnjacima. Isto tako se tim eksponatima ne može platiti porez, samodoprinos, stanarina, avionska karta, račun u samoposluzi ili bilo kakva druga usluga. Dakle, to onda nije novac. FINANCIJSKI EFEKAT Pored ovih nekoliko iznetih činilaca potrebno je sagledati i neke druge aspekte pa ih zato u nastavku iznosim. Prije svega, niko se ne bi nikad odlučio da kupi nominalu od 12.750 dinara za 28.000 dinara pa da tim eksponatima plati eventualne obaveze u visini nominalne vrijednosti - za 12.750 dinara - koliko je označeno na kovanicama. To bi bio čist gubitak od 15.250 dinara. Prilikom izrade ovih eksponata utrošen je materijal, amortizirani su strojevi, utrošen je živi ljudski rad, plaćeni doprinosi itd. Sve je to obračunato i plaćeno dobrim dinarom koji se kotrlja u prometu od ruke do ruke. To praktično znači da zlatnici i srebrnjaci imaju svoju cijenu koštanja, a ova bi po pravilu trebalo da bude niža od vrijednosti koja je na eksponatima deklarirana. Razlika između cijene koštanja i nominalne vrijednosti neka ide u korist one institucije u čiju korist su se društvo i zajednica odrekli. Niko nije protiv toga da se pomogne jedna široka sportska manifestacija koja ima svojih međunarodnih, političkih, miroljubivih, socijalnih, ljudskih i drugih kvaliteta. Baš takve su bile mediteranske sportske igre. Međutim, možda bi novčani efekat bio isti da je kovan u većem tiražu jedan apoen novca za opticaj, na primjer od 10 dinara. Čisti dohodak bio bi isti, a možda i veći od efekta ostvarenog emisjom ovih zlatnika i srebrnjaka. Primjera radi navodim podatak da je 1938. godine tiraž apoena od 1 dinara bio 100 miliona a apoena od 50 dinara 16 miliona primeraka. U tim okvirima mogao se kovat i prigodni novac MIS za opticaj i kao platežno sredstvo. (Podatke o tiražu kovanog novca uzeo sam iz KATALOGA 1980., izdanje „Jugoslavike moderne“). SOCIJALNI ASPEKAT Većina zemalja - učesnica na Mediteranskim igrama u Splitu vrlo su skromnih ekonomskih mogućnosti, a takvi su većinom bili i njihovi predstavnici u igrama i gledalištu. Ako su djevojke i momci kao predstavnici tih učesnika ovisni i nesamostalni odakle im onda, kao i radničkoj klasi tih zemalja, 30.000 dinara da kupe tako skup suvenir? Širokim narodnim masama i njihovoj platežnoj snazi više bi odgovarali apoeni iz redovne emisije novca kovanog u čast ovih igara, ali kao platežno sredstvo. Na tako kovanje ne bi morali plaćati čak ni carinu prilikom unošenja u svoje zemlje tog prigodnog novca iz opticaja. NUMIZMATIČKA KARAKTERISTIKA Novac kao numizmatički eksponat interesantan za kolekcionara i sakupljača mora imati nekoliko karakteristika. Prije svega, preko kovanog novca, i novca uopće, upoznaje se ustavno uređenje i društveni poredak jedne zemlje. Na primjer, sa posleratnog kovanog novca naše zemlje vide se i političke i društvene promjene u zemlji - Demokratska Federativna Jugoslavija, Federativna Narodna Repu blika Jugoslavija i Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija. Posebno interesantna i važna karakteristika je kupovna moć novca jedne zemlje, a to znači da želimo znati koliko se u određeno vrijeme dobija novčanih jedinica za efektivni sat uloženog živog rada, želimo znati šta za iznos našeg osobnog dohotka možemo kupti i kolika je kupovna moć novčane jedinice u odnosu na novčanu jedinicu susjedne ili druge zemlje. Materijal od kojega je novac kovan, njegova tehnička, umjetnička i estetska rješenja, tematika obrađena na novcu i apoenske veličine također su numizmatički interesantne karakteristike. Zlatnici i srebrnjaci o kojima je ovdje riječ imaju samo neke od numizmatički interesantnih i neophodnih karakteristika. U tim emisijama akcenat je stavljen na događaje a ne na one karakteristike koje treba da ima novac u opticaju. CARINSKI PROPISI Izrada i kovanje novca od plemenitih metala, naročito zlata, napuštena je poslije Prvog svjetskog rata. Zbog toga se novac izrađen od zlata danas ne smatra novcem već nakitom pa se na njega prilikom prijenosa preko granice plaćaju porez i carinu kao na zlatni nakit. U tom smislu donesen je u SFRJ poseban carinski propis prema kome je građanima zabranjeno da iz zemlje iznose zlatnike iz 1968. godine, a prilikom unošenja u zemlju oslobođeni su carine. Unošenje u Jugoslaviju dozvoljeno je pojedinačno i bez ograničenja. To nas posebno upozorava na činjenicu da ovi zlatnici nisu novac i da nisu platežno sredstvo. Apsurdno bi bilo da naš građanin kada se vraća sa turističkog putovanja i unosi neutrošene dinare u zemlju (ako su ovo oko MIS-a stvarno dinari) na njih plaća carinu! Isto tako, respektujući propise drugih zemalja, prilikom ulaska u stranu zemlju bili bi dužni platiti carinu na ove naše zlatnike jer ih inostranstvo tretira kao zlatni nakit. Naši carinski organi postupaju na isti način kada u Jugoslaviju unosimo 100 kanadskih dolara kovanih u zlatu povodom Olimpijade u Montrealu 1976. godine, jer se to ne smatra novcem. Za promet sovjetskih rubalja kovanih od srebra, zlata i platine, povodom olimpijade u Moskvi sledeće godine, donesen je u Jugoslaviji poseban propis. Tim propisom dozvoljena je komisiona prodaja ovih rubalja za strana sredstva plaćanja, a prodaju se u trgovinskim radnim organizacijama. Postupak različit od postupka u menjačnicama, u kojima se kursirajući novac otkupljuje ili razmenjuje. U SR Njemačkoj već postoji reklama za prodaju serije MIS 79. U „Money trendu“ br. 11/79, na 78. strani, firma Werner H. Jorg iz Saulgaua nudi u prodaji na veliko MIS 79, odnosno 12.750 yu dinara za 4.200 njemačkih maraka u kvaliteti polirane ploče. Po kursu od 10.50 dinara za 1 DM to bi bila prodajna cijena od 44.100 dinara. Naravno da su u ovu cijenu uračunati porez, carina i marža njemačkog trgovca. (Bilo bi zaista lijepo kada bismo za 12.750 dinara mogli dobiti 4.200 DM!). PRAVNO STANOVIŠTE Osvrnuo bih se i na jednu neuobičajenu, na sreću rijetku ali moguću pojavu. Riječ je o falsifikatu. Pitanje je: da li bi se falsifikovanje zlatnika i srebrnjaka okvalificiralo kao djelo falsificiranja novca? Neovlašteno kovanje valja posmatrat sa dva principijelna stanovišta. 1) Da li faksifikator neovlašteno pravi kursirajući novac sa namjerom da ga koristi kao pravi novac, sa motivom da sebi pribavi materijalnu korist, ili sa motivom da obezvrijedi nacionalnu valutu, sa svim ekonomskim i političkim posljedicama koje takav čin ima? 2) Da li falsifikator pravi zlatnike, ili neku drugu monetu, koja nije kursirajuća pa time dovodi kupca u zabludu i prijevarom želi sebi pribaviti samo materijalnu korist? U ne tako dalekoj prošlosti postoji, primjera radi, jedan na prvi pogled neugledan i bezvrijedan novćić. Riječ je o novčiću od 10 helera iz 1892. godine, austrijsko kovanje. Cijena ovog komada u numizmatičkom svijetu je 4.750 do 12.500 austrijskih (današnjih) šilinga, ovisno od kvalitete i kondicije numizmatičara. Preračunato, to je nešto između 6.200 i 17.500 (naših današnjih, takozvanih novih) dinara. Taj novčić je bio platežno sredstvo do propasti Austrougarske KuK, 1918. godine. Kako bi se okvalificiralo djelo neovlaštenog kovanja ovog komada? Konačno, još jedno konkretno pitanje. Da li bi se jednako pravno okvalificiralo djelo neovlaštene izrade jednog srebrnjaka MIS 79 od 100 dinara i jedne papirne novčanice koja je i danas u opticaju, također u vrijednosti od 100 dinara? PLASMAN ZLATNIKA I SREBRNJAKA Obije vrste zlatnika i srebrnjaka, iz 1969. i iz 1979. godine, imaju još nečeg zajedničkog. To je prodaja ključnog zlatnika. Nije bilo zvanične pojedinačne prodaje zlatnika od 1.000 dinara iz 1968. godine a sada nema pojedinačne prodaje zlatnika od 5.000 dinara. Ovi komadi mogu se prodavati (odnosno kupiti) samo u seriji. Zašto? Zajedničko za oba izdanja o kojima je riječ jeste i to da su kompletne serije prodavane po cijeni koja je dvostruko pa i više iznad nominalne. Zašto trgoviriski inspektor kažnjava bakalina kada nam kafu prodaje samo ako uzmemo i bijeli luk? Zlatnici i srebrnjaci iz 1968. godine prodavani su preko Narodne banke SFRJ, a ne znam da li su ih narodne banke republika također prodavale. Svi apoeni su kovani u tiražu od 100.000 primjeraka samo je zlatnik od 1.000 dinara kovan u tiražu od 10.000 primjeraka, koji su obavezno numerisani od 00001 do 10.000. Javnost do danas nije obaviještena da li je Narodna banka plasirala sve (na osnovu zakona) otkovane komade pa je ovo prepušteno nagađanju. (Vidi SI. list SFRJ br. 50/68 i 23/69). Zlatnike i srebrnjake MIS 79 prodaju zlatarske prodavnice Bor - Majdanpek, kao i svaki drugi zlatni lančić, prsten ili zlatni nakit. I druge robne kuće prodavale su, a to čine i danas, zlatnike Njegoš, Prešern, Petrova gora i druge. Sve se to radi sa ciljem da se ostvari povoljan financijski rezultat.Sa novcem se tako ne postupa. Na kraju bih želio skrenuti pažnju na jedan numizmatički događaj vrijedan pažnje. Dvadeseteolim pijske igre održane su u Minhenu 1972. godine. U čast ovih igara banka Savezne Republike Njemačke otkovaia je apoen od 10 maraka i pustila ga u opticaj kao platežno sredstvo. Kovano je šest motiva, svaki u četiri kovanice, pa je tako izdata nominalna vrijednost prigodnog, ali kursirajućeg novca od 240 DM. Danas se ova serija u Njemačkoj može nabaviti u numizmatičkim kućama po, sada već numizmatičkoj, vrijednosti od 280 do 290 efektivnih DM u kvaliteti kovnički sjaj. Sličnu akciju sprovele su u čast olimpijskih igara Japan 1964., za igre u Tokiju i Meksiko 1968. godine povodom igara u svojoj zemlji. Vjerujem da su ove dvije zemlje polučile bolje fianacijske rezul tate od onih koje su za olimpijske igre i povodom njih kovale olimpijske eksponate u zlatu i srebru a koji nisu bili za opticaj - Kanada, SSSR, Oman, Gvineja i Haiti. ZAKLJUČAK S obzirom na sve činjenice koje sam iznio mišljenja sam da su zlatnici i srebrnjaci iz 1968. i 1979. godine medalje a ne novac. Autor: Živan Anđžaković, Vukovar, Vukina 20 Izvor: Filatelističke i numizmatičke vesti, br. 27., 1979. * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * - sljedeći broj - Razmišljanje povodom članka „Novac ili medalje“, objavljenog u časopisu „Vesti“ br. 27/79. Smatrajući da pisac pomenutog članka drug Živan Andžaković iz Vukovara nema dovoljno pravih argumenata da dokaže da pomenuti zlatnici i srebrenjaci nisu novac nego medalje, kako on to tvrdi u zaključku svog članka, osjetio sam potrebu da i ja kao dugogodišnji numizmatičar iznesem svoje mišljenje i ujedno dam odgovor na njegov članak. Sam naslov članka „Novac ili medalje?“, i nadasve zaključak članka u kome tvrdi da pomenuti zlatnici i srebrenjaci nisu novac nego medalje, pogrešan je i pretenciozan. Svaka metalna kovanica, pa bilo od koga je metala, ako na sebi nosi utisnutu apoensku vrijednost je novac, to jest platežno sredstvo, kojim se u vako doba može nešto kupiti i njime nešto platiti. To se može i isto tako i sa ovim novcem, a ako to drug Ž. A. ili bilo tko drugi tko je njemu povjerovao da to ne može pokuša učiniti uvjerit će se da je moja tvrdnja točna. Naravno, nitko mu neće priznati što je on za taj novac platio nego ono što na njemu piše, to jest apoensku vrijedost. Ali neka netko pokuša bilo što platiti nekom medaljom ili plaketom - naravno da će to biti nemoguće. Dakle, prigodni novac o kome je riječ je ipak platežno sredstvo. Što se tiče neubičajenih apoenskih vrijednosti, s time se i ja slažem. Najvjerovatnije onaj tko je odlučivao o apoenskoj vrijednosti nije imao kamo pa je odmah nastavio sa 150, 200, 250 itd. sve do 5.000 dinara. Što se tiče apoenskih vrijednosti iz 1968. godine one su sasvim u redu. Što se tiče načina plasmana ovog novca on je također malo neuobičajen, jer su ga prodavale i primale pretplatu i Zlatara Majdanpek, to jest kovnica koja je iskovala taj novac, ali su ga također prodavale i još prodaju mnoge poslovne banke širom Jugoslavije, kao Jugobanka, naša Dubrovačka banka i druge, što je sasvim normalno. NOVAC NA OSNOVU ZAKONA Ne znam da li je drug Ž. A. pravnik ili sudac ali on ipak i sa pravnog stanovišta iznosi svoje mišljenje, koje je apsolutno netočno, jer on ovaj novac naziva falsifikatom. Da to nije nikakav falsifikat primoran sam da citiram izvad iz zakona (Zakon o izradi i prodaji prigodnog zlatnog i srebrenog kovanog novca povodom održavanja VIII mediteranskih igara Split 1979. godina, koji je objavljen u Službenom listu SFRJ, br. 59/78. godine). Član 1. Narodna banka Jugoslavije izdaće povodom održavanja VIII Mediteranskih igara SPLIT 1979. godine, prigodni zlatni i srebreni kovani novac (u daljnjem tekstu: prigodni novac). Prigodni zlatni kovani novac izdaće se u apoenima od 5.000, 2.508, 2.000 i 1.500 dinara. Prigodni srebreni kovani novac izdat će se u apoenima od 400, 350, 300, 250, 200, 150 i 190 dinara. Član 2. Narodna banka Jugoslavije izdaće prigodni novac u ukupnom iznosu od 340,000.000 dinara, i to prigodni zlatni kovani novac u Iznosu od 270,000.000 dinara, a prigodni srebreni novac u iznosu od 70,000.400 dinara. Član 3. Narodna banka Jugoslavije vršit će kontrolu u pogledu količina i kvaliteta izrađenog prigodnog novca. Kasnije je još u nekoliko navrata u službenim listovima izlazilo kako i gdje će se prodavati pomenuti novac, po kojoj cijeni. Dakle, ne radi se o nekakvom falsifikatu nego o zakonom odobrenom kovanju, koji je potpisao predsednik Republike. A sada malo o onom najbolnijem za mnoge numizmatičare, kao i za samog druga Andžakovića, a to je o cijeni po kojoj se prodaje novac o kojem je riječ. Kada je došlo do ideje i kada se zaključilo da se kuje ovaj novac naravno da se išlo s time da se i na ovaj način nešto zaradi i pokriju oni ogromni troškovi oko održavanja MIS-a, a što je i bio jedan od ciljeva organizatora MIS-a, a također i kovnice i zlatare Majdanpek i svih banaka koje su ga prodavale. Svi smo svjedoci svakodnevnog vrtoglavog skoka cijena plemenitih metala, a naročito zlata. U vrijeme kada je prva serija novca bila iskovana cijena zlata je bila upola niža nego što je danas. Jugoslavija je zemlja sa skromnim zalihama zlata pa je ono u Jugoslaviji znatno skuplje nego u zapadnim zemljama. Ako se uzme prema posljednjim cijenama zlata na berzi u Londonu, koja se kretala oko 600 USA $ za jednu uncu (1 unca = 31,1 grama zlata), ispada da je gram zlata 366,55 dinara. Ako se uzme da kovnica od 5.000 dinara staje 10.070 dinara a teška je 29,50 grama zlata .ispada da je cijena jednog grama zlata 341,35 dinara. Zlato u kovnici od 5.000 d. je jeftinije nego zlato na berzi u Londonu. Izrada ovog novca u poliranoj ploči, te pakovanje u luksuznoj kutiji uz priloženi atest, također su velika stavka u konačnoj cijeni, te honorar autoru - umjetniku koji je na izvanredno lijep način izradio i avers i revers, kao i mnogi ostali troškovi koji su pratili ovu seriju od izrade do konačnog kupca, a to smo mi numizmatičari. Sa numizmatičkog gledišta ovaj novac je vrlo interesantan baš zbog njegove naklade, koja je svega 12.000 kompletnih serija. Svi mi želimo da u svojim zbirkama imamo sve što jednom kompletu pripada, što je naklada manja i ponuda je manja, tražnja je veća, te se numizmatička vrijednost iz godine u godinu povećava, a to je i želja mnogih numizrnatičara da mu vrijednost zbirke što više raste. Uostalom, evo i nekoliko primjera kako to izgleda u drugim zemljama, prema podacima iz „Money trenda“ u broju od 1, januara 1980. godine, koji također donosi opširan opis i fotose svih apoena pojedinačnn. 100 austrijskih šilinga OUN, izdatih 1979, godine i poliranoj ploči, prodaju se po 350 austrijskih šilinga, znači triipol puta više od nominalne cijene iako im je naklada nekoliko miliona a finoća srebra samo 0.640. Finoća srebra kao našeg novca je 925/100 a zlata 0.900/1000. U SR Njemačkoj se svake godine izdaje prigodni novac od 5 DM, izrađen od srebra finoće 0.625/1000. Takav posljednji, u nakladi od osam miliona primjeraka, izdat **** godine i izrađen u poliranoj ploči, prodaje se po 100 DM za jedan komad, što je 20 puta više od nominalne cijene. Takvih sličnih primjera ima u svim zapadnim zemljama. Uz opširan opis i slike našeg prigodnog novca „Money trend“ daje i svoju cijenu za istu seriju - 3.400 DM. U istom broju, na strani 26 u oglasu „Der aktuelle Münzenmarkt!, serija od 7 srebrnjaka se traži po 785 DM a serija od 4 zlatnika po 4.400 DM, što preračunato u našem novcu iznosi oko 57.000 dinara, ili dvostruko više nego što se još mogu kupiti u našoj zemlji. BILO BI BOLJE DA JE JEFTINIJI „Money trend“ na kraju opisa ove naše serije daje i svoj komentar koji u prijevodu glasi otprilike ovako: „Zakonsko sredstvo plaćanja, prigodni novac uglavnom za sakupljače, a za redoviti opticaj zbog ograničene naklade i načina kovanja a djelomično i visoke materijalne vrijednosti nije prikladan“. Ovaj komentar je sasvim na svom mjestu. što drug Živan Andžaković u svom članku navodi još i neke socijalne aspekte, carinske propise i još neke druge argumente da bi dokazao da ova serija zlatnika i srebrnjaka nije novac nego medalja ili plaketa, no za to nema ni prava niti bi na ovakav način smio davati svoje zaključke. Skoro cijeli članak je nerealan i pretenciozno prikazan. Moje mišljenje i zaključak su da bi na j idealni je bilo kada bi naklada bila mnogo veća nego što je, te da bi vrijednost materijala u kovanicama odgovarala vrijednosti koja je otisnuta na novcu. Međutim, zbog naglih promjena cijena zlata i srebra to je praktički neizvodljivo. Također bi bilo mnogo bolje da je vrijednost zlata i srebra u kovnicama dosta manja od otisnute vrijednosti na noveu, ali da je novac prodavan točno prema onim cijenama koje su otisnute na njemu te da bi se kao takav našao i u opticaju, onda bi bilo mnogo više onih koji bi ga rado stavili u svoje zbirke. Jedan od najvećih razloga zašto ovaj novac neće uzeti i staviti u svoju zbirku mnogi numizmatičari jeste veliki izdatak koji bi morali izdvojiti od svojih prihoda da bi ga kupili, a nikako nesklad između apoenskih vrijednosti i prodajne cijene. Ja bih preporučio svima onima koji sakupljaju nacionalnu numizmatiku da bez dvojbe kupe ovu seriju i stave je u svoje zbirke dok nije kasno, a nadam se da još nije, jer će je uskoro nestati sa tržišta a kasnije će je morati, ako je budu. željeli imati, platiti mnogo više. Na primjer, serija iz 1968. godine u bankama je prodavana po 6.900 dinara a sada se ne može kupiti i po 50-60.000 dinara. Za ovom serijom vlada velika potražnja, kao što će za nekoliko godina vladati i za ovom najnovijom povodom MIS-a. Autor: Niko Alamat, Dubrovnik, P. Hektorovića 48 Izvor: Filatelističke i numizmatičke vesti, br. 28., 1979. Ključne riječi: Jugoslavija, zlatni kovani novac, srebrni kovani novac, AVNOJ, 1968., Mediteranske igre, 1979., medalje Keywords: Yugoslavia, gold coins, silver coins, AVNOJ, 1968, Mediterranean games, 1979, medals Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah! Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!

nedjelja, 04.03.2007.

Ukratko o numizmatici na Serbian cafe-u Evo, da pocnemo. Razmišljao sam kojim redosledom bi bilo najbolje da krenem I onda sam ipak odlucio da sve one koji tek nameravaju da pocnu da se bave numizmatikom dam prvo nekoliko uvodnih napomena, tek toliko da greške , koje će svako od njih praviti u početku, budu ipak svedene na minimum. Tako bi prvo zeleo da Vam obratim paznju na neophodne pripreme koji trebate izvrsiti pre nego što se upustite u bilo kakvu nabavku starog novca. Znam, da će to vama izgledati kao odlaganje vaseg početka, ali verujte u vasem je interesu da se pravilno pripremite jer će onda I vasi troskovi sutra biti manji. Dakle, ja bih prvo nešto rekao o neophodnoj literaturi koja Vam je potrebna, zatim o postojanju zvanicnih numizmatickih klubova I organizacija kod nas (smatram da se napori svakog kolekcionara koji želi da ima sto bolju I vredniju zbirku najbolje mogu artikulisati delovanjem u okviru zvanicnog a nikako „crnog” trzista), takođe će biti reci I o pravilnom cuvanju I ciscenju novca I naravno o gradiranju kvaliteta novca sto je posebno važno, jer na zalost, cena najviše zavisi (pored retkosti) od stepena ocuvanosti bilo kovanice ili papirnog novca. Znate I sami da se skupljanje starog novca naziva numizmatika ali manji broj vas zna da se sakupljanje papirnih novcanica zvanicno zove notafilija (notaphilia). Najcesce kolekcionari skupljaju I „papir” I „metal”, sto naravno nikako ne cudi jer je to u osnovi jedna ista stvar – novac. Cijeli članak pogledajte ovdje. Izvor: Serbian cafe Ključne riječi: numizmatika, Jugoslavija, Srbija, Crna Gora, zlatnici, literatura Keywords: numismatics, Yugoslavia, Serbia, Montenegro, gold coins, literature It-medija – usluge SEO optimizacije - budite među prvima na Google-u!

petak, 02.03.2007.

Greška na novčanici od 500 kuna Radi se o novčanici od 500 kuna kod koje se na naličju, u natpisu „LIK HRVATSKOG VLADARA, XI. ST“ iza „ST.“ ne nalazi točka kao kod normalnih primjeraka. Izvor i slika: Tomislav Jobst Ključne riječi: papirni novac, Hrvatska, 500 kuna 1993., greška Keywords: paper money, Croatia, 500 kuna 1993, error

četvrtak, 01.03.2007.

Prva slovenska prigodna kovanica od 2 eura Slovenija će kao i ostale zemlje euro zone 26. ožujka izdati prigodnu kovanicu od 2 eura na temu „50ta obljetnica Rimskog ugovora“. Planirana količina emisije je samo 400.000 komada. Veću sliku pogledajte ovdje. Izvor: http://evropa.gov.si/obletnica-eu/spominski-evro-kovanec/ Slika: eBay.com Ključne riječi: kovani novac, Slovenija, 2 eura 2007., 50ta obljetnica Rimskog ugovora Keywords: coins, Slovenia, 2 euro 2007, 50th Anniversary of Treaty of Rome It-medija – usluge SEO optimizacije - budite među prvima na Google-u!