Marketing
O našim zlatnicima i srebrnjacima iz 1968. i 1979. godine - Novac je novac
U časopisu "VESTI" br. 30/80. na stranicama 34. do 36. objavljen ja članak druga Niko Alamata iz Dubrovnika o jubilarnim zlatnicima i srebrnjacima izdanim 1968. i 1979. godine u Jugoslaviji. Pisac je vrlo lijepo iznio svoje mišljenje o toma pa je time uzeo aktivno učešće u diskusiji na tu temu naših zlatnika i srebrnjaka. To je i bio jedan od ciljeva moga članka na tu temu, objavljenog u časopisu "VESTI" br. 27/79. na stranicama 35. do 39. Naravno, razmjenom mišljenja širokog kruga numizmatičara, kolekcionara, sakupljača t stručnjaka možemo stvoriti konačan zaključak, koji bi mogao biti i zvanično priznat, a sve to u pogledu kvalifikacije i katalogizacije naših zlatnika i srebrnjaka. Sa toga stanovišta iskreno hvala drugu Alamatu na iznijetom mišljenju.
Međutim, drug Alamat mi imputira da sam zlatnike i srebrnjake MIS 79 nazvao falsifikatima i u tvom članku na str. 34, desni stubac, 10. red od dole, doslovno piše (citiram): "... jer on ovaj novac naziva falsifikatom"! Ovu citiranu izjavu, na moju adresu, ne mogu smatrati dobronamjernom. U mom članku, u podnaslovu "Pravno stanovište", postavio sam pitanje (citiram): "... da li bi se falsifikovanje zlatnika i srebrnjaka okvalificiralo kao delo falsifikovanja novca?". Isti podnaslov završava takodjer pitanjem (citiram): "Da li bi se jednako pravno okvalifici-ralo djelo neovlaštene izrade jednog srebrnjaka MIS 79 od 100 dinara i jedne papirne novčanice, koja je i danas u opticaju« tako-djer vrijednosti od 100 dinara?". Dakle, ja postavljam pitanje a ne tvrdim. Iz jedne sudske presude mogao bi se dobiti ne samo od-govor na postavljeno pitanje već i autoritativna stručna i mjerodavna ocjena da li su ovi zlatnici i srebrnjaci NOVAC ili NE.
SREDNJOVJEKOVNA PRAKSA I PRAVO
U cijelom srednjem vijeku pravnici koji su bili u lakajskoj službi kraljeva, pravo kraljeva da falsificiraju monetu zasnivali su na tradicijama Rimskog carstva, i na novčanim pojmovima pandekata dali su poleta zamišljanju zlata kao jednostavnog znaka i čisto imaginarne vrijednosti plemenitih metala, mnogo prije ekonomista, U to vrijeme bivali su zlatnici i srebrnjaci sve lakši i lakši, ili su pak plemeniti metali bili zamjenjivani bakrom, bronzom i drugim metalima i legurama. Samo je kraljevskom veličanstvu pripadalo pravo da po svojoj volji, i kako mu se bude svidjelo, kuje novac, odredjuje sasto-jinu, stavlja ga u promet i odredjuje mu vrijednost. Po rimskoj pravnoj dogmatici car je dekretom odredjivao vrijednost novca.
Bilo je izričito zabranjeno tretirati novac kao robu. Nikome se ne smije dozvoliti da trguje novcem, jer ono što je odredjeno za javnu upotrebu ne smije postati roba. Sva ta srednjevjekovna i rimska prava u vezi sa novcem zadržana su i u savremenim državama. Evo nekoliko primjera iz današnjih dana. Švicarska je redovni opticajni novac od 1/2, 1, 2 i 5 franaka kovala 1967. godine od srebra finoće 835, a od 1968. godina isti ovaj novac kuje od nikla. SR Njemačka je novčanicu od 5 DM za redovni opticaj takodjer kovala od srebra finoće 825 do zaključno 1974. godine, a od 1975. godine kuje ovu istu novčanicu od nikla. Nizozemska je 1 i 2,5 guldena do 1966. godine takodjer kovala od srebra a od 1967. godine od nikla. U izradi zlatnika i srebrnjaka MIS 79, nažalost, moramo reći da su odstupanja od propisane težine često preko 100 miitgrama po primjerku, a dopušteno je odstupanje plus ili minus 2 promila. Ne znam kako valja nazvati ova odstupanja od propisane težine.
ŠTO O NOVCU KAŽE TEORIJA
Postoji niz definicija o novcu. Grčki filozofi Aristotel, Platon, Sofokle i drugi prvi su pokušali da osvijetle pojam i suštinu novca. Bilo je kasnije naučnika koji se nisu bavili novcem kao ekonomskim fenomenom, ali su davali svoja mišljenja i objašnjenja o novcu, na primjer Kopernikus, Hegel i drugi. O novcu su davali svoje mišljenje i čuveni vojsko-vodje i političari kao Gledston i Napoleon. Jedan od retkih teoretičara koji je naučno objasnio poreklo i genezu novca bio je Karl Marks. Medju marksistima 20. vijeka najpotpunije tumačenje o novcu dao je V.l. Le-njin. On ističe da je novac sredstvo organizacije socijalističke ekonomije, kojim se vrši svenarodna evidencija nad mjerom rada i mjerom potrošnje.
Medju jugoslavenskim naučnicima i ekonomistima koji su se bavili monetarnim problemima razlikujemo pisce koji su težište stavili na pojam NOVAC (M. Krisper, J. Po-korn, H. Filipović, V. Majsner i dr.), i one koji su težište stavili na kreditno-monetarnu teoriju i politiku (I. Perišin, N. Miljanić, M. Vučković i drugi). Medjutim, većina teoretičara slaže se da suvremeni novac funkcionira kao prometno sredstvo plaćanja i sredstvo novčane akumulacije i štednje. Prema Lenjinu, novcem se evidentira mjera rada i mjera potrošnje. Novac se kreće u dva suprotna pravca. Prvo, kao primitak za uloženi živi ljudski rad a tek u drugom pravcu kao izdatak za kupovinu korisnih i potrebnih predmeta i usluga.
Ovakvo tretiranje novca prihvatljivo je i za suvremeno shvatanje novca. Da bih mogao platiti neku nabavku robe, usluge ili neke druge obaveze ja moram imati novca, a to znači prvo zaraditi i primiti novac pa tek onda trošiti i plaćati. Čim zlatnici i srebrnjaci iz 1968. i 1979. godine nisu stigli u moj posjed kao osobni dohodak, kao prihod od naplate za prodana dobra, onda ja ne mogu ni plaćati svoje obaveze onim što nisam dobio. Istina je da plaćanjem mogu izvršiti, ako to poveriocu odgovara, dukatima, zlatnicima srebrnjacima, prstenjem, nakitom, ali isto tako i vinom, mesom, kukuruzom, pšenicom itd. Da U je u tom slučaju materija! kojim vršim plaćanje postao NOVAC? Ili, što da kažemo za prinudnu naplatu poreza pljenidbom i prodajom zaplijenjenih stvari na javnoj dražbi?
Ima još nedorečenosti kod tih naših zlatnika i srebrnjaka. Da li mogu staviti na štednu knjižicu, kao Štedni ulog, zlatnike i srebrnjake a da prilikom podizanja štednog uloga dobijem zlatnike i srebrnjake a ne dinare u nominalnoj vrijednosti? Ili — pokojnikovu imovinu, koja obuhvata i serije zlatnika i srebrnjaka iz 1968. i MIS 79, nasledjuju pravni nasljednici koji nisu direktni nasljednici, pa stoga oni treba da ptate porez na naslijedje. Identična situacija je i kod darovanja, s tom razlikom što primalac dara plaća porez na darovanje. Postavlja se pitanje koja je po reska osnovica za utvrdjiva-nje poreske obaveze — da li nominalna ili prometna vrijednost. Kod novca nema dilema, jer 1.000 dinara je samo jedna tisuća dinara.
Konačno, priznajem da sa srebrnjakom ili zlatnikom od recimo 1.500 dinara mogu platiti račun u samoposluzi. Poslovodja samoposluge dužan je dnevni utržak položiti u korist žiro računa one SDK kod koje njegova radna organizacija ima otvoren žiro račun. Sa dnevnim utrškom poslovodja je položio i zlatnik od 1.500 dinara. SDK je primila novac u svoju blagajnu i priznala je radnoj organizaciji za 1.500 dinara. U odgovoru na pitanje da li će SDK ovaj zlatnik izdati nekom drugom svom komitentu koji
podiže novac za isplatu osobnih dohodaka radnika ili ne, dobićemo odmah i odgovor da li je taj zlatnik novac ili ne.
Eto vidite, pred tolikim pitanjima bez odgovora priznajem sam sebi i cijeloj javnosti da sam totalni neznalica, lako na zlatniku piše nominala 1.500 dinara to ipak nije samo 1.500 dinara pa stoga to i nije novac. Na novcu Dubrovnika nije bila napisana nominalna vrijednost novca. Gledam fotografske snimke MINCE, LIBERTINE, ARTILUKA, SOLDA, ŠKUDE i drugih, pa ni na jednom nema oznake nominate a ipak su to bili novci. Ove činjenice demantuju tvrdnju da su zlatnici i srebrnjaci novac samo zato što na njima piše vrijednost.
EFEKTIVNA I NUMIZMATIČKA VRIJEDNOST NOVCA
Numizmatičke cijene sadrže u sebi i elemente preventive pa zato ove cijene moraju biti vite od cijena i vrijednosti materijala od kojega je numizmat napravljen. Numizmat treba sačuvati od uništenja, topljenja, pretapanja i sl. pa se to čini numizmatičkom cijenom. Ovo se naročito odnosi na zlatni i srebrni novac, pa je to prihvatljivo i za naše zlatnike i srebrnjake. Ja lično odajem puno priznanje ljepoti i estetskim rešenjima naših zlatnika i srebrnjaka. To je stvarno vrijedna i poželjna zbirka, ati numizmatičku afirmaciju tek stiče. Tiraž od 10.000 i 12.000 komada ključnih zlatnika visok je u odnosu na tiraž recimo 100 kruna 1907. do 1914. godine koji je bio od 1.000 do 11.000 komada u 1911. godini. O komadu od 100 perpera iz 1914. da i ne govorimo.
Novac u kvaliteti polirane ploče (u daljem tekstu PP) bez obzira o kojoj se moneti radi, nije u punom smislu novac. To su "salonske" ili "gospodske zbirke" koje nikada nisu bile u opticaju i nisu nikada vršile kupovnu ili prodajnu funkciju kao novac. To je samo roba koja se po želji može kupiti ili prodati, isto tako kao minijaturni kovovi. S obzirom na proces proizvodnje, kvatitet PP mora po cijeni koštanja biti skuplji od opticajnog novca. SR Njemačka kuje jubilarne komade od 5 DM obične i u PP. One obične komade plasira banka po nominalt, a kvalitet PP je mnogostruko skuplji. Dakle, izvolite birati i kupiti komad koji vam odgovara. Pada u oči činjenica da su komadi od 5 DM, i jubilarni i obični, kovani od srebra finoće 625. Današnja numizmatičke cijene za 5 DM kreću se za opticajne komade kovane u srebru do zaključno 1974. godine u prosjeku od 20 do 70 DM, a za jubilarce u prosjeku do 20 DM po komadu, ali do kvalitete kovnički sjaj. Cijene za obe vrste u kvaliteti PP su znatno više i osjetljivo diferencirane. Posljednje kovanje jubilarnih 5 DM 1979. godine Otto Hahn, u tiražu od 8 miliona primjeraka opticajnih i 350.000 komada u kvaliteti PP, doživjelo je u SR Njemačkoj totalni debakl. Zbog poskupljenja srebra na svjetskom tržištu otkovani komadi nisu pušteni u opticaj i prodaju. Svi su izgledi da će radi financijskog efekta biti pretopljeni. Uostalom, to su njemački problemi.
U SR Njemačkoj se nude zlatnici i srebrnjaci MIS 79 na prodaju po, cijeni od 4.400 DM, iti preračunato oko 67.000 dinara ili dvostruko skuplje nego kod nas u Jugoslaviji. Pa drugačije ne može niti smije biti. Njemački trgovac na cijenu koju je pjatio ovlaštenom jugoslavenskom izvozniku dodaje transportne troškove sa osiguranjem, carinu i porez koje plaća njemačkoj državi i, konačno, svoju trgovačku maržu.
TRGUJEMO LI NOVCEM ILI PLEMENITIM METALOM?
Ipak, na kraju moramo priznati da je, naročito serija MIS 79, prenaglašeno komercijalizirana. Pojedinci su kupovali po nekoliko serija ovih zlatnika i srebrnjaka. Cilj i svrha takvih kupovina nije samo numizmatička i kolekcionarska sklonost. U MO-NEY TREND-u br. 2/80. na strani 86 pod br. N 4429 pojavila se anonca, kojom se nudi u zamjenu ova serija za numizmate Ragu se, Austrije i Njemačke. Ovaj me je oglas podsjetio da sam negde pročitao da pojedinac može biti kažnjen novčanom kaznom 100 do 10.000 dinara za prekršaj ako pokuša da izveze ili iznese zlato u nepreradjenom ili kovanom obliku bez odobrenja Narodne banke Jugoslavije, i ako izvrši topljenje ili preradu zlata u polugama ili topljenje kovanog zlata. Zato u eventualnoj trampi, čak i davaocu pomenutog oglasa u "Money trendu", drugarski savjetujem oprez pri transferu.
Redakciji časopisa VESTI zahvaljujem na ustupljenom prostoru, a drugu Alamatu drugarski pozdrav.
Autor: Živan Andžaković, Vukovar
Izvor: Filatelističke i numizmatičke vesti
Ključne riječi: Jugoslavija, zlatni kovani novac, srebrni kovani novac, AVNOJ, 1968., Mediteranske igre, 1979., medalje
Keywords: Yugoslavia, gold coins, silver coins, AVNOJ, 1968, Mediterranean games, 1979, medals
It-medija – usluge SEO optimizacije - budite među prvima na Google-u!
Post je objavljen 07.03.2007. u 03:05 sati.