Hrvatska numizmatika

Hrvatski slikar Maksimilijan Methudy kao krivotvoritelj novčanica

(Dr. Marijana Schneder, slikar Maksimilijan Methudy, Anali galerije Antuna Augustinčića 11, Klanjec 1991, str. 65-83. Izvorni znanstveni rad)

Maksimilijan (Max, Mavro) Methudy (Zagreb, 1849 - Klanjec, 1921) jedan je od niza umjetnika, koje možemo uzalud tražiti u likovnim enciklopedijama, biografskim leksikonima i pregledima hrvatske umjetnosti. Sve do nedavno, M. Methudy bio je posve zaboravljen i jedva znan i ponajboljim poznavaocima povijesti hrvatske umjetnosti. Iskazani povjesničar umjetnosti dr. Marijana Schneider, uskrsava Methudyja iz galerije zaboravljenih i nezasluženo zapostavljenih djelatnika na likovnom području. Na arhivskom materijalu utemeljenom radu, autorica nas upoznaje s Maksimilijanom Methudyjem, njegovim životom, radom i djelima.

Maksimilijanov otac Adolf, dolazi u Zagreb iz Beča u vrijeme ilirskog pokreta i provodi gotovo čitav život kao učitelj crtanja na različitim školama. Nisu poznati neki iscrpniji podaci o podrijetlu obitelji Methudy. Maksimilijan, dijete brojne i skromne obitelji nije imao lak život... Max polazi krače vrijeme (1879/80) slikarsku školu Bečke akademije likovnih umjetnosti. "Sin Maksimilijan pripada drugoj polovici stoljeća i uvrštava se u ono pokoljenje slikara u Hrvatskoj koje se školuje akademski, a bori se za priznanje i opstanak najčešće sa slabim ili promjenjivim uspjehom". Nakon povratka u Hrvatsku pokušava likovno djelovati. Zahvaljujući M. Schneider, poznat nam je danas niz radova M. Methudyja, u razlitičitim tehnikama i motivima (crtež, akvarel, ulje; krajolik, veduta, portret). Nije pouzdano poznato gdje je sve Maksimilijan živio i čime sve osim slikarstva bavio. Osim Zagreba, znamo živi u Vukovaru, Križevcima, da bi posljednje godine proveo u Klanjcu, Rad donosi niz zanimljivih podataka o slikaru, koji je do kraja života ostao "u biti tužna sudbina, kao simbol svega nerazumijevanja koje je Hrvatska javnost pružala svojoj djeci manje sreće, puštajući ih da se uz materijalnu sputanost i životne teškoće ipak do kraja bore za neke svoje neostvarene težnje prema likovnim previranjima svoga vremena, daleko od tijekova evropskoga likovnog razvoja".

Prikaz Methudyjeva života i djela, potreban je za razumijevanje detalja iz biografije, koji mogu i trebaju biti važni numizmatici i numizmatičarima.

Osnovnu likovnu naobrazbu Maksimilijan dobiva u roditeljskom domu; očito već zarana pokazuje dar i zanimanje za crtanje. Očigledna je njegova nadarenost... O tome svjedoči i slijedeća zgoda iz Maxova života. Naime, početkom 1865. ustanovila je Zagrebačka gradska kapetanija da gradom kolaju krivotvorene novčanice od 5 i 1 forinte, te od 10 krajcara. Ubrzo počinitelj je uhvaćen kad je preodjeven kao dama pokušao promijeniti lažne novčanice od 5 forinti u hotelu "Pruckner" (Ilica). O tom su slučaju iscrpno izvještavale zagrebačke novine (Agramer Politische Zeitung), ali zbog maloljetnosti počinitelja nije spomenuto prezime. Iz još opširnijih izvještaja kapetanije nacionalnoj banci u Beču, kao i izvještaja sa suđenja u lipnju iste godine, poznate su pojedinosti (arhiv Hrvatske Zagreb). Novčanice su bile crtane prostoručno, a na apoenu od 5 forinti imitiran je vodeni znak pomoću masnog vrhnja. Ukupno je Maksimilijan izradio šest novčanica od 5 forinti i deset od 10 krajcara, samo iz pobude da pomogne svojim roditeljima koji su teško izdržavali svoju mnogobrojnu obitelj. Mladi Max, dakako, nema potrebnu stručnu spremu, ali raspolaže prirodnom obdarenošću. Rezultati uvijek ovise o vještini krivotvoritelja. Očigledno je, da uspjeliju krivotvorinu novca ne može načiniti osoba koja nema određenih stručnih kvalifikacija ili bar izrazite prirodne sklonosti za ovakve poslove. Potrebna je znatna tehnička vještina i čak umjetnički talenat, da bi se izradile prihvatljive imitacije pravih novčanica. Ipak, ovakve krivotvorine su u pravilu slabe kvalitete i izrađene su samo u malim količinama. Međutim, katkada se događa da vrlo talentirani crtač postigne zavidne rezultate. Naša i strana praksa poznaje, iako mali, izvjestan broj takvih slučajeva. No, u pravilu su ove krivotvorine lako uočljive... Prilikom promjene i plasiranja novčanica pomagale su Maxu njegove dvije sestre, vjerojatno mlade, Henrietta i Melanija, koje zbog djetinje dobi uopće nisu bile optužene. Methudyjeve krivotvorine spadaju u tzv, grube krivotvorine novca, koje se često i redovno (u pravilu!) svode na nekoliko novčanica, U povijesti krivotvorenja novca, niz je pokušaja crtanja novčanica rukom. Stavljanje u opticaj ovih primjeraka omogućeno je samo zahvaljujući izuzetnim okolnostima (gužva, plaćanje u sumrak, potpuna odsutnost pažnje onoga koji prima novac, itd.)... Pred županijskim sudom zatražio je državni odvjetnik kaznu od deset godina teške tamnice, ali je optuženi Max, s obzirom na olakšavajuće okolnosti, mladost, dotadašnja neporočnost, otvoreno priznanje i kajanje, konačno osuđen na pet godina teške tamnice... Već potkraj 1866, obraća se Maksimilijan Methody molbom za pomilovanje preko gradskog poglavarstva i namjesničkog vijeća na samog cara Franju Josipa. U arhivima nije sačuvan sam spis o pomilovanju, jer je navjerojatnije uručen stranci, pa nije poznato kad je Maksimilijan pušten na slobodu. No, već u srpnju 1867. zatražio je sedamnaestogodišnji Max Methudy putovnicu, koja je tada bila potrebna i za kretanje unutar Monarhije.

Ključne riječi: numizmatika, krivotvorenje novčanica, Maksimilijan Methudy, forinta, krajcar

Autor: Vladimir Geiger
Izvor: Obol – glasilo Hrvatskog numizmatičkog društva, God. XXXI, br. 45, lipanj 1993.

Oznake vrijednosti na kovanom novcu

Na kovanom novcu, novijem ili starijem, redovito se mogu naći razni brojevi. Oni najčešće označavaju godinu kovanja, godinu ustoličenja vladara ili godinu njegove vladavine i sl. Česta upotreba brojeva na kovanom novcu je i označavanje brojčane vrijednosti pojedinog komada (apoen ili nominala).
Da bi novac funkcionirao kao univerzalno sredstvo plaćanja, potrebno je u optjecaju imati apoene različitih vrijednosti jer se robe i usluge koje se nude redovito razlikuju u cijeni. Stoga su u praksu uvedene kovanice koje predstavljaju višekratnike osnovne vrijednosti i one druge, koje predstavljaju njene razlomke.(Drugo rješenje bi bilo da je osnovna novčana jedinica jednaka minimalnoj vrijednosti roba ili usluga na tržištu ali to je vrlo nepraktično jer zahtijeva ogromne količine primjeraka novca i optjecaju a i u svakodnevnoj upotrebi).

Današnji novac redovito na sebi nosi oznake vrijednosti,dok u prošlosti nije bilo tako. Doduše, prve brojke na novcu koje su označavale njegovu vrijednost pojavile su se još za vrijeme rimske Republike, (na zlatnom, srebrenom i bakrenom novcu – oznake II,V,X,XX,LX) ,ali ta se praksa nije ustalila veći dio monetarne povijesti. Vrijednost novca se uglavnom ogledala u veličini,odnosno težini, i metalu od kojeg je izrađen. Tek u novom vijeku pojavile su se na novcu brojke koje eksplicitno pokazuju njegovu vrijednost. Često su se te brojke nalazile samo na sitnijim apoenima dok su veći apoeni samom svojom veličinom, težinom, te naravno materijalom iz kojeg su izrađeni, pokazivali svoju vrijednost. Tipičan primjer je austrijski novac koji nikada nije imao oznaku vrijednosti na kovanicama od 1 i ˝ talira, za Ľ talira jako rijetko, dok je sav sitniji novac redovito imao oznake vrijednosti. Sličan su primjer novci Velike Britanije koji često nisu imali oznake na najmanjim apoenima (bakreni fathinzi, halfpenny i penny) i najvećima (halfcrown, crown, sovereign) dok su redovito označavani srednji apoeni – 3,4,6 penija, 1 i 2 šilinga. S vremenom se praksa označavanja pomalo unificirala u cijelom svijetu te danas sav moderni novac na sebi nosi oznaku vrijednosti, često i ime novčane jedinice ili njenog manjeg dijela. To je, naravno, prijeko potrebno i zbog toga što se vrijednost novca danas ne podudara sa vrijednošću metala iz kojeg je iskovan – ta vrijednost je redovito manja.

Brojke kojima se na novcu označava vrijednost posljedica su raznih okolnosti u kojima je taj novac iskovan. Prvenstveno su odraz monetarnog sustava koji je vladao u dotičnoj zemlji u trenutku kovanja. Danas su svi moderni sustavi decimalni , te u njima vlada odnos : 1 glavna jedinica (valuta države) = 100 podjedinica. U prošlosti je postojao veliki broj raznih sustava temeljenih temeljnih na bazi raznih brojeva, najčešće 8,10, ili 12 te njihovim višekratnicima. Najpoznatiji i osnova za ostale je karolinški monetarni sustav: 1 šiling=12 penija ili pfeninga koji je bio u upotrebi od VIII st. pa sve do 1971 kada su ga englezi napustili prešavši na decimalni sustav.Takav je sustav bio i austrijski: 1 talir =120 kreuzera ,već spomenuti britanski: 1 funta = 12 šilinga; 1 šiling=12 penija, pa portugalski i brazilski sa bazom 40, koji je doveo do nominala kao što su 160,320,640 ili 960, te španjolski: 1 zlatni escudo = 16 srebrenih reala, koji je dao jednu od najpoznatijih kovanica – španjolskih 8 reala koji su dugo bili najpouzdanija valuta na zapadnoj hemisferi . Svi ti razni sustavi odrazili su se na veličini kovanica, vrijednosti i brojčanim oznakama tih vrijednosti koje su dobile najrazličitije oblike. Ponekad se novcu mijenjala vrijednost te je na gotovim planšetama za jednu , stariju vrijednost, kovana trenutno važeća vrijednost koja je ponekad, izražena u brojkama, izgledala neuobičajeno. Slično je i s nekim prigodnim kovanicama iz XX st. koje su kovane u težini 25 grama (crown size) što je u pojedinim zemljama davalo neuobičajene brojke izražene u lokalnoj valuti. Zanimljiv primjer je estonska prigodna kovanica od 15,45 kruna – ustvari vrijednost 1 eura po tečaju kada je taj novac iskovan. Inflacija u Turskoj krajem XX st. također je obogatila ovaj popis velikim brojkama, izraženim u milijunima.

Osim brojki koje direktno označavaju vrijednost pojedine kovanice, postoji i još jedna velika grupa koju čine gotovo isključivo brojke na novcu njemačkih državica prije ujedinjenja 1871. Te brojke pokazuju koliko podjela glavne novčane jedinice nosi dotična kovanica, odnosno koliko je tih kovanica jednako glavnoj novčanoj jedinici. Primjerice „24 einen thaler“ znači vrijednost od 1/24 talira,odnosno 24 takve kovanice vrijede jedan talir. Brojka na takvoj kovanici zapravo predstavlja brojnik razlomka,te sam ih tako i nazvao.

Sve brojčane oznake koje sam pronašao podijelio sa u nekoliko glavnih skupina: zapadni arapski brojevi, rimski brojevi i klasični arapski brojevi, te još dvije sa brojkama u funkciji nazivnika: zapadni arapski brojevi i rimski brojevi. Iako su u osnovi jednaki po prikazu kao i „obični“ brojevi, ipak sam smatrao da ih treba razdvojiti stoga što im je funkcija bitno drukčija. Na kraju sam dodao još jednu skupinu na kojoj su nabrojane kombinirane nominale, koje sadrže kombinaciju glavne i niže novčane jedinice te par bosanskih sa humanitarnim dodatkom. Kriterij da bi se neka brojka pojavila na spisku je jednostavan: mora biti prikazana na novcu,točno u takvom obliku. Tako u spisak nisam uvrstio slovima ispisane vrijednosti, kao ni neke koje označavaju koliko pojedinačnih komada sadrži određena težinska jedinica. Također sam preskočio brojke na raznim puncama kojima se povremeno označavala nova vrijednost novca – čest slučaj u Karibima sa prekucavanjem španjolskih kovanica od 8 reala. Uvjet sam postavio tako da je novac izvorno iskovan u toj vrijednosti,odnosno sa dotičnom brojkom na sebi. Za svaku brojku dat je i dokaz navođenjem konkretne kovanice koja takvu brojku nosi – sa oznakom države i, kataloškim brojem, KM# kojim se pojedini komad definira. Ti dokazi su proizvoljni, i dao sam ih prema primjercima koje posjedujem u zbirci, prema osobnim simpatijama ili jednostavno prema primjerku na kojem sam ih prvo primijetio. Naravno da za neke postoji ogroman broj primjera, npr za 1,2,5,10 ili 100 dok su neki, čini se, unikatni , npr. 2/1000 koji sam našao samo na slovenskom prigodnom žetonu iz 1991.

Unatoč beskrajnom listanju kataloga i velikoj pažnji pri traženju, spisak naravno nije konačan te će se nove vrijednosti sigurno povremeno dodati ovom spisku. Stoga molim da, ukoliko uočite neke koje nisam spomenuo u tablici da mi dokaz o postojanju, sken ili jednostavno, državu i KM#, pošaljete na adresu: mirko.bezic@st.htnet.hr .

Tablice - oznake vrijednosti - pogledajte ovdje.

Autor: Mirko Bezić
Izvori: Krause publications: Standard catalog of World coins 17th century, 2nd edition; Krause publications: Standard catalog of World coins 18th century, 1st edition; Krause publications: Standard catalog of World coins 19th century, 3rd edition; Krause publications: 2001 Standard catalog of World coins, 28th edition


Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah!
Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!

Novci Juliusa Neposa (474. - 480.), posljednjeg priznatog zapadno-rimskog cara

Antikviteti.net prenose zanimljiv članak o novcu posljednjeg priznatog zapadno-rimskog cara Juliusa Neposa:

Podaci o životu cara Julija Neposa, koje donosi ovaj članak, imaju informativno značenje sa svrhom, da se omogući upoznavanje svršetka zapadno-rimskog carstva i kovanje njegovog novca.

Julije Nepos, rodom Dalmatinac, bio je sin Nepocijana, a nećak znamenitog komeša Marcelina, vojnog zapovjednika u Dalmaciji (454. n. e.) i po smrti cara Majorijana (461. n. e.) skoro posve nezavisnog gospodara Dalmacije. Pratio je svog strica, toga posljednjeg rimskog vojskovođu, na svim bojnim pohodima sve do njegove smrti (468. n. e.). Smrću Marcelinovom postaje Nepos njegov nasljednik na položaju magistra militum Dalmatiae (vojnog zapovjednika Dalmacije). Vidi cijeli članak.

Autor: Bartol Zmajić
Izvor: Numizmatičke vijesti, broj 58
Preuzeto sa: www.antikviteti.net

Keksi za numizmatičare

Novi broj "Obol-a"

Sadržaj novog broja Obol-a:

ČLANCI
Marijan Rabik, Kovnica Hall u Tirolu od 1477. do 1809. (Die Miinzstatte Hall in Tirol 1477-1809)
Robert Smajlagić, Udovičin novčić
Davor Margetić - Dalibor Margetić, Numizmatička zbirka franjevačkog samostana u Požegi
Davor Margetić, Novčanice japanskih feudalnih gospodara
Boris Prister, Odlikovanja albanskoga kneza Wilhelma
Emil Smutni, Spomen-medalja povodom proslave dvadesete godišnjice boravka Vrhovnog štaba NOV i POJ na otoku Visu
Nenad Bjeloš - Emil Smutni, Odlikovanja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije za strane državljane
Amer Sulejmanagić, Bosanskohercegovačke novčanice tiskane u Engleskoj

ZANIMLJIVOSTI
Denis Burić, Novoizdane kovanice u svijetu
Denis Burić, Jeste li znali?
Denis Burić, Gdje je zlatni i srebrni novac Republike Hrvatske?
Dunja Vanić, Safari s povećalom
Dragutin Horkić, Kako da vrijedi više nego što vrijedi
Branko Beštak, Odlazak u povijest „stare industrije" odlikovanja

RAD HRVATSKOG NUMIZMATIČKOG DRUŠTVA
Uvodna riječ predsjednika HND-a na Godišnjoj skupštini
Zapisnik o radu 58. Glavne godišnje skupštine Hrvatskog numizmatičkog društva
Izvješće tajnika o radu Hrvatskog numizmatičkog društva u 2004. godini
Izvješće voditelja knjižnice Hrvatskog numizmatičkog društva za 2004. godinu
Izvješće čuvara zbirke Hrvatskog numizmatičkog društva za 2004. godinu
Zapisnik 1. (konstituirajuće) sjednice Upravnog odbora Hrvatskog numizmatičkog društva, održane 27. prosinca 2004
Novi članovi Hrvatskog numizmatičkog društva

Prenio: Davor Tekajić


Hrvatski numizmatički forum - rasprave iz svijeta numizmatike.

Kako su došli probni otisci novčanica u optjecaj?

Skupljači papirnog novca cijelog svijeta zasigurno su se već pitali posljednjih mjeseci zašto gotovo masovno preprodavači nude na kupnju probne otiske aktualnih hrvatskih novčanica. Pitanje je opravdano. To su novčanice, otisci kojih su načinjeni iz originalnih ploča za tisak. Serija aktualnih hrvatskih novčanica proizvedena je u pouzdanoj sigurnoj firmi u Münchenu "Giesecke & Devrient". Spomenuta kompanija ni u kojem slučaju ne bi izdala probne otiske ili (ploče) trećim osobama. Radni nalozi za izradu novčanica uvijek su vezani strogim ugovorima. Na kraju se jednog radnog naloga - ugovora otisni primjerak i ploče, te podaci otiskivanja (i podaci o strojevima kojima se otiskuje) ili vraćaju drugoj ugovornoj strani ili se kontrolirano uništavaju.

To sve ovisi o tome kakav se ugovor sklopio. U slučaju ugovora za Hrvatsku banku (HNB) nisu isporučeni niti probni otisci, a ni ploča za tisak drugoj ugovornoj strani (u ovom slučaju HNB-u). "Giesecke & Devrient" radila je kao i za sve druge ugovore korektno po ugovoru. Probni otisci namijenjeni prodaji, dakle, ne mogu se vezati sa spomenutom firmom, u što čvrsto vjerujemo. Na to pitanje odgovorit će se drugim putem. HNB te je otisne papire dala dalje idejnim dizajnerima novčanica, koji su dobili dozvole da te iste novčanice sa svojim potpisom daruju i kao dar. Nepotpisane novčanice nisu se smjele darovati. Dizajner (Dieseiner) očito nije shvatio ozbiljno da se takve stvari drže u tajnosti, jer su on ili neke njemu bliske osobe koje su dobile takve velike listove novčanica vidjeli u tome mogućnost za poseban i znatan prihod. Na taj se način količina od više stotina primjeraka listova našla zakonito u optjecaju kod sakupljača i trgovaca. Iz tih velikih listova poslije su se izrezivale pojedinačne novčanice i nuđene su za prodaju svugdje gdje je prisutna numizmatika: sajmovi, eBay, Internet, preprodavačke liste ... Kod HNB nisu sretni zbog takva razvoja događaja, i sigurno je da će se i ta i slične prodaje ubuduće kontrolirati od početka do kraja. Budući da se tu radi o probnim otiscima koji su otisnuti samo sjedne strane i nedovoljno izrađeni, i još otisnuti na žutom i rozom papiru, ne podliježu rubrici lažnog novca s kojim se čovjek može prevariti ili mu se može nanijeti neka šteta. Nije prijeko potrebno da HNB provodi mjere sigurnosti kojima bi se priječila njihova preprodaja. Onaj tko je krivac daje uopće došlo do preprodaje probnog otiska, imat će gorki okus i bit će ostavljen na miru. Skupljači i preprodavači ne moraju se bojati mogućnosti da trguju ukradenom robom.

Slike nekih od test novčanica mogu se pogledati na Ron Wise Banknotes.

Autor: Jürgen Klotz (Njemačka)
Prijevod: Marijan Gerek, Dubravka Martinović
Izvor: Numizmatičke vijesti, br. 58, 2005.


Hrvatski numizmatički forum - rasprave iz svijeta numizmatike.

"Numizmatičke vijesti" br. 58

Novi broj numizmatičkih vijesti (58) za 2005.g. sadrži sljedeće teme:

1. Edgar Fabry: Uloga i odrednice našeg Društva
2. Saša Paškvan: Kovanja ilirskog kralja Monunija
3. Robert Kavazović: Slučajan nalaz iznimno rijetkog isejskog novca
4. Ladislav Korčmaroš: Galsko Carstvo 258.-273.
5. Miljenko Pandžić: Pregled i kronologija hrvatskih banova i hercega u doba Anžuvinaca početkom 14.st. (1301.-1310.) - II. dio
6. Aleksandar Benažić: Podrijetlo simbola kune na hrvatskom novcu (V.)
7. Robert Smajlagić: Skupni nalaz srebrnog novca 12. i 13. stoljeća iz Ostrova kraj Nuštra
8. Boris Mašić, Buga Pantlik: O nalazu jednostranog pfeniga u parku Grič na Gornjem gradu u Zagrebu
9. Dragutin Škrljac: Vrlo rijetka varijanta novih vižilina iz 1766. godine
10. Amer Sulejmanagić: Zlatno doba - novac na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće
11. Darko pl. Prebeg: Dr. Ivan Novak - suvremenik prvog novca Međimurja
12. Zdravko Bazdan: Njemački pokušaj razaranja monetarnog sustava Velike Britanije tijekom Drugoga svjetskoga rata: "Operacija Bernhard"
13. Nikica Barić, Vladimir Geiger: Prilozi poznavanju Monetarnog sustava "Republike Srpske Krajine", 1992.-1995.
14. Branko Beštak: Aristokratski damski Orden Zvjezdastoga križa
15. Boris Prister: Grčka odlikovanja
16. Davor i Dalibor Margetić: Pečat pape Eugena IV s Rudine
17. Branko Beštak: Kanonički križ Čazmanskoga kaptola
18. Julijan Dobrinić, Marko Šarinić: Nepoznata jednostrana Jelačićeva medalja