Oznake vrijednosti na kovanom novcu
 Na kovanom novcu, novijem ili starijem, redovito se mogu naći razni brojevi. Oni najčešće označavaju godinu kovanja, godinu ustoličenja vladara ili godinu njegove vladavine i sl. Česta upotreba brojeva na kovanom novcu je i označavanje brojčane vrijednosti pojedinog komada (apoen ili nominala).
Da bi novac funkcionirao kao univerzalno sredstvo plaćanja, potrebno je u optjecaju imati apoene različitih vrijednosti jer se robe i usluge koje se nude redovito razlikuju u cijeni. Stoga su u praksu uvedene kovanice koje predstavljaju višekratnike osnovne vrijednosti i one druge, koje predstavljaju njene razlomke.(Drugo rješenje bi bilo da je osnovna novčana jedinica jednaka minimalnoj vrijednosti roba ili usluga na tržištu ali to je vrlo nepraktično jer zahtijeva ogromne količine primjeraka novca i optjecaju a i u svakodnevnoj upotrebi).
Današnji novac redovito na sebi nosi oznake vrijednosti,dok u prošlosti nije bilo tako. Doduše, prve brojke na novcu koje su označavale njegovu vrijednost pojavile su se još za vrijeme rimske Republike, (na zlatnom, srebrenom i bakrenom novcu – oznake II,V,X,XX,LX) ,ali ta se praksa nije ustalila veći dio monetarne povijesti. Vrijednost novca se uglavnom ogledala u veličini,odnosno težini, i metalu od kojeg je izrađen. Tek u novom vijeku pojavile su se na novcu brojke koje eksplicitno pokazuju njegovu vrijednost. Često su se te brojke nalazile samo na sitnijim apoenima dok su veći apoeni samom svojom veličinom, težinom, te naravno materijalom iz kojeg su izrađeni, pokazivali svoju vrijednost. Tipičan primjer je austrijski novac koji nikada nije imao oznaku vrijednosti na kovanicama od 1 i ˝ talira, za Ľ talira jako rijetko, dok je sav sitniji novac redovito imao oznake vrijednosti. Sličan su primjer novci Velike Britanije koji često nisu imali oznake na najmanjim apoenima (bakreni fathinzi, halfpenny i penny) i najvećima (halfcrown, crown, sovereign) dok su redovito označavani srednji apoeni – 3,4,6 penija, 1 i 2 šilinga. S vremenom se praksa označavanja pomalo unificirala u cijelom svijetu te danas sav moderni novac na sebi nosi oznaku vrijednosti, često i ime novčane jedinice ili njenog manjeg dijela. To je, naravno, prijeko potrebno i zbog toga što se vrijednost novca danas ne podudara sa vrijednošću metala iz kojeg je iskovan – ta vrijednost je redovito manja.
Brojke kojima se na novcu označava vrijednost posljedica su raznih okolnosti u kojima je taj novac iskovan. Prvenstveno su odraz monetarnog sustava koji je vladao u dotičnoj zemlji u trenutku kovanja. Danas su svi moderni sustavi decimalni , te u njima vlada odnos : 1 glavna jedinica (valuta države) = 100 podjedinica. U prošlosti je postojao veliki broj raznih sustava temeljenih temeljnih na bazi raznih brojeva, najčešće 8,10, ili 12 te njihovim višekratnicima. Najpoznatiji i osnova za ostale je karolinški monetarni sustav: 1 šiling=12 penija ili pfeninga koji je bio u upotrebi od VIII st. pa sve do 1971 kada su ga englezi napustili prešavši na decimalni sustav.Takav je sustav bio i austrijski: 1 talir =120 kreuzera ,već spomenuti britanski: 1 funta = 12 šilinga; 1 šiling=12 penija, pa portugalski i brazilski sa bazom 40, koji je doveo do nominala kao što su 160,320,640 ili 960, te španjolski: 1 zlatni escudo = 16 srebrenih reala, koji je dao jednu od najpoznatijih kovanica – španjolskih 8 reala koji su dugo bili najpouzdanija valuta na zapadnoj hemisferi . Svi ti razni sustavi odrazili su se na veličini kovanica, vrijednosti i brojčanim oznakama tih vrijednosti koje su dobile najrazličitije oblike. Ponekad se novcu mijenjala vrijednost te je na gotovim planšetama za jednu , stariju vrijednost, kovana trenutno važeća vrijednost koja je ponekad, izražena u brojkama, izgledala neuobičajeno. Slično je i s nekim prigodnim kovanicama iz XX st. koje su kovane u težini 25 grama (crown size) što je u pojedinim zemljama davalo neuobičajene brojke izražene u lokalnoj valuti. Zanimljiv primjer je estonska prigodna kovanica od 15,45 kruna – ustvari vrijednost 1 eura po tečaju kada je taj novac iskovan. Inflacija u Turskoj krajem XX st. također je obogatila ovaj popis velikim brojkama, izraženim u milijunima.
Osim brojki koje direktno označavaju vrijednost pojedine kovanice, postoji i još jedna velika grupa koju čine gotovo isključivo brojke na novcu njemačkih državica prije ujedinjenja 1871. Te brojke pokazuju koliko podjela glavne novčane jedinice nosi dotična kovanica, odnosno koliko je tih kovanica jednako glavnoj novčanoj jedinici. Primjerice „24 einen thaler“ znači vrijednost od 1/24 talira,odnosno 24 takve kovanice vrijede jedan talir. Brojka na takvoj kovanici zapravo predstavlja brojnik razlomka,te sam ih tako i nazvao.
Sve brojčane oznake koje sam pronašao podijelio sa u nekoliko glavnih skupina: zapadni arapski brojevi, rimski brojevi i klasični arapski brojevi, te još dvije sa brojkama u funkciji nazivnika: zapadni arapski brojevi i rimski brojevi. Iako su u osnovi jednaki po prikazu kao i „obični“ brojevi, ipak sam smatrao da ih treba razdvojiti stoga što im je funkcija bitno drukčija. Na kraju sam dodao još jednu skupinu na kojoj su nabrojane kombinirane nominale, koje sadrže kombinaciju glavne i niže novčane jedinice te par bosanskih sa humanitarnim dodatkom. Kriterij da bi se neka brojka pojavila na spisku je jednostavan: mora biti prikazana na novcu,točno u takvom obliku. Tako u spisak nisam uvrstio slovima ispisane vrijednosti, kao ni neke koje označavaju koliko pojedinačnih komada sadrži određena težinska jedinica. Također sam preskočio brojke na raznim puncama kojima se povremeno označavala nova vrijednost novca – čest slučaj u Karibima sa prekucavanjem španjolskih kovanica od 8 reala. Uvjet sam postavio tako da je novac izvorno iskovan u toj vrijednosti,odnosno sa dotičnom brojkom na sebi. Za svaku brojku dat je i dokaz navođenjem konkretne kovanice koja takvu brojku nosi – sa oznakom države i, kataloškim brojem, KM# kojim se pojedini komad definira. Ti dokazi su proizvoljni, i dao sam ih prema primjercima koje posjedujem u zbirci, prema osobnim simpatijama ili jednostavno prema primjerku na kojem sam ih prvo primijetio. Naravno da za neke postoji ogroman broj primjera, npr za 1,2,5,10 ili 100 dok su neki, čini se, unikatni , npr. 2/1000 koji sam našao samo na slovenskom prigodnom žetonu iz 1991.
Unatoč beskrajnom listanju kataloga i velikoj pažnji pri traženju, spisak naravno nije konačan te će se nove vrijednosti sigurno povremeno dodati ovom spisku. Stoga molim da, ukoliko uočite neke koje nisam spomenuo u tablici da mi dokaz o postojanju, sken ili jednostavno, državu i KM#, pošaljete na adresu: mirko.bezic@st.htnet.hr .
Tablice - oznake vrijednosti - pogledajte ovdje.
Autor: Mirko Bezić
Izvori: Krause publications: Standard catalog of World coins 17th century, 2nd edition; Krause publications: Standard catalog of World coins 18th century, 1st edition; Krause publications: Standard catalog of World coins 19th century, 3rd edition; Krause publications: 2001 Standard catalog of World coins, 28th edition
Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah!
Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!
|
