ETIKA I POLITIKA
petak, 06.04.2012.
JER HRVATSKU MI MOJU RAZAPEŠE
|
Ivica Ursić: Jer Hrvatsku mi moju razapeše Srijeda, 04 Travanj 2012 17:59 E-mail Ispis PDF ... JER HRVATSKU MI MOJU RAZAPEŠE ... (autor fotografije: Darko Rom - http://www.galeb.blog.hr/) Razapeta moja Domovina. Razapeta Hrvatska moja. Za njezine posljednje haljine kocku bacaju. I čekaju da izdahne. Prošla je Hrvatska moja ropstvo svoje. I dugi hod pustinjom. Bog ju je održao rukom svojom. Manu joj dijelio. I ruke njezinim vođama visoko držao dok je Domovina moja dom branila i za slobodu krvarila. A onda smo zlatno tele prigrlili, a Bogu smo leđa okrenuli. Plesali smo i igrali uokolo kumira koje su nam svako malo nove dovodili. Žalili smo za egipatskim loncima i sanjali, zbog trbuha puna, ropstvo novo. Užas zaborava zahvatio je narod čija je sloboda krvlju otkupljena. Krvlju njezinih najboljih sinova. Zaborav je osvojio srca naša i u njih unio studen bešćutnosti. Za 30 srebrenjaka najbolje među nama progonili smo kao bijesne pse. Locirali ih. Identificirali. Zatvarali. I isporučivali. Ili smo im sami sudili. I sve ih odreda osudili. Jer drznuše se slobodu sanjati. Birali smo one koji nam nisu mogli savijest uznemiriti. One koji su bili naša zrcalna slika. Slika i prilika naša. Smijali se zajedno s njima dok je Hrvatska u svoj Getsemani ulazila. Umjesto ribara birali smo farizeje. Umjesto raskajanih carinika birali smo pismoznance. Dopustili smo da nam stado vode Ana i Kaifa. Judu smo ustoličili, a od Pilata smo čekali odgovor na pitanje: „Što je Istina?“ Odrekli smo se patnice. Zatajili smo mučenicu. A sada se je pijetao oglasio. I pitam se ima li u nama još suza? I jesmo li u stanju gorko zaplakati? Onu koja nam je sve dala odlučili smo sada za Barabu mijenjati. Ruke smo svoje oprali. Ruglu smo izvrgli i ono malo dobra što je ostalo oko nas. Popljuvali smo snove otaca i djedova svojih. I vičemo neka se razapne. Ono što je od nje ostalo sada visi na križu naše sramote, dok mi u redovima čekamo svoje mjesto na jednom od križeva s lijeve i s desne strane njezine. A ona, Domovina moja, moja Hrvatska, Boga moli neka nam oprosti. Jer ne znamo što činimo. Možda shvatimo tek kada izgubimo Domovinu i kada se probudimo kao sužnji babilonski. Siti i pijani. Okovani. I žigom obilježeni. Ako Bog ne uskrsne Hrvatsku ... ako naš križ ne dodirne nebo ... Za sve one koji kleče pod križem i koji čekaju Uskrs. U Velikom tjednu – i ove 2012. godine. Uskrs čekajući. Ivica Ursić |
- 10:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Rujan 2013 (1) Travanj 2013 (1) Ožujak 2013 (2) Veljača 2013 (6) Siječanj 2013 (4) Prosinac 2012 (5) Studeni 2012 (2) Listopad 2012 (1) Rujan 2012 (4) Kolovoz 2012 (7) Srpanj 2012 (3) Svibanj 2012 (4) Travanj 2012 (7) Ožujak 2012 (5) Veljača 2012 (3) Siječanj 2012 (4) Prosinac 2011 (3) Studeni 2011 (2) Listopad 2011 (3) Rujan 2011 (2) Kolovoz 2011 (2) Lipanj 2011 (2) Travanj 2011 (2) Ožujak 2011 (4) Veljača 2011 (1) Siječanj 2011 (3) Prosinac 2010 (3) Studeni 2010 (8) Listopad 2010 (8) Rujan 2010 (5) Kolovoz 2010 (3) Srpanj 2010 (6) Lipanj 2010 (11) Svibanj 2010 (15) Travanj 2010 (16) Ožujak 2010 (11) Veljača 2010 (9) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (7) Listopad 2009 (8) Rujan 2009 (2) Kolovoz 2009 (2) Srpanj 2009 (5) Lipanj 2009 (6) Svibanj 2009 (9) Travanj 2009 (13) Ožujak 2009 (12) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
ONLINE SPOMEN Blog je bio zamišljen kao prostor za iznošenje različitih pogleda na trenutni položaj i budućnost Hrvata u BiH. Kako su te teme bliže BH javnosti o tomu pišem na blogu IVAN BAĆAK, a ovaj blog ostaje za meditacije, molitve, i uglavnom duhovne sadržaje. "Dragi moj ispaćeni narode, ne kloni duhom!" (Alojzije kardinal Stepinac) "Šutnja nije izbor, to je neizbor. Apolitičnost nije rješenje, to je nerješenje. Sadašnje vrijeme shvatite kao nastavak borbe iz početka 90-ih godina, to je očito bila samo prva faza. Nemojte dozvoliti da vaša žrtva i mnogo teža, i konačna, žrtva vaših prijatelja bude uzaludna." (http://branitelj.blog.hr) Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati (S.S. Kanjčević) "Nekoć smo govorili i kad smo šutjeli, danas šutimo i kad govorimo". Planovi međunarodne zajednice KORISNI BLOGOVI i STRANICE: HDZ SPLIT JOSIP JURČEVIĆ BLOG IVICA URSIĆ Savez za Hrvatsku IVAN.BACAK MEDJUGORJE MESSAGES DARIO KORDIĆ Blog je posvećen njemu koji je ponio križ svih Hrvata iz BiH i strpljivo ga nosi u zatvoru Karlau pored Graza. Dario Kordić, G-416 Justizanstalt Karlau Herrgottwisgasse 50 A – 8020 Graz  Vrijeme će pokazati da je ova nepravedna PRESUDA rezultat zavjere muslimanske obavještajne službe AID, pojedinaca iz RH i nekadašnjih Darijevih "prijatelja" i suradnika. PISMO DARIOVA OCA IVI SANADERU Kada su Darija Kordića bez ijednoga dokaza osudili na 25 godina robije izjavio je: "S ljubavlju i ponosom nastavljam nositi ovaj maleni križ prikazujući ga rođenom Isusu Kristu za dobro i boljitak svome najmilijem hrvatskom narodu." To je rekao iako je svjestan: "Bog mi je stavio lance, a današnja Hrvatska zategla omču oko vrata." (Hrvatski list, 23. prosinca 2004.) A u istom tekstu (HL, 23. XII '04.) možemo naći i slijedeće riječi Darijeve supruge Venere: "Živa je istina da mu je to bilo u istrazi ponuđeno preko odvjetnika: ukoliko optuži Tuđmana i Šuška, doći će do nagodbe sa Sudom! Da je to napravio, bio bi danas vani na slobodi kao i svi drugi optuženici. Zašto nije? Jer je, kako mi kaže, ponosan na te ljude, ponosan što je bio s njima, ponosan što ih je uopće poznavao. Ne može njih optuživati za nešto što u biti nema veze s njima. Dario nije želio nikoga drugog optužiti jer nije želio izaći iz zatvora na grbači drugih. Rekao mi je da bi to bilo sramotno, da ne bi mogao s tim živjeti, a najbitnije mu je, što je nekoliko puta ponavljao, 'da sljedećih deset godina mogu samoga sebe pogledati u zrcalu te da mogu uspravno stajati pred svojom obitelji'." Zar pravednik mora dokazivati zlome I u toj igri izigravat metu Dok traže pute, sredstva da ga slome Zar trpjet mora i pravdat se svijetu O zemljo moja, moj preslatki Dome, Na tvome pragu ptica sam u letu Što slobodu diše. Dokazivat kome Načela, snagu i istinu svetu. Samo u srcu svog naroda živi I budi sokol što nad njime bdije Proći će tmurni ovi dani svi I ništa teško ništa mučno nije Kada ćutiš nadu što je narod nosi Pjevaj je i živi, neka znaju tko si (Marko Tokić, Sasvim obične pjesme) RELIQUIAE RELIQUIARUM, 2006. (HAAŠKA ŠKOLA) Najtužnija mi tugo, Domovino. Pred žrtvenikom za tebe bdijem i pradjedovom se čašću mijem. U krletci, u kavezu pjevaju slavuji Dok vani šišmiši lete. Zlatko Sudac Zvonko Bušić Je li sokol il' je vihor Četvrtak, 24. srpnja Godine Gospodnje 2008., ZVONKO Bušić je promijenio adresu. Dao Bog da sa svojom Julien poživi u zdravlju i veseju. Neka ga Duh Sveti ojača i nadahne za djelovanje na dobrobit svih Hrvata. Velik je Gospod Bog, velika su djela Njegova! Zvonko, dobro nam došao! |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
