ETIKA I POLITIKA
četvrtak, 26.04.2012.
MOLITVENO BDIJENJE ZA DUHOVNA ZVANJA
|
Katedrala sv. Dujma subota, 28. travnja 2012. u 21.00 sati NEDJELJA DOBROG PASTIRA (29. 04. 2012.) EUHARISTIJSKO KLANJANJE U KATEDRALI (od 13.00 do 19.00 sati) 13.00 – 14.00 sati - Sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog; Sestre dominikanke 14.00 – 15.00 sati - Sestre službenice milosrđa (anćele); Sestre franjevke od Bezgrješne 15.00 – 16.00 sati - Sestre Služavke Malog Isusa; Sestre karmelićanke od Bož. Srca 16.00 – 17.00 sati - Školske sestre franjevke; Sestre kćeri milosrđa; Sestre sv. Križa 17.00 – 18.00 sati - Sestre družbe kraljice svijeta; Sestre anakorete; Kćeri Božje ljubavi 18.00 – 19.00 sati - Crkveni pokreti, Djelo Marijino … 19.00 – SV. MISA |
- 13:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 21.04.2012.
ISUS NAS ŽELI KAO SVJEDOKE
|
Ivica Ursić - 'Uvijek nedjeljom': Zadivljeni svjedoci Subota, 21 Travanj 2012 13:20 E-mail Ispis PDF Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: "Mir vama!" Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: "Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam." Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: "Imate li ovdje što za jelo?" Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede. Nato im reče: "To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano." Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: "Ovako je pisano: 'Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.' Vi ste tomu svjedoci. (Luka 24,35-48) Nevjerojatna smo bića mi ljudi. Između ostaloga jedina smo bića na svijetu koja su u stanju zadiviti se. Znate ono kada zinemo i kažemo: „Čovječe, ajme šta je ovooooo lipoooo!“. Nikada niste vidjeli medu gdje stoji zadivljen pod kruškom, nikada niste vidjeli svinju „bez teksta“ kako samo uzdiše i gleda u napoj, nikada niste vidjeli lisicu kako se, sa suzom u oku, divi ulovljenoj kokoši. Ne, i medo i prase i lisica ne dive se ničemu. Oni samo gledaju kako sve to što prije strpati u sebe. Nikad se ne zna, kada može banuti konkurencija. Ili čovjek. Jedino smo mi ljudi u stanju stati i zadivljeno se zagledati, „ostati bez teksta“ i suzu pustiti, čak i pred stablom kruške, pred punim tanjurom, pa i pred piletom, većim ili manjim. A da ne govorim kako nas znaju oduševiti slapovi planinske rijeke, zvijezdama osuto ljetno nebo ili cvijetak niknuo u nekoj ljutoj škrapi. Sva druga bića takve pojave jednostavno ne primjećuju, ukoliko nisu na jelovniku. Dakle samo čovjek može ostati „inkantan“, zapanjen, začuđen. Zadivljen. Ali samo i jedino čovjek svu tu divotu oko sebe može, vidjevši je, u jednom jedinom trenu, mrtav hladan, zaboraviti. Kao da je nikada ni vidio nije. Veo zaborava, nebrige, ravnodušnosti tako često čovjek prebacuje preko Božjih čuda koja nas okružuju. Kao da se bojimo ljepote. Kao da nas je strah njezinog dodira. Da, takvi smo mi ljudi. Takav je čovjek. Sve blagdane, ako ih uopće i živimo, živimo jedan dan. I nakon toga zaboravimo na njih, kao da ih nikada ni bilo nije. Zaboravimo na njih sve do iduće godine i do tada na pamet nam ne padnu. Rođendani, imendani, obljetnice, Božić, Uskrs. Sve to nama dođe i prođe. Pa opet dođe. I opet prođe. O državnim blagdanima nema smisla zboriti, jer u državi, koja se još samo Hrvatskom zove, oni više skoro i da ne postoje. Politika je učinila sve što je mogla, a mogla je puno, kako bi kod naroda stvorila zbrku i tako ubila volju i spomen na blagdane koji su obilježili stvaranje moderne Hrvatske države. Hrvatska je vjerojatno jedina država na svijetu čiji narod pojma nema što i kada slaviti kada su u pitanju nacionalni blagdani. A blagdani služe kako bi se podsjetili da u životu postoje stvari koje su vrijedne našeg pamćenja, stvari koje su iznad onog uobičajenog i svakodnevnog, stvari koje bi nas trebale uvijek i iznova oduševljavati. Ali nas su istrenirali kao cirkuskog medu da nam je blagdan samo jedan radni dan manje, jedan dan spavanja više i malo bogatija trpeza. I to je to. „Koji je blagdan?“ „A što to sad ima veze? Neki sigurno jest. Pa objesili su zastave.“ Zašto ovom svijetu, zašto ovoj kulturi nije u interesu da se mi ljudi oduševljavamo, zadivljujemo? Zašto? Zato jer zadivljen čovjek, čovjek dotaknut nečim veličanstvenim, taj čovjek se je u stanju mijenjati. I ne ostati isti. I ako je to točno, a točno je, onda našim gospodarima nije po volji da se mi nešto mijenjamo. Toliko su truda uložili da im budemo „po mjeri“, da nas ukalupe, da nas poslože po odgovarajućim ladicama, a sada bi se mi kao nešto mijenjali. Taman posla. Kaže Blaise Pascal da se mi uvijek divimo onome što stvarno ne razumijemo. Zato mi užasno lako predajemo zaboravu ono čega nismo gospodari, a s druge strane ako se prepustimo tom čudu onda se moramo mijenjati kako bi ga barem pokušali razumjeti. Današnje čitanje Lukina je priča o onome što se događalo one uskršnje večeri. Dakle još smo u Uskrsu. Iako smo mi na Uskrs odavno zaboravili. Možda je ostalo još koje nepojedeno obojano jaje. Ili čokoladni zec. I to je to. Uskrs je tek dogodine, mislimo mi. U društvu smo učenika koji su u strahu, zaključani, i koji diskutiraju o onome što su ona dvojica učenika doživjela na putu za Emaus. I dok se oni premišljaju hoće li njihovu priču proglasiti još jednom „brbljarijom“, kao što su već proglasili priču žena koje su našle prazan grob, Isus se pojavi među njima. Apostoli su zbunjeni i prestrašeni. Misle da vide duha. Nakon što ih je Isus razuvjerio oni od radosti još nisu vjerovali, nego su se čudom čudili. Bili su zadivljeni. Fascinantno je to što se zbiva kada doživimo nešto što iz temelja mijenja naše uobičajene kategorije razmišljanja, kada nam se nešto dramatično dogodi ili se stavi na kušnju naš dosadašnji način razmišljanja. Mi ili okrenemo glavu ili se mijenjamo. Nema sredine. Dok je Isus te večeri stajao među učenicima, Luka nam govori, da im je „otvorio pamet da razumiju Pisma“. Nazvao ih je svjedocima. Iako nije zapovjedio, bio je više nego jasan kada im je rekao neka „propovijedaju obraćenje i otpuštenje grijeha, po svim narodima počevši od Jeruzalema.“ Pred učenicima je izbor. Što će učiniti? Hoće li okrenuti glavu, ostati zaključani i zaboraviti na sve, pravdajući se da oni to ne razumiju ili će dopustiti uskrslom Kristu da ih povede prema vječnosti? Umjesto da nastave sakrivati se učenici biraju biti svjedocima. Počinju naviještati. Ta sposobnost temeljila se na njihovoj zadivljenosti kada su susreli uskrsloga Krista koji stoji među njima, razgovara s njima, dodiruje ih i koji jede s njima. Zadaća koju je Isus povjerio učenicima dana je i nama – biti mu svjedoci. Mi trebamo pričati svijetu priču, ali ne kao priču iz „druge ruke“, ne kao priču „rekla-kazala“, nego kao priču našeg osobnog iskustva kada nas je susret s uskrslim Kristom zadivio i mi nismo više mogli nastaviti po starom. Nismo mogli ostati isti. Tu priču možemo pričati riječima, ali isto tako možemo je pričati svojim ponašanjem, svojim djelima, svojim životom. Kaže Barbara Taylor: „Kada svijet traži unaokolo uskrsloga Krista, kada želi znati što to znači, onda smo mi oni na koje ovaj svijet gleda. Ne naša lijepa lica i naše iskrene oči, nego naše ruke i noge. Gleda što smo učinili s njima i kamo smo hodili s njima.“ Bog je uistinu učinio nešto zadivljujuće u Isusovom uskrsnuću kada je Isus stao ispred učenika i kada je iskoračio izvan i iznad svih do tada poznatih kategorija ljudskog razumijevanja. Ali Bog se tu nije zaustavio. Bog i dalje nastavlja činiti novo i to svaki put kada mi iskusimo uskrslog Krista u svojim životima. To je priča koja zadivljuje svaki put ispočetka. Rođenje djeteta. Suza majke. Briga oca. Ruka neznanca. Bezuvjetna ljubav. Žrtva za Domovinu. Za bližnjega. Za život. Isus ne želi da mi budemo samo još jedno ime na popisu kršćana, još jedan vjernik iz običaja ili navike. Isus nas želi kao svoje svjedoke. Kao svjedoke koji možda i ne razumiju u cijelosti sav misterij Božje ljubavi i života u vječnosti, ali koji se zadivljeni mijenjaju. Jer možda jedini Uskrs kojeg neki ljudi ikada budu vidjeli bude Uskrs kojeg vide u vama i meni. Ivica Ursić |
- 19:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 17.04.2012.
JUTARNJI BLAGOSLOV
 Milosrdni i dobri Bože, blagoslovi ovo jutro koje si mi darovao, da postane dan spasenja, ... dan koji meni i ljudima oko mene donosi blagoslov i rod koji ostaje. Blagoslovi mene i sve što danas uzimam u ruke, čega se laćam, što dodirujem, što oblikujem. Daj da moj rad postane blagoslov za druge. Blagoslovi me da bih sam smio postati izvorom za ljude koje ću danas susresti. Blagoslovi ljude oko mene Blagoslovi moju obitelj, mog životnog druga, moju djecu, moje prijatelje. Blagoslovi prije svega ljude kojima je teško samima sa sobom, koji se ne osjećaju blagoslovljeni, nego više prokleti, koji u sebi nose toliko uvredljivih riječi a prečuju riječi blagoslova. Drži nad njima svoju blagoslivljajuću ruku da bi tvoj blagoslov od njih odagnao sva prokletstva i podario im sigurnost da njihov život donese rod. Blagoslovi njihove korake da postanu koraci mira. Blagoslovi njihovo djelovanje i govor, njihov rad i počinak. Blagoslovi prostorije moga doma. Otjeraj iz njih sve negativne osjećaje koji ponekad u njima zaostanu zbog nerazjašnjenih sukoba. Blagoslovi moje radne prostore da bismo ih uredili u prostore blagoslova. Blagoslovi sve prostorije moga dana da bi se svi koji ulaze osjetili okruženi tvojim blagoslovom; da bi otvorili svoja srca i dopustili da ih obdariš svojim blagoslovom. Stoga danas svojim blagoslovom prati mene i mnoge ljude na koje sada mislim. Amen . Đuro Božičević |
- 10:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 16.04.2012.
NIJE DOSTATNA KRITIKA VLADINIH PRIJEDLOGA ZAKONA. 'SNAGA ZA ŽIVOT' NUDI RJEŠENJE PROBLEMA
|
Neplodnost i suvremeni načini liječenja Postoji li alternativa medicinski potpomognutoj oplodnji? Sudjeluju: Dražen Bušić teolog i publicist, autor knjige o liječenju neplodnosti - Blagoslov bez epruvete: Uzroci neplodnosti, dometi MPO i pastoral neplodnih bračnih parova Katarina Grgić bacc.med.techn., FertilityCare stručnjak, predsjednica Udruge FertilityCare Hrvatska: FertilityCare sustav i NaPro liječenje – učinkovito otkrivanje i liječenje uzroka neplodnosti gdje do začeća dolazi prirodnim putem Kristina Bušić dipl. soc. radnica, tajnica Udruge Snaga za život: Posvojenje kao mogući odgovor na problem neplodnosti Tribina će se održati 19. travnja 2012. u velikoj dvorani nadbiskupskog sjemeništa, Zrinjsko-Frankopanska 19, Split u 19,30 sati Organizatori: Udruge - Snaga za život, FertilityCare Hrvatska i Hrvatsko katoličko društvo medicinskih sestara i tehničara – podružnica Split |
- 11:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #
SVAKA TI ČAST, VELEČASNI
|
Svaka ti čast, velečasni, nek si im reko! PDF Ispis E-mail molitve/KTA Subota, 14 Travanj 2012 ck4.jpgŠto bi Isus viknuo onim katolicima koji nedjeljom trguju, kupuju, prodaju, sade, rade, odlaze u posjet, na utakmicu, na izlet, u prirodu, a u crkvu ni da povire. Ili onim lovcima kojima je nedjeljom daleko važnija lisica ili zec nego sveta Misa? Najsvetija stvar na svijetu za jednoga kršćanina katolika jest zasigurno sveta Misa. Nema ništa tako vrijedno, sveto, veliko, otajstveno, Božje prema čemu bi trebali pokazati krajnje strahopoštovanje i ljubav kao što je sveta Misa. Stoga svećenici često upozoravaju, opominju i upućuju na dostojanstven odnos vjernika prema našoj najvećoj svetinji i na dolično ponašanje u crkvi, u domu Božjem. Kako li se samo Isus razljutio kad je vidio u predvorju hrama Božjega trgovce, švercere i preprodavače koji su od svetoga hrama napravili pazar, pijacu, mjenjačnicu, gumno na kojem se viče, mlati, galami, dovikuje, psuje, grdi! I to sve rade oni kojima je taj isti hram najveća svetinja. Nevjerojatno! Pljuju po vlastitoj svetinji a istovremeno se kunu kako su baš oni najveći vjernici. Mi nismo takvi, zar ne? A, tko bi rekao, na primjer, da mi Hrvati pripadamo među najgore psovače u svijetu. Na svakom koraku možemo čuti neku psovku. Mnogi bez ružnih riječi kao da ne znaju uopće pričati. Kud ćeš gore obezvrjeđivanje i ponižavanje vlastitih svetinja. Kad je Isus vidio što su uradili od hrama Božjega, načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. I viknu: Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku! (usp. Iv 2,14-16). Što bi Isus viknuo onim katolicima koji nedjeljom trguju, kupuju, prodaju, sade, rade, odlaze u posjet, na utakmicu, na izlet, u prirodu, a u crkvu ni da povire. Ili onim lovcima kojima je nedjeljom važnija lisica ili zec nego sveta Misa? A može se lijepo otići i na Misu i poslije u lov. U lov je spreman ustati u 4 sata ujutro, a na Misu ni u 11! Boje li se oni Boga? Zar im nije dovoljna opomena to što prijatelj u lovu nedjeljom ubije najboljeg prijatelja jer od njega misli da je medvjed? Je li nam crkva najsvetije mjesto jer je Božji hram, dom molitve, Isusovo prebivalište? Kako onda možemo samo mignuti nogom ispred stupova u dnu crkve, kad dolazimo na Misu, umjesto da se mirno poklonimo koljenom do zemlje pred svojim velikim Bogom. A kako se križamo? Bolje se prekrižiti jednom na dan sabrano, nego deset puta ko ni sebi ni drugome! A na Misi? Pravi katolik sjedne na svoje mjesto, pa kad se stoji, onda se ustane, kad se kleči onda klekne, kad se moli, onda zdušno, lijepo, glasno i razgovijetno i moli i pjeva. A ne: svi kleče, on sjedi, svi stoje, on kleči, svi pjevaju, on šuti. U jednoj župi bio jedan čovjek, vjernik i dobaršaljivdžija. Svi ga voljeli i rado slušali kad govori i priča viceve. Prije Mise pred crkvom svi bi se skupili oko njega da čuju koju njegovu. A on izvodi li izvodi. A kad zvono zazvoni i uđe se u crkvu na svetu Misu, ne ćete vjerovati - ne progovara ni jedne jedine! Usta mu ko zašivena. Stao na dnu crkve, nije došao ni do prvog stupa, raskoračio se, prekrižio ruke na prsima, stisnuo usne i šuti li šuti. Ma ni "amen" da rekne. Čim završi Misa, ne ćete vjerovati, ko nekim čudom Božjim, razvežu mu se usta, nekako odmah živne, svi se skupe oko njega, a on, isto kao prije Mise, počne sipati viceve ko iz rukava, a svi se oko njega grohotom smiju. Drugi je opet bio pjevač da ga se dva uha naslušaju. Kad podigne bećarac ili gangu, četiri ga sela čuju. A kad uđe u crkvu, na svetu Misu, ne ćete vjerovati - usta ne otvara. A mogao bi dva zbora držati na okupu svojim glasom. Zašto ne progovara, Bože mi prosti? Ko stid ga. A usred sela na svadbi nije ga stid zapjevati najbezobrazniju pjesmu. To ga nije stid! Hajde, ova dvojica barem uđu u crkvu. A što ćemo s onima koji ne će ni da uđu u crkvu, a došli na Misu, još ima mjesta. Uđu ponekad kad je kiša i kad je studeno. Inače su vani negdje pod borom, pod orahom, u kakvu hladu, pa se šiljkaju, gurkaju, smijulje i ne ćete vjerovati - puše. Pa moraš poslije Mise čistiti njihove opuške koji su ostali na tom mjestu. Pa, bolan ne bio, ostani doma pa izmoli samo jedan Oče naš sabrano i pobožno. Bit će ti pred Bogom vrjednije nego takav dolazak na Misu. Ali jok! Hoće oni vrijeđat Isusa na svetoj Misi. O, Bože moj, pa kako tako! Jedan mladi svećenik, nakon što je završilo vjenčanje, reče: Sada možete doći ovdje pred oltar i čestitati mladencima i njihovim kumovima. I siđe prvi da čestita. Počeo narod prilaziti, pričati, dobacivati, cirkuzati… Kad eto ti uz crkvu barjaktara s okićenom ploskom lozovače u ruci. Nosi onaj barjak, pomalo se ljulja i viče velečasnom: Hajde, velečasni, da ja i ti jednu nazdravimo. Pruža mu bocu, grli ga i započinje: Hej, kad zapjevam ja i moj kolega… Nevjerojatno - tu, pred oltarom! Tako ti i treba, moj velečasni, kad ne znaš reći da se čestita ispred crkve i nikako drugačije! Doduše, nikada više poslije toga nije dopustio čestitanje u crkvi. U jednoj župi bio jedan veliki psovač. I svi znaju za to. Opominjao ga župnik nasamo više puta, sve uzalud. Pokušat će preko propovijedi, možda bude koristi. Vidi ga župnik s propovjedaonice kako sjedi u klupi pri dnu crkve. Ne spominjući ime, kaže: "Na žalost i u našoj župi ima teških psovača, koji najtežim psovkama pogrđuju ime Božje. Uzalud im je govoriti i opominjati ih. Braćo i sestre, nemojmo sramotiti svoju župu i svoga Boga, prestanimo s takvim psovkama i vrijeđanjima svojih najvećih svetinja." Onaj se u klupi ko malo prokomeša. Nakon Mise, dok je svećenik skidao misne haljine, evo ti njega u sakristiju k župniku. Ministranti i čitači se razbježaše. Župniku ne bijaše baš svejedno. Što ako ga udari, pa pukne sramota? Je li bilo bolje da je šutio?! Približi se on, pruži župniku ruku i reče: "Velečasni, svaka ti čast. Nek si im reko. Onako njima i treba. Ko da si mene pito! Takve je najbolje direktno u čelo. Druge nema. Eto, samo to sam ti došo kazat. Hajde zbogom!" I iziđe. Župnik ostade u sakristiji, sam, bez ministranata, bez čitača i bez teksta. Samo mu je odzvanjalo u ušima: Nek si im reko… Bojim se da će mnogi, nakon što pročitaju ovaj članak, reći: Svaka ti čast, velečasni, nek si im reko… Piše: mr. Ivo Šutalo Crkva na kamenu |
- 10:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 06.04.2012.
JER HRVATSKU MI MOJU RAZAPEŠE
|
Ivica Ursić: Jer Hrvatsku mi moju razapeše Srijeda, 04 Travanj 2012 17:59 E-mail Ispis PDF ... JER HRVATSKU MI MOJU RAZAPEŠE ... (autor fotografije: Darko Rom - http://www.galeb.blog.hr/) Razapeta moja Domovina. Razapeta Hrvatska moja. Za njezine posljednje haljine kocku bacaju. I čekaju da izdahne. Prošla je Hrvatska moja ropstvo svoje. I dugi hod pustinjom. Bog ju je održao rukom svojom. Manu joj dijelio. I ruke njezinim vođama visoko držao dok je Domovina moja dom branila i za slobodu krvarila. A onda smo zlatno tele prigrlili, a Bogu smo leđa okrenuli. Plesali smo i igrali uokolo kumira koje su nam svako malo nove dovodili. Žalili smo za egipatskim loncima i sanjali, zbog trbuha puna, ropstvo novo. Užas zaborava zahvatio je narod čija je sloboda krvlju otkupljena. Krvlju njezinih najboljih sinova. Zaborav je osvojio srca naša i u njih unio studen bešćutnosti. Za 30 srebrenjaka najbolje među nama progonili smo kao bijesne pse. Locirali ih. Identificirali. Zatvarali. I isporučivali. Ili smo im sami sudili. I sve ih odreda osudili. Jer drznuše se slobodu sanjati. Birali smo one koji nam nisu mogli savijest uznemiriti. One koji su bili naša zrcalna slika. Slika i prilika naša. Smijali se zajedno s njima dok je Hrvatska u svoj Getsemani ulazila. Umjesto ribara birali smo farizeje. Umjesto raskajanih carinika birali smo pismoznance. Dopustili smo da nam stado vode Ana i Kaifa. Judu smo ustoličili, a od Pilata smo čekali odgovor na pitanje: „Što je Istina?“ Odrekli smo se patnice. Zatajili smo mučenicu. A sada se je pijetao oglasio. I pitam se ima li u nama još suza? I jesmo li u stanju gorko zaplakati? Onu koja nam je sve dala odlučili smo sada za Barabu mijenjati. Ruke smo svoje oprali. Ruglu smo izvrgli i ono malo dobra što je ostalo oko nas. Popljuvali smo snove otaca i djedova svojih. I vičemo neka se razapne. Ono što je od nje ostalo sada visi na križu naše sramote, dok mi u redovima čekamo svoje mjesto na jednom od križeva s lijeve i s desne strane njezine. A ona, Domovina moja, moja Hrvatska, Boga moli neka nam oprosti. Jer ne znamo što činimo. Možda shvatimo tek kada izgubimo Domovinu i kada se probudimo kao sužnji babilonski. Siti i pijani. Okovani. I žigom obilježeni. Ako Bog ne uskrsne Hrvatsku ... ako naš križ ne dodirne nebo ... Za sve one koji kleče pod križem i koji čekaju Uskrs. U Velikom tjednu – i ove 2012. godine. Uskrs čekajući. Ivica Ursić |
- 10:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 03.04.2012.
MEĐUNARODNI ZNANSTVENI SKUP O ŽRTVAMA KOMUNIZMA
|
Međunarodni znanstveni skup: Hrvatski mučenici iz vremena komunističke vladavine 25. i 26. travnja 2012. u Zagrebu, Ksaverska cesta 12A (HBK) 9,00 Pozdravi 9,30 Mons. dr. sc. Mile Bogović: Uvod u rad Komisije za hrvatski martirologij i u znanstveni skup Dr. sc. Jure Krišto: Komunizam kao ideologija i politički program Dr. sc. Josip Jurčević: Ustrojavanje represivnog sustava u komunističkoj Jugoslaviji 10,30 Stanka 10,50 Dr. sc. Miroslav Akmadža: Primjena represivnog sustava prema Katoličkoj crkvi Mr. sc. Tomislav Jonjić: Zakonske osnove i mogućnosti istraživanja zločina i žrtava u Hrvatskoj Dr. sc. Mile Lasić: Zakonske osnove i mogućnosti istraživanja zločina i žrtava u BiH Dr. sc. Mitja Ferenc: Zakonske osnove i mogućnosti istraživanja zločina i žrtava u Sloveniji Dr. sc. Tomislav Anić: Rad Ureda za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina nakon drugog svjetskog rata 12,30 Stanka za objed 14,30 Dr. sc. Vladimir Geiger: Žrtve i mučenici Drugoga svjetskog rata i poraća u Hrvatskoj Mons. dr. sc. Tomo Vukšić: Žrtve i mučenici Drugoga svjetskog rata i poraća u Bosni i Hercegovini 15,20 Stradanja u nad/biskupijama Dr. sc. Anto Orlovac: Žrtve i mučenici u Banjalučkoj biskupiji Anita Blažeković: Žrtve i mučenici u Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji Ivan Šimić: Žrtve i mučenici u Dubrovačkoj biskupiji Dr. sc. Grgo Grbešić: Žrtve i mučenici u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji Fra Stipan Marčinković: Žrtve i mučenici u Hvarskoj biskupiji Mons. Pavao Medač: Žrtve i mučenici u Kotorskoj biskupiji 17,10 Stanka 17,30 Mr. sc. Mile Vranešić: Žrtve i mučenici u Križevačkoj eparhiji Dr. sc. Franjo Velčić: Žrtve i mučenici u Krčkoj biskupiji Mons. dr. sc. Tomo Vukšić: Žrtve i mučenici u Mostarskoj biskupiji Mr. sc. Ilija Jakovljević: Žrtve i mučenici u Porečko-pulskoj biskupiji 20,00 Otvaranje izložbe literature na temu Skupa (u organizaciji Hrvatskog katoličkog svečilišta) 26. travnja 2012. 9,00 Mr. sc. Josip Krpeljević: Žrtve i mučenici u Požeškoj biskupiji Dr. sc. Marko Medved: Žrtve i mučenici u Riječkoj nadbiskupiji Spomenka Jurić, prof.: Žrtve i mučenici u Sisačkoj biskupiji Dr. sc. Josip Dukić: Žrtve i mučenici u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji Tomislav Vuković: Žrtve i mučenici u Subotičkoj biskupiji Mr. sc. Ante Skračić: Žrtve i mučenici u Šibenskoj biskupiji Franjo Talan: Žrtve i mučenici u Varaždinskoj biskupiji Dr. sc. Ivo Balukčić: Žrtve i mučenici u Vrhbosanskoj nadbiskupiji 11,00 Stanka 11,30 Mons. dr. sc. Pavao Kero: Žrtve i mučenici u Zadarskoj nadbiskupiji Dr. sc. Stjepan Razum: Žrtve i mučenici u Zagrebačkoj nadbiskupiji 12,00 Stradanja u redovničkim zajednicama Fra dr. sc. Miljenko Stojić: Žrtve i mučenici franjevaca Hercegovačke provincije Dr. sc. Marijan Karaula: Žrtve i mučenici franjevaca provincije Bosne Srebrne 12,30 Stanka za objed 14,30 Fra Marko Prpa, prof.: Žrtve i mučenici franjevaca provincije Presvetog Otkupitelja Fra dr. sc. Stanko Škunca: Žrtve i mučenici franjevaca provincije Sv. Jeronima, Fra dr. sc. Ivan Damiš: Žrtve i mučenici franjevaca provincije Ćirila i Metoda Fra Antun Badurina: Žrtve i mučenici provincije franjevaca trećoredaca Dr. sc. Slavko Slišković: Žrtve i mučenici u Hrvatske dominikanske provincije Valentin Miklobušec: Žrtve i mučenici u Hrvatskoj provinciji Družbe Isusove S. Veronika Popić, prof.: Žrtve i mučenice u Družbi ss. milosrdnica sv. Vinka 16,15 Rezultati i planovi postojećih Postulatura i Vicepostulatura za proglašenje mučeništva Mons. dr. sc. Juraj Batelja: Postulatura Alojzija Stepinc Mons. dr. sc. Vjekoslav Milovan: Postulatura Miroslava Bulešića S. Ozana Krajačić: Postulatura Drinskih mučenica S. Veronika Popić: Postulatura s. Žarke Ivasić Fra dr. sc. Miljenko Stojić: Vicepostulatura hercegovačkih franjevaca Fra. Petar Bezina: Postupak fra Rafe Kalinića Fr. Anto Gavrić: Postupak Dominika Barača OP 17,20 Stanka 17,40 Mons. dr. sc. Mile Bogović: Smisao i načini čuvanja memorije mučeništva i mučenika 18,00 Rasprava i zaključci |
- 11:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Rujan 2013 (1) Travanj 2013 (1) Ožujak 2013 (2) Veljača 2013 (6) Siječanj 2013 (4) Prosinac 2012 (5) Studeni 2012 (2) Listopad 2012 (1) Rujan 2012 (4) Kolovoz 2012 (7) Srpanj 2012 (3) Svibanj 2012 (4) Travanj 2012 (7) Ožujak 2012 (5) Veljača 2012 (3) Siječanj 2012 (4) Prosinac 2011 (3) Studeni 2011 (2) Listopad 2011 (3) Rujan 2011 (2) Kolovoz 2011 (2) Lipanj 2011 (2) Travanj 2011 (2) Ožujak 2011 (4) Veljača 2011 (1) Siječanj 2011 (3) Prosinac 2010 (3) Studeni 2010 (8) Listopad 2010 (8) Rujan 2010 (5) Kolovoz 2010 (3) Srpanj 2010 (6) Lipanj 2010 (11) Svibanj 2010 (15) Travanj 2010 (16) Ožujak 2010 (11) Veljača 2010 (9) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (7) Listopad 2009 (8) Rujan 2009 (2) Kolovoz 2009 (2) Srpanj 2009 (5) Lipanj 2009 (6) Svibanj 2009 (9) Travanj 2009 (13) Ožujak 2009 (12) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
ONLINE SPOMEN Blog je bio zamišljen kao prostor za iznošenje različitih pogleda na trenutni položaj i budućnost Hrvata u BiH. Kako su te teme bliže BH javnosti o tomu pišem na blogu IVAN BAĆAK, a ovaj blog ostaje za meditacije, molitve, i uglavnom duhovne sadržaje. "Dragi moj ispaćeni narode, ne kloni duhom!" (Alojzije kardinal Stepinac) "Šutnja nije izbor, to je neizbor. Apolitičnost nije rješenje, to je nerješenje. Sadašnje vrijeme shvatite kao nastavak borbe iz početka 90-ih godina, to je očito bila samo prva faza. Nemojte dozvoliti da vaša žrtva i mnogo teža, i konačna, žrtva vaših prijatelja bude uzaludna." (http://branitelj.blog.hr) Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati (S.S. Kanjčević) "Nekoć smo govorili i kad smo šutjeli, danas šutimo i kad govorimo". Planovi međunarodne zajednice KORISNI BLOGOVI i STRANICE: HDZ SPLIT JOSIP JURČEVIĆ BLOG IVICA URSIĆ Savez za Hrvatsku IVAN.BACAK MEDJUGORJE MESSAGES DARIO KORDIĆ Blog je posvećen njemu koji je ponio križ svih Hrvata iz BiH i strpljivo ga nosi u zatvoru Karlau pored Graza. Dario Kordić, G-416 Justizanstalt Karlau Herrgottwisgasse 50 A – 8020 Graz  Vrijeme će pokazati da je ova nepravedna PRESUDA rezultat zavjere muslimanske obavještajne službe AID, pojedinaca iz RH i nekadašnjih Darijevih "prijatelja" i suradnika. PISMO DARIOVA OCA IVI SANADERU Kada su Darija Kordića bez ijednoga dokaza osudili na 25 godina robije izjavio je: "S ljubavlju i ponosom nastavljam nositi ovaj maleni križ prikazujući ga rođenom Isusu Kristu za dobro i boljitak svome najmilijem hrvatskom narodu." To je rekao iako je svjestan: "Bog mi je stavio lance, a današnja Hrvatska zategla omču oko vrata." (Hrvatski list, 23. prosinca 2004.) A u istom tekstu (HL, 23. XII '04.) možemo naći i slijedeće riječi Darijeve supruge Venere: "Živa je istina da mu je to bilo u istrazi ponuđeno preko odvjetnika: ukoliko optuži Tuđmana i Šuška, doći će do nagodbe sa Sudom! Da je to napravio, bio bi danas vani na slobodi kao i svi drugi optuženici. Zašto nije? Jer je, kako mi kaže, ponosan na te ljude, ponosan što je bio s njima, ponosan što ih je uopće poznavao. Ne može njih optuživati za nešto što u biti nema veze s njima. Dario nije želio nikoga drugog optužiti jer nije želio izaći iz zatvora na grbači drugih. Rekao mi je da bi to bilo sramotno, da ne bi mogao s tim živjeti, a najbitnije mu je, što je nekoliko puta ponavljao, 'da sljedećih deset godina mogu samoga sebe pogledati u zrcalu te da mogu uspravno stajati pred svojom obitelji'." Zar pravednik mora dokazivati zlome I u toj igri izigravat metu Dok traže pute, sredstva da ga slome Zar trpjet mora i pravdat se svijetu O zemljo moja, moj preslatki Dome, Na tvome pragu ptica sam u letu Što slobodu diše. Dokazivat kome Načela, snagu i istinu svetu. Samo u srcu svog naroda živi I budi sokol što nad njime bdije Proći će tmurni ovi dani svi I ništa teško ništa mučno nije Kada ćutiš nadu što je narod nosi Pjevaj je i živi, neka znaju tko si (Marko Tokić, Sasvim obične pjesme) RELIQUIAE RELIQUIARUM, 2006. (HAAŠKA ŠKOLA) Najtužnija mi tugo, Domovino. Pred žrtvenikom za tebe bdijem i pradjedovom se čašću mijem. U krletci, u kavezu pjevaju slavuji Dok vani šišmiši lete. Zlatko Sudac Zvonko Bušić Je li sokol il' je vihor Četvrtak, 24. srpnja Godine Gospodnje 2008., ZVONKO Bušić je promijenio adresu. Dao Bog da sa svojom Julien poživi u zdravlju i veseju. Neka ga Duh Sveti ojača i nadahne za djelovanje na dobrobit svih Hrvata. Velik je Gospod Bog, velika su djela Njegova! Zvonko, dobro nam došao! |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
