ETIKA I POLITIKA
petak, 17.09.2010.
PROPOVIJED BISKUPA PERIĆA NA REDOVNIČKOM DANU - ŠIROKI BRIJEG 11. RUJNA 2010.
|
Propovijed biskupa Perića na Redovničkom danu 2010-09-11 Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine organizirala je, 11. rujna Redovnički dan u franjevačkom samostanu Uznesenja BDM na Širokom Brijegu na temu “Redovnički život: Povijest nade i nada za povijest“. Svečano Misno slavlje predslavio je biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. dr. Ratko Perić. Propovijedi biskupa Perića prenosimo u cijelosti: Plodovi stabla U današnjem Lukinu evanđelju pročitasmo iz šestoga poglavlja šest redaka punih Isusovih misli, usporedbi i poruka, primjenjivih za sva vremena, pa tako i za naše doba i za ovaj naš Redovnički dan. Osvrćemo se barem na neke rečenice. 1 - „Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom, niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve, niti se s gloga grožđe trga“ (Lk 6,43-44). „Kakvo stablo, takav plod“, stara je poslovica i židovska i grčka i rimska i svačija, jer je uzeta iz prirode. Svaka vrsta stabla ima svoje prirodne zakone. Ne može se maslina nakalamiti na lozu, ni loza na trešnju. Može, ali nema soka ni roda. Isus je u izricanju ove poslovice i u izboru stabljika još pozorniji. Zašto, jer mu je usporedba s dvije vrste stabala i njihovih sličnih a suprotnih plodova još pronicavija. On se pita: Trga li se s gloga grožđe? Reći ćeš: Ne trga. Pričekaj! Ima, naime, neka vrsta gloga koji ima neke crne bobe. Pa ti se čine kao da malo sliče grožđu. Ima neke trnovine s koje se beru sitni plodovi slični smokvi divljaki. Upravo na to Isus cilja i konkretno upozorava: Čuvajte se da vas prividna sličnost ne ostavi na cjedilu. I da pomislite da je glog loza, a crne glogove bobice grožđane bobe! Ili još odlučnije: Čuvajte se da vas zli proroci ne zavedu svojim vanjskim odijelom sličnim habitu pravoga proroka, ili svojim zvučnim glasom i riječima zamamljivijima od riječi istinskoga navjestitelja Evanđelja, a po sadržaju svoga nauka ti vam lažni proroci samo truju duše! Stabla bez plodova U ovome kontekstu umjesno je podsjetiti se i na nerijetku činjenicu da ima stabala koja nemaju ploda. Smokva se razlisnatila, ali kad je došlo vrijeme od smokava, nijedne ni za lijeka. I Isus opisuje jednu takvu „neplodnu smokvu“ (Lk 13,6-9). Vinova se loza obasula zelenim lišćem i prućem, ali kad je vrijeme od grožđa, nema grozda kao da su vinograd kosovci već davno otrgali. Kako ćemo tu po plodu prepoznati stablo, kako li ćemo uočiti rod kad ga uopće nema? Prenesimo usporedbu na sebe: Kako nas drugi prepoznaju kao „hodajuća stabla“: s plodovima ili bez plodova? Mi umišljeni da smo dobro urodili, čak neki tridesetostruko, neki šezdesetostruko, a neki stostruko. Ali drugi nam nikako ne primjećuju ili ne priznaju uroda. Uostalom iskreni u svojoj savjesti, mi najbolje znamo kakvi smo u vrtu zavjeta čistoće. Iako smo se javno odrekli „požude tijela“ (1 Iv 2,16), ta požuda u nama toliko puta rađa hrđave namisli i bludne želje, ako ne i javne sablazni „preljuba“ i „bezumlja“? Kako će nas ljudi prepoznati po stablu zavjetovane čistoće? Ako smo iskreni u savjesti, mi smo najsvjesniji kakvi smo u vinogradu zavjeta posluha. Iako smo se napismeno, na oltaru, odrekli „oholosti života“, i trebali bi nas drugi prepoznavati po poniznosti i poslušnosti u Crkvi, ipak ta požuda u nama rađa „uznositost“. Ne smiju nam nekada poglavari ni pristupiti, jer ćemo ih trnovinom oholosti ubosti ili glogovinom egoizma otjerati. Ako smo iskreni u savjesti, mi smo najveći svjedoci samima sebi u zavjetu siromaštva. Iako smo se svečano odrekli „požude očiju“, i trebao bi nas svijet prepoznati i po tome, ipak ta požuda u nama nekada donosi plod lakomstva, krađe, prijevare, i iznutra i izvana. Ili hajdemo ovako. Pogledajmo ovo stablo tvoje ili moje zajednice, kojoj slavimo 130. obljetnicu osnutka ili 350. obljetnicu dolaska u ove krajeve, ili 800. obljetnicu nastanka u Crkvi! Kakvi su nam plodovi: ima, Bogu hvala, rodnih prutova i loza. A što je s novim pupoljcima, mladicama, seminarcima, juniorkama? Ne tako davno u hrvatskom narodu u svakoj provinciji u novicijatu po 5-10-15 članova, danas kad bi poneka cijela družba sastavila sve novakinje, mogle bi se nabrojati na prste jedne ruke. Već tri godine nijedne klice i mladice ni na smokvi ni na lozi. U posljednjih tridesetak godina zatvoreno je dvadesetak sjemeništa i bogoslovija ne od komunista, nego od oskudice zvanja. Nekada na stotine kandidata, danas nijedno sjemenište iznad pedeset đaka… A sloboda vjere u izobilju! A svećenici, redovnici i redovnice u školama po dva sata vjeronauka! I sat župne kateheze! Pristupa se pričesti u župi, mlado - staro, kao da su svi u samostanu! Nisu plodovi samo ocjene. Hoćemo i žive plodove molitve i žrtve! Srce po riječima 2 - Iz srca u usta. Isus s ove usporedbe ili izreke prelazi na poslovicu o čovjekovu srcu i jeziku: „Iz obilja srca usta mu govore“ (Lk 6,45). Iz iskustva znamo da ništa tako čovjeka ne prokazuje kao govor, osobito spontane i slobodne riječi, ono što nam prvo padne na pamet. Još su stari znali i govorili: „Karakter se prepoznaje po riječima“. Ono što se nalazi u srcu najviše i najčešće prelazi preko jezika i usana. Ne treba ti puno vremena da upoznaš čovjekovo srce po njegovim čistim ili prljavim riječima; da mu pronikneš razboritost po lucidnim ili bolesnim rečenicama, da mu prepoznaš dušu po njegovim ljubaznim ili otrovnim strjelicama. Ovo nam također kazuje da čovjek može biti dvogran: in publico, javno, govorit će blago, ljubazno, simpatično, pazeći budno na svaku riječ; a in privato govorit će spontano, bez ograde bontona i kritike, čak će pokazati sav raspon svoje nekulture. Ima osoba koje su prema vani modeli šarma i bontona, nasmijani kao da će se slikati, a kada su u vlastitoj kući, strašan su uzorak živčanosti i svadljivosti, jer drže da im uopće ne treba „uzda na usta“. Ili su se zatvorili u sarkastičnu šutnju. Pa ne znaš što je gore! Upravo neobuzdani prigovori proizvedu najviše štete, zlih učinaka. Čovjek će u ljutini izgovoriti riječi koje ne bi nikada izrekao da se samo malo kontrolirao, da javno nastupa. Koliko ima takvih riječi poteklih iz srca i izgovorenih u spontanosti, koje su otvorile krvave rane, podigle barijere, prekinule odnose? Riječ jednom izgovorena, nikada se više ne vraća k tebi, a hoće se prepričavati od kave do kave. Ne će li nas i Bog kudikamo više suditi po tome kako smo očitovali svoje srce spontano, izvorno, bez umjetnih ograda a ispali grubijani, negoli kada smo govorili: „Gospodine, Gospodine!“ (Lk 6,46). Božanska je Istina izrekla rečenicu da čovjeka onečišćuje što iz srca izlazi: „zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje“ (Mk 7,21-22). Eto zašto će čak dvije Božje zapovijedi - Deveta i Deseta: Ne poželi! Ne samo: Ne počini, nego upravo u srcu ne poželi ni bludničiti ni krasti! Kuća na stijeni 3 - Gradnja kuće na kamenu: Tko god dolazi k meni te sluša moje riječi i vrši ih, pokazat ću vam kome je sličan: sličan je čovjeku koji gradi kuću pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamenu. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuću, ali ne može je uzdrmati, jer je dobro sagrađena (Lk 6,47-48). Gospodin Isus ukazuje nam se kao dvostruko stručan. Prvo, izvrsno pozna Sveto Pismo. On navodi starozavjetne Izreke 10,25: “Kad oluja prohuja, opakoga nestane, a pravednik ima temelj vječni.” To je temelj Isusove prispodobe o kući koja je sagrađena na hridini, a ne na miljevini. Pravi i mudri domaćin, ako sam ne zna zidati, najprije će se raspitati koga će uzeti za graditelja. I uzima izvrsna i potvrđena zidara, na dobru glasu. I povjerava mu gradnju svoje kuće dvokatnice od temelja do sljemena. Majstor njemu kuću, a domaćin odgovarajuću plaću. Prije početka gradnje, majstor će ocijeniti radi li se o sigurnu temelju, o kamenu, ili je tlo nesigurno, propusno. Kakva je statika tla na kojem se gradi? Hoće li izdržati teret kuće ili ne će dočekati ni svoj dovršetak, nego čim puhne jači vjetar, ili izbije poplava, urušit će se u samu sebe. Ako majstor sve dobro procijeni, izračuna, i osigura se sa svake strane, posrijedi je mudar graditelj. Slobodno mu povjeri gradnju svoje kuće i na tri kata! Razborit domaćin, razborit majstor koji zaslužuje pohvalu! Kuća će odoljeti i najžešćoj bujici i oluji, čak i žestoku potresu, jer je sagrađena na neslomivoj litici. Kuća na pijesku 4 - Gradnja kuće na pržini: A koji čuje i ne izvrši, sličan je čovjeku koji sagradi kuću na tlu bez temelja; nahrupi na nju bujica i umah se sruši, te bude od te kuće razvalina velika (Lk 6,49). Drugo, Isus je također jednako stručan za ljudski život. On je bio „drvodjeljin sin“, „kako se smatralo“ (Lk 3,23; Mt 13,55), dakle i vrstan manualni djelatnik, radnik opće prakse. I zna kako se kuća gradi i sve što se kuće tiče. Bog zna koliko je bilo kuća potleušica u Nazaretu, koje su se morale ponovno graditi jer su bile sagrađene na pržini, na gnjili. I kad je govorio o temeljima, on zna što je zborio. Nije to slika iz kabineta, nego s gradilišta, iz konkretna života. Ako čovjek sam od sebe, ne pitajući nikoga, a najmanje stručnjake, započne gradnju na klizavu terenu, i ako mu se kuća, nedovršena, udarena vjetrovima, uruši, ljudi će samo komentirati: Gle mu pameti i vizije! Vidi na čemu gradi i čemu se nada? Pa nijedna ptica nebeska ne će sagraditi gnijezda na ruševnu terenu. Ona najprije nagonski ocijeni podlogu, pa onda donosi šiblje i kalinu da sve oblijepi i stvori da se jedva razvali. Njoj instinkt, koji joj je Bog usadio, kazuje što treba učiniti. I donese jaja i izleže ptiće koje otprati u život, i tako svake godine na drugom mjestu, a ne u prijašnjem gnijezdu. Divimo li se takvu „razumnu“ instinktu? Isusova primjena na nauk. Isus nam tom prispodobom o dvama različitim tlima želi reći dvije stvari s obzirom na svoj vlastiti nauk koji se mora primiti u našem srcu. On je božanski graditelj božanskoga nauka ili sadržaja. Depositum fidei. On je i božanski graditelj onoga tla na kojem se kuća ili nauk gradi. A to je naša narav i sloboda, srce i razum, naša slika i prilika Božje naravi. Ali to naravno tlo mi možemo svojom slobodnom voljom pretvoriti u kamen ili u pijesak. To je naša odgovornost, mudrost ili ludost. Ovisi dakle i o nama, o našem slušanju Evanđelja, o zanimanju i zauzimanju za Božju riječ, za provedbu Božjega nauma i nauka u životu. Prvo, treba znati čuti, otvoriti uši i razumjeti o čemu se radi. Ono što Isus od nas želi, i ono što Crkva od nas hoće jest da ne sudimo naprečac, nego da ispitamo stvari, da provjerimo priče i činjenice. Da se ne zalijećemo u sudovima svojim. Takve Isus naziva mudrima, razumnima, razboritima. Upravo se nerijetko događa da sudimo, a da uopće nismo ni vidjeli ni doživjeli, nego preko nekoga nepouzdanika ili namjerna prevaranta doznajemo, a nismo se sami dokazno uvjerili. Dapače, one loše glasine kao da jedva čekamo da čujemo i da im povjerujemo, a sve teška laž; a onu čistu istinu, koja nam ne godi, prečujemo i ne želimo je čuti. Eto takve Isus naziva u prispodobi nemudrima, nerazboritima, neistinitima. Drugo, treba činiti, izvršavati. Ako se znanje ne pretvara u radnje, ono je beskorisno. Netko može biti ocijenjen iz vjeronauka peticom, a da u praksi bude rekorder u svih sedam glavnih grijeha. I ne može se reći da mi svećenici ne dajemo ili da ne slušamo prave savjete svake nedjelje s propovjedaonice i u ispovjedaonici, ali mi to slabo pretvaramo u praksu. Opet sudimo kako nam se čini najudobnije i najneodgovornije. Zakjlučak Protiv poroda oholosti – posluhom! Na latinskom jeziku uhom slušati kaže se audire, a duhom poslušati ob-audire, odatle oboedientia, posluh. Julije stotnik prati Pavla na lađi u Rim. Pristali su na otoku Kreti u mjestu zvanom Dobra pristaništa. I Pavao preporučuje da ne idu dok se dobro ne razvedri, na proljeće. Ali satnik Julije više vjeruje kormilaru i brodovlasniku nego Pavlu. I zapovjedi da zaplove Mediteranom („po Jadranu“: Dj 27,27). Nije poslušao Pavla i doživjeli su tešku muku po moru i konačno brodolom pred Maltom. Ali prije brodoloma Pavao je uzeo kormilo u ruke i naredio: Nitko se ne smije micati s broda. Ako mornari pobjegnu, svi smo izginuli. Svi su poslušali i svi su spašeni (Dj 27). Držiš li da se posluhom spašava život? Protiv roda lakomosti – siromaštvom! Sv. Pavao govori Korinćanima da trebamo živjeti poput onih „koji kupuju, kao da ne posjeduju“. Zašto? Zato jer „prolazi obličje ovoga svijeta“ (1 Kor 7,30-3). Vjerujemo li da će nam zavjet našega siromaštva pomoći za vječni spas? Protiv stabla bludnosti – čistoćom! Papa Ivan Pavao II. ispričavao se 99 puta pred svijetom zbog mnoštva grijeha počinjenih u povijesti kršćanstva. Ovaj se Papa ispričava zbog sadašnjih grijeha, osobito svećeničkih i redovničkih prekršaja protiv celibata i zavjetovane čistoće, baš zbog onoga zbog čega bismo trebali biti prepoznati od svijeta s istinitim plodovima s istinita stabla Evanđelja. Tu nam ovaj „preljubnički i grešnički naraštaj“ (Mk 8,38) ispituje savjest, javno nam sudi, cijeloj Crkvi oduzima dobar glas. Eto nam plodova! Je li nam barem vidljivo mjesto milosti Božje u iskrenu kajanju i u ispovijedi? Protiv drveta zavisti – plemenštinom! Naši praoci oholo poslušali zmiju, polakomili se za voćem, kažnjeni na planu bračnoga života, dopustili da raste stablo zavisti u njima. Već se Kain namjerno pokazao zavidnim prema bratu Abelu. A da je na tu zavist nakalamio klicu plemenitosti kao što se Abel ponio prema Bogu (Post 4,4), ne bi zavist proizvela izrod ubojstva bratova. A ovako jedan brat ušao, kao rodozačetnik, među bratoubojice, a drugi u rimski kanon! Pokušavam li se ja svojom velikodušnošću oduprijeti zmiji zavodnici i zavidnici? Protiv neumjerenosti jela i pila - postom! Ne će nikada iz Evanđelja ispasti troplet: molitva, post i milostinja (Mt 6). Isusova praksa i zakon posta želi istaknuti činjenicu da je duh iznad materije, da se fizički porivi moraju upravljati duhovnom voljom i nadzorom. Služi li mi post samokontroli ili samo tjeloliniji? Protiv plamena srditosti – samosvladavanjem! Kako se nekada dogodi da se onako zaboravimo i buknemo kao kad se odčepi boca šampanjca: puče čep među oči! A da smo na onu stabljiku ljutine znali navrnuti kalem dostojanstva svoga časnoga ili velečasnoga zvanja, zar bismo ikada onakve pokazali plodove? Protiv biljke lijenosti – apostolatom! Svaka je redovnička zajednica obilježena specifičnim plodom apostolata: školstvom, dobrotvornošću, njegom bolesnika, odgojem mladeži, molitvom za obraćenje i sebe i ostalih grješnika... Za svaku se vrstu traži, osim molitve Bogu, i rad ruku čovječjih, djelovanje duše i tijela. Prepoznaje li nas svijet po plodovima našega apostolata? |
- 19:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #
DEVETNICA SVETOM PIJU IZ PIETRELCINE
|
Prvi dan Oče Pio iz Pietrelcine, voljeni oče, ti si s ljubavlju nosio na svom tijelu vidljive rane našega Gospodina Isusa Krista. Nosio si Križ za cijelo čovječanstvo. U trpljenu tjelesne i duševne boli koja je neprekidno mučila tvoje tijelo i dušu, postao si mučenikom ljubavi za sve ljude. Molimo te da posreduješ kod našega Svemogućeg Oca da smognemo hrabrosti prihvatiti sve velike i male križeve života koji pretvaraju osobnu patnju u istinski put k vječnom životu. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu Drugi dan Oče Pio iz Pietrelcine, sveti oče, ti sada živiš u zajedništvu s našim voljenim Ocem i Gospodinom Isusom Kristom. Rastao si u svetosti i odolijevao prijevarama zloga. Tjelesno i duhovno su te mučili sinovi pakla u želji da te prisile da napustiš put svetosti koji si izabrao. Moli za nas Boga da kroz tvoje posredništvo i u ime našega Gospodina Isusa Krista, pronađemo duhovnu hrabrost da se odreknemo grijeha te budemo učvršćeni u vjeri sve do smrti. Budi nam u pomoći, te kao moćan zaštitnik u nebu posreduj za nas da se na putu spasenja ne bojimo napada sinova pakla, kušnji i nevolja, već da se u tim teškim vremenima potpuno predamo u ruke Dobrog Pastira, koji neće dopustiti da se niti jedna ovčica izgubi. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu Treći dan Oče Pio iz Pietrelcine, kreposni oče, ti si toliko mnogo volio našu Blaženu Majku. Svaki dan si darivan milošću i utjehom koju samo Ona može pružiti. Prosimo te da moliš za nas kod naše Nebeske Majke te predaš naše grijehe, pokajanja i molbe u Njezine ruke. Kao i u Kani, da može posredovati za sve nas kod Svojega Sina, našega Gospodina Isusa Krista, da čuje Njezine molitve za nas te da zapiše naša imena u Knjigu Života. Mili sveče, ti si obilovao u svakoj kreposti, molimo te da nam isprosiš kreposti vjere, nade i ljubavi. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu Četvrti dan Oče Pio iz Pietrelcine, časni oče, koji si toliko volio svoga Anđela Čuvara te nas naučio toj ljubavi. Tvoj je Anđeo Čuvar tebi bio vjerni pratitelj, voditelj, branitelj i glasnik. Čak je tebi donosio molitve tvoje duhovne djece. Budući da su oni prisutnost Živoga Boga koji pomaže izbjeći nemilost grijeha te su uvijek spremni uputiti na put koji vodi dobroti i očuvati nas od zla, moli da mi naučimo kao i ti poštovati službu našega Anđela Čuvara i razgovarati s njim da možemo biti otvoreni njegovom utjecaju te naučiti biti mu poslušani svo vrijeme. Dragi sveče, moli za nas da se poput tebe hrabro i puni pouzdanja odazovemo kada nas Gospodin pozove u službu, a naročito naši mladi, jer jedino živeći Božju volju, živimo potpunost života. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu Peti dan Oče Pio iz Pietrelcine, mudri oče, ti si toliko mnogo volio duše u čistilištu te nas naučio da ih isto toliko volimo. Ponudio si samoga sebe kao žrtvu za okajanje njihovih grijeha. Posreduj za nas kod našega Gospodina i Boga Isusa Krista da naša srca budu puna suosjećanja i ljubavi prema tim jadnim dušama. Sljedeći tvoj primjer i mi želimo pomoći tim dušama i smanjiti njihovo vrijeme patnje u čistilištu. Molimo da naše molitve i žrtve pruže utjehu u njihovim patnjama, svetu zadovoljštinu potrebnu za oslobođenje iz njihovog mjesta muka te brzi ulazak u vječnu radost neba. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu Šesti dan Oče Pio iz Pietrelcine, poslušni oče, ti si volio bolesne i nemoćne više nego sebe samoga, jer si u njima vidio Isusa. U Božje ime izvodio si čuda ozdravljenja tijela, duše i uma. Tvojim posredništvom kod Boga izliječene su bolesti prošlosti i sadašnjosti te su ljudi osnaženi da izađu ususret problemima sutrašnjice s povjerenjem. Onima koji su ti se obratili, ti si vratio smisao duhovnog jedinstva i vratio nadu u njihove živote, te ohrabrio ih da obnove duh u njihovim srcima. Molimo da kroz tvoje snažno posredništvo i naše Nebeske Majke budemo ozdravljeni u našem tijelu i okrijepljeni u duhovnim potrebama, te zahvalno damo slavu, hvalu i čast našemu Bogu za sve Njegove blagoslove. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu Sedmi dan Oče Pio iz Pietrelcine, blagoslovljeni oče, ti si sudjelovao u Božjem planu spasenja te ponudio samog sebe kao žrtvu za oslobođenje ljudi od ropstva prema sotoni. Molimo te da posreduješ za nas i za sve nevjernike i grešnike da se obrate Bogu, te da se iskreno pokajemo za sve naše grijehe. Moli i za one čija je vjera slaba da porastu u kršćanskom životu, te vjernu Božju djecu da nastave s još većim žarom na putu svoga spasenja. Slavni sveče, ti koji si svjedočio za istinske vrijednosti života, molimo te posreduj za nas da ne budemo zavedeni lažima ovoga svijeta koje nam zli arogantno nameće kao istine, već da ispravno živimo našu vjeru. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu Osmi dan Oče Pio iz Pietrelcine, nevini oče, ti si toliko volio svoju duhovnu djecu. Koliko li si samo ljudi pridobio za Krista cijenom svoje krvi! Molimo te da i mi koji te nismo osobno poznavali budemo ubrojeni među tvoju duhovnu djecu. Svojom očinskom zaštitom, svetačkim vodstvom i duhovnom snagom budi nam u pomoći i isprosi nam posebnu milost da u času smrti susretnemo se s Gospodinom na vratima raja. Veliki sveče, koji si okrunjen vječnom krunom od Gospodina za svoje zasluge, isprosi nam milost čistoće i nevinosti da se uz Božju pomoć možemo suprotstaviti slabostima i zabludama tijela, svijeta i đavla. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu Deveti dan Oče Pio iz Pietrelcine, ponizni oče, ti si istinski volio Majku Crkvu. Moli za nas, da Gospodar Žetve pošalje dovoljan broj radnika u vinograd. Neka On ispuni svijet slugama svojim, svetim svećenicima, redovnicima i redovnicama te laicima koji će biti puni snage i žara koji dolazi od Duha Svetoga, te vjerno svjedočiti za Istinu svojim životom i primjerom. Molimo te, posreduj kod Blažene Djevice Marije, naše majke, da nas vodi k jedinstvu svih onih koji zazivaju ime Isusovo, kao Krista i Gospodina. Prečasni sveče, ti si osvijetlio ovaj tamni svijet božanskim svjetlom, molimo te moli da mi kršćani shvatimo važnost svete ispovjedi i presvetog sakramenta, te se nanovo svi zajedno okupimo oko euharistije. Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu |
- 15:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #
SUDAC I PULJIĆ U PULI
|
U PULI, U DOMU HRVATSKIH BRANITELJA, 24. runa 2010. U 19 30. Projekcija filma ˝Prijateljstvo nitima Božjim povezano- PRIČA O IVANU PULJIĆU˝, inače kantautoru, teologu, prijatelju i najbližem suradniku vlč. ZLATKA SUDCA. Film je nastao u režiji JAKOVA SEDLARA, a u produkciji portala www.velecasnisudac.com. Na projekciji će biti duhovna riječ i pjesma! Svoj komentar o filmu dati će Jakov Sedlar, Ivan Puljić te vlč. Zlatko Sudac. Glazbeni dio: Ivan Puljić, Bruno Krajcar, Vinko Puljić i Kerubini! Ulaz slobodan. Ako želite i možete, provedite jednu duhovnu, glazbenu i zanimljivu večer u Domu hrvatskih branitelja, sa ljudima oko kojih se, posebno u posljednje vrijeme diže ogromna medijska prašina. A oni žele samo BITI BOŽIJI i pomoći potrebnima koliko mogu! Dođi i vidi! I ako želiš, obavijesti svoje i druge! Pozz don Vinko u ime HKDN |
- 11:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 06.09.2010.
ZORAN VUKMAN OTVORENO O ČUDNOM ODNOSU CRKVENIH VLASTI SPRAM FENOMENA 'SUDAC'
|
Zoran Vukman Prorok kojega kamenujemo Neugodno sam iznenađen spoznajom iz diskretnih i povjerljivih izvora da su velečasnom Zlatku Sudcu tijekom proteklih 11 godina u nekoliko navrata ozbiljno ugrožavani zdravlje i život s ciljem da ga se izludi i diskreditira, proglasi psihički bolesnim pa čak i da ga se potpuno ukloni! Postoji i medicinska dokumentacija o rezultatima ispitivanja na inozemnim klinikama koja nedvojbeno potvrđuje kako se radilo o ataku na njegov život i koja će, jednoga dana, biti objavljena! Zapravo, pravo je čudo kako je uopće preživio takve napade. Zbog toga je i angažiran odvjetnik Bosiljko Mišetić, kao čovjek od velikog Sudčeva povjerenja. Novi trend svećeništva Što se zapravo događa oko Zlatka Sudca, i dokle će trajati ta čudnovata zavjera šutnje crkvenih krugova kad je riječ o njegovu statusu i djelovanju? Crkvene vlasti bismo, radi vjernika i ugleda same Crkve, trebale biti transparentnije i jasnije. Zašto im je tako veliki problem očitovati se otvoreno i jasno, teološki utemeljeno, kolegijalno i trezveno o slučaju velečasnog Sudca? Vjernici su zbunjeni, ne razumiju što se događa. Mogli bi pomisliti da se radi o farizejskoj sitničavosti, o mentalitetu uskogrudnosti. Zar svako daljnje odgađanje rješavanja njegova statusa nije poigravanje sa životom jednoga svećenika i s obrazom Crkve? Treba li se baš igrati igre skrivača? Crkva ima svoje metode iskušavanja i provjeravanja duhova, ali one ne moraju biti inkvizitorske. Postoji i metoda bratskoga dijaloga, molitve i povjerenja. Crkva bi trebala napustiti svoju anakronu sumnjičavost prema svemu što je novo i originalno. Stare metode evangelizacije su presahle, a nove se nedovoljno istražuje. Zlatko Sudac je inovativni istraživač novih duhovnih kristoloških pristupa. Ako netko ne razumije, ili ima prigovora na njegov stil, ako drži da je odveć ekstravagantan, onda se sve to može riješiti razgovorom i suradnjom, opomenom ili savjetom. Molitva i rad Istina je da Zlatkov stil djeluje šokantno u odnosu na staromodniji dio naših katoličkih struktura. Ali je činjenica i da dolazi do srca mnoštva ljudi, da otvara put naviještanju evanđelja. On promovira novi trend svećeništva, aktualiziranoga kroz vlastite datosti i darove, ugrađene u dimenzije sakramentalnog života na način dosad neviđen i nepoznat. Otuda zbunjenost i nevjerica. Iza sakramentalnog obzorja otkrio je slobodu očitovanja vlastite posebnosti koju nam nudi Isus. Zar sam Gospodin ne bi želio da budemo što razigraniji, što raznovrsniji i što nadahnutiji u širenju njegove Riječi? Zar nam je dao mnoge darove da bismo ih zakopali u zemlju? U vremenu nametnute izolacije, Zlatko se brani molitvom i radom. Ne može se čovjeka odijeliti od onoga što mu je dano, on je svećenik, i to mu je dano, ali je i umjetnik, što mu je jednako tako dano. Ne vidim da su svećenik i umjetnik kod njega u koliziji, štoviše, nadopunjuju se. Umjetnik u njemu izražava ono što svećenik propovijeda. Vidjeli smo njegove slike, kipove, vitraje, dizajnerska rješenja, sve su to izričaji duha, duha koji traži svoju životnu funkcionalnost na razmeđi religije i umjetnosti. Pitam se kako je moguće da njegovo raspelo u Jastrebarskom, ili Pieta na Jarunu, mogu biti problem za Crkvu, ali ne i neki svećenici koji javno blate, prozivaju i napadaju Crkvu i biskupe!? Hladnoća subraće Jedanaest godina tog se čovjeka latentno progoni, izolira, proglašava ekscentričnim, trpi sramotan mobing od određenih osoba u samim crkvenim krugovima, neki kolege ga kleveću iz puke zavisti i ljubomore, rugaju mu se, ismijavaju ga i tretiraju kao odmetnika kojega kao da netko želi istjerati iz Crkve! Bio je svjedokom mnogih događanja odsudnih za ovu zemlju, ali i u svijetu, odlazio je kod Tuđmana, Gotovine, Norca, Glavaša, putovao u Ameriku i Europu, ispovjedao je mnoge poznate osobe, u vrlo delikatnim okolnostima, ali nikada iz njegovih usta nije izišla nijedna ispovjedna tajna niti ružna riječ o bilo komu, pa tako ni o svećenicima i nekim biskupima koji ga kleveću i neshvatljivo mrze! Velečasni Sudac je eklezijalan čovjek koji drži do ugleda Crkve! Mediji su ga optuživali da skriva Gotovinu, a vjerojatno nema tajne službe koja ga nije uhodila i pratila! Kad u medijima kažu za njega da je "kontroverzan svećenik", onda mnogi nisu svjesni što se iza tog izričaja, kakva drama i kakva povijest, zapravo kriju! U stvari, malo je onih koji uopće razumiju svu složenost okolnosti i težinu bremena koje je na tom čovjeku! Već je čudo Božje kako ga nisu uspjeli slomiti i uništiti! Trpi napade izvan Crkve, trpi bolnu hladnoću od subraće u Crkvi. Na KBF-u u Zagrebu gdje je diplomirao, sugerirano mu je da kod njih ne upisuje postdiplomski, pa je išao na Jordanovac kod isusovaca. Tamo je magistrirao, ali sada Fakultetsko vijeće traži dopuštenje njegova biskupa da bi mogao doktorirati iako to nije uobičajena praksa, jer ako ga je biskup uputio na postdiplomski, onda se podrazumijeva da biskup želi da i doktorira! A riječ je o njegovom velikom interdisciplinarnom istraživanju o utjecaju molitve i sakramenata na oboljele od PTSP-a u koje su uključeni Institut "Ruđer Bošković" i Imunološki zavod. Zrakoprazan prostor Cjepidlačenje se nastavlja. Naglašeno mu je da u Zagrebu mise privatno može služiti jedino uz dopuštenje mjesnog ordinarija, u ovom slučaju zagrebačkog nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića. Ni to nije uobičajena praksa. Svaka jota zakona utjeruje se na njemu. Nitko mu ništa službeno nije očitovao, o Kanon se nije ogriješio. Betanija je ukinuta bez objašnjenja, a novi status mu nije definiran. Zlatko Sudac se nalazi u zrakopraznom prostoru. Drže ga u neizvjesnosti. Što dalje? Njegova vizija velikog pastoralnog centra "Milosrdnog Isusa" još manje nailazi na razumijevanje u našoj Crkvi. Ako ne bude moguća u Hrvatskoj, hoće li morati otići u neke europske zemlje ili u Ameriku? Određene biskupije u Europi i SAD-u pokazale su interes za takove projekte. Nudili su mu da ode van, ali on želi ostati ovdje, uz svoj narod i Crkvu. Zar je moguće da se u Hrvatskoj ništa ne može pokrenuti iz žalobnog mrtvila i preko kapricioznih, osobnih barikada? Kaptolski lobi Svima koji poznaju prilike u našoj Crkvi jasno je da sve konce u svojim rukama drži kardinal Josip Bozanić, iako on nije Zlatkov nadređeni biskup. To je biskup Valter Župan, koji je javno rekao da je Zlatko Sudac nada naše Crkve, koji ga brani i opovrgava laži o njemu. Zar mišljenje Zlatkova biskupa nije relevantno za Biskupsku konferenciju? Logično se može postaviti i pitanje postoji li snažan kaptolski lobi koji se protivi radu i djelovanju velečasnog Sudca bez ikakva razumnog opravdanja? Je li iz tog lobija sugerirano biskupima u BiH da više ne pozivaju velečasnog Sudca na seminare? Donedavno su ga rado zvali biskup Komarica i kardinal Puljić? Što se odjednom promijenilo? Ovakav pristup očito ne vodi nikamo i mislim da bi kardinal Bozanić, kao čovjek dijaloga, morao reagirati i kroz osobni susret i razgovor sa Zlatkom Sudcem pokazati da biskupstvo nije izgubilo svoj očinski i prijateljski duh. Jer što ako je Gospodin na vrlo zoran način htio preko Zlatkova križa podsjetiti nas na smisao Njegova križa i uskrsnuća? Na događaje koji dolaze? Na vrijeme koje istječe? Što ako je htio pokazati kroz trpljenja toga čovjeka što sve trpi tzv. mali čovjek, kakve on tjeskobe, mobinge i poniženja podnosi? Križ upućuje na čovjeka i na čovještvo koje trpi, koje je ranjeno, ali i na prijatelja i učitelja koji se žrtvuje za tebe. Bog nam nigdje nije bliži nego na križu. Čudesan je to misterij, zato vjernički puk prepoznaje znakove, njegov sensus fidei govori da je stigma križa i Isusovih rana veliko upozorenje i prema njima gaji veliko strahopoštovanje. Što ako je Zlatko prorok kojega kamenujemo? |
- 10:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #
IVAN PULJIĆ I vlč. ZLATKO SUDAC KONAČNO I NA ŠIROKOM BRIJEGU I U TOMISLAVGRADU
|
U subotu, 11.09.2010. godine, u 20:00 sati, u Gradskoj športskoj dvorani u Širokom Brijegu održat će se projekcija filma ˝Prijateljstvo nitima Božjim prožeto - PRIČA O IVANU PULJIĆU˝, kantautoru, teologu, prijatelju i najbližem suradniku vlč. Zlatka Sudca. U Tomislavgradu film će biti predstavljen u nedjelju. 12. 09., u športskoj dvorani, također u 8 sati navečer. Film je u režiji Jakova Sedlara, a u produkciji portala www.velecasnisudac.com. Kao gosti na projekciji će se pojaviti i o filmu govoriti Jakov Sedlar, Bosiljko Mišetić, Zoran Vukman, Ivan Puljić te vlč. Zlatko Sudac. Organizatori ovog prestavljanja na Širokom Brijegu i u Tomislavgradu su udruge proistekle iz domovinskog rata. Ulaz slobodan. |
- 10:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Rujan 2013 (1) Travanj 2013 (1) Ožujak 2013 (2) Veljača 2013 (6) Siječanj 2013 (4) Prosinac 2012 (5) Studeni 2012 (2) Listopad 2012 (1) Rujan 2012 (4) Kolovoz 2012 (7) Srpanj 2012 (3) Svibanj 2012 (4) Travanj 2012 (7) Ožujak 2012 (5) Veljača 2012 (3) Siječanj 2012 (4) Prosinac 2011 (3) Studeni 2011 (2) Listopad 2011 (3) Rujan 2011 (2) Kolovoz 2011 (2) Lipanj 2011 (2) Travanj 2011 (2) Ožujak 2011 (4) Veljača 2011 (1) Siječanj 2011 (3) Prosinac 2010 (3) Studeni 2010 (8) Listopad 2010 (8) Rujan 2010 (5) Kolovoz 2010 (3) Srpanj 2010 (6) Lipanj 2010 (11) Svibanj 2010 (15) Travanj 2010 (16) Ožujak 2010 (11) Veljača 2010 (9) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (7) Listopad 2009 (8) Rujan 2009 (2) Kolovoz 2009 (2) Srpanj 2009 (5) Lipanj 2009 (6) Svibanj 2009 (9) Travanj 2009 (13) Ožujak 2009 (12) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
ONLINE SPOMEN Blog je bio zamišljen kao prostor za iznošenje različitih pogleda na trenutni položaj i budućnost Hrvata u BiH. Kako su te teme bliže BH javnosti o tomu pišem na blogu IVAN BAĆAK, a ovaj blog ostaje za meditacije, molitve, i uglavnom duhovne sadržaje. "Dragi moj ispaćeni narode, ne kloni duhom!" (Alojzije kardinal Stepinac) "Šutnja nije izbor, to je neizbor. Apolitičnost nije rješenje, to je nerješenje. Sadašnje vrijeme shvatite kao nastavak borbe iz početka 90-ih godina, to je očito bila samo prva faza. Nemojte dozvoliti da vaša žrtva i mnogo teža, i konačna, žrtva vaših prijatelja bude uzaludna." (http://branitelj.blog.hr) Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati (S.S. Kanjčević) "Nekoć smo govorili i kad smo šutjeli, danas šutimo i kad govorimo". Planovi međunarodne zajednice KORISNI BLOGOVI i STRANICE: HDZ SPLIT JOSIP JURČEVIĆ BLOG IVICA URSIĆ Savez za Hrvatsku IVAN.BACAK MEDJUGORJE MESSAGES DARIO KORDIĆ Blog je posvećen njemu koji je ponio križ svih Hrvata iz BiH i strpljivo ga nosi u zatvoru Karlau pored Graza. Dario Kordić, G-416 Justizanstalt Karlau Herrgottwisgasse 50 A – 8020 Graz  Vrijeme će pokazati da je ova nepravedna PRESUDA rezultat zavjere muslimanske obavještajne službe AID, pojedinaca iz RH i nekadašnjih Darijevih "prijatelja" i suradnika. PISMO DARIOVA OCA IVI SANADERU Kada su Darija Kordića bez ijednoga dokaza osudili na 25 godina robije izjavio je: "S ljubavlju i ponosom nastavljam nositi ovaj maleni križ prikazujući ga rođenom Isusu Kristu za dobro i boljitak svome najmilijem hrvatskom narodu." To je rekao iako je svjestan: "Bog mi je stavio lance, a današnja Hrvatska zategla omču oko vrata." (Hrvatski list, 23. prosinca 2004.) A u istom tekstu (HL, 23. XII '04.) možemo naći i slijedeće riječi Darijeve supruge Venere: "Živa je istina da mu je to bilo u istrazi ponuđeno preko odvjetnika: ukoliko optuži Tuđmana i Šuška, doći će do nagodbe sa Sudom! Da je to napravio, bio bi danas vani na slobodi kao i svi drugi optuženici. Zašto nije? Jer je, kako mi kaže, ponosan na te ljude, ponosan što je bio s njima, ponosan što ih je uopće poznavao. Ne može njih optuživati za nešto što u biti nema veze s njima. Dario nije želio nikoga drugog optužiti jer nije želio izaći iz zatvora na grbači drugih. Rekao mi je da bi to bilo sramotno, da ne bi mogao s tim živjeti, a najbitnije mu je, što je nekoliko puta ponavljao, 'da sljedećih deset godina mogu samoga sebe pogledati u zrcalu te da mogu uspravno stajati pred svojom obitelji'." Zar pravednik mora dokazivati zlome I u toj igri izigravat metu Dok traže pute, sredstva da ga slome Zar trpjet mora i pravdat se svijetu O zemljo moja, moj preslatki Dome, Na tvome pragu ptica sam u letu Što slobodu diše. Dokazivat kome Načela, snagu i istinu svetu. Samo u srcu svog naroda živi I budi sokol što nad njime bdije Proći će tmurni ovi dani svi I ništa teško ništa mučno nije Kada ćutiš nadu što je narod nosi Pjevaj je i živi, neka znaju tko si (Marko Tokić, Sasvim obične pjesme) RELIQUIAE RELIQUIARUM, 2006. (HAAŠKA ŠKOLA) Najtužnija mi tugo, Domovino. Pred žrtvenikom za tebe bdijem i pradjedovom se čašću mijem. U krletci, u kavezu pjevaju slavuji Dok vani šišmiši lete. Zlatko Sudac Zvonko Bušić Je li sokol il' je vihor Četvrtak, 24. srpnja Godine Gospodnje 2008., ZVONKO Bušić je promijenio adresu. Dao Bog da sa svojom Julien poživi u zdravlju i veseju. Neka ga Duh Sveti ojača i nadahne za djelovanje na dobrobit svih Hrvata. Velik je Gospod Bog, velika su djela Njegova! Zvonko, dobro nam došao! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
