ETIKA I POLITIKA
nedjelja, 20.01.2013.
Isus Krist - Zaručnik Crkve
|
Nakon Bogojavljenja i Isusova Krštenja u Jordanu, danas se spominjemo zgode svadbe u Kani Galilejskoj, gdje je Krist učinio prvo znamenje i ljudima objavio svoju slavu tako da su učenici njegovi počeli vjerovati u Isusa. Sve nam to govori da se Gospodin očituje u svakodnevnim događajima našega života. I danas Božje očitovanje možemo uočiti u svom osobnom životu, životu naroda, Crkve i svijeta. Potrebno je samo otvoriti oči i uočiti sve te znakove Božje objave. Tako se, eto, Isus Krist u Kani Galilejskoj po prvi put objavljuje kao Zaručnik svoje Crkve. I sam prorok Izaije (u prvom čitanju) nas uvodi u dubinu događaja svadbe u Kani. Vrlo je stara i omiljela proročka tema da se Savez Boga s Izabranim narodom izražava ženidbenim slikama. Ljubav Boga prema svome narodu je jaka kao ljubav vjernoga Muža i Supruga, koji je često duboko ljubomoran na svoju nevjernu Zaručnicu, na svoj Izabrani narod. Zbog nevjere svome Bogu, izraelski je narod, kao nevjerna žena, bio odbačen i predan u ropstvo. Ali Bog ne može zaboraviti svoju ljubav prema svojem narodu. On ne može iznevjeriti Savez ljubavi sklopljen s Izraelom. Bog ne prestaje ljubiti svoj narod. On mu ponovo oprašta grijehe i prvi izgnanici se vraćaju iz Babilona u svoju zemlju. Tako Bog ponovo uspostavlja Izraela u dostojanstvu Saveza s Bogom. Zato prorok Izaija govori o ponovnom uspostavljanju veze Izraela s Bogom kao o svadbi između Boga i ljudskoga roda. »Neće te više zvati Ostavljenom ni zemlju tvoju Opustošenom, nego će te zvati „Moja milina”, a zemlju tvoju „Udata”, jer ti si milje (Jahvino) Gospodnje i zemlja će tvoja imati supruga. Kao što se mladić ženi djevicom, tvoj će se graditelj tobom oženiti; i kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati.« (Iz 62,4-5) Tu ženidbenu ljubav između Boga i njegova naroda Krist će očitovati u punini. Tako u ovom bogoslužju se očituje s Crkvom ovo temeljno Božje svojstvo: vjerna i snažna, upravo muževna ljubav Krista prema Crkvi, prema svima nama. Zato Bog, Otac, po Kristu obilato nagrađuje darovima Duha Svetoga Crkvu, Isusovu Zaručnicu. Karizme o kojima govori apostol Pavao su tako »Božji miraz« nebeskog Oca Crkvi svojega jedinorođenoga Sina. Iako je izvor svim tim darovima isti: Presveto Trojstvo, ipak različiti su darovi i različiti obdarenici. »Milosni su darovi različiti, ali isti je Duh. Različite su i službe, ali je isti Gospodin. Različiti su i učenici, ali je isti Bog koji čini sve u svima. Svakome se daje objava Duha na opću korist. (...) A sve to čini jedan te isti Duh koji to razdjeljuje svakome kako hoće.« (1 Kor 12,4-7.11) Duh Sveti svakome daje ono što može biti od koristi svima. Stoga ne prima jedan sve darove Duha zato da bi u Crkvi postojala uzajamnost: da bi vjernici jedni druge trebali, jedni druge zapravo darivali onim darom koji su od Boga upravo za druge primili. I tako se i opet različiti darovi slijevaju u jedinstvo Tijela Kristova, Crkve. Na taj način Duh Sveti vodi Crkvu i uvijek izaziva pothvate koji vode njezinoj obnovi i potpomažu njezino poslanje. Prema tome u evanđeoskoj zgodi svadbe u Kani Galilejskoj naviještaju se zaruke Isusa i njegove Crkve. U središtu Isusova čudesnoga zahvata na tom svadbenom događaju nalaze se voda i vino. Čudo pretvorbe vode u vino označuje još veće čudo: događaj otajstva Krista i Euharistije. Kao što je Eva stvorena iz boka Adamova, tako i Crkva nastaje iz probodena boka Isusova na križu. I ondje iz probodenog Srca Kristova »poteče voda i krv« kao znak temeljnih otajstava - sakramenata Crkve: Krštenja i Euharistije. »Tako u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu, te povjerovaše u njega njegovi učenici.« (Iv 2,11) Ne smijemo mimoići ni divnu scenu Marijina posredništva. Ona je imala oko da zamijeti i srce da posreduje i riječ da upozori. Zamijetila je da je svadbeno veselje ugroženo nestankom vina. Kako je to jednostavno i s puno majčinske ljubavi prenijela Isusu. A sluge upozorava kako treba da se vladaju kad Isus zahvati u stvar. »Nato će njegova mati poslužiteljima: „Što god vam rekne, učinite!”« (Iv 2,5) Isusovo prvo čudo u Kani ima veliko značenje za njega i za nas. Sigurno je njegov dolazak razveselio njegove gostoprimce, a pogotovo njegovu Majku. Gospodin je svojim prisustvom na svadbenoj gozbi i još više svojim čudom pokazao kako se on brine za svoja stvorenja. I ujedno kako mu se smijemo obraćati i u svojim tjelesnim potrebama. Naučio nas je moliti za svagdanji kruh kojim je znao i čudesno nahraniti gladne. I čudo u Kani Gospodin nije učinio zbog sebe, ali je ono ipak iznijelo na vidjelo njegovu božansku moć i prema tome objavilo njegovu slavu. Evanđelje izričito ističe da na temelju toga čuda njegovi učenici povjerovaše u njega. Čudo je povijesni događaj, pa Crkva hoće da se izgrađujemo na ličnosti Gospodina i Majke Božje Marije. Stoga nasljedujmo Isusa i Mariju u ovoj pažljivosti prema mladencima: imajmo oko da zamijetimo gdje nas tko treba i gdje treba posredovati. Ali to ipak nije glavni cilj. Crkva hoće reći da ono što se dogodilo pred mnogo stoljeća, to se otajstveno sada događa i nama, posebno u Euharistiji. Krist nije samo u Kani pretvorio vodu u vino, On i sada hoće da čini nešto slično u još većoj zbilji. Sva čudesa i čitav Kristov život samo su slika njegove djelatnosti u Crkvi, jer svi njegovi čini na zemlji imali su za svrhu spasenje ljudi. Možemo dakle reći da je prvo čudo u Kani pralik onoga što Gospodin sada izvodi u svojoj Crkvi, što hoće da sada učini u Misi. Na taj način nas Evanđelje uvodi u Kristov uvijek prisutan misterij s nakanom da se i mi u nj uključimo. Euharistijska gozba sve to omogućuje na najuzvišeniji način. Sveta gozba na kojoj zajedničkim blagovanjem tijela i krvi Gospodnje Božji narod biva dionikom dobara pashalne žrtve, obnavlja novi Savez što ga je Bog zauvijek sklopio s ljudima u Kristovoj krvi, te u vjeri i nadi predskazuje i pretječe esahtološku gozbu u Očevu kraljevstvu, naviještajući smrt Gospodinovu dok on ne dođe. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Iz 62,1-5 Ps 96 (95) 1 Kor 12,4-11 Iv 2,1-12 Jakov Ripić |
- 14:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 13.01.2013.
Krštenje Gospodinovo
|
(GODINA C) »Ti si sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina.« (Lk 3,22) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Danas Crkva katolička slavi blagdan Krštenja Gospodinova. Krštenje Isusovo je jedno veliko »Bogojavljenje«, tj. otkrivanje njegove misije spasenja na početku njegova javnog djelovanja. Ono što se formiralo u savjesti prve kršćanske zajednice razmišljajući o evanđeoskom prizoru Mudraca »koji dolaze iz dalekih zemalja da se poklone novorođenom kralju Židova« (usp. Mt 2,11) postaje jasno i javno na Krštenju Kristovu: On je zaista »Sin Božji« koji je postao čovjekom da bi nas spasio. Zato svoj govor u Kornelijevoj kući sv. Petar apostol počinje radosnim usklikom da Bog nije pristran i da ne pravi razliku između Židova i pogana, kad je riječ o pozivu na spasenje u Kristu Isusu. Isusovo Krštenje na Jordanu Petar tumači kao događaj pomazanja Duhom Svetim koji označava mesijansko ustoličenje Kristovo, jer su se pomazivali svećenici, proroci i kraljevi na dan nastupa službe. Isusovo pomazanje Duhom Svetim prilikom krštenja znak je da je On bio od Boga predstavljen kao Mesija koji počinje svoje poslanje i da mu je taj isti Duh Božji davao snagu u njegovu spasonom djelovanju među ljudima. Tek nakon toga pomazanja mogao je Isus »proći zemljom čineći dobro i ozdravljati«. »Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom – njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.« (Dj 10,36-38) Zatim Petar iznosi ključne događaje Isusova mesijanskog djelovanja, te smrt, uskrsnuće i ukazanje odabranim svjedocima. Stoga krštenje koje je obavljao Ivan Krstitelj poprima u neku ruku spasiteljsko značenje od onoga dana kada se je Sin Božji krstio u rijeci Jordanu i postaje predznak našega krštenja. Također i prvo čitanje iz knjige proroka Izaije pomaže nam da bolje shvatimo otajstveno značenje Krštenja Gospodnjega. U tom Izaijinom proročanstvu je već unaprijed opisano spasiteljsko poslanje Mesije, koji na dan Krštenja prima od Gospodina Boga svoje ustoličenje i proglašenje pred cijelim svijetom. »Ovo govori Gospodin: „Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje! Na njega sam svog Duha izlio: on će donijeti pravo narodima (...) Ja, Gospodin, u pravdi te pozvah, čvrsto za ruku te uzeh; oblikovah te i postavih za Savez narodu, za svjetlost pucima, da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnja iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami.“« (Iz 42,1-4, 6-7) U ovom je Sluzi Božjem Isus sam prepoznao svoju predsliku kad je ustvrdio da je došao služiti ljudima i život svoj dati »kao otkupninu za mnoge« (Mk 10,45). Isus je taj miljenik Božji poput Sluge Patnika koji ima biti Mesija što »ne lomi napuknutu trsku«, a to znači da ne nastupa kao vlastodržac i silnik koji gospodari nad drugima, nego kao Spasitelj poklanja punu pažnju svakoj osobi te pomaže ojađenima da se pridignu. Ta mesijanska služba Sluge Božjega imat će u isto vrijeme religiozni i socijalni karakter. »Pravo« koje će On hrabro i odlučno proglasiti i uspostaviti po svoj zemlji neće biti pravda u jurisdičkom smislu riječi već »istina« koja dolazi od Boga da oslobodi i spasi čovjeka. Zato će Mesija postati »svjetlost pucima«, jer će svim ljudima, uključujući i pogane, pokazati put spasenja. Spasenje koje Mesija donosi ljudima zahtjeva također i preobraženje ljudskih odnosa u društvu: zato će On »izvesti sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami«. To spasenje će donijeti duhovno i fizičko zdravlje bolesnicima kao znak radikalne obnove čovjeka: zato će Mesija »otvoriti oči slijepima«. Ali sve to će On učiniti u poniznosti i trpljenju bez ikakve buke i vike da bi izazvao radoznalost svijeta, nego će nastojati spasiti sve ono što se može spasiti i »trske napuknute prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti« (Iz 42,3). Sve to će od njega zahtijevati najveću osjetljivost, pažnju, požrtvovnost i darivanje za druge iako će ga sve to koštati života i mržnje od strane svih onih koji su se naučili gospodariti nad drugima i tlačiti druge. Današnje sv. Evanđelje po Luki govori nam upravo o tom mesijanskom poslanju »Sluge Patnika« Božjega o kojem govori prorok Izaija, iako naglašuje misterij veličine Božanstva Isusa Krista. Krštenje Isusovo ima baš tu svrhu da uzveliča i proslavi Mesiju – Slugu Patnika, iako u poniznosti. Kroz nekoliko tjedana od nastupa Ivana Krstitelja na Jordanu narod je sve više dolazio i pitao se da nije on Krist. Krstiteljev poziv na pokorničko krštenje i obraćenje radi skorog nastupa Spasiteljeva privukao je ljude spremne na obraćenje i otvorene Božjim zahvatima. »Zato im Ivan svima izjavi: „Ja vas istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem«. (Lk 3,15-16) Ivan proglašuje, dakle, jačim Onoga koji dolazi iza njega i koji će krstiti narod Božji Duhom Svetim i ognjem. A sve to znači da će Mesija izliti Duha Svetoga na vjernike da bi od njih učinio nove ljude i očistit će ih ognjem ljubavi Božje u vodama novog Krštenja u kojima će postati prava djeca Božja. Taj »jači« koga Ivan navješćuje je već tu i traži da se krsti tako da bi u svemu bio sličan nama ljudima i da nam pokaže put »pokore i poniznosti« koji čovjeka vodi u život. »Kad se krstio sav narod, krsti se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: „Ti si sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!“« (Lk 3,21-22) Tako snagom Duha Svetoga koji je sišao na Isusa i ispunio ga, Krist započinje svoju misiju otkupljenja i spasenja ljudi od njihovih grijeha. Krštenje Gospodinovo je tek početak jednog dugog puta koji završava smrću na križu za »otkupljenje grijeha svih ljudi« (usp. Mt 26,28). Budući da je Krist spreman i život svoj dati za spasenje ljudi, zato Bog Otac i kaže za njega da mu je preljubljeni Sin u kojemu mu je sva milina. Na taj način nebeski Otac svoju ljubav preko Sina iskazuje svim ljudima kao djeci svojoj. Zato u Isusu Kristu se nalazi koncentrirana sva ljubav Očeva prema nama ljudima, jer što više Otac ljubi Sina tim više Sin ljubi nas kao svoju braću i sestre. Na koncu Krštenje Gospodinovo je predznak našega krštenja koje mora biti u »Duhu Svetome i u ognju«. A to znači da naše krštenje mora preobraziti naš život tako da Duh Sveti može djelovati u nama i učiniti i nas, kao i Krista, »Slugama Božjim« spremnim i život svoj darovati u ljubavi i službi za bližnjega. Na taj način naše krštenje bit će i naše posvećenje Bogu u ljubavi i službi braći ljudima. To je pravi smisao našega božanskog posinjenja što krštenje proizvodi u nama. U tome se sastoji i eshatološki događaj našega krštenja: konačno i neopozivo opredjeljenje za Božje kraljevstvo koje je Krist došao uspostaviti među ljudima u poniznosti i neoborivom snagom Duha Svetoga. Isus pomazan Duhom podsjeća nas na našu krsnu pomazanost i opečaćenost Duhom Svetim. Isus spreman na skromno mesijansko djelovanje potiče nas da i mi svoje kršćansko zvanje obavljamo vršenjem svagdanjih ljudskih i vjerničkih dužnosti. Kao što je Isusa Duh Sveti jačao u njegovu zvanju, tako jača i nas u našem kršćanskom životu. Od nas se traži samo da se molimo kao što se je i Isus molio i kako nas je naučio moliti i da putem pokore otvorimo dušu i srce djelovanju milosti Božje u nama. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Iz 42,1-4, 6-7 Ps 29 (28) Dj 10,34-38 Lk 3,15-16, 21-22 Jakov Ripić |
- 13:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 06.01.2013.
"Rod se đavolski izgoni samo molitvom i postom!"
|
Autor: Dražen Bušić Na blagdan Sveta Tri kralja prisjećamo se, još jednom božićnog događaja, radosnog trenutka rođenja Bogo-čovjeka kojemu su se došli pokloniti ne samo lokalni pastiri već i izdaleka trojica zvjezdoznanca, po svemu sudeći kraljevskog dostojanstva. Jedan drugi kralj, namjesnik Judeje Herod, dotepenac u službi Rima, pobojao se za svoj položaj pa odlučio smaknuti svu mušku djecu od dvije godine na niže. Nije htio ništa riskirati, jer ako klinac poživi, jednoga će mu dana raditi o kruni. Ta, nisu li Trojica koji su Mu se došli pokloniti rekli da se rodio židovski kralj?! A ako se rodio kralj, što će onda biti on? Da, najbolje je ovu noćnu moru riješiti kakvim pokoljčićem nekoliko tisuća muške djece. Tako je učinio i mrtav hladan nastavio svoj bijedni život, hraneći ga svakovrsnim opačinama. Ali Bog se prije toga u snu objavio Josipu i upozorio ga da povede dijete i majku na sigurno mjesto, u Egipat. Nakon samo tri godine tiranin je umro pa se obitelj mogla vratiti. Osim što potkraj božićnog vremena ovaj događaj budi snažne emocije, ima li kakvu dublju vezu s Hrvatskom? Još kako! Idemo redom, baš onim kako sugerira naslov (iza crtice). Unatoč činjenici da se 86% hrvatskih građana na zadnjem popisu stanovništva izjasnilo da su katolici, dakle vjernici, u Hrvatskoj se još uvijek događa tihi holokaust 6 tisuća djece ubijene kirurškim abortusom i 4 tisuće putem med. oplodnje i abortivne kontracepcije. To je 400 prvih razreda manje svake godine! Među tom djecom neka su bila određena da postanu vozači tramvaja, dimnjačari, liječnici, ministri, premijeri, svećenici... Nisu dobili priliku za to jer je nad Hrvatskom još uvijek noćna mora iz '78., Zakon o zdravstvenim mjerama koji dopušta legalan abortus do 10. tjedna trudnoće. Tko je ubio tu djecu? Herod? Ne, nego neki građani Hrvatske koji u sebi imaju „Herodova duha“. Tu je veza. Djeca koja su rođena, jer je bilo ljubavi oko njih, ispunila su radošću mnoge domove ali su gledano globalno došla u nepročišćene duhovne prostore, nad kojima još uvijek lebdi „Herodov duh“ opačine. Tko bi rekao da je moguće da će se stari bezbožni sustav demokratizirati i, nekako, čak regenerirati pa i vratiti na vlast?! A kad si na vlasti „možeš sve“, kako rekoh u jednom od prošlih tekstova „pa i tamu proglasiti svjetlom“, u kontekstu rasprave o zdravstvenom odgoju, istospolne odnose izjednačiti s onima između muškarca i žene, penis s mrkvom, itd… Kad ne ide nožem i kirurškim skalpelom (valjda) ide ideologijom?! Nemušto izveden državni udar na duše hrvatske djece, od početka je bilo jasno, neće proći. Podigli su se vjernici predvođeni nadpastirima koji su ustali da zaštite onu djecu u čijim je obiteljima odgoj zakazao ili ga uopće nema. Onim obiteljima koje svakodnevno mole i nedjeljom pristupaju sv. misi taj ideološki otrov ne može nauditi, ali budimo realni, takvih je malo. Stoga je bilo potrebno podići glas za one koji to sami za sebe ne mogu. Sinoć me nazvao prijatelj (otac šestero djece) i ispričao kako je (jutros) bio „ u cenakulu“, gdje se posebno molilo za hrvatsku djecu i mladež i da je cijeli dan trpio nevjerojatnu glavobolju. Upitao me, ima li to kakve veze s tom molitvom. Još uvijek pod dubokim dojmom činjenice da je od početka godine, koja traje samo pet dana, nestalo šestero djece u Hrvatskoj, rekoh mu taj podatak, umjesto da mu odgovorim na pitanje. I gle čuda, zapravo sam mu odgovorio. „To je to. Molio sam za mlade a sotona ne želi nikakvo dobro mladima. Zato sam trpio glavobolju a sada dok s tobom razgovaram mi je krenulo na bolje. A ti klinci koji su nestali, žrtve su propusta u odgoju ili čak magije, spiritizma i sotonizma“, reče on. Da točno je da se djeca već od najranije dobi iniciraju u duhovne svjetove sasvim suprotne Duhu Isusa Krista. U tom mraku gazda je „Herodov duh“ smrti. Kad to kažem ne mislim da duh mrtvoga Heroda lunja naokolo, (to bi teološki bilo pogrešno) već na zloduha koji ga je nadahnjivao i vodio, a to sada nastavlja činiti, samo s drugim marionetama. Sjeća li se tko prijedloga nekih saborskih zastupnika od prije koju godinu da se vještice i vračevi oporezuju? Zvuči potpuno nevjerojatno ali se ne bih iznenadio da ponovo dođe u saborsku proceduru jer je netko „znanstveno“ utvrdio da je to najbolji lijek protiv sive ekonomije. Oporezovati ih, dozvoliti im da zagađuju duhovne prostore i u prerane mladenačke smrti odvode hrvatsku djecu, a od novca prikupljenog na takav način, vlasti će valjda izgraditi lokalni vrtić ili školu?! Kakav apsurd! Bilo bi to isto kao sagraditi ih na deponiju nuklearnog otpada. Što bi uslijedilo? Ništa dobro, nerazjašnjene bolesti i smrti ali to vladajući ne bi dovodili u vezu jer to nije „znanstveno“ dokazivo, to je srednji vijek. „Herodov duh“ još uvijek opsjeda Lijepu Našu. Ali postoji način da ga se oslobodimo. Novorođeni Kralj je došao i zato da pouči kako se to radi: „Rod se đavolski izgoni samo molitvom i postom!“ |
- 23:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 03.01.2013.
Sveta tri kralja
|
»Ustaj, zasini, Jeruzaleme, jer dolazi svjetlost tvoja, i slava Gospodnja sviće nad tobom!« (Iz 60,1) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Bogojavljenje je svetkovina univerzalnosti Crkve koju Bog čini sveopćim sakramentom spasenja. To je blagdan obasut sjajem i svjetlošću. Zvijezda koja je vodila Mudrace iz dalekih zemalja Istoka prema Betlehemskoj štalici je simbol Crkve koja mora biti jasan znak i privlačno sredstvo spasenja svih naroda i pojedinaca u Kristu. I mi svi skupa s tim Kraljevima s Istoka trebamo se staviti na put u potrazi za novorođenim kraljem Židova i svih naroda. »Ustani, zasini Jeruzaleme, jer dolazi svjetlost tvoja, i slava Gospodnja sviće nad tobom!« (Iz 60,1) Svjetlost koja obasjava »novi Jeruzalem«, odnosno Crkvu, dolazi s visina, to je Bog sam. Gospodin je njezina slava. Zato Crkva i zove svoju djecu da prepoznaju slavu Božju što na njoj sja radi prisutnog i dostupnog spasenja, dok tmina zla pokriva zemlju i mrklina grijeha narode. »Jer, gle, zemlju tmina pokriva i mrklina narode« (Iz 60,2). To je dimenzija univerzalnosti Crkve koju Gospodin obasjava i nad kojom se Slava njegova javlja, jer Bog koji spašava jest Bog svih ljudi. »A tebe Gospodin obasjava i Slava se njegova javlja nad tobom. K tvojoj svjetlosti koračaju narodi i kraljevi k sjaju zore tvoje. Očima okruži i promatraj: svi se oni sabiru, k tebi dolaze! Iz daleka ti dolaze sinovi, kćeri ti donose u naručju.« (Iz 60,3-4) Radost sviju je velika, jer su našli put svjetlosti i spasenja. Zato svatko od njih nosi svoje darove kao znak zahvalnosti Gospodinu što im je darovao novu »duhovnu« domovinu. »Gledat ćeš tada i sjati, igrat će ti srce i širiti se, jer k tebi će poteći bogatstvo mora, blago narodâ k tebi pritjecati. (...) Svi će iz Sabe dolaziti, donosit će zlato i tamjan, i hvale navješćivati Gospodnje.» (Iz 60,5-6) Taj »novi Jeruzalem« o kojem govori prorok Izaija i koji privlači sve narode k sebi sa svim njihovim materijalnim, kulturnim i duhovnim blagom i bogatstvom jest, dakle, Crkva katolička, Kristova zaručnica i Majka svih naroda. U Crkvi katoličkoj se eto upravo ostvaruje ono »Otajstvo koje ne bî obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja« (Ef 3,2-3) i koje je sada kako kaže sv. Pavao apostol, objavljeno Kristovim apostolima i prorocima da navijeste cijelom svijetu »da su pogani subaštinici i „sutijelo” i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po Evanđelju« (Ef 3,5-6). Zato današnji blagdan Bogojavljenja je veliko objavljenje Crkve kao mjesto spasenja za sve ljude i znak prisutnosti Kristove među ljudima. A to znači da se Isus Krist preko Crkve objavljuje svijetu da bi pružio svim ljudima spasenje i sjedinio ih u jednu zajednicu svojih vjernika. To je ono što naglašuje Drugi Vatikanski Sabor kada kaže da je »Crkva u Kristu kao sakrament ili znak i oruđe najtješnjeg sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijelog ljudskog roda« (LG 1). Crkva je , dakle, »Bogojavljenje« Isusa Krista u ovome svijetu. Zato ljudi i našega vremena traže od Crkve da im objavi i posvjedoči Krista prisutna u njoj. Stoga Crkva »kao sakrament spasenja« mora navještati Krista kao Otkupitelja i Spasitelja ljudi. Sve je to lijepo izraženo u današnjem sv. Evanđelju po Mateju koje nam opisuje dolazak Mudraca s Istoka u Betlehem da se poklone Gospodinu. »Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: „Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa dođosmo pokloniti mu se.”« (Mt 2,1-3) Krist je, zaista, onaj koji privlači ljude k sebi, čak najdalje i najrazličitije, i to samo snagom svoje prisutnosti među nama. On je zaista »srce« svijeta i svi ljudi, bez razlike na rasu, jezik i kulturu, mogu konačno u njemu naći spasenje. To označuje ona čudnovata »zvijezda« što vodi Mudrace Sinu Božjemu. U Jeruzalemu je bilo nestalo te zvijezde zato što nije bilo svjetlosti u srcima njegovih stanovnika. A kad su Mudraci izišli iz Jeruzalema i nastavili put prema Betlehemu »gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđoše u kuću, ugledaše dijete s Marijom, majkom njegovom, padoše ničice i pokloniše mu se. Otvoriše zatim svoje blago i prinesoše mu darove: zlato, tamjan i smirnu.« (Mt 2,9-11). Isus Krist ljubi ljude i privlači ih k sebi. On je svjetlost života i tko njega slijedi ne hoda u tminama života. Od čovjeka se traži samo da ne zatvori oči pred tom božanskom svjetlošću kao što je učinio Herod i stanovnici grada Jeruzalema toga dana. Stoga evanđeoski prizor »Mudraca« koji dolaze iz dalekih zemalja da se poklone »kralju Židova koji se rodio« (Mt 2,2) anticipira sve drame ljudi koje se odigravaju oko Krista: oni koji su »daleko« traže Mesiju, nalaze ga i prepoznaju u njem svojega kralja, otkupitelja i Boga, dok oni koji su »blizu« ne mare za njega, protive mu se i odmah na početku njegova života traže da ga ubiju. Radi toga Bog se obraća poganima, jer je Izrael odbio spasenje koje mu je Jahve ponudio u Kristu. Tako novi narod Božjih vjernika nastupa mjesto Izraela, Crkva zauzima mjesto sinagoge, jer jedina stvar što pred Bogom vrijedi jest sposobnost i spremnost prihvatiti volju Božju i njegove planove spasenja i u poniznosti i iskrenosti srca prepoznati u mnogostrukim znakovima prisutnost Božju u povijesti ljudi i svijeta. Zato »zvijezda« koja je vodila »Mudrace« iz dalekih zemalja k Isusu ima svoje značenje. To je »zvijezda« Mesije koja vodi »Mudrace« Kristu. Ona nam govori da samo unutrašnja svjetlost vjere vodi k Isusu. Zaista ne može se upoznati niti susresti s Kristom, ako nas Otac nebeski, kako kaže sv Ivan apostol »ne privlači« prema njemu (usp. Iv 6,44). Također i danas Krist daje svijetu »svjedočanstvo o sebi«. Zato sva Crkva mora biti spremna prihvatiti znakove toga svjedočanstva i dopustiti potpuno se rasvijetliti od Krista da bi mogla postati »Bogojavljenje« Gospodnje svijetu. U tome se sastoji sve poslanje (misija) Crkve koja mora biti potpuno prožeta Kristovom svjetlošću da bi mogla biti odsjev Božje prisutnosti i središte zračenja Kristova spasenja za sve ljude svijeta. Sve to znači da se svi mi moramo toliko suobličiti Kristu do te mjere da nas On preobrazi u nove ljude sposobne sprovesti u svakom trenutku našega života najdublje zahtjeve njegove ljubavi, bratstva, služenja i darivanja samoga sebe za dobro i spasenje našega bližjnega i svakoga čovjeka. Tek na taj način Crkva će moći biti radosno navještenje Krista koji je prisutan u njoj i »Bogojavljenje« svojega Gospodina u ovome svijetu kao zajednica preobraženih vjernika. Crkva je »novi Jeruzalem« koji mora razasuti (raspršiti) svjetlost Kristovu do na kraj svijeta, da bi rasvjetlila sve ljude navješćujući Evanđelje spasenja svakome stvorenju (usp. Mk 10,15). To je glavna zadaća Crkve i njezino temeljno poslanje: biti »Bogojavljenje« Kristovo u svijetu navještanjem Evanđelja i svjedočanstvom pravog kršćanskog života svih njezinih članova, odnosno nas vjernika. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Iz 60,1-6 Ps 72 (71) Ef 3,2-3a, 5-6 Mt 2,1-12 Jakov Ripić |
- 23:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Rujan 2013 (1) Travanj 2013 (1) Ožujak 2013 (2) Veljača 2013 (6) Siječanj 2013 (4) Prosinac 2012 (5) Studeni 2012 (2) Listopad 2012 (1) Rujan 2012 (4) Kolovoz 2012 (7) Srpanj 2012 (3) Svibanj 2012 (4) Travanj 2012 (7) Ožujak 2012 (5) Veljača 2012 (3) Siječanj 2012 (4) Prosinac 2011 (3) Studeni 2011 (2) Listopad 2011 (3) Rujan 2011 (2) Kolovoz 2011 (2) Lipanj 2011 (2) Travanj 2011 (2) Ožujak 2011 (4) Veljača 2011 (1) Siječanj 2011 (3) Prosinac 2010 (3) Studeni 2010 (8) Listopad 2010 (8) Rujan 2010 (5) Kolovoz 2010 (3) Srpanj 2010 (6) Lipanj 2010 (11) Svibanj 2010 (15) Travanj 2010 (16) Ožujak 2010 (11) Veljača 2010 (9) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (7) Listopad 2009 (8) Rujan 2009 (2) Kolovoz 2009 (2) Srpanj 2009 (5) Lipanj 2009 (6) Svibanj 2009 (9) Travanj 2009 (13) Ožujak 2009 (12) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
ONLINE SPOMEN Blog je bio zamišljen kao prostor za iznošenje različitih pogleda na trenutni položaj i budućnost Hrvata u BiH. Kako su te teme bliže BH javnosti o tomu pišem na blogu IVAN BAĆAK, a ovaj blog ostaje za meditacije, molitve, i uglavnom duhovne sadržaje. "Dragi moj ispaćeni narode, ne kloni duhom!" (Alojzije kardinal Stepinac) "Šutnja nije izbor, to je neizbor. Apolitičnost nije rješenje, to je nerješenje. Sadašnje vrijeme shvatite kao nastavak borbe iz početka 90-ih godina, to je očito bila samo prva faza. Nemojte dozvoliti da vaša žrtva i mnogo teža, i konačna, žrtva vaših prijatelja bude uzaludna." (http://branitelj.blog.hr) Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati (S.S. Kanjčević) "Nekoć smo govorili i kad smo šutjeli, danas šutimo i kad govorimo". Planovi međunarodne zajednice KORISNI BLOGOVI i STRANICE: HDZ SPLIT JOSIP JURČEVIĆ BLOG IVICA URSIĆ Savez za Hrvatsku IVAN.BACAK MEDJUGORJE MESSAGES DARIO KORDIĆ Blog je posvećen njemu koji je ponio križ svih Hrvata iz BiH i strpljivo ga nosi u zatvoru Karlau pored Graza. Dario Kordić, G-416 Justizanstalt Karlau Herrgottwisgasse 50 A – 8020 Graz  Vrijeme će pokazati da je ova nepravedna PRESUDA rezultat zavjere muslimanske obavještajne službe AID, pojedinaca iz RH i nekadašnjih Darijevih "prijatelja" i suradnika. PISMO DARIOVA OCA IVI SANADERU Kada su Darija Kordića bez ijednoga dokaza osudili na 25 godina robije izjavio je: "S ljubavlju i ponosom nastavljam nositi ovaj maleni križ prikazujući ga rođenom Isusu Kristu za dobro i boljitak svome najmilijem hrvatskom narodu." To je rekao iako je svjestan: "Bog mi je stavio lance, a današnja Hrvatska zategla omču oko vrata." (Hrvatski list, 23. prosinca 2004.) A u istom tekstu (HL, 23. XII '04.) možemo naći i slijedeće riječi Darijeve supruge Venere: "Živa je istina da mu je to bilo u istrazi ponuđeno preko odvjetnika: ukoliko optuži Tuđmana i Šuška, doći će do nagodbe sa Sudom! Da je to napravio, bio bi danas vani na slobodi kao i svi drugi optuženici. Zašto nije? Jer je, kako mi kaže, ponosan na te ljude, ponosan što je bio s njima, ponosan što ih je uopće poznavao. Ne može njih optuživati za nešto što u biti nema veze s njima. Dario nije želio nikoga drugog optužiti jer nije želio izaći iz zatvora na grbači drugih. Rekao mi je da bi to bilo sramotno, da ne bi mogao s tim živjeti, a najbitnije mu je, što je nekoliko puta ponavljao, 'da sljedećih deset godina mogu samoga sebe pogledati u zrcalu te da mogu uspravno stajati pred svojom obitelji'." Zar pravednik mora dokazivati zlome I u toj igri izigravat metu Dok traže pute, sredstva da ga slome Zar trpjet mora i pravdat se svijetu O zemljo moja, moj preslatki Dome, Na tvome pragu ptica sam u letu Što slobodu diše. Dokazivat kome Načela, snagu i istinu svetu. Samo u srcu svog naroda živi I budi sokol što nad njime bdije Proći će tmurni ovi dani svi I ništa teško ništa mučno nije Kada ćutiš nadu što je narod nosi Pjevaj je i živi, neka znaju tko si (Marko Tokić, Sasvim obične pjesme) RELIQUIAE RELIQUIARUM, 2006. (HAAŠKA ŠKOLA) Najtužnija mi tugo, Domovino. Pred žrtvenikom za tebe bdijem i pradjedovom se čašću mijem. U krletci, u kavezu pjevaju slavuji Dok vani šišmiši lete. Zlatko Sudac Zvonko Bušić Je li sokol il' je vihor Četvrtak, 24. srpnja Godine Gospodnje 2008., ZVONKO Bušić je promijenio adresu. Dao Bog da sa svojom Julien poživi u zdravlju i veseju. Neka ga Duh Sveti ojača i nadahne za djelovanje na dobrobit svih Hrvata. Velik je Gospod Bog, velika su djela Njegova! Zvonko, dobro nam došao! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
