ETIKA I POLITIKA
nedjelja, 18.03.2012.
RAZMIŠLJANJE I. URSIĆA UZ ČITANJA ČETVRTE KORIZMENE NEDJELJE
|
4. KORIZMENA NEDJELJA 2012. Ispis E-mail I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena." (Ivan 3,14-21) Sample Image Jednom zgodom, davajući intervju, pitali me koji mi je citat, odnosno dio Biblije nekako najdraži. Malo mi je pitanje bilo nategnuto, jer je u suglasju s ovom našom kulturom koja neprestano nekoga rangira, vrednuje u odnosu na nekog drugog, ali ja uistinu nad nekim djelovima Svetog Pisma znam posebno zastati i promišljati duže vrijeme. Neki od njih me na neobičan način i prate čitav moj život. U današnjem Ivanovom evanđelju stoji rečenica: „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“ (Ivan 3,16) S tom sam se rečenicom susreo još kao dijete. Na velikim svjetskim športskim natjecanjima često su se, tijekom TV prijenosa, mogli vidjeti transparenti na kojima je pisalo: „John 3:16“. Tadašnji TV komentatori su šutjeli kao ribe. Ili nisu znali o čemu je riječ ili nisu smjeli komentirati. Ništa neobično. Dugo sam živio u zabludi misleći kako netko nekome šalje poruku svojima kod kuće koji gledaju prijenos. U zabludi sam bio djelomice, jer su ljudi uistinu slali poruku i to svima nama koji smo je željeli primiti. „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“ (Ivan 3,16) Sve je u toj rečenici. I Božja nesebična i neprocjenjiva ljubav prema ljudima. I najveća moguća žrtva. I otkupljenje. I obećanje. Sve je tu. Ali mi okrećemo glavu. Zatvaramo oči. Začipamo uši. I okrećemo stranicu. Ne želimo nikome ništa dugovati. Ni Bogu. Teško se razboljevši prije sedam godina postavio sam Bogu pitanje s prizvukom optužbe: „Zašto? Zašto baš ja?“ I onda sam dobio odgovor. Sve je bilo tu. Moj Bog, radi mene, šalje svog jedinog Sina da ga ovaj svijet izvrgne nagorim mukama koje je čovjek ikada osmislio, kako bi na taj način otkupio moje grijehe. I taj moj Bog ne optužuje mene za svoju muku, ne postavlja mene na optuženičku klupu, nije ni bijesan ni ogorčen, ni ljut. Beskrajno me ljubi i nesebično se za mene žrtvuje. I ništa ne pita. „Isus je u nama vidio ono najbolje i umro je zbog onog što je u nama najgore.“ (Jesse Duplantis) I odakle onda meni pravo pitati svoga Boga – zašto mi se događa to što mi se događa? I odakle onda meni pravo optuživati ga, biti bijesan, ogorčen i ljut? A što je s čovjekom koji leži u postelji do moje i koji se također bori sa tumorom? A što je s mladom majkom na ženskom odjelu koju prati njezina dijagnoza? Jesam li ja možda manje grješan od onog djeteta koje se bori sa svojom bolešću? Jesam li ja uistinu „pravednik“ koji mora biti pošteđen, a drugi, drugi neka pate? Na koncu konca a zašto ja ne bih imao rak? Ja od te noći, odgovore više nisam tražio, jer ih nisam ni trebao, jer sam u Kristu raspetome dobio sve odgovore ovoga svijeta. Shvatio sam da bi moja bol mogla biti maleni djelić one boli koja nas je otkupila i ukoliko to uspijem da ću ja dobivši rak postati ne kažnjen, ne proklet, nego privilegiran. Odgovor na sva moja pitanja dala je baš ova rečenica iz Svetoga Pisma. „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“ (Ivan 3,16) Možda će ovo zazvučati kao pomalo i neobično pitanje, ali ja ga moram postaviti: „Što je žrtva?“ Razlog zašto postavljam ovo pitanje vrlo je jednostavan, jer žrtva znači različitu stvar različitim ljudima. Ono što ja nazivam žrtvom, vi to tako ne morate zvati. Ono što vi nazivate žrtvom, ja to tako ne moram zvati. Postoje ljudi koji uživaju vikendom spakirati se i otići negdje u divljinu na izlet. Dignu šator, uvuku se u njega, grizu ih mušice, bodu ih komarci, a oni kažu: „Ej, brale, ovo je gušt!“ Možete vi sve to, ne znam koliko zvati izletom ili guštom, ali odustati vikendom od svoje meke i udobne postelje, zbog nečeg takvog, za mene bi bila poprilična žrtva. Dakle ono što ja nazivam žrtvom i što vi ili netko drugi zove žrtvom, mogu biti potpuno različite stvari. Međutim, kada dođemo na teren DUHOVNE ŽRTVE tu ne bismo smjeli imati različita mišljenja. Bog zna što je žrtva, ali važno je da i mi to također znamo. Dao otac svojoj kćerki popriličan tjedni džeparac pod uvjetom da zadrži dobre ocjene u školi. Krajem mjeseca otac će provjeriti kako je trošila i potrošila novac. Bio je oduševljen što su joj ocjene i dalje bile dobre, ali naletio je na nekoliko stavki u njezinom financijskom izvješću koje su bile označene kraticom SDBZ. I otac upita: „Pa, što ti to znači?“, jer skoro jedna petina izdataka je bila pod ovom kraticom. Ona mu odgovori kako se ponekad nikako ne može prisjetiti u što je sve potrošila svoj džeparac, pa je tu stavljala kraticu SDBZ: „Samo Dragi Bog Zna!“ Ista je stvar i sa žrtvom. Samo dragi Bog zna što je uistinu prava žrtva, ali i mi bismo trebali otkriti što žrtva uistinu jest. Ukoliko želimo živjeti pošteno, ispravno, pravedno onda žrtva mora postojati. To znači da moramo nešto od ovoga svijeta žrtvovati, ali kao kršćani trebali bi biti sigurni da ono što mi nazivamo žrtvom je ista stvar koju i Bog naziva tim imenom. Ako želimo da se naša žrtva klasificira, odredi kao takva, to onda zahtjeva tri stvari: 1. ŽRTVA MORA BITI DATA SLOBODNOM VOLJOM Recimo supruga vam nedjeljom ujutro kaže kako bi bio red da se ustanete iz kreveta i otiđete na misu ili ćete od sutra sami prati svoje prljavo rublje. I vi odlučite kako bi bilo dobro otići u crkvu, jer vam ne pada na pamet prati svoje rublje. TO ŽRTVA, dragi moji, NIJE! Niste se vi odlučili na žrtvu svojom slobodnom voljom, vi ste se na nju odlučili – ZBOG PRIJETNJE. 2. ŽRTVA MORA BITI DATA U CIJELOSTI Djelomična žrtva nije prihvatljiva. Mi bismo se najradije „malo žrtvovali“, ali ne bismo se mi predali u cjelosti. To su oni naši ljudski trenuci kada mi želimo s Bogom „sklopiti posao – pazariti“ – „Ako ti, dragi moj Bože, popustiš malo sa svoje strane, e onda ću i ja malo popustiti sa svoje strane.“ Ali budemo li mi čekali da se Bog nagodi s nama, da On prihvati nekakav kompromis, bojim se da ćemo se dobro načekati, jer Bog se ne nagađa ni sa kim. 3. ŽRTVA MORA IMATI ODREĐENU CIJENU Osim što žrtva mora biti dragovoljna i data u cjelosti, ona također mora biti data pod određenu cijenu. Jer žrtva uvijek u sebi nosi određenu cijenu. Inače to onda i nije žrtva. Čovjek treba osjetiti kako je uistinu nešto, žrtvujući za to nešto, i platio. Opet se vraćam na žrtvu koju je Isus podnio. Najveću od svih žrtava ikada. Ispunjava li Njegova žrtva ova tri navedena kriterija odistinske žrtve? Da, ispunjava. Je li bila dragovoljna? Da, bila je dragovoljna. Nisu Njega rimski vojnici razapeli na križ. Nisu Njega čavli držali razapeta na drvu križa. Njegova ljubav prema nama bila je uzrok njegove dragovoljne žrtve. Je li Njegova žrtva bila cjelovita? Da, bila je. On ne samo što je patio i proživljavao muku nego je i umro. Je li platio cijenu zbog svoje žrtve? Da, postojala je cijena. On nas je svojom smrću na križu OTKUPIO. Platio je cijenu otkupljenja. Svi smo mi u ovom svom životu taoci svojih grijeha i ukoliko netko ne želi biti taoc tada nas netko mora otkupiti i za to se plaća cijena našeg otkupljenja. Kada činimo žrtvu trebamo voditi računa od ova tri kriterija. Uvijek će biti onih koji će nešto prigovarati, mudrovati i koji će uvijek pronaći nekakvu grešku. Ali vi ne brinite zbog takvih, jer vi žrtvu i ne činite kako bi vam masa pljeskala i divila vam se, jer to tada ne bi žrtva ni bila. Božja ljubav prema čovječanstvu je čista, spontana i stalna. Isus nije umro na križu kako bi natjerao Boga na ljubav prema ljudima, nego zato što ih je, ŠTO NAS JE, Bog već ljubio. Križ je rezultat Božje ljubavi, a ne njezin uzrok. Božja ljubav nije u nesuglasju s Božjim gnjevom, jer se Božja ljubav proteže do čovjeka samog, ali ne do grijeha zbog koji je čovjek kriv. Kršćanstvo se izdvaja u odnosu na sve ostale religije po tome što je u svima njima čovjek onaj koji neprestano i uvijek isponova plaća i plaća. Uvijek je to čovjek, poput Prometeja, koji je prikovan uz stijenu na Kavkazu i trpi. Ivan (3,14) govori o Sinu Čovječjem, a ovdje (3,16) govori o Sinu Božjem. Ni jedan čovjek nije mogao dati svoj život za sve ljude, samo Bog u liku čovjeka bio je to u stanju. „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“ (Ivan 3,16) * u tekstu su korišteni djelovi teksta iz knjige „Sva moja sidra“ |
- 02:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Rujan 2013 (1) Travanj 2013 (1) Ožujak 2013 (2) Veljača 2013 (6) Siječanj 2013 (4) Prosinac 2012 (5) Studeni 2012 (2) Listopad 2012 (1) Rujan 2012 (4) Kolovoz 2012 (7) Srpanj 2012 (3) Svibanj 2012 (4) Travanj 2012 (7) Ožujak 2012 (5) Veljača 2012 (3) Siječanj 2012 (4) Prosinac 2011 (3) Studeni 2011 (2) Listopad 2011 (3) Rujan 2011 (2) Kolovoz 2011 (2) Lipanj 2011 (2) Travanj 2011 (2) Ožujak 2011 (4) Veljača 2011 (1) Siječanj 2011 (3) Prosinac 2010 (3) Studeni 2010 (8) Listopad 2010 (8) Rujan 2010 (5) Kolovoz 2010 (3) Srpanj 2010 (6) Lipanj 2010 (11) Svibanj 2010 (15) Travanj 2010 (16) Ožujak 2010 (11) Veljača 2010 (9) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (7) Listopad 2009 (8) Rujan 2009 (2) Kolovoz 2009 (2) Srpanj 2009 (5) Lipanj 2009 (6) Svibanj 2009 (9) Travanj 2009 (13) Ožujak 2009 (12) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
ONLINE SPOMEN Blog je bio zamišljen kao prostor za iznošenje različitih pogleda na trenutni položaj i budućnost Hrvata u BiH. Kako su te teme bliže BH javnosti o tomu pišem na blogu IVAN BAĆAK, a ovaj blog ostaje za meditacije, molitve, i uglavnom duhovne sadržaje. "Dragi moj ispaćeni narode, ne kloni duhom!" (Alojzije kardinal Stepinac) "Šutnja nije izbor, to je neizbor. Apolitičnost nije rješenje, to je nerješenje. Sadašnje vrijeme shvatite kao nastavak borbe iz početka 90-ih godina, to je očito bila samo prva faza. Nemojte dozvoliti da vaša žrtva i mnogo teža, i konačna, žrtva vaših prijatelja bude uzaludna." (http://branitelj.blog.hr) Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati (S.S. Kanjčević) "Nekoć smo govorili i kad smo šutjeli, danas šutimo i kad govorimo". Planovi međunarodne zajednice KORISNI BLOGOVI i STRANICE: HDZ SPLIT JOSIP JURČEVIĆ BLOG IVICA URSIĆ Savez za Hrvatsku IVAN.BACAK MEDJUGORJE MESSAGES DARIO KORDIĆ Blog je posvećen njemu koji je ponio križ svih Hrvata iz BiH i strpljivo ga nosi u zatvoru Karlau pored Graza. Dario Kordić, G-416 Justizanstalt Karlau Herrgottwisgasse 50 A – 8020 Graz  Vrijeme će pokazati da je ova nepravedna PRESUDA rezultat zavjere muslimanske obavještajne službe AID, pojedinaca iz RH i nekadašnjih Darijevih "prijatelja" i suradnika. PISMO DARIOVA OCA IVI SANADERU Kada su Darija Kordića bez ijednoga dokaza osudili na 25 godina robije izjavio je: "S ljubavlju i ponosom nastavljam nositi ovaj maleni križ prikazujući ga rođenom Isusu Kristu za dobro i boljitak svome najmilijem hrvatskom narodu." To je rekao iako je svjestan: "Bog mi je stavio lance, a današnja Hrvatska zategla omču oko vrata." (Hrvatski list, 23. prosinca 2004.) A u istom tekstu (HL, 23. XII '04.) možemo naći i slijedeće riječi Darijeve supruge Venere: "Živa je istina da mu je to bilo u istrazi ponuđeno preko odvjetnika: ukoliko optuži Tuđmana i Šuška, doći će do nagodbe sa Sudom! Da je to napravio, bio bi danas vani na slobodi kao i svi drugi optuženici. Zašto nije? Jer je, kako mi kaže, ponosan na te ljude, ponosan što je bio s njima, ponosan što ih je uopće poznavao. Ne može njih optuživati za nešto što u biti nema veze s njima. Dario nije želio nikoga drugog optužiti jer nije želio izaći iz zatvora na grbači drugih. Rekao mi je da bi to bilo sramotno, da ne bi mogao s tim živjeti, a najbitnije mu je, što je nekoliko puta ponavljao, 'da sljedećih deset godina mogu samoga sebe pogledati u zrcalu te da mogu uspravno stajati pred svojom obitelji'." Zar pravednik mora dokazivati zlome I u toj igri izigravat metu Dok traže pute, sredstva da ga slome Zar trpjet mora i pravdat se svijetu O zemljo moja, moj preslatki Dome, Na tvome pragu ptica sam u letu Što slobodu diše. Dokazivat kome Načela, snagu i istinu svetu. Samo u srcu svog naroda živi I budi sokol što nad njime bdije Proći će tmurni ovi dani svi I ništa teško ništa mučno nije Kada ćutiš nadu što je narod nosi Pjevaj je i živi, neka znaju tko si (Marko Tokić, Sasvim obične pjesme) RELIQUIAE RELIQUIARUM, 2006. (HAAŠKA ŠKOLA) Najtužnija mi tugo, Domovino. Pred žrtvenikom za tebe bdijem i pradjedovom se čašću mijem. U krletci, u kavezu pjevaju slavuji Dok vani šišmiši lete. Zlatko Sudac Zvonko Bušić Je li sokol il' je vihor Četvrtak, 24. srpnja Godine Gospodnje 2008., ZVONKO Bušić je promijenio adresu. Dao Bog da sa svojom Julien poživi u zdravlju i veseju. Neka ga Duh Sveti ojača i nadahne za djelovanje na dobrobit svih Hrvata. Velik je Gospod Bog, velika su djela Njegova! Zvonko, dobro nam došao! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
