ETIKA I POLITIKA
subota, 24.07.2010.
MIRA DONADINI: KAD SE MJERICA NAPUNI DOBROTOM
|
Mira Donadini http://www.donadini.net Ja opet o Dobru kojeg treba govoriti i pričati. O Dobru koje često nije odmah Dobro, ali na kojem možemo raditi i uzgajati ga. O Dobru kao lijeku. O Dobru kao radu čovjeka za koji ne postoji valuta na zemlji. Ni nagrada. O Dobru kao djelitelju pravde. O Dobru kao dobrom pogledu i dobrom danu. O Dobru kao raspoloživosti za drugoga u svakoj prilici. O Dobru koje raste i nadvisuje Zlo, priječi mu pristup i ugrozu. O Dobru koje širi mir, prepoznaje ljubav i ugošćuje druge. O Dobru koje uvijek ima vremena i mjesta, razumije svakoga, dijeli se i drugačijima od mene i mojih uskih gledanja. Priča mi Bogatstvo siromašnih kako nikad ne bijaše toliko nesposobna sabrati se na Misi kao te večeri. - Gospodine smiluj se! Ne dopusti mi slabost dok ne riješim Marinu sljepoću… Nema više mjesta ni za jednog pacijenta, a stručnjaci kažu da Mari treba hitno spasiti vid koji je izgubila prije dvadesetak dana. Što ću činiti? Kako priskrbiti novac za operaciju makar jednog oka kod privatnog liječnika? Mare je korisnica minimalne mirovine, živi sama u zapuštenom prostoru starog grada. U ovom stanju ona je potpuno ovisna o dobroti drugih. Gospodine! Ti koji me nikad nisi otpustio bez odgovora, koji se uvijek s osobitom ljubavlju zaustavljaš uz moje sirotane, uputi me na pravi put i pomozi mi, prosvijetli me, ne daj mi otići bez Tvog blagoslova. Prati moje korake, čuvaj me da ne posrnem! Neka me ne obeshrabri tuđa hladnoća! Ostala sam poslije Mise u šutnji, smirujući se uz bezbroj pitanja o tome, što smo i kakvi smo, što pričamo, što jesmo, kako živimo, o razdaljini naših riječi od djela. Što propovijedamo, kako mi to pomažemo kad znamo da je pomoć neophodna, da neko Dobro o nama ovisi, o našoj volji i raspoloživosti. Vidjeti ili ne vidjeti, što to znači, je li to nešto važno i veliko, bi li o tome drugačije razmišljala da se radi o meni, mojim očima, mom vidu? Onda si Ti, vidjevši me očajnu kao da smisao mog življenja odjednom predamnom nestaje, nadu i vjeru moju nagradio, podigao me i uputio, prateći me do kraja. Znam i vjerujem da je Tebi sve moguće i da je sve u Tvojim rukama. Stoga Ti položih Maru pred Svetohranište i krenuh prema ljudima dobre volje. Priča o Marinom životu napunila je mjericu dobrote u jednom danu, a već drugi dan Mari je operirano jedno oko i ona je opet vidjela, opisujući taj doživljaj s riječima: ... Sad bi mogla i psalme čitati! ... Pitala sam liječnike koji su operirali Maru, kako da im uzvratim. Odgovor je bio kratak: ... -Sestro, molite za nas! Potrebna nam je vaša molitva. To je sve! - ... Institucija u kojoj je Mare skoro svakodnevno pomagala smatrala je svojim dugom platiti cijenu zahvata što je i učinila dva dana poslije, pa je dobrotvorima vraćen prilog. Kad je uslijedio razgovor o pripremi za operaciju drugog oka koji bi se za nekoliko mjeseci trebao obaviti u bolnici nadođe nova teškoća. Mare ne želi u bolnicu. Ima strah od osobe koja je mnogo utjecala na njen život. Iako su odavno obje u mirovini, Mari je ostala u ružnom sjećanju. I Mare je radila i bila vrijedna i radišna. Dodatno pomažući i jednoj obitelji, doživjela je u njoj teško nasilje, nakon čega je izbačena na ulicu, potom i u Psihijatrijsku bolnicu, gdje je boravila dugo vremena. Bio je to za Maru nesretan splet okolnosti u jednom obiteljskom okršaju iz kojeg je udaljena i kažnjena na najgrublji način. Slučajno je jedna liječnica-specijalizantica odabrala u svom radu obraditi Maru. U zaključku je ustvrdila da ne postoje nikakvi razlozi za Marin boravak i zadržavanje u psihijatrijskoj bolnici, s prijedlogom za otpust. Mare se iz bolnice vraća u vrijeme kad je njena sestra oboljela i smještena u Dom, pa odlazi u njen prostor starog dijela grada, gdje i danas obitava. Bilo je i to vrijeme grube zloporabe položaja čija je žrtva, uz mnoge, bila i Mare. Što učiniti sad kad će se ipak naći prilika i vrijeme za operaciju Marinog drugog oka u bolnici, dok nam ona otkriva svoj strah i duboku ranu u sjećanju? Bože moj! Prati ove korake dvojbe i neodlučnosti! Ti znaš da ništa ne svojatam, da Ti sve predajem, sve je Tvoje a ja sam tek mali mrav koji čeka Tvoju Riječ da se pokrene. Moja Mare još uvijek stoji pred Svetohraništem i čeka. Onda mi put odjednom skrene prema čovjeku s kojim ću moći razgovarati o okolnostima Marine operacije i mogućnosti da isti dan bude i otpuštena kući. Mare će vjerovati i ne će se strašiti jer me Ti šalješ da budem tu do kraja i da je vratim u njen mali prostor.Tako će biti! Zahvaljujem Ti za dobre Marine susjede Ljubu i Katu, za staru frizerku koja je uredila Mari kosu, za druge koji su oprali njeno rublje. Hvala Ti za vrijedne i pažljive liječnike, za ljudsko postupanje, za sve dobro koje smo sretale ovih dana. Hvala Ti za specijalizanticu koja je otkrila i pomogla vratiti Maru iz bolnice, oslobodivši je od zločeste namještaljke. Zahvaljujem Ti i slavim Te Bože moj za svakog sirotana, običnog, malog i neznatnog čovjeka. Ne daj da ikad pokleknem pred dnevnim teškoćama, daj mi ruku i vodi me. ... - "Totus tuus ego sum, et omnia mea tua sunt.“ – ... Kad je Marija upitala Bogatstvo siromašnih što je potrebno da riješi Marin problem, kratko je odgovorila: – Ne vjera kao gorušičino zrno, dovoljna je vjera i polovice gorušičina zrna i sve će se pokrenuti i riješiti. – Ja opet o Dobru kojeg treba govoriti i pričati. O Dobru koje često nije odmah Dobro, ali na kojem možemo raditi i uzgajati ga. O Dobru kao lijeku. O Dobru kao radu čovjeka za koji ne postoji valuta na zemlji. Ni nagrada. O Dobru kao djelitelju pravde. O Dobru kao dobrom pogledu i dobrom danu. O Dobru kao raspoloživosti za drugoga u svakoj prilici. O Dobru koje raste i nadvisuje Zlo, priječi mu pristup i ugrozu. O Dobru koje širi mir, prepoznaje ljubav i ugošćuje druge. O Dobru koje uvijek ima vremena i mjesta, razumije svakoga, dijeli se i drugačijima od mene i mojih uskih gledanja. U Splitu 18. srpnja 2010. god. |
- 12:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Rujan 2013 (1) Travanj 2013 (1) Ožujak 2013 (2) Veljača 2013 (6) Siječanj 2013 (4) Prosinac 2012 (5) Studeni 2012 (2) Listopad 2012 (1) Rujan 2012 (4) Kolovoz 2012 (7) Srpanj 2012 (3) Svibanj 2012 (4) Travanj 2012 (7) Ožujak 2012 (5) Veljača 2012 (3) Siječanj 2012 (4) Prosinac 2011 (3) Studeni 2011 (2) Listopad 2011 (3) Rujan 2011 (2) Kolovoz 2011 (2) Lipanj 2011 (2) Travanj 2011 (2) Ožujak 2011 (4) Veljača 2011 (1) Siječanj 2011 (3) Prosinac 2010 (3) Studeni 2010 (8) Listopad 2010 (8) Rujan 2010 (5) Kolovoz 2010 (3) Srpanj 2010 (6) Lipanj 2010 (11) Svibanj 2010 (15) Travanj 2010 (16) Ožujak 2010 (11) Veljača 2010 (9) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (7) Listopad 2009 (8) Rujan 2009 (2) Kolovoz 2009 (2) Srpanj 2009 (5) Lipanj 2009 (6) Svibanj 2009 (9) Travanj 2009 (13) Ožujak 2009 (12) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
ONLINE SPOMEN Blog je bio zamišljen kao prostor za iznošenje različitih pogleda na trenutni položaj i budućnost Hrvata u BiH. Kako su te teme bliže BH javnosti o tomu pišem na blogu IVAN BAĆAK, a ovaj blog ostaje za meditacije, molitve, i uglavnom duhovne sadržaje. "Dragi moj ispaćeni narode, ne kloni duhom!" (Alojzije kardinal Stepinac) "Šutnja nije izbor, to je neizbor. Apolitičnost nije rješenje, to je nerješenje. Sadašnje vrijeme shvatite kao nastavak borbe iz početka 90-ih godina, to je očito bila samo prva faza. Nemojte dozvoliti da vaša žrtva i mnogo teža, i konačna, žrtva vaših prijatelja bude uzaludna." (http://branitelj.blog.hr) Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati (S.S. Kanjčević) "Nekoć smo govorili i kad smo šutjeli, danas šutimo i kad govorimo". Planovi međunarodne zajednice KORISNI BLOGOVI i STRANICE: HDZ SPLIT JOSIP JURČEVIĆ BLOG IVICA URSIĆ Savez za Hrvatsku IVAN.BACAK MEDJUGORJE MESSAGES DARIO KORDIĆ Blog je posvećen njemu koji je ponio križ svih Hrvata iz BiH i strpljivo ga nosi u zatvoru Karlau pored Graza. Dario Kordić, G-416 Justizanstalt Karlau Herrgottwisgasse 50 A – 8020 Graz  Vrijeme će pokazati da je ova nepravedna PRESUDA rezultat zavjere muslimanske obavještajne službe AID, pojedinaca iz RH i nekadašnjih Darijevih "prijatelja" i suradnika. PISMO DARIOVA OCA IVI SANADERU Kada su Darija Kordića bez ijednoga dokaza osudili na 25 godina robije izjavio je: "S ljubavlju i ponosom nastavljam nositi ovaj maleni križ prikazujući ga rođenom Isusu Kristu za dobro i boljitak svome najmilijem hrvatskom narodu." To je rekao iako je svjestan: "Bog mi je stavio lance, a današnja Hrvatska zategla omču oko vrata." (Hrvatski list, 23. prosinca 2004.) A u istom tekstu (HL, 23. XII '04.) možemo naći i slijedeće riječi Darijeve supruge Venere: "Živa je istina da mu je to bilo u istrazi ponuđeno preko odvjetnika: ukoliko optuži Tuđmana i Šuška, doći će do nagodbe sa Sudom! Da je to napravio, bio bi danas vani na slobodi kao i svi drugi optuženici. Zašto nije? Jer je, kako mi kaže, ponosan na te ljude, ponosan što je bio s njima, ponosan što ih je uopće poznavao. Ne može njih optuživati za nešto što u biti nema veze s njima. Dario nije želio nikoga drugog optužiti jer nije želio izaći iz zatvora na grbači drugih. Rekao mi je da bi to bilo sramotno, da ne bi mogao s tim živjeti, a najbitnije mu je, što je nekoliko puta ponavljao, 'da sljedećih deset godina mogu samoga sebe pogledati u zrcalu te da mogu uspravno stajati pred svojom obitelji'." Zar pravednik mora dokazivati zlome I u toj igri izigravat metu Dok traže pute, sredstva da ga slome Zar trpjet mora i pravdat se svijetu O zemljo moja, moj preslatki Dome, Na tvome pragu ptica sam u letu Što slobodu diše. Dokazivat kome Načela, snagu i istinu svetu. Samo u srcu svog naroda živi I budi sokol što nad njime bdije Proći će tmurni ovi dani svi I ništa teško ništa mučno nije Kada ćutiš nadu što je narod nosi Pjevaj je i živi, neka znaju tko si (Marko Tokić, Sasvim obične pjesme) RELIQUIAE RELIQUIARUM, 2006. (HAAŠKA ŠKOLA) Najtužnija mi tugo, Domovino. Pred žrtvenikom za tebe bdijem i pradjedovom se čašću mijem. U krletci, u kavezu pjevaju slavuji Dok vani šišmiši lete. Zlatko Sudac Zvonko Bušić Je li sokol il' je vihor Četvrtak, 24. srpnja Godine Gospodnje 2008., ZVONKO Bušić je promijenio adresu. Dao Bog da sa svojom Julien poživi u zdravlju i veseju. Neka ga Duh Sveti ojača i nadahne za djelovanje na dobrobit svih Hrvata. Velik je Gospod Bog, velika su djela Njegova! Zvonko, dobro nam došao! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
