ETIKA I POLITIKA
srijeda, 17.12.2008.
ČVRST JE DAKLE ČOVJEK KOJI ŽIVI DOŠAŠĆE...
|
Vatikan, 17. prosinac 2008. UČITELJSTVO BENEDIKTA XVI. O DOŠAŠĆU "Čvrst je dakle čovjek koji živi Došašće jer se nada u Nekoga za kojeg zna da će doći" Crkva već dvije tisuće godina hodi u iščekivanju koje ne iznevjerava: Kristov dolazak slavljen u Došašću. U ovim godinama pontifikata, Benedikt XVI. istaknuo je razne duhovne vidike razdoblja koje obilježava početak liturgijske godine za Crkvu u svijetu, a sve ih povezuje ono što nedostaje našoj epohi, a što se naprotiv može smatrati bitnim za Došašće, a to je nada. Kada je bilo nulta godina za vjeru i za povijest, hotelska su se vrata više puta zatvorila pred licima mladoga para koji je jedva stigao do Betlehema, potom je Bog pokucao na srca nepismenih i siromašnih, ali ljudi kadrih dijeliti njegovo ništa, prvo se došašće završi tako pred očima onih koji rukom dotakoše Nadu. Dvadeset stoljeća poslije, prokušana koreografija naučila je u ovome razdoblju priopćavati smisao iščekivanja: ukrasi i svjetla razbijaju noć, a bezbrojna vrata ostaju otvorena i privlačna. Očito je da se i danas nešto iščekuje, ali to nešto nije po svaku cijenu Netko. Vrata ljudskoga srca često su ravnodušna kao prije dvije tisuće godina. Benedikt XVI. je 2006. godine u propovijedi na prvu Večernju Došašća ustvrdio da „jedini pravi Bog“ nije „Bog koji stoji u nebu, nezainteresiran za nas i našu povijest, nego je Bog koji dolazi“ u današnjicu čovječanstva. Došao je prvi put, obećao je doći na svršetku vremena. Ali mi se ne odričemo – pojasnio je Papa 25. studenoga 2005. godine – svake godine i svaki dan živjeti Došašće. U izvjesnom smislu Gospodin uvijek želi dolaziti preko nas. On kuca na vrata našega srca: jesi li spreman dati mi svoje tijelo, vrijeme, svoj život? To je glas Gospodina koji želi ući u naše vrijeme, preko nas želi ući u ljudski život. On traži živo prebivalište, naš osobni život – istaknuo je Sveti Otac. Tko nauči otvarati vrata, prihvaća danas voditi „dobru bitku vjere“ kao što je bila Pavlova bitka. Zašto je prihvat djetešca Isusa i njegov rast u meni, da u meni bude vidljiv onima koji ga ne poznaju ili su ga zaboravili obveza koja zahtijeva nadljudsku snagu: to jest Božju snagu koju je čovjek naučio tražiti od prvoga približavanja božanstvu. Potvrda toga – ustvrdio je Benedikt XVI. – su psalmi. Gospodine, tebi se obraćam, priteci mi u pomoć. To je vapaj osobe u opasnosti, ali je i vapaj Crkve u višestranim zasjedama koje je okružuju, koje prijete njezinoj svetosti, neporočnoj cjelovitosti o kojoj govori apostol Pavao, koja mora biti sačuvana za Gospodinov dolazak. U tome vapaju odzvanja vapaj svih pravednih, svih oni koji se žele oprijeti zlu, zavođenjima lažnoga blagostanja, užitaka koji vrijeđaju ljudsko dostojanstvo i siromašne – istaknuo je Papa. Čvrst je dakle čovjek koji živi Došašće jer se nada u Nekoga za kojeg zna da će doći. Uostalom, Benedikt XVI. je u ovim godinama više puta isticao kako je Došašće u pravome smislu riječi duhovno razdoblje nade. Ta je tema draga Svetome Ocu, čak joj je posvetio drugu encikliku „Nadom spašeni“, objavljenju 30. studenoga, upravo dan prije početka prošlogodišnjega Došašća. Dan poslije, Papa je istaknuo nepokolebljivu želju Boga da svake godine postane djetetom usred ljudi svakoga vremena. Čovječanstvu koje više nema vremena za Njega, Bog nudi drugo vrijeme, novi prostor da se sabere i zaputi kako bi otkrilo smisao nade – primijetio je Benedikt XVI. Mir ljudima dobre volje! Siromašnima u betlehemskoj noći, koji su vrata srca otvorili otajstvu onoga Rođenja, osim nade bila je najavljena kvaliteta koju je dijete nosilo u sebi. To je Papa istaknuo 2. prosinca 2006. godine. Za kršćane je mir najljepše ime Boga, koji želi sklad svoje djece. Došašće je u tome vidiku najprikladnije doba za zajedništvo svih onih – a hvala Bogu ima ih jako puno – koji se nadaju pravednijem i bratskijem svijetu. U zauzimanju za pravdu se na neki način mogu naći zajedno ljudi svih narodnosti i kultura, vjernici i nevjernici – zaključio je Benedikt XVI. (kta/rv) |
- 10:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Rujan 2013 (1) Travanj 2013 (1) Ožujak 2013 (2) Veljača 2013 (6) Siječanj 2013 (4) Prosinac 2012 (5) Studeni 2012 (2) Listopad 2012 (1) Rujan 2012 (4) Kolovoz 2012 (7) Srpanj 2012 (3) Svibanj 2012 (4) Travanj 2012 (7) Ožujak 2012 (5) Veljača 2012 (3) Siječanj 2012 (4) Prosinac 2011 (3) Studeni 2011 (2) Listopad 2011 (3) Rujan 2011 (2) Kolovoz 2011 (2) Lipanj 2011 (2) Travanj 2011 (2) Ožujak 2011 (4) Veljača 2011 (1) Siječanj 2011 (3) Prosinac 2010 (3) Studeni 2010 (8) Listopad 2010 (8) Rujan 2010 (5) Kolovoz 2010 (3) Srpanj 2010 (6) Lipanj 2010 (11) Svibanj 2010 (15) Travanj 2010 (16) Ožujak 2010 (11) Veljača 2010 (9) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (7) Listopad 2009 (8) Rujan 2009 (2) Kolovoz 2009 (2) Srpanj 2009 (5) Lipanj 2009 (6) Svibanj 2009 (9) Travanj 2009 (13) Ožujak 2009 (12) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
ONLINE SPOMEN Blog je bio zamišljen kao prostor za iznošenje različitih pogleda na trenutni položaj i budućnost Hrvata u BiH. Kako su te teme bliže BH javnosti o tomu pišem na blogu IVAN BAĆAK, a ovaj blog ostaje za meditacije, molitve, i uglavnom duhovne sadržaje. "Dragi moj ispaćeni narode, ne kloni duhom!" (Alojzije kardinal Stepinac) "Šutnja nije izbor, to je neizbor. Apolitičnost nije rješenje, to je nerješenje. Sadašnje vrijeme shvatite kao nastavak borbe iz početka 90-ih godina, to je očito bila samo prva faza. Nemojte dozvoliti da vaša žrtva i mnogo teža, i konačna, žrtva vaših prijatelja bude uzaludna." (http://branitelj.blog.hr) Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati (S.S. Kanjčević) "Nekoć smo govorili i kad smo šutjeli, danas šutimo i kad govorimo". Planovi međunarodne zajednice KORISNI BLOGOVI i STRANICE: HDZ SPLIT JOSIP JURČEVIĆ BLOG IVICA URSIĆ Savez za Hrvatsku IVAN.BACAK MEDJUGORJE MESSAGES DARIO KORDIĆ Blog je posvećen njemu koji je ponio križ svih Hrvata iz BiH i strpljivo ga nosi u zatvoru Karlau pored Graza. Dario Kordić, G-416 Justizanstalt Karlau Herrgottwisgasse 50 A – 8020 Graz  Vrijeme će pokazati da je ova nepravedna PRESUDA rezultat zavjere muslimanske obavještajne službe AID, pojedinaca iz RH i nekadašnjih Darijevih "prijatelja" i suradnika. PISMO DARIOVA OCA IVI SANADERU Kada su Darija Kordića bez ijednoga dokaza osudili na 25 godina robije izjavio je: "S ljubavlju i ponosom nastavljam nositi ovaj maleni križ prikazujući ga rođenom Isusu Kristu za dobro i boljitak svome najmilijem hrvatskom narodu." To je rekao iako je svjestan: "Bog mi je stavio lance, a današnja Hrvatska zategla omču oko vrata." (Hrvatski list, 23. prosinca 2004.) A u istom tekstu (HL, 23. XII '04.) možemo naći i slijedeće riječi Darijeve supruge Venere: "Živa je istina da mu je to bilo u istrazi ponuđeno preko odvjetnika: ukoliko optuži Tuđmana i Šuška, doći će do nagodbe sa Sudom! Da je to napravio, bio bi danas vani na slobodi kao i svi drugi optuženici. Zašto nije? Jer je, kako mi kaže, ponosan na te ljude, ponosan što je bio s njima, ponosan što ih je uopće poznavao. Ne može njih optuživati za nešto što u biti nema veze s njima. Dario nije želio nikoga drugog optužiti jer nije želio izaći iz zatvora na grbači drugih. Rekao mi je da bi to bilo sramotno, da ne bi mogao s tim živjeti, a najbitnije mu je, što je nekoliko puta ponavljao, 'da sljedećih deset godina mogu samoga sebe pogledati u zrcalu te da mogu uspravno stajati pred svojom obitelji'." Zar pravednik mora dokazivati zlome I u toj igri izigravat metu Dok traže pute, sredstva da ga slome Zar trpjet mora i pravdat se svijetu O zemljo moja, moj preslatki Dome, Na tvome pragu ptica sam u letu Što slobodu diše. Dokazivat kome Načela, snagu i istinu svetu. Samo u srcu svog naroda živi I budi sokol što nad njime bdije Proći će tmurni ovi dani svi I ništa teško ništa mučno nije Kada ćutiš nadu što je narod nosi Pjevaj je i živi, neka znaju tko si (Marko Tokić, Sasvim obične pjesme) RELIQUIAE RELIQUIARUM, 2006. (HAAŠKA ŠKOLA) Najtužnija mi tugo, Domovino. Pred žrtvenikom za tebe bdijem i pradjedovom se čašću mijem. U krletci, u kavezu pjevaju slavuji Dok vani šišmiši lete. Zlatko Sudac Zvonko Bušić Je li sokol il' je vihor Četvrtak, 24. srpnja Godine Gospodnje 2008., ZVONKO Bušić je promijenio adresu. Dao Bog da sa svojom Julien poživi u zdravlju i veseju. Neka ga Duh Sveti ojača i nadahne za djelovanje na dobrobit svih Hrvata. Velik je Gospod Bog, velika su djela Njegova! Zvonko, dobro nam došao! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
