ETIKA I POLITIKA
ponedjeljak, 10.09.2007.
JEDNA LIJEPA PROPOVJED ZA DANAŠNJU NEDJELJU
|
O MUDROSTI, LJUBAVI I KRŠĆANSTVU Važnost međusobne ljubavi 23. nedjelja kroz godinu - godina C Obično se nastoje objediniti nedjeljna čitanja pod jednu temu, no današnja su čitanja svako za sebe zasebna cjelina s posebnom porukom. Prvo čitanje iz Knjige Mudrosti (Mudr 9, 13-18b), da bi se moglo razumjeti i da bi se obuhvatila sva ljepota izričaja, traži pozornog slušatelja jer je bogatstvo poruke zaodjenuto profinjenim stilom mudrosne književnosti. Misao, ''plašljive su misli smrtnika'' doista može izreći samo mudrac, je si neuki i k tome bahati umišljaju da su njihove misli vječne i neprolazne. A tek suprotstavljanje duha tijelu i obratno izneseno je s toliko tankoćutnosti i tako slikovito: ''Jer propadljivo tijelo tlači dušu, i ovaj zemaljski šator pritiskuje um bremenit mislima''. Usporedba tijela sa zemaljskim šatorom potpuno pogađa stvarnost. Šator je nastamba nomada, a mi jesmo nomadi i putnici prema vječnoj domovini. Tijelo svojim prohtjevima pritišće duh i zamagljuje misao koja gubi svoju kristalnu čistoću zbog tjelesnih strasti. Nalazimo se na početku nove školske godine. Premda samo znanje još nije mudrost, ali pravilno shvaćeno vodi nas prema mudrosti. U školskim torbama nalaze se knjige i bilježnice koje još uvijek mirišu po ''novom''. Za učenika one kriju nove tajne koje treba otkriti i usvojiti. Tijelo bi igru, ljenčarenje i svakojake ugodnosti; dok bi duh želio proniknuti u tajne znanja, sadržaje knjiga. Što kaže mudrost, na koju stranu se prikloniti: prohtjevima tijela ili duha? Prava mudrost nastoji dovesti u sklad tijelo i duh. I znanje i odmor i igra - sve u svoje vrijeme. Mudrim se može zvati onaj koji je gospodar svojih osjećaja i želja. Često puta smo u neizvjesnosti. Ne znamo kako pravilno postupiti. Tada na scenu stupa vjera. Povjerenje u Božju pomoć. Pomoć odozgo'. ''Tko bi doznao tvoju volju, da nisi dao mudrosti i da s visine nisi poslao Duha svoga svetoga?''(Mudr 9,17). Mudrost, kako ju shvaća Biblija, nije prvenstveno plod prirodne nadarenosti ili znanja, ona je dar Duha Svetoga koji je dan onome koji moli i traži taj dar. Kršćanska ljubav Poslanica sv. Pavla Filemonu najkraći je njegov spis, ali nipošto neznačajan ( B. Duda), jer sav natopljen iskrenom kršćanskom ljubavlju jasno svjedoči o tome kako su se prvi kršćani odnosili prema ropstvu. Kršćanstvo nije društvene odnose mijenjalo izvana, nego je poput kvasca iznutra donosilo duh jednakosti među ljudima. Poslanica je zapravo pismo upućeno Pavlovom prijatelju Filemonu, uglednom građaninu iz Kolosa. Pavao se predstavlja kao starac i sužanj Isusa Krista. Nalazi se, dakle, u Rimu u pritvoru, gdje je čekao presudu. Onezim je Filemonov rob, koji je upoznao Pavla dok je bio u kući njegova gospodara. Mlad i željan slobode, pobjegao je u Rim, za ono vrijeme najveći grad svijeta, u nadi da će tamo naći sreću i slobodu. Međutim, doživio je razočaranje. Rim je bio pun odbjeglih robova, ali i policije koja ga je mogla svaki trenutak uhititi i poslati na neku galiju gdje bi o korici kruha cijeli život robijao. U strahu sjetio se Pavla, gospodareva prijatelja. Potražio ga i zamolio da mu pomogne. Pavao je Onezima poučio o vjeri i krstio te ga šalje Filemonu ''ne kao roba… nego kao brata ljubljenoga'', jer je postao kršćanin. Pavao, kao starac koristi toliko nježnih izraza u poslanici da bi pokazao i da bi izrazio to kršćansko bratstvo i sestrinstvo, pa moramo sa žalošću ustvrditi da te svijesti, tog sakramentalnog rodbinstva uopće nema među nama. Ono po čemu su prvi kršćani bili prepoznati od pogana bila je izreka: ''gledaj kako se ljube''. A nama je prečesto sve važnije od međusobne ljubavi. Kao da druge ispitujemo jesu li dostojni naše ljubavi, umjesto da se zajedno pitamo; jesmo li takvi kakvi jesmo dostojni ljubavi Božje? Pravilno shvaćeno kršćanstvo Oštrina Isusove zahtjevanosti u Evanđelju, doduše, osupnjuje; posebno nakon ''Pavlovske blagosti'' u poslanici. No, Isus je na putu u Jeruzalem gdje ga čeka kalež muke i smrti. Uz to mu njegovi pratioci ponavljaju da ga neće ostaviti ''na cjedilu''. A on zna kako će biti i koliko će ih ostati uz njega. Jednako tako zna da će pripadnost njemu i njegovom poslanju dovesti do lomova s okolinom - židovskom zajednicom, vlastitom obitelju, ali i u svakome u sebi, jer kršćanstvo, pravilno shvaćeno, kako god je uvijek govor o ljubavi, ta ljubav je uvijek okrunjena žrtvom, odricanjem, da bi se dohvatilo ono vječno i nepropadljivo, Božje, čak božansko. Nažalost previše je krštenih koji to otajstvo nikada nisu shvatili, pa i onu mogućnost koja nam je dana, da jednostavno padnemo pred Gospodina i kažemo: Gospodine grešan sam čovjek, primi me takvoga kakav jesam i vodi me svojim putem. Amen. 9.9.2007 piše: Milan Juranić, svećenik e-mail: milan.juranic1@kr.t-com.hr |
- 02:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Rujan 2013 (1) Travanj 2013 (1) Ožujak 2013 (2) Veljača 2013 (6) Siječanj 2013 (4) Prosinac 2012 (5) Studeni 2012 (2) Listopad 2012 (1) Rujan 2012 (4) Kolovoz 2012 (7) Srpanj 2012 (3) Svibanj 2012 (4) Travanj 2012 (7) Ožujak 2012 (5) Veljača 2012 (3) Siječanj 2012 (4) Prosinac 2011 (3) Studeni 2011 (2) Listopad 2011 (3) Rujan 2011 (2) Kolovoz 2011 (2) Lipanj 2011 (2) Travanj 2011 (2) Ožujak 2011 (4) Veljača 2011 (1) Siječanj 2011 (3) Prosinac 2010 (3) Studeni 2010 (8) Listopad 2010 (8) Rujan 2010 (5) Kolovoz 2010 (3) Srpanj 2010 (6) Lipanj 2010 (11) Svibanj 2010 (15) Travanj 2010 (16) Ožujak 2010 (11) Veljača 2010 (9) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (7) Listopad 2009 (8) Rujan 2009 (2) Kolovoz 2009 (2) Srpanj 2009 (5) Lipanj 2009 (6) Svibanj 2009 (9) Travanj 2009 (13) Ožujak 2009 (12) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
ONLINE SPOMEN Blog je bio zamišljen kao prostor za iznošenje različitih pogleda na trenutni položaj i budućnost Hrvata u BiH. Kako su te teme bliže BH javnosti o tomu pišem na blogu IVAN BAĆAK, a ovaj blog ostaje za meditacije, molitve, i uglavnom duhovne sadržaje. "Dragi moj ispaćeni narode, ne kloni duhom!" (Alojzije kardinal Stepinac) "Šutnja nije izbor, to je neizbor. Apolitičnost nije rješenje, to je nerješenje. Sadašnje vrijeme shvatite kao nastavak borbe iz početka 90-ih godina, to je očito bila samo prva faza. Nemojte dozvoliti da vaša žrtva i mnogo teža, i konačna, žrtva vaših prijatelja bude uzaludna." (http://branitelj.blog.hr) Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati (S.S. Kanjčević) "Nekoć smo govorili i kad smo šutjeli, danas šutimo i kad govorimo". Planovi međunarodne zajednice KORISNI BLOGOVI i STRANICE: HDZ SPLIT JOSIP JURČEVIĆ BLOG IVICA URSIĆ Savez za Hrvatsku IVAN.BACAK MEDJUGORJE MESSAGES DARIO KORDIĆ Blog je posvećen njemu koji je ponio križ svih Hrvata iz BiH i strpljivo ga nosi u zatvoru Karlau pored Graza. Dario Kordić, G-416 Justizanstalt Karlau Herrgottwisgasse 50 A – 8020 Graz  Vrijeme će pokazati da je ova nepravedna PRESUDA rezultat zavjere muslimanske obavještajne službe AID, pojedinaca iz RH i nekadašnjih Darijevih "prijatelja" i suradnika. PISMO DARIOVA OCA IVI SANADERU Kada su Darija Kordića bez ijednoga dokaza osudili na 25 godina robije izjavio je: "S ljubavlju i ponosom nastavljam nositi ovaj maleni križ prikazujući ga rođenom Isusu Kristu za dobro i boljitak svome najmilijem hrvatskom narodu." To je rekao iako je svjestan: "Bog mi je stavio lance, a današnja Hrvatska zategla omču oko vrata." (Hrvatski list, 23. prosinca 2004.) A u istom tekstu (HL, 23. XII '04.) možemo naći i slijedeće riječi Darijeve supruge Venere: "Živa je istina da mu je to bilo u istrazi ponuđeno preko odvjetnika: ukoliko optuži Tuđmana i Šuška, doći će do nagodbe sa Sudom! Da je to napravio, bio bi danas vani na slobodi kao i svi drugi optuženici. Zašto nije? Jer je, kako mi kaže, ponosan na te ljude, ponosan što je bio s njima, ponosan što ih je uopće poznavao. Ne može njih optuživati za nešto što u biti nema veze s njima. Dario nije želio nikoga drugog optužiti jer nije želio izaći iz zatvora na grbači drugih. Rekao mi je da bi to bilo sramotno, da ne bi mogao s tim živjeti, a najbitnije mu je, što je nekoliko puta ponavljao, 'da sljedećih deset godina mogu samoga sebe pogledati u zrcalu te da mogu uspravno stajati pred svojom obitelji'." Zar pravednik mora dokazivati zlome I u toj igri izigravat metu Dok traže pute, sredstva da ga slome Zar trpjet mora i pravdat se svijetu O zemljo moja, moj preslatki Dome, Na tvome pragu ptica sam u letu Što slobodu diše. Dokazivat kome Načela, snagu i istinu svetu. Samo u srcu svog naroda živi I budi sokol što nad njime bdije Proći će tmurni ovi dani svi I ništa teško ništa mučno nije Kada ćutiš nadu što je narod nosi Pjevaj je i živi, neka znaju tko si (Marko Tokić, Sasvim obične pjesme) RELIQUIAE RELIQUIARUM, 2006. (HAAŠKA ŠKOLA) Najtužnija mi tugo, Domovino. Pred žrtvenikom za tebe bdijem i pradjedovom se čašću mijem. U krletci, u kavezu pjevaju slavuji Dok vani šišmiši lete. Zlatko Sudac Zvonko Bušić Je li sokol il' je vihor Četvrtak, 24. srpnja Godine Gospodnje 2008., ZVONKO Bušić je promijenio adresu. Dao Bog da sa svojom Julien poživi u zdravlju i veseju. Neka ga Duh Sveti ojača i nadahne za djelovanje na dobrobit svih Hrvata. Velik je Gospod Bog, velika su djela Njegova! Zvonko, dobro nam došao! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
