Variola vera je latinski naziv za boginje, danas iskorijenjenu smrtonosnu zaraznu bolest koja je desetkovala stanovništvo u velikom broju zemalja i čitave narode dovela do ruba nestanka. Jugoslavenski film iz 1981. godine inspiriran je posljednjom epidemijom boginja koja je izbila u Europi, a bilo je to u Jugoslaviji, preciznije na Kosovu i u Beogradu 1972. godine. Muslimanski hodočasnik sa Kosova na putu u Meku "pokupio" je negdje virus opake bolesti, pa je na povratku, nakon kraćeg vremena, osjetio prve znakove oboljenja, i pritom virus prenio većem broju ljudi. Vlast nije isprva prepoznala simptome bolesti, ali je epidemija ipak zaustavljena masovnim cijepljenjem stanovništva i oštrim karantenskim mjerama. Bilanca je bila 175 oboljelih, od kojih je 35 umrlo.
Radnja filma redatelja Gorana Markovića donekle slijedi stvarne događaje, ali samo u osnovnim crtama: detalji se prilično razlikuju. Naprimjer, sam hodočasnik koji je donio zarazu u Jugoslaviju, pravim čudom je preživio, možda i zato jer je bio cijepljen nekoliko mjeseci prije toga...također, sve se odvija u bolnici koja je izvana zabarikadirana i blokirana od vojske i policije.
Sjećam se ovog filma, kad je nakon turneje po kino-dvoranama bio konačno prikazan i na televiziji. Sjećam se i to da u noćima koje su slijedile nisam imao miran san. Variola, nepoznati doktor u bijelom sa rukavicama i maskom, otkopavanje groba po noći i rezanje škarama povoja u kojima je bio zamotan leš umrlog od velikih boginja...
Međuljudski odnosi i bolničke intrige isprepliću se sa povremenim (jezivim) ispadima Variole major: oboljeli su skoro zombirani i vrludaju po hodnicima u agoniji dok se svi uklanjaju pred njima u strahu i užasu. Pa međusobno nepovjerenje, strah i izjedanje...a variola ne štedi nikoga.
U glavnim ulogama su poslovično dobri Rade Šerbedžija i Erland Josephson, oba u ulozi doktora, ali ni ostali nimalo ne zaostaju za njima. U stvari, po mom mišljenju, nema nikakve razlike između npr. američkih glumaca koji svojim nastupom oduševljavaju publiku u kinima širom svijeta i ekipe Variole vere: prirodna i opuštena gluma, i jedna nonšalancija i sigurnost u ponašanju.
Muzika, neka spora i melankolična melodija na fruli, potječe odnekud sa Bliskog istoka i jako, jako dobro zvuči. Kao neki posmrtni marš koji prati epidemiju, kako danas u moderno vrijeme,tako i u neka vremena drevnih epidemija od prije 2000 godina.
Specijalni efekti su - odlični, iako ih nema baš "na svakom koraku". Kamera, svjetlo, sve je to vrlo ujednačeno u smislu kvalitete i, zajedno sa atmosferom i stalnim iščekivanjem i neizvjesnošću koja traje do pred sam kraj filma čini završnu cjelinu jednim od možda najboljih drama/horor filmova snimljenih u bivšoj Jugoslaviji, a ja bih rekao i u "ostatku svijeta" u osamdesetim godinama uopće.
Minus bi možda bio poprilično odstupanje od stvarnosti, senzacionalizam i pomalo pretjerivanje u nekim grotesknim detaljima.
Obavezno pogledati.
8/10
< | veljača, 2007 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
recenzije horror, thriller i filmova iz srodnih žanrova
Antropophagus (1980)
A Bay of blood (1971)
The Beyond (1981)
Cannibal holocaust (1980)
Dagon: Sect of the Sea (2001)
Demons III: The Ogre (1988)
The Devil's rejects (2005)
Dominion: Prequel to the Exorcist (2005)
From Beyond (1986)
Gates of Hell (1980)
Last house on the left (1972)
Leptirica (1973)
Macabre (1980)
Night of the living dead (1968)
Nosferatu, eine Symphonie des Grauens (1922)
Predator (1987)
Pterodactyl (2005)
Re-Animator (1985)
Suspiria (1977)
Ted Bundy (2002)
Tombs of the blind dead (1971)
Variola vera (1981)