Marketing
Variola vera (1981)
Variola vera je latinski naziv za boginje, danas iskorijenjenu smrtonosnu zaraznu bolest koja je desetkovala stanovništvo u velikom broju zemalja i čitave narode dovela do ruba nestanka. Jugoslavenski film iz 1981. godine inspiriran je posljednjom epidemijom boginja koja je izbila u Europi, a bilo je to u Jugoslaviji, preciznije na Kosovu i u Beogradu 1972. godine. Muslimanski hodočasnik sa Kosova na putu u Meku "pokupio" je negdje virus opake bolesti, pa je na povratku, nakon kraćeg vremena, osjetio prve znakove oboljenja, i pritom virus prenio većem broju ljudi. Vlast nije isprva prepoznala simptome bolesti, ali je epidemija ipak zaustavljena masovnim cijepljenjem stanovništva i oštrim karantenskim mjerama. Bilanca je bila 175 oboljelih, od kojih je 35 umrlo.
Radnja filma redatelja Gorana Markovića donekle slijedi stvarne događaje, ali samo u osnovnim crtama: detalji se prilično razlikuju. Naprimjer, sam hodočasnik koji je donio zarazu u Jugoslaviju, pravim čudom je preživio, možda i zato jer je bio cijepljen nekoliko mjeseci prije toga...također, sve se odvija u bolnici koja je izvana zabarikadirana i blokirana od vojske i policije.
Sjećam se ovog filma, kad je nakon turneje po kino-dvoranama bio konačno prikazan i na televiziji. Sjećam se i to da u noćima koje su slijedile nisam imao miran san. Variola, nepoznati doktor u bijelom sa rukavicama i maskom, otkopavanje groba po noći i rezanje škarama povoja u kojima je bio zamotan leš umrlog od velikih boginja...
Međuljudski odnosi i bolničke intrige isprepliću se sa povremenim (jezivim) ispadima Variole major: oboljeli su skoro zombirani i vrludaju po hodnicima u agoniji dok se svi uklanjaju pred njima u strahu i užasu. Pa međusobno nepovjerenje, strah i izjedanje...a variola ne štedi nikoga.
U glavnim ulogama su poslovično dobri Rade Šerbedžija i Erland Josephson, oba u ulozi doktora, ali ni ostali nimalo ne zaostaju za njima. U stvari, po mom mišljenju, nema nikakve razlike između npr. američkih glumaca koji svojim nastupom oduševljavaju publiku u kinima širom svijeta i ekipe Variole vere: prirodna i opuštena gluma, i jedna nonšalancija i sigurnost u ponašanju.
Muzika, neka spora i melankolična melodija na fruli, potječe odnekud sa Bliskog istoka i jako, jako dobro zvuči. Kao neki posmrtni marš koji prati epidemiju, kako danas u moderno vrijeme,tako i u neka vremena drevnih epidemija od prije 2000 godina.
Specijalni efekti su - odlični, iako ih nema baš "na svakom koraku". Kamera, svjetlo, sve je to vrlo ujednačeno u smislu kvalitete i, zajedno sa atmosferom i stalnim iščekivanjem i neizvjesnošću koja traje do pred sam kraj filma čini završnu cjelinu jednim od možda najboljih drama/horor filmova snimljenih u bivšoj Jugoslaviji, a ja bih rekao i u "ostatku svijeta" u osamdesetim godinama uopće.
Minus bi možda bio poprilično odstupanje od stvarnosti, senzacionalizam i pomalo pretjerivanje u nekim grotesknim detaljima.
Obavezno pogledati.
8/10
Post je objavljen 26.02.2007. u 23:35 sati.