Memoars of a Hogwarts student... French girl living with British background...
30.01.2006., ponedjeljak
5.9.
|
Prije doručka sam srela Daniela. Poljubila sam ga i zahvalila mu za ono jučer još jednom. I pitala sam ga da li je vidjeo oglas za učenje Legilimencije i Oklumencije. Rekao je da nije, ali da će pogledat. Ja sam mu ukratko prepričala o čemu je riječ, a on je rekao da će se sigurno prijaviti na to. Tada je naišla Tonks. Danielu sam rekla da samo moram porazgovarat s njom, pa da ću se vratit. Dotrčala sam do Tonks pozdravljajući ju s: “Dobar dan profesorice!“ “Smijem li saznati o čemu ste vi to pričale?“ –bilo je prvo što me Daniel pitao kada sam se vratila od Tonks. Rekla sam mu: “Pa, pitala sam je za onaj tečaj Oklumencije i Legilimencije. Ma znaš već, klasika.“ Prešutila sam mu da sam je pitala i kada ću moći posjetiti Jamesa. Rekla mi je da ga mogu posjetiti tek sutra poslije podne i da će ona ići sa mnom. Kada sam sjela na svoje mjesto za doručkom Antonia me pitala da li idem s njom prijaviti se na tečajeve Legilimencije, a ja sam joj rekla da sam to već obavila. Za doručkom sam dobila pismo. Pismo je bilo od gospođe Blair to jest od Jamesove mame. Pismo je bilo vrlo kratko: Draga Mary Beth (skraćeno od Elizabeth), Molim te da što prije dođeš kod Jamesa u bolnicu. On se u snovima dere Mary! Mary! ili Ann! Ann!, a ja ne znam što ću. Nije mu baš dobro. Tražio je da te vidi jer ti mora nešto bitno reći. Ne znam koliko je bitno, ali on misli da je riječ o životu ili smrti. Prvi sat sam imala Astronomiju. Već sam se pripremila za kaznu jer nisam imala zadaću, ali profesor Luke je rekao da nema veze i da ću ja to već nadoknadit. Pod satom smo radili o Saturnu. Nisam baš pažljivo slušala jer sam bila sva nekako zbunjena. Zašto me James zove u snu? Što može biti tako važno? Postavljala sam si sve više i više pitanja, i polako sam tonula u san. San je bio vrlo čudan. Sanjala sam onaj metlobojski trening kada je James pao s metle. Dolje sam vidjela neku priliku koja je ispružila štapić prema Jamesu i rekla nešto, ali samo malo otvarajući usta (vjerojatno je bila riječ o neverbalnoj čaroliji). Nisam znala ko je ta osoba, ali James očito je, ta osoba ga je čarolijom srušila s metle. Netko ga je htio ubiti. Nakon što se James počeo obrušavati, ja sam nad sobom ugledala Antoniu koja je vikala: “Mary, probudi se, probudi se!“ Zatreptala sam očima, a Antonia me zagrlila. Kupala sam se u znoju bila sam u šoku. Počela sam govorit: “Moram vidjeti Jamesa ili Daniela, hitno je....“ Profesor Luke je rekao: “Još uvijek je u šoku. Gospođice Santa Barbara, gospođice Hristovsky molim vas da odvedete gospođicu Mayer u bolničko krilo. “ Kada smo stigli u bolnicu madam Pomfrey me polegla u krevet i dala mi neke tablete za spavanje. U roku pet sekundi sam zaspala. Nisam ništa sanjala. Imala sam vremena odmoriti se. Još sam čula kako Antonia i Žana Lena razgovaraju, Antonija je trenutno govorila: “Brinem se za nju, u zadnje vrijeme nije baš najbolje. Stalno plače ili je sama....“ Onda je Žana Lena odvratila: “Ovo joj je sad jako teško razdoblje života. Desilo joj se puno toga, a i sve to joj je pobudilo loše uspomene.“ Više ih nisam čula jer sam tonula sve dublje i dublje u praznoču mog sna. Kada sam se probudila bilo je pet popodne. Propustila sam cijeli set predavanja. Ajme! Pokušala sam se ustat, ali nisam imala snage. U bolničko krilo je dotrčao Daniel: “Mary, ljubavi, jesi dobro? Čuo sam što se dogodilo. Bio sam za vrijeme pauze za ručak, ali onda si spavala. Isuse, trebaš li nešto, mislim da ti nešto donesem? Nešto za jest? Pit?“ Baš je predivan, kako se zabrinuo za mene... Slabim glasom sam mu odgovorila: “Ne, ne treba, tvoje društvo mi je dovoljno. Za ostalo će se pobrinuti madam Pomfrey.“ Onda me zagrlio i počeo mrmljati: “Kako sam se zabrinuo.... Glavno da je sve u redu.“ Onda je rekao: “O, oprosti Mary, ali moram na trening. Samo sam došao provjeriti da li si dobro i trebali ti nešto.“ Nakon Danielovog odlaska došla me Antonia posjetit. Baš sam se razveselila. Pravila mi je društvo i bilo nam je stvarno dobro. Usput smo se zezale i smišljale kakvo vjenčanje želimo. Isplanirala sam si klasično vjenčanje. Mislim, zapravo neće biti u Crkvi, jer si ja ne želim to. Mislim, to je skroz bezveze. Oženit ću se kod matičara. Muž će mi biti Daniel (Jamesa nisam spomenula Antoniji, makar ću joj uskoro reći što osijećam prema Jamesu). Vjenčanica će mi biti tradicionalna bijela. Biti će svilena, a na nekim dijelovima od samta. U gornjem dijelu će biti skroz uska, uska, većim predijelom od samta nego od svile i vezat će se oko vrata. Onda će mi od struka pa nadalje skroz svileni dio haljine slobodno padat.  Cipele će biti neke s normalnom petom, ne ravnom, ne nekom štikletinom.  Frizura će mi biti punđa iz koje naprijed ispadaju pramenovi valovite kose, i normalno veo, prozirno-bijelkasti.  U buketu sa cvijećem će biti crvene ruže i malo lavanda.  Sve će biti savršeno. I tako smo se ja i Antonia zezale sve dok Antonia nije morala otići na večeru. Ja sam opet zaspala i utonula u bezsanu tišinu. “Madam Pomfrey! Madam Pomfrey!“- dozivala sam. Taman sam se probudila i bilo je već jedanaest sati navečer. Madam Pomfrey je odmah dotrčala. Rekla mi je da se ne derem u bolnici i pitala me što trebam. Pa, ako si želi iskreno bila sam gladna, ništa nisam okusila od doručka. Pitala sam ju što mi može donjesti za jesti. Odmah je odtrčala i vratila se za trenutak. Nosila je pladanj pun voća i povrća. Nisam baš bila oduševljena, ali sam prihvatila jelo. Nije ispalo niti tako loše. A kada sam to pojela donijela mi je poklone od mojih prijatelja. Rekla je da mi je bilo jako puno ljudi dok sam spavala, ali da im je ona zabranila da me bude. Među poklonima je bilo svega. Antonia i Žana Lena su mi kupila kisele kokice i priložile komadić pergamenta na kojemu je pisalo: “Želimo ti brzo ozdravljenje. Antonia i Žana Lena.“. Od Johna, Marca, Leeja i Joea sam dobila šećerna pera, lizalice s okusom krvi i grah sveokusnjak Berttija Bottsa. Uz to je bila poruka: “Brzo ozdravi, svima nam fališ.“ Moj zadnji poklon je bio ujedino i najljepši. To je bio poklon od Daniela. Tu je bio buket cvijeća (crvena ruža i lavanda, već poznato kao moje najdraže cvijeće) i mali paketić. Mali paketić sam polako razmotala, a kada sam ga otvorila zinula sam od čuda; unutra su bile prelijepe naušnice od bijelog zlata i safira. Bile su stvarno predivne. Uz to je bila priložena poruka: “Za moju voljenu. Daniel“. To je bio jedan od najljepših poklona koje sam ikada dobila. Sve sam to odložila sa strane, na ormarić. I udobno se namjestila pripremajući se za spavanje. Uskoro sam zaspala. Sanjala sam da ja prolazim kroz nekakve svijetle boje i odjednom dolazim na igralište za metloboj. U toku je bio trening Gryffindorske metlobojske ekipe. To je bio onaj trening kada je James pao s metle. Tamna silueta opet je bila tamo, samo sam joj ja ovaj put bila bliže. Mogla sam joj vidjeti lice. To je bila Bellatrixina sestra, Narcissa Black. Potrčala sam prema njoj da ju zaustavim u tome da sruši Jamesa s metle, ali kada sam već bila nadomak njoj probudila sam se i sve je nestalo. Tada sam primjetila zašto sam se probudila. Nad amnom se nadvila osoba. U prvom trenutku nisam je uspijela prepoznati, ali već u drugom sam vidjela da je to Daniel. Bila sam vesela što ga vidim, ali ujedino i začuđena. Upitala sam ga: “Što ćeš ti ovdje? Koliko je sati uopće?“ On mi je odgovorio: “Znam, ali sad sam se sjetio da mi je Antonija rekla da kada si se probudila iz sna jutros na Astronomiji da si rekla da hitno moraš razgovarati sa mnom ili Jamesom. Očito je bilo nešto hitno. Nemam li pravo?“ Pošto sam se upravo probudila iz vrlo stvarnog sna koj sam sanjala i na Astronomiji znala sam o čemu on govori. Počela sam mu pričati cijelu priču, kako sam sanjala da netko baca čaroliju na Jamesa tako d apadne s metle i da sam vidjela tko je to. On me onda pitao: “Ali nisi li rekla da je to samo san?“ Na što sam mu ja odgovorila: “San ili ne sigurna sam da se to dogodilo. Sve je bilo tako stvarno.“ Mislim da mu je bilo teško povjerovati u tu priču, ali da mi je ipak povjerovao. Kada smo završili sa svim razgovorima vezanima uz to ja sam se sjetila onih predivnih naušnica koje mi je on poklonio. Zahvalila sam mu se i počeli smo se ljubiti. Ali uskoro je to prekinuo neki zvuk. Neko je dolazio ovamo. Daniel me još jednom poljubio i potrčao van. Uskoro je u prostoriju ušla i madam Pomfrey s ravnateljicom Ladocki. Čula sam njihov razgovor. Ravnateljica Ladocki je rekla: “Profesoricu Szabo smo ovakvu našli u šumi, ne znamo što je tamo radila, ali trenutno nije baš u najboljem stanju.“ Tek tada sam primjetila još tri osobe. To su bili profesor Luke i profesor Adam, a na njih se naslanjala profesorica Szabo. Pravila sam se da spavam, ali sam pratila svaku njihovu riječ. Koliko sam dosad shvatila Szabica je bila u šumi, a očito nije trebala biti tamo. Ravnateljica je opet progovoril: “Mislila smo da bi nam vi mogli reći što ju je napalo.“ Madam Pomfrey je očito znala odgovor, pa je rekla: “To je bio vukodlak, nema drugog riješenja. Morati će je prebaciti u Sveti Mungo sutra.“ Već sam i sam zaključila to, a moje misli je potvrdio i profesor Adam: “To znači da je u Hogwartsu netko ko je vukodlak.“ A ravnateljica je na to odgovorila: “Ja znam i tko je to, pustila sam ga da se školuje ovdje unatoč tome.“ Svi su pogledi bili uprti u nju bezglasno joj postavljati već očito pitanje; tko. Ona im je rekla da će o tome raspraviti u zbornici. Na izlasku je profesor Luke upitao: “A što ćemo reći učenicima, ne valjda da se u školi nalazi vukodlak.“ Ravnateljica je na to odgovorila: “Ne, ma ne dolazi u obzir...“ I tada su glasovi utihnuli. Nemoguće, ovako malo mi je falilo da saznam ko je taj vukodlak. Mislim ja nemam ništa protiv vukodlaka da se razumijemo, ali koga ne bi zanimalo. Sutra ću Tony (novi Antonijin nadimak, sad ju zovem Tony ili Tonša) sve ispričati i vidjeti što ona misli. |
27.01.2006., petak
4.9.
|
Ujutro smo se ja i James našli u društvenoj prostoriji u 9.00. kada su već sva predavanja počela. Ravnateljica Ladocki nam je u sobi ostavio neke sokove i sendviče za doručak. Kada smo pojeli koliko smo mogli sjeli smo u fotelje pored kamina i čekali da naši roditelji dođu po nas. Izgledala sam baš lijepo. Ona majca s dekolteom i moje izbljedijele rupaste traperice su izgledale baš dobro u kombinaciji, a u prilog su im išle i moje crne otvorene cipele na malo višu petu. Kosa mi je bila blago nafrčkana i sklopljena u neurednu punđu tako da su valoviti pramenovi smeđe kose padali sa strane. Oči su mi bile namazane s crnom olovkom (na gornjim i donjim kapcima), i to je izgledalo super uz moje duge trepavice. A svoje duge nokte sam izrašpala u ovalni oblik i namazala ih crnim lakom, pa su izgledali još duže. James bi me možda čak i pogledao da nije bio onako tužan. Nakon destak minuta čekanja, koje su prošle u krajnjoj tišini pojavili su se i naši starci. Došli su pomoću letipraha. Kasnije su nam objasnili da je ravnateljica Ladocki ubacila taj kamin u letimrežu samo na pola sata kako bi mi mogli otići na pogreb. Svi su izgledali tužno, a Jamesova mama je i plakala. U miru smo krenuli. Putovanje s letiprahom me je skroz prodrmalo i umorilo. Uzimalo je i ono malo moje energije koje sam imala. Kada smo došli tamo bilo je puno ljudi. Svi su bili u crnom. Sve je bilo nekako mračno. Stajali smo u prvom redu. Za vrijeme mise rasplakali su se i Jamesov tata i moja mama. A na kraju i James i ja. Nakon mise su ostavili na neko vrijeme Annin grob otvoren da se svi po zadnji put pozdravimo s njom. Njezina lijepa smeđa kosa je svilenasto padala po podlozi lijesa ispod glave. Njezine oči su bile otvorene. U predivnim plavim očima odavao se strah i strava. Na ustima joj se vidio zadnji vrisak koji je silazio s usana. Sve osim njenog lica je bilo spokojno. Bila je obućena u smirujuće lijepu bijelu haljinu. Kada sam ja došla do njezina groba još sam jače zaplakala nadvila se nad nju i rekla: "Nikada te neću zaboraviti, i sve što si ikada napravila za mene." Kada su spuštali Annin lijes u zemlju, da je pokopaju ja sam osjetila kao da me doziva. U srcu sam osijećala. Iznad glave su nam nadlijetali gavrani i sve je bilo spokojno i tiho. Annin prelijepi lijes je ulazio u zemlju. Ja i James smo plakali i nismo se mogli zaustaviti obadvoje zagrljeni u čvrsti zagrljaj. Osijećala sam neku povezanost s njim kada sam u jednom trenutku osijetila i Anninu dušu i njen glas kaoko u meni odzvanja: "Nemoj te biti tužni zbog mene, ja ću uvijek bit s vama." James me pitao da li sam čula, a ja sam samo potvrdno kimnula glavom i još jače ga zagrlila. Na to me James počeo ljubiti i rekao da sam ja još jedina osoba na svijetu kojoj može reći sve, jedina osoba koju još voli. Nisam znala što to znači, ali mislila sam da on mene uzima kao najbolju prijateljicu te sam mu rekla da i ja njega volim najviše na svijetu. Kad smo se vratili u Hogwarts još uvijek smo plakli zagrljeni. Čim smo se vratili morali smo na trening. Trening je bio užasan, ja sam obranila samo dva udarca na cijelom treningu, a Jamesu baš hvatanje zvrčke nije išlo isto. U jednom trenutku James je počeo padati s metle, ja sam počela vrištat i obrušavat se prema mjestu gdje je trebao past. Kada sam stigla James je nepomično ležao na podu. Nisam plakala jer sam bila u prevelikom šoku, nego sam neko vrijeme samo vrištala i osijećala ogromnu nemoć, kao da ću svakog trenutka zaplakat. Nadine mi je pomogla da odnesem Jamesa u bolnicu. Madam Pomfrey je rekla da mu je napukla ključna kost i da je dobro prošao. Rekla je da je to prevelika ozljeda za nju i da ćemo Jamesa trebat poslat u Sveti Mungo. Vračajući se u društvenu prostoriju bila sam očajna, glava mi je bila potpuno prazna. Nisam mogla razmišljat. Samo bi mi ponekad kroz glavu prošle misli poput: "Ann je mrtva, James je u bolnici, sve je krivo, ništa nije kako treba." Iz mog očaja me prenuo Daniel kada sam ga srela u jednom hodniku. Prvi put danas mi je izmamio osmijeh na lice. Kada je vidio moj prazni osmijeh i kao očajno i uplakano izgledam pitao me da li želim o tome s nekim razgovarat, a ja sam mu potvrdno odgovorila. Otišli smo do Sobe potrebe. Izgledalo je prelijepo. Tamo su bile dvije velike svijetlo ljubičaste fotelje. Zapravo cijela prostorija je bila u ljubičasto-crnom. U pozadini daleko je svirala muzika, mislim Nirvana, ali nisam sigurna. Bila je dosta tiha. Po sobi su bile lavande, moje najdraže cvijeće.  U sobi su bila još jedna vrata što znači da je Daniel zamislio dvostruku sobu. Prvo smo sijeli na one udobne fotelje, a Daniel mi je iz jednog ormara izvadio pivoslac.Znao je da mi je to najdraže piće. Popila sam malo i počela pričati. Riječi su tekle iz mene. Sve, od kada je mog brata ubila Bellatrix Lestrange, a ja nisam mogla ništa napraviti nego sam mogla jedino gledat. Taman kada je na mene počela bacati kletvu Cruciatus kada su došli aurori. Onda kako nam u Svetom Mungu govore kako je prekasno, da će moj mali braco biti živ, ali da mu je razum skroz otišao. Pa kako Bellatrix ubija i Ann koju sam osobno znala. Te zadnji pogled na Annino prestravljeno lice i kako njen grob polako nestaje u zemlji, a ja postajem svijesna da je nikada više neću vidjeti. Onda kao gledam Jamesov pad (spomenula sam ga kao najdražeg prijatelja, a ne osobu za koju bi ubila) i kao osjećam nevjerojatan strah i vrištim od nemoći, pa kako mi madam Pomfrey govori da je James jako ozlijeđen i da mora u Sveti Mungo. Kada sam završila sa svim tim Daniel me zagrlio i probao tješiti, a meni je samo suza potekla iz oka i polako padala niz moje lice. Daniel me grlio, a ja sam ga počela strastveno ljubiti dok mi je on odgovarao jednako. Ležali smo na foteljama i ljubili se i nakratko sam uspijela zaboraviti na Jamesa. Tada sam shvatila jednu stvar. Ne volim ja Jamesa više od Daniela, naprotiv ja ih volim podjednako. To mi nije bilo nikakvo olakšanje nego još samo jedan teret jer se nisam više mogla odlučiti i koga volim više. Ali uskoro se više nisam ni sjećala te pomisli nego sam se skroz prepustila Danielovim poljupcima, u tom trenutku on je bio najbitnija figura u mom životu. Zaspala sam zagrljena s Danielom.Kada sam se probudila bilo je već oko osam sati navečer. Daniel se također probudio. Kada je vidio da sam malo razvedrena rekao mi je da će mi sada pokazati što je u onoj sobi. Polako smo se digli i došli do sobe. Kada sam ušla ciknula sam od iznenađenja. Soba je bila puna uređaja s video igricama. Od svih mogućih fliper, virtualnog voženja autića, pa do zračnog hokeja i virtualnog boksanja. Bila sam stvarno oduševljena. Samo sam odtrčala do Daniela i pitala ga: "Kako si znao da ja obožavam video igrice?" Jer ja sam stvarno obožavala video igrice od kada sam bila dijete. A Daniel mi je samo odgovorio: "Ne znam, jednostavno sam mislio da bi te nešto ovakvo moglo malo razveselit, a čini se da sam imao i pravo." Nakon toga smo se bacili na igranje igrica. Kada sam se već izmorila, oko deset sati izašli smo van u prvu sobu i ja sam mu se zahvalila i još jednom ga poljubila. Rekla sam da je već kasno i da imam zadaću za sutra. Poljubila sam ga i izletjela van iz Sobe jureći prema Gryffindorskoj kuli. U društvenoj prostoriji sam zatekla Johna, Žanu Lenu, Antoniu, Marca, Leeja i Joea. Svi su me pitali kako to da sam tako sretna, a ja sam rekla da ću im sutra sve ispričati, da sam sad jako umorna od svega. Već kada sam stigla do stepenica koje vode do ženske spavaonice Antonia me zaustavila i rekla da prije trebam nešto vidjeti. Odvukla me do oglasne ploče i pokazala mi jedan natpis, na kojem je pisalo da će se u Hogwartsu početi održavati satovi Oklumencije i Legilimencije i da se moramo prijaviti predstojniku svoga doma ako želimo pohađati te satove. Antonia mi je rekla da će se ona prijaviti, a s njom i Žana Lena i Joe. A kad sam pitala zašto John i Lee neće, John ju je preduhitrio i rekao: "Zato jer mislimo da je to obična glupost i da nam neće previše poslužiti u životu. Mislim ko još zna Legilimenciju?" Ja sam samo tiho rekla: "Voldemort ju je znao, a zna ju i Bellatrix. A da je Ann znala Oklumnciju možda bi preživjela." To sam rekla tiho, ali vrlo razgovjetno tako da su me svi čuli. Polako sam se pokupila u svoju sobu. Odlučila sam da ću prijaviti sebe i Jamesa. On je sigurno htio učiti Oklumenciju nakon onoga što se dogodilo Ann. Opet sam bila loše raspoložena. |
26.01.2006., četvrtak
3.9.
|
Za doručak nam je ravnateljica Ladocki rekla da nas ove godine na početku školske godine dolaze ispitivat profesionalni ispitivači. Ako iz ispita ne dobijemo ocijenu P, I ili O onda nemožemo nastaviti pohađati taj predmet. Ispiti će početi 8.9., a rezultate ćemo dobiti početkom desetog mjeseca. Nakon njenog govora u dvorani je nastala opća pomutnja. A da sve bude bolje u tom trenutku su u dvoranu došli i ispitivači. Ravnateljica Ladocki nas je izvjestila, kada smo se malo smirili da će ispitivačima neko vrijeme dom biti Hogwarts. Mene baš ti ispiti ne plaše. Mislim, ja uvijek briljiram na svim satovima i mislim da nema šanse da dobim manje od P iz bilokojeg predmeta. Osim toga, i na ispitima na kraju druge godine imala sam sve O. Samo trebam sve to malo ponoviti. Ali prvo sam morala pisati mami, da mi moje bilješke donese na Annin pogreb. Odmah sam ga na doručku napisala: Draga mama, Čula sam od Jamesa što se dogodilo Ann i sam znaš da mi je istinski žao. Naravno da bih voljela doći na pogreb, a pogotovo zato što Jamesu treba utjeha u ovakvim trenutcima. John i Antonia su odlično, kažem jer si pitala u svom prošlom pismu. Sad nam je ravnateljica Ladocki rekla da moramo polagati ispite, sad na početku godine tako da se uvjere koji nam predmeti idu dobro, a koji ne. Moram dobiti ocijenu iznad P da bih prošla. No, dobro to barem nije teško. Samo mi ti trebaš na pogreb donjesti moje bilješke da sve ponovim. U mojoj su sobi, u četvrtoj ladici stola. Pozdrav, Mary Elizabeth Nicollet Benett Mayer Prvi sat smo imali Skrb za magična stvorenja. Ona Szabica je bila još gora nego inače. Kako predavanja iz Skrbi imamo zajedno s Hufflepuffima nije omlažavala samo Gryffindore nego i Hufflepuffe. Učili smo o prutcima, inače vrlo interesantnim bićima, ali uz Szabicu čak ni ovo predavanje nije bilo dobro. Inače su prutci mala drvena bića koja žive u drveću od kojega se rade čarobni štapići. Szabica nam je za zadaću dala dugačak esej o prutcima, a i morali smo nacrtati prutke u nihovoj prirodnoj veličini, a pri tome se nismo smijeli koristiti magijom. Antonijina prva reakcija kad smo došli do dvorca je bila: “Koja krava, već nam prvi put uvali hrpe bezvrijedne zadaće, a još nas je cjeli sat i podbadala svojim podmuklim izjavama.„ Slijedeći blok-sat, na Čarolijama smo radili na našim čarolijama za povećavanje. Inkantcija glasi “Engorgio„ i može se pokazat vrlo korisnom, ali se pokazalo da je i vrlo teška jer je to ipak čarolija na razini ČAS-ova. Povećavali smo glodavce, tipa hrčci, štakori i slično. Meni je malo pomagao James jer je on bio kao pomoćni prefekt. On tu čaroliju dobro zna jer bi se mogla pojaviti na njegovim ČAS-ovima. Uz njega sam brzo svladala čaroliju. Za zadaću smo trebali vježbati čaroliju i napisati esej o njoj dug trideset centimetara. Trebali smo napisati kada čarolija može biti korisna, kako je nastala ta inkantacija i ko ju je smislio. Čini mi se da je Hendrixica ovaj put malo pretjerala sa zadaćama, ali valjda će nam i to jednom koristit. Prije ručka sam morala napisati zadaću za Obranu jer smo je imali danas opet, a jučer sam zaspala prije nego što sam uspijela napisat. Počela sam: Na ljudima koji su vukodlaci ne može se to primjetit sve dok ne dođe pun mjesec. Tada se oni transformiraju u vukodlake. Kada se pretvori u vukodlaka više ne može kontrolirati svoje nagone. Pretvori se u nešto drugo i to više nije on. U tom stanju grize nevine ljude. Ipak postoje i neka obilježja koja može samo rijetko tko primjetiti, prije nego što se čovjek pretvori u vukodlaka...Nakon nekog vremena doša je Daniel i pomogao mi u pisanju sastavka. Izgledao je prilično dobro (mislim sastavak, a ne Daniel, mislim, i Daniel je izgledao dobro, ali ovdje nije riječ o njemu), ne baš savršen, ali mogla bih izvući O. Pod Astronomijom smo ponavljali o Jupiteru. Profesor Luke nam je zadao da napišemo sve što znamo o Jupiteru, pa sam ja počela sa sastvakom: Jupiter je najveći i najteži planet u sunčevom sustavu. Treći je po sjaju, poslije Venere i Mjeseca. Jupiter je plinski sastavljen. Nema čvrstu površinu. Umjesto toga ima malu kamenu jezgru okruženu velikim brojem plinskih slojeva. Ovi slojevi su se pod utjecajem gravitacije sabili tako jako da su postali čvrsti i tekući. Vanjski sloj plinovite atmosfere, koji se proteže oko 70.000 kilometara od središta planeta, propušta olujni i kovitlavi sloj oblaka koji vidimo sa Zemlje. Jupiter se uglavnom sastoji od vodika i helija, gotovo kao i Sunce. Izdaleka, Jupiterove promjenjive trake izgledaju lijepo i veselo, ali te boje i tragovi su zapravo ogromne, žestoke oluje i gomile oblaka koje se kreću Jupiterovom atmosferom. Najveća od oluja- zapravo najveća od bilo koje na planetima u Sunčevom sustavu- je Velika Crvena mrlja. Velika crvena mrlja je poput divovskog uragana s divljim vjetrovima koji kruže suprotno od kazaljke na satu oko mirnog središta. Oluja je toliko velika da bi Zemlja u nju mogla stati dva puta. Ova je oluja prvi put opažena sa Zemlje 1664. godine. Kada bi Jupiter bio 80 puta masivniji, sakupio bi dovoljno topline u jezgri da bi postao zvijezda. Još uvijek temperatura jezgre može doseći užarenih 30.000°C. Zbog vrlo vruće jezgre Jupiter oslobađa dvostruko više topline nego je dobiva od Sunca. Galileo Galilei je 7. siječnja, 1610. godine otkrio prve satelite koji kruže oko Jupitera. Zato se danas ta četri satelita, Io, Europa, Ganimed i Kalisto nazivaju Galilejevim mjesecima. Ostali mjeseci su još Metis, Adrastea, Amaltea, Teba, Leda, Himalaja, Liziteja, Elara, Ananke, Karme, Pazifa i Sinopa.Nešto slično ovome, samo malo opširnije sam predala na kraju sata. Pisala sam još o prvim čarobnjacima na Jupiteru i tako. Za domaću zadaću smo dobili da napišemo nešto o Jupiterovim mjesecima. Na Obrani je Tonks uzela naše radove o vukodlacima. Danas smo se na satu učili boriti protiv baukova. Inkantacija je “Ridikulus„ i vrlo je jednostavna. Meni se bauk pretvorio Jamesa, Daniela, Antoniu i Johna kako beživotno leže na podu, a iznad njih se nadvija Bellatrix Lestrange smijući se svojim groznim, hladnim smijehom. Prvo sam skoro briznula u plač, ali onda sam skupila snagu da izvedem čaroliju. Nakon tog događaja cijeli razred me gledao sa sažaljenjem jer su skoro svi znali da je mog brata mučila do nije izgubio razum upravao ta odurna žena- Bellatrix Lestrange. Za zadaću smo morali napisati nešto o animagusima. Sa sata sam otišla znatno potištenija nego inače. Nakon Obrane smo imali Bezijačke studije. Učili smo o bezijačkim školama i o tome kako se učenici tamo obrazuju. Ispalo je da uče neke dosadne deklinacije imenica, glagolska vremena i nekakve dosadne gluposti koje im nikada u životu neće zatrebati. Ali i oni imaju Povijest ( kao naša Povijest magije), Matemtiku (pomalo slično Artimanaciji) i Prirodu (nešto nalik Skrbi i Travarstvu). Kada je škola završila odahnula sam. Već sam se umorila. Prije večere sam još otišla do Gryffindorske kule, u svoju spavaonivu da izaberem što ću obući za Annin pogreb. Odlučila sam se za jednu crnu majicu s dekolteom i svoje izbledjele traperice. Dok sam to birala prisjetila sam se Anne i suze su mi navrle na oči. Uvijek je bila tako dobra, velikodušna i draga. Zašto je morala umrijeti tako rano, pa bila je još mlada. Na večeri sam Daniela izljubila i izgrlila jer će mi sutra nedostajat, pošto idem na pogreb. Nisam mu rekla kamo idem, nego sam mu samo rekla da sutra neću biti u školi. Za Gryffindorskim stolom je vladala napeta atmosfera. Lara je mene i Jamesa obavijestila da sutra kada se vratimo u školu imamo trening. Inače nisam baš s nikim previše razgovarala. James me pitao da li ću doći na pogreb na što sam mu ja potvrdno odgovorila. U tom trenutku su mi se oči ispunile suzama, a i Jamesu, ali nitko to nije primjetio. Kada sam se vratila u društvenu prostoriju s Žanom Lenom, Antoniom, Johnom, Marcom, Leejem i Joeom sam pisala zadaće. Za Skrb sam napisala esej o prutcima i nacrtala jednog u prirodnoj veličini. Nije ispalo loše. A sastavak o prutcima mi je bilo zabavno pisat jer je bio interesantan. Nakon toga je uslijedila duga, pomalo dosadna zadaća iz Čarolija, ali sam i nju uspijela napisati. Kada sam završila s tim već je bila ponoć. Marc i Antonia su otišli nekamo, a za njima i Lee i Žana Lena. Ostali smo samo ja, John i Joe. U pola jedan su se i oni pokupili u krevet, a za moj stol je došao sjesti James. U njegovom društvu sam napisala zadaću iz Obarane i nešto o bezijačkom školstvu za Bezijačke studije. Kada sam završila s tim nije mi se dalo pisati i Astronomiju, pa sam to ostavila za sutra. U jednom trenutku ja sam počela plakat, a i James sa mnom. Grlili smo se i tješili, sve dok napokon u četri ujutro nismo otišli u svoje krevete. |
25.01.2006., srijeda
2.9.
|
Ujutro sam se rano digla. Kada sam se obukla sišla sam u društvenu prostoriju. Tamo su već bili John i James. Prvo smo raspravljali o metloboju. U Vještoj metli je pisalo da je izašao novi model Vatrene munje, pa smo dobro pretresli tu temu. James me jučer zamolio da ne spominjem ono s njegovom sestrom, pa o toj temi nismo raspravljali. Polako su dolje silazili i ostali Gryffindori. Lara i Sarah su se pridružili našim raspravama o metlama, a Žana Lena i Antonia su našle svoj kutak i tamo raspravljali o bezjačkim grupama i pjevačicama. Onda smo se u osam svi polako spustili na doručak. N putu sam srela Daniela. Pozdravila sam ga, a James me je čudno gledao. Pitao me da od kud ja znam Daniela, ali prije nego što sam ja uspijela nešto rec John me preteko i rekao da mi hodamo. Na to je James rekao da kako to, da je on ipak Slytherin. Ja sam ga pitala što mu to znači, jer se i on sam druži s njim. Njegov odgovor je bio da on ipak ne hoda sa njim. Mislim, daj, stvarno. Nakon toga nije ni progovorio sa mnom. Mislim, što sam mu ja skrivila? On me i ovak i onak ne šljivi ni pet posto, zašto ga onda smeta da hodam s Danielom, koj je by the way baš super. Za doručkom sam nešto prtljala po tanjuru, ipak mi je bilo žao kaj sam se posvadila s Jamesom. Iz mojeg prtljanja po tanjuru me prenuo dolazak sova. Dobila sam pismo od mame. Ona i Jamesova mama su prijateljica, pa je znala što se dogodilo sa Ann. Pismo je glasilo ovako: Draga Nicollet (nitko me ne zove tim imenom osim moje mame), Neznam da li ti je James rekao što se dogodilo s Ann, ali uglavnom, umrla je jučer. Ubila ju je Bellatrix Lestrange, znaš na koju odvratnu gaduru mislim, bacila je na nju Avadu Kedavru. Pozvani smo na pogreb. Pitala sam ravnateljicu Ladocki, a ona je rekla da ti i James smije te izostati s nastave na jedan dan i doći na pogreb. Inače, što ima novo, kako škola? Kako su John i Antonia? Puno pozdrava od mame! Odlučila sam da ću mami odgovorit navečer. Prvi sat nam je bila Preobrazba i jedva sam čekala da vidim što ćemo raditi danas pod satom. Ispalo je da smo radili čaroliju uklanjanja. Išlo mi je baš dobro. Uklanjali smo puževe koji su beskralježnjaci, za početak. Meni je u četvrtom pokušaju uspijelo napraviti da puž skroz nestane. Profesorica Lynch je radi toga dodijelila Gryffindorima 20 bodova. Zato je Marc znao odgovore na sva pitanja profesorice Lynch , pa mu je za svaki točnji odgovor dodijelila 10 bodova. S tim da je odgovorio na barem četri pitanja. Preobrazbu smo slušali s Hufflepuffima. Helena je prva nakon mene uspijela da puž nestane, pa su i Hufflepuffi zaradili 15 bodova. A za najbolju zadaću napravljenu preko praznika je Reneu iz Hufflepuffa dala 20 bodova. Profesorica Lynch nam je dala interesantnu zadaću. Trebali smo napisati zadaću o animagusima. Iz toga sam očekivala ocijenu O. Nakon toga je usljedilo moje najdraže predavanje- Obrana. Naša profesorica iz Obrane nam je rekla da ju možemo zvati samo Tonks. Danas je na sad došla metamorfozirana kao Španjolka. Svi smo se nasmijali i zapljeskali na uspješnom metamorfoziranju. Na satu smo obrađivali vukodlake. Vukodlaci su zapravo vrlo interesantni, makar sam sigurna da se s ni jednim nebi htijela susresti. Za zadaću smo dobili napisati polumetarsku zadaću o vukodlacima. Nakon jutarnjih predavanja našla sam se s Danielom u predvorju. Otišli smo u šetnju perivojem. Razgovarali smo o svemu, o školi, zadaćama i sličnom. Shvatila sam da mi je s njim vrlo lagano razgovarat, isto kao i sa Antoniom ili Johnom. Nakon kratke šetnje sjeli smo se na obalu jezera i šutili neko vrijeme. Na jednom me samo poljubio. Ja sam samo uzvratila. Bilo mi je jako lijepo. Tamo smo se još ljubili i mazili oko pola sata, i ne mogu reći da je to uzalud utrošeno vrijeme. Daniel je stvarno osjećajan i dobar, bolji je od svih ostalih Slytherina. Zapravo uopće nije kao Slytherin. Jako je dobar i pametan, kao Ravenclaw ili Hufflepuff ili Gryffindor. Ispričala sam mu kako sam se posvađala s Jamesom zbog njega. On nije razumio zašto se James razljutio, rekao je da je inače u dobrim odnosima s njim. U pola jedan smo polako krenuli prema dvorcu, na ručak. Na ulasku u Veliku dvoranu James me zaustavio i ispričao se. Rekao je da je vidio mene i Daniela danas kod jezera i da si stvarno pašemo, a da je on pogriješio podcijenjujuči Daniela. Ja sam prihvatila ispriku i zagrlila Jamesa od sreće što smo se pomirili. Onda smo zajedno došli do Gryffindorskog stola. Napokon smo se dogovorili da se možemo mačevati poslije ručka. Tonks nam je odlučila ustupiti svoju učionicu da se vježbamo mačevati. Bilo je baš dobro. James se jako dobro mačuje, a rekao je da i ja pokazujem napredak u zadnje vrijeme. Super smo se zabavljali. Smijali smo se cijelo vrijeme bez prestanka. James se puno bolje mačuje od mene. Ali sam ga danas jednom i uspijela pobijedit. Nismo mogli ostati predugo jer smo imali nastavu. Na Proricanju nam je profesorica Wilkins rekla da čemo raditi proricanje na temelju snova. U paru sam radila s Johnom, Antonia je radila s Marcom, a Žana Lena s Leejem. Pošto se nisam mogla sjetit niti jednog poštenog sna John mi je ispričao jedan svoj. Rekao je da je sanjao da ga je Tonks proganjala zbog loše napisane zadaće. Po tom esam ja jedvitim mukama protumačila da to znači da će iz zadaće iz obrane dobiti ocijenu O. Zato što mu je podsvijesni strah u snu dao motivaciju da tu zadaću napiše bolje. Sve to piše u Proročkim snovima, a ja mislim da je to sve hrpa gluposti. Poslje toga je bio i blok-sat Travarstva. Radili smo s mandragorama. Bilo je dosta zabavno predavanje. Radi Johna smo zaradili barem 30 bodova na tom satu. Rekao je prvo da je mandragora moćno sredstvo za preobrazbu (5 bodova), onda da se upotrebljava da se prokleti ili preobraženi ljudi vrate u svoje prvobitno stanje (15 bodova) i da je jauk odrasle mandragore koban za život, ali da se samo od jauka mlade mandragore onesvijsti (15 bodova). Barem nam profesorica Joplin nije dala zadaću. Poslije večere smo morali napisati svu silu zadaća koju smo dobili danas na predavanjima. Zadaću sam pisala zajedno sa Jamesom. Zadaća iz Preobrazbe je bila lagana, ali mi je James asistirao ubacivši dosta toga u moj sastavak koji je zvučao tipa ovoga: Animagusi su ljudi koji se uspijevaju pretvoriti u životinje. Za to je potreban naporan rad i vježba. Svaki čarobnjak se kao animagus pretvara u drugu životinju. U ovom stoljeću postoji samo sedam registriranih animagusa.... Očekujem da ću dobiti ocijenu O. Mislim sastavak mi sadrži sve što piše u knjizi, sve što je profesorica Lynch spomenula na predavanju i još puno toga što sam ja sama znala i što mi je James rekao. Zato sam ja Jamesu pomogla sa nabrajanjem napitaka i njihovih svojstava. Nabrajala sam: Felix Felicis-napitak tekuće sreće, Amortentia-najmoćniji ljubavni napitak na svijetu, Veritaserum-napitak koji prisiljuje osobu koja ga popije da govori samo istinu, Višesokovn napitak-osoba koja ga popije pretvara se u jednu drugu osobu tj. u osobu čije dijelove napitak sadrži,... Kada smo završili s mojim sastavkom iz Preobrazbe i Jamesovim iz Napitaka bilo je već kasno, pa smo ostale zadaće ostavili za sutra. |
24.01.2006., utorak
1.9.
|
Danas je u školi bilo jako čudno. Ujutro na Artimanaciji, na prvom satu ove godine bili smo sa Slytherinima. Htijela sam sjest s Antoniom, ali ona je sjedila sa Žanom Lenom i Marcom jer smo se tak dogovorili u Hogwarts Expressu. Onda sam ja ostala sjedit sa Johnom, a pridružio nam se i jedan Slytherin. Mislim da se zove Daniel, i mislim da mu se ja sviđam. On je inače na petoj godini, ali kao prefekt mora dolaziti u svojim slobodnim satima na neka predavanja da pomaže učiteljima.No, uglavnom, John se začudio kad je on sjeo s nama za stol. Napisao mi je poruku: “Mislim da je ovdje sjeo zbog tebe!„ i napravio neku grimasu. Profesor Quadranti nam je dao nešto lagano, pošto je bio prvi sat. Činilo mi se da me Daniel cijeli sat gledao, ali nisam bila sigurna da mi je zbog toga drago. Mislim, on je zgodan, ali... Jedino što mi je bilo drago je gledati lica Shanen, Holly i Nesse. Daniel je bio najzgodniji dečko u Slytherinu od treće do pete godine. Naravno da se sviđao i Shanen, Holly i Nessi. Baš mi je bilo drago! Kada je zvonilo za kraj sata Daniel mi je u ruku gurnuo papirić s porukom: “Ispod vrbe, kod jezera. Danas poslije ručka.„ John me odmah pitao što je to, a ja sam mu rekla da je samo smeće i zavitlala papirić prema košu. Nisam bila spremna s Johnom razgovarat o sastancima sa Slytherinima s pete godine nasamo. Poslije Artimanacije smo imali Rune. James je bio kao pomoćni prefekt. Kada sam ga ugledala zaboravila sam i na Daniela i na predavanje, ma sve, za mene je postojao samo on. Iz mojeg maštanja o njemu prenuo me Antonijin glas: “Idemo sjesti naprijed. Mislim u prvu klupu.„ S teškoćom sam odvojila oči od Jamesa i otišla u prednji dio razreda. Iako su mi Rune bile njadraži predmet, cijeli sat se nisam mogla skoncentrirat. Znala sam da ću ako se ne skoncentriram i počnem pratit nastavu imati puno više zadaće, ali jednostavno nisam mogla prestat razmišljat o Jamesu i pogledavat prema njemu svako malo. Na kraju sata, kada su svi otišli, pozvao me profesor Berigg. Pitao me: “Gospođice Mayer, kako to da ste danas tako malo pratili na satu?„ Vidjela sam da James odugovlači s izlaskom iz učionice. Profesoru Beriggu sam se ispričala i rekla da danas nisam baš na mjestu. Kada sam izašla van iz učionice vidjela sam Jamesa. Čekao je mene. Pitao me da li mi treba pomoć s Runama, na što sam ja rekla da sam ja inače dobra u Runama, ali da sam danas malo odlutala u mislima na satu. On mi se samo nasmiješio i pitao da li hoću trenirat s njim mačevanje poslije ručka. Tada sam se sjetila sastanka s Danielom. Jamesu sam rekla da bih vrlo rado, ali da imam nešto dogovoreno. Na što me on pozdravio i odšetao na svoje predavanje. Na ručku uopće nisam bila. Odmah sam krenula prema jezeru, a na moje iznenađenje Daniel je već bio tamo. Prvo smo šutili, a onda je on počeo govoriti. Ovo je izgovorio u jednom dahu: “Mary, sviđaš mi se već jako dugo. Nisam znao kako da ti to kažem prije.„ Onda je stao i počeo malo mirnije: “Te tvoje oči, usta, ma sve na tebi...„ Ja sam se samo crvenila, sve jače i jače iz minute u minutu. A onda me kao grom iz vedra neba pitao: “Hoćeš hodat sa mnom, Mary?„ Nisam znala što da kažem. Daniel je bio zgodan, i čak mi se sviđao, onako. Ali... tu je bio James. Moj James, kojeg volim od kad sam ga prvi put ugledala. Ono njegovo lice, oči, nos, kosa... ma sve. On mi je uvijek bio sve. On je bio osoba koju volim. “Pa... ne znam„ –iskreno sam rekla. “Razmislit ću.„ Kad sam se vratila u društvenu prostoriju, bila sam još uvijek u šoku.Sjedila sam u fotelji kraj kamina kada su u društvenu prostoriju uletili Antonia, Žana Lena, John i Marc. Zahtjevali su da im ispričam o kakvoj je to Danielovoj poruci pod Artimacijom govorio John. I htijeli su znati zašto sam se ponašala onako čudno pod Runama. I zašto nisam bila na ručku. Uopće mi nije bilo jasno kakvo je to čudno ponašanje pod Runama, pa sam ih to i pitala. Antonia je prva progovorila: “Mary, Rune su ti najdraži predmet, a danas nisi pratila ništa što je Berigg govorio.„ A onda se javio i Marc: “I cijelo vrijeme si gledala u prazno sa staklenim pogledom u očima. Samo si se povremeno okretala u desnu stranu. A poslije Runa te nismo ni vidjeli.„ Na kraju sam im sve ispričala. Odslušali su me poluotvorenih usta, a kada sam završila Žana Lena se oglasila: “Dva komada u jednom danu. Ide to tebi Mary!„ Moj odgovor je bio:“Pa, zapravo samo jedan, sijećate se? James nije ni na koj način pokazao da mu se sviđam.„ Tada se i John oglasio: “Mary, sve je to divno, ali mi moramo požuriti na Bezijačke studije.„ Nakon Bezijačkih studija je uslijedio blok sat Preobrazbe. A nakon toga i naš metlobojski trening. Kada su se na igralištu skupili John, James, Nadine, Selena, Lara, Sarah i ja trening je počeo. Trening je vrlo brzo prošao, a bio je i dosta uspiješan. Poslije treninga me James uspio uhvatiti nasamo. Pitao me da li mogu poslije večere trenirat mačevanje, a ja sam mu teška srca odgovorila da sam nažalost zauzeta. Poslije večere sam trebala ići kod Marca na svoju prvu poduku za animaguse. Nakon toga smo James i ja još malo pričali o metloboju dok nismo stigli do dvorca. James me poljubio u obraz i otišao u svom smjeru. Na večeri sam odlučila; hodat ću s Danielom. James me i ovako i onako ne prihvaća kao ništa više od prijateljice. Odtrčala sam do Daniel i rekla: “Čekaj me u deset ispred Gryffindorske kule. Ponesi svoj plašt nevidljivosti„ Kada sam odlazila od Slytherinskog stola digao se jedan Slytherin sa šeste godine i prepriječio mi put. Rekao je da me neće pustit da prođem ako ne pristanem izaći s njim. Ja sam rekla da nema šanse. Pokušao me poljubiti, ali je dobio prvo šakom u zube, a onda se digao i Daniel i tresnuo ga šakom u trbuh. Ovaj se previjao po podu od bola. Pokušao me omamit, ali ja sam napravila čaroliju štita, pa je sam sebe omamio. Shanen i Holly su mu pomogle da ode do bolnice nakon što su ga uspijele probudit iz nesvijesti. Pola velike dvorane nam je pljeskalo, a profesori su se pravili da ne vide ništa, pa nismo čak ni kaznu dobili. Na poduci kod Marca je bilo baš dobro. On je rekao da mi jako dobro ide za prvi put na poduci. Ja nisam primjetila nikakav napredak, ali valjda on zna bolje od mene kad je i sam animagus. Rekao je da ću se za mjesec- dva moći pretvoriti u neku životinju kao pravi animagus. U deset, poslije poduke sam se našla s Danielom. Sakrili smo se pod plašt nevidljivosti. Rekla sam mu da sam donijela odluku u vezi s njegovim pitanjem. Poljubila sam ga. Moram priznati da se on jako dobro ljubi. Nismo dugo ostali. Dogovorili smo se da se sutra prije ručka prošećemo po perivoju. Na rastanku sam ga još jednom poljubila i vratila se u društvenu prostoriju. Tamo sam zatekla Jamesa. Nije izgledao dobro. On je plakao. Prvi put nakon dugo vremena je pričao sa mnom na Hrvatskom. Rekao mi je da je upravo primio pismo od mame u kojem piše da je Ann umrla. Ann je bila njegova starija sestra. Ja sam ju znala osobno. Bila je vidarica u Svetom Mungu. James je plakao, a ja sam ga tješila. To je potrajalo. Ann je umrla jer ju je Voldemort dao ubiti. Bellatrix Lestrange ju je ubila. Kad sam to čula i ja sam se rasplakala. Prvi put u zadnjih pet godina došle su mi bolne uspomene na mojeg mlađeg brata. Njega je mučila kletvom Cruciatus dok nije izgubio zdravi razum. Sad leži u Svetom Mungu i vidari vjeruju da mu više nema spasa. I tako smo James i ja tješili jedan drugog do dva ujutro kada me poljubio za laku noć i zahvalio mi se. Imala sam nemirne snove te noći... |
