Za doručak nam je ravnateljica Ladocki rekla da nas ove godine na početku školske godine dolaze ispitivat profesionalni ispitivači. Ako iz ispita ne dobijemo ocijenu P, I ili O onda nemožemo nastaviti pohađati taj predmet. Ispiti će početi 8.9., a rezultate ćemo dobiti početkom desetog mjeseca. Nakon njenog govora u dvorani je nastala opća pomutnja. A da sve bude bolje u tom trenutku su u dvoranu došli i ispitivači. Ravnateljica Ladocki nas je izvjestila, kada smo se malo smirili da će ispitivačima neko vrijeme dom biti Hogwarts.
Mene baš ti ispiti ne plaše. Mislim, ja uvijek briljiram na svim satovima i mislim da nema šanse da dobim manje od P iz bilokojeg predmeta. Osim toga, i na ispitima na kraju druge godine imala sam sve O. Samo trebam sve to malo ponoviti. Ali prvo sam morala pisati mami, da mi moje bilješke donese na Annin pogreb. Odmah sam ga na doručku napisala:
Draga mama,
Čula sam od Jamesa što se dogodilo Ann i sam znaš da mi je istinski žao. Naravno da bih voljela doći na pogreb, a pogotovo zato što Jamesu treba utjeha u ovakvim trenutcima.
John i Antonia su odlično, kažem jer si pitala u svom prošlom pismu. Sad nam je ravnateljica Ladocki rekla da moramo polagati ispite, sad na početku godine tako da se uvjere koji nam predmeti idu dobro, a koji ne. Moram dobiti ocijenu iznad P da bih prošla. No, dobro to barem nije teško. Samo mi ti trebaš na pogreb donjesti moje bilješke da sve ponovim. U mojoj su sobi, u četvrtoj ladici stola.
Pozdrav,
Mary Elizabeth Nicollet Benett Mayer
Prvi sat smo imali Skrb za magična stvorenja. Ona Szabica je bila još gora nego inače. Kako predavanja iz Skrbi imamo zajedno s Hufflepuffima nije omlažavala samo Gryffindore nego i Hufflepuffe. Učili smo o prutcima, inače vrlo interesantnim bićima, ali uz Szabicu čak ni ovo predavanje nije bilo dobro. Inače su prutci mala drvena bića koja žive u drveću od kojega se rade čarobni štapići. Szabica nam je za zadaću dala dugačak esej o prutcima, a i morali smo nacrtati prutke u nihovoj prirodnoj veličini, a pri tome se nismo smijeli koristiti magijom. Antonijina prva reakcija kad smo došli do dvorca je bila: “Koja krava, već nam prvi put uvali hrpe bezvrijedne zadaće, a još nas je cjeli sat i podbadala svojim podmuklim izjavama.„
Slijedeći blok-sat, na Čarolijama smo radili na našim čarolijama za povećavanje. Inkantcija glasi “Engorgio„ i može se pokazat vrlo korisnom, ali se pokazalo da je i vrlo teška jer je to ipak čarolija na razini ČAS-ova. Povećavali smo glodavce, tipa hrčci, štakori i slično. Meni je malo pomagao James jer je on bio kao pomoćni prefekt. On tu čaroliju dobro zna jer bi se mogla pojaviti na njegovim ČAS-ovima. Uz njega sam brzo svladala čaroliju. Za zadaću smo trebali vježbati čaroliju i napisati esej o njoj dug trideset centimetara. Trebali smo napisati kada čarolija može biti korisna, kako je nastala ta inkantacija i ko ju je smislio. Čini mi se da je Hendrixica ovaj put malo pretjerala sa zadaćama, ali valjda će nam i to jednom koristit.
Prije ručka sam morala napisati zadaću za Obranu jer smo je imali danas opet, a jučer sam zaspala prije nego što sam uspijela napisat. Počela sam:
Na ljudima koji su vukodlaci ne može se to primjetit sve dok ne dođe pun mjesec. Tada se oni transformiraju u vukodlake. Kada se pretvori u vukodlaka više ne može kontrolirati svoje nagone. Pretvori se u nešto drugo i to više nije on. U tom stanju grize nevine ljude. Ipak postoje i neka obilježja koja može samo rijetko tko primjetiti, prije nego što se čovjek pretvori u vukodlaka...Nakon nekog vremena doša je Daniel i pomogao mi u pisanju sastavka. Izgledao je prilično dobro (mislim sastavak, a ne Daniel, mislim, i Daniel je izgledao dobro, ali ovdje nije riječ o njemu), ne baš savršen, ali mogla bih izvući O.
Pod Astronomijom smo ponavljali o Jupiteru. Profesor Luke nam je zadao da napišemo sve što znamo o Jupiteru, pa sam ja počela sa sastvakom:
Jupiter je najveći i najteži planet u sunčevom sustavu. Treći je po sjaju, poslije Venere i Mjeseca. Jupiter je plinski sastavljen. Nema čvrstu površinu. Umjesto toga ima malu kamenu jezgru okruženu velikim brojem plinskih slojeva. Ovi slojevi su se pod utjecajem gravitacije sabili tako jako da su postali čvrsti i tekući. Vanjski sloj plinovite atmosfere, koji se proteže oko 70.000 kilometara od središta planeta, propušta olujni i kovitlavi sloj oblaka koji vidimo sa Zemlje. Jupiter se uglavnom sastoji od vodika i helija, gotovo kao i Sunce.
Izdaleka, Jupiterove promjenjive trake izgledaju lijepo i veselo, ali te boje i tragovi su zapravo ogromne, žestoke oluje i gomile oblaka koje se kreću Jupiterovom atmosferom. Najveća od oluja- zapravo najveća od bilo koje na planetima u Sunčevom sustavu- je Velika Crvena mrlja. Velika crvena mrlja je poput divovskog uragana s divljim vjetrovima koji kruže suprotno od kazaljke na satu oko mirnog središta. Oluja je toliko velika da bi Zemlja u nju mogla stati dva puta. Ova je oluja prvi put opažena sa Zemlje 1664. godine.
Kada bi Jupiter bio 80 puta masivniji, sakupio bi dovoljno topline u jezgri da bi postao zvijezda. Još uvijek temperatura jezgre može doseći užarenih 30.000°C. Zbog vrlo vruće jezgre Jupiter oslobađa dvostruko više topline nego je dobiva od Sunca.
Galileo Galilei je 7. siječnja, 1610. godine otkrio prve satelite koji kruže oko Jupitera. Zato se danas ta četri satelita, Io, Europa, Ganimed i Kalisto nazivaju Galilejevim mjesecima. Ostali mjeseci su još Metis, Adrastea, Amaltea, Teba, Leda, Himalaja, Liziteja, Elara, Ananke, Karme, Pazifa i Sinopa.Nešto slično ovome, samo malo opširnije sam predala na kraju sata. Pisala sam još o prvim čarobnjacima na Jupiteru i tako. Za domaću zadaću smo dobili da napišemo nešto o Jupiterovim mjesecima.
Na Obrani je Tonks uzela naše radove o vukodlacima. Danas smo se na satu učili boriti protiv baukova. Inkantacija je “Ridikulus„ i vrlo je jednostavna. Meni se bauk pretvorio Jamesa, Daniela, Antoniu i Johna kako beživotno leže na podu, a iznad njih se nadvija Bellatrix Lestrange smijući se svojim groznim, hladnim smijehom. Prvo sam skoro briznula u plač, ali onda sam skupila snagu da izvedem čaroliju. Nakon tog događaja cijeli razred me gledao sa sažaljenjem jer su skoro svi znali da je mog brata mučila do nije izgubio razum upravao ta odurna žena- Bellatrix Lestrange. Za zadaću smo morali napisati nešto o animagusima. Sa sata sam otišla znatno potištenija nego inače.
Nakon Obrane smo imali Bezijačke studije. Učili smo o bezijačkim školama i o tome kako se učenici tamo obrazuju. Ispalo je da uče neke dosadne deklinacije imenica, glagolska vremena i nekakve dosadne gluposti koje im nikada u životu neće zatrebati. Ali i oni imaju Povijest ( kao naša Povijest magije), Matemtiku (pomalo slično Artimanaciji) i Prirodu (nešto nalik Skrbi i Travarstvu).
Kada je škola završila odahnula sam. Već sam se umorila. Prije večere sam još otišla do Gryffindorske kule, u svoju spavaonivu da izaberem što ću obući za Annin pogreb. Odlučila sam se za jednu crnu majicu s dekolteom i svoje izbledjele traperice. Dok sam to birala prisjetila sam se Anne i suze su mi navrle na oči. Uvijek je bila tako dobra, velikodušna i draga. Zašto je morala umrijeti tako rano, pa bila je još mlada.
Na večeri sam Daniela izljubila i izgrlila jer će mi sutra nedostajat, pošto idem na pogreb. Nisam mu rekla kamo idem, nego sam mu samo rekla da sutra neću biti u školi. Za Gryffindorskim stolom je vladala napeta atmosfera. Lara je mene i Jamesa obavijestila da sutra kada se vratimo u školu imamo trening. Inače nisam baš s nikim previše razgovarala. James me pitao da li ću doći na pogreb na što sam mu ja potvrdno odgovorila. U tom trenutku su mi se oči ispunile suzama, a i Jamesu, ali nitko to nije primjetio.
Kada sam se vratila u društvenu prostoriju s Žanom Lenom, Antoniom, Johnom, Marcom, Leejem i Joeom sam pisala zadaće. Za Skrb sam napisala esej o prutcima i nacrtala jednog u prirodnoj veličini. Nije ispalo loše. A sastavak o prutcima mi je bilo zabavno pisat jer je bio interesantan. Nakon toga je uslijedila duga, pomalo dosadna zadaća iz Čarolija, ali sam i nju uspijela napisati. Kada sam završila s tim već je bila ponoć. Marc i Antonia su otišli nekamo, a za njima i Lee i Žana Lena. Ostali smo samo ja, John i Joe. U pola jedan su se i oni pokupili u krevet, a za moj stol je došao sjesti James. U njegovom društvu sam napisala zadaću iz Obarane i nešto o bezijačkom školstvu za Bezijačke studije. Kada sam završila s tim nije mi se dalo pisati i Astronomiju, pa sam to ostavila za sutra. U jednom trenutku ja sam počela plakat, a i James sa mnom. Grlili smo se i tješili, sve dok napokon u četri ujutro nismo otišli u svoje krevete.
Post je objavljen 26.01.2006. u 12:08 sati.