Pregled posta

4.9.

Ujutro smo se ja i James našli u društvenoj prostoriji u 9.00. kada su već sva predavanja počela. Ravnateljica Ladocki nam je u sobi ostavio neke sokove i sendviče za doručak. Kada smo pojeli koliko smo mogli sjeli smo u fotelje pored kamina i čekali da naši roditelji dođu po nas. Izgledala sam baš lijepo. Ona majca s dekolteom i moje izbljedijele rupaste traperice su izgledale baš dobro u kombinaciji, a u prilog su im išle i moje crne otvorene cipele na malo višu petu. Kosa mi je bila blago nafrčkana i sklopljena u neurednu punđu tako da su valoviti pramenovi smeđe kose padali sa strane. Oči su mi bile namazane s crnom olovkom (na gornjim i donjim kapcima), i to je izgledalo super uz moje duge trepavice. A svoje duge nokte sam izrašpala u ovalni oblik i namazala ih crnim lakom, pa su izgledali još duže. James bi me možda čak i pogledao da nije bio onako tužan.

Nakon destak minuta čekanja, koje su prošle u krajnjoj tišini pojavili su se i naši starci. Došli su pomoću letipraha. Kasnije su nam objasnili da je ravnateljica Ladocki ubacila taj kamin u letimrežu samo na pola sata kako bi mi mogli otići na pogreb. Svi su izgledali tužno, a Jamesova mama je i plakala. U miru smo krenuli. Putovanje s letiprahom me je skroz prodrmalo i umorilo. Uzimalo je i ono malo moje energije koje sam imala. Kada smo došli tamo bilo je puno ljudi. Svi su bili u crnom. Sve je bilo nekako mračno. Stajali smo u prvom redu. Za vrijeme mise rasplakali su se i Jamesov tata i moja mama. A na kraju i James i ja.

Nakon mise su ostavili na neko vrijeme Annin grob otvoren da se svi po zadnji put pozdravimo s njom. Njezina lijepa smeđa kosa je svilenasto padala po podlozi lijesa ispod glave. Njezine oči su bile otvorene. U predivnim plavim očima odavao se strah i strava. Na ustima joj se vidio zadnji vrisak koji je silazio s usana. Sve osim njenog lica je bilo spokojno. Bila je obućena u smirujuće lijepu bijelu haljinu. Kada sam ja došla do njezina groba još sam jače zaplakala nadvila se nad nju i rekla: "Nikada te neću zaboraviti, i sve što si ikada napravila za mene."

Kada su spuštali Annin lijes u zemlju, da je pokopaju ja sam osjetila kao da me doziva. U srcu sam osijećala. Iznad glave su nam nadlijetali gavrani i sve je bilo spokojno i tiho. Annin prelijepi lijes je ulazio u zemlju. Ja i James smo plakali i nismo se mogli zaustaviti obadvoje zagrljeni u čvrsti zagrljaj. Osijećala sam neku povezanost s njim kada sam u jednom trenutku osijetila i Anninu dušu i njen glas kaoko u meni odzvanja: "Nemoj te biti tužni zbog mene, ja ću uvijek bit s vama." James me pitao da li sam čula, a ja sam samo potvrdno kimnula glavom i još jače ga zagrlila. Na to me James počeo ljubiti i rekao da sam ja još jedina osoba na svijetu kojoj može reći sve, jedina osoba koju još voli. Nisam znala što to znači, ali mislila sam da on mene uzima kao najbolju prijateljicu te sam mu rekla da i ja njega volim najviše na svijetu.

Kad smo se vratili u Hogwarts još uvijek smo plakli zagrljeni. Čim smo se vratili morali smo na trening. Trening je bio užasan, ja sam obranila samo dva udarca na cijelom treningu, a Jamesu baš hvatanje zvrčke nije išlo isto. U jednom trenutku James je počeo padati s metle, ja sam počela vrištat i obrušavat se prema mjestu gdje je trebao past. Kada sam stigla James je nepomično ležao na podu. Nisam plakala jer sam bila u prevelikom šoku, nego sam neko vrijeme samo vrištala i osijećala ogromnu nemoć, kao da ću svakog trenutka zaplakat. Nadine mi je pomogla da odnesem Jamesa u bolnicu. Madam Pomfrey je rekla da mu je napukla ključna kost i da je dobro prošao. Rekla je da je to prevelika ozljeda za nju i da ćemo Jamesa trebat poslat u Sveti Mungo.

Vračajući se u društvenu prostoriju bila sam očajna, glava mi je bila potpuno prazna. Nisam mogla razmišljat. Samo bi mi ponekad kroz glavu prošle misli poput: "Ann je mrtva, James je u bolnici, sve je krivo, ništa nije kako treba." Iz mog očaja me prenuo Daniel kada sam ga srela u jednom hodniku. Prvi put danas mi je izmamio osmijeh na lice. Kada je vidio moj prazni osmijeh i kao očajno i uplakano izgledam pitao me da li želim o tome s nekim razgovarat, a ja sam mu potvrdno odgovorila. Otišli smo do Sobe potrebe. Izgledalo je prelijepo. Tamo su bile dvije velike svijetlo ljubičaste fotelje. Zapravo cijela prostorija je bila u ljubičasto-crnom. U pozadini daleko je svirala muzika, mislim Nirvana, ali nisam sigurna. Bila je dosta tiha. Po sobi su bile lavande, moje najdraže cvijeće. U sobi su bila još jedna vrata što znači da je Daniel zamislio dvostruku sobu. Prvo smo sijeli na one udobne fotelje, a Daniel mi je iz jednog ormara izvadio pivoslac.Znao je da mi je to najdraže piće. Popila sam malo i počela pričati. Riječi su tekle iz mene. Sve, od kada je mog brata ubila Bellatrix Lestrange, a ja nisam mogla ništa napraviti nego sam mogla jedino gledat. Taman kada je na mene počela bacati kletvu Cruciatus kada su došli aurori. Onda kako nam u Svetom Mungu govore kako je prekasno, da će moj mali braco biti živ, ali da mu je razum skroz otišao. Pa kako Bellatrix ubija i Ann koju sam osobno znala. Te zadnji pogled na Annino prestravljeno lice i kako njen grob polako nestaje u zemlji, a ja postajem svijesna da je nikada više neću vidjeti. Onda kao gledam Jamesov pad (spomenula sam ga kao najdražeg prijatelja, a ne osobu za koju bi ubila) i kao osjećam nevjerojatan strah i vrištim od nemoći, pa kako mi madam Pomfrey govori da je James jako ozlijeđen i da mora u Sveti Mungo. Kada sam završila sa svim tim Daniel me zagrlio i probao tješiti, a meni je samo suza potekla iz oka i polako padala niz moje lice. Daniel me grlio, a ja sam ga počela strastveno ljubiti dok mi je on odgovarao jednako. Ležali smo na foteljama i ljubili se i nakratko sam uspijela zaboraviti na Jamesa. Tada sam shvatila jednu stvar. Ne volim ja Jamesa više od Daniela, naprotiv ja ih volim podjednako. To mi nije bilo nikakvo olakšanje nego još samo jedan teret jer se nisam više mogla odlučiti i koga volim više. Ali uskoro se više nisam ni sjećala te pomisli nego sam se skroz prepustila Danielovim poljupcima, u tom trenutku on je bio najbitnija figura u mom životu. Zaspala sam zagrljena s Danielom.

Kada sam se probudila bilo je već oko osam sati navečer. Daniel se također probudio. Kada je vidio da sam malo razvedrena rekao mi je da će mi sada pokazati što je u onoj sobi. Polako smo se digli i došli do sobe. Kada sam ušla ciknula sam od iznenađenja. Soba je bila puna uređaja s video igricama. Od svih mogućih fliper, virtualnog voženja autića, pa do zračnog hokeja i virtualnog boksanja. Bila sam stvarno oduševljena. Samo sam odtrčala do Daniela i pitala ga: "Kako si znao da ja obožavam video igrice?" Jer ja sam stvarno obožavala video igrice od kada sam bila dijete. A Daniel mi je samo odgovorio: "Ne znam, jednostavno sam mislio da bi te nešto ovakvo moglo malo razveselit, a čini se da sam imao i pravo." Nakon toga smo se bacili na igranje igrica. Kada sam se već izmorila, oko deset sati izašli smo van u prvu sobu i ja sam mu se zahvalila i još jednom ga poljubila. Rekla sam da je već kasno i da imam zadaću za sutra. Poljubila sam ga i izletjela van iz Sobe jureći prema Gryffindorskoj kuli.

U društvenoj prostoriji sam zatekla Johna, Žanu Lenu, Antoniu, Marca, Leeja i Joea. Svi su me pitali kako to da sam tako sretna, a ja sam rekla da ću im sutra sve ispričati, da sam sad jako umorna od svega. Već kada sam stigla do stepenica koje vode do ženske spavaonice Antonia me zaustavila i rekla da prije trebam nešto vidjeti. Odvukla me do oglasne ploče i pokazala mi jedan natpis, na kojem je pisalo da će se u Hogwartsu početi održavati satovi Oklumencije i Legilimencije i da se moramo prijaviti predstojniku svoga doma ako želimo pohađati te satove. Antonia mi je rekla da će se ona prijaviti, a s njom i Žana Lena i Joe. A kad sam pitala zašto John i Lee neće, John ju je preduhitrio i rekao: "Zato jer mislimo da je to obična glupost i da nam neće previše poslužiti u životu. Mislim ko još zna Legilimenciju?" Ja sam samo tiho rekla: "Voldemort ju je znao, a zna ju i Bellatrix. A da je Ann znala Oklumnciju možda bi preživjela." To sam rekla tiho, ali vrlo razgovjetno tako da su me svi čuli. Polako sam se pokupila u svoju sobu. Odlučila sam da ću prijaviti sebe i Jamesa. On je sigurno htio učiti Oklumenciju nakon onoga što se dogodilo Ann. Opet sam bila loše raspoložena.


Post je objavljen 27.01.2006. u 15:28 sati.