hocemocenzuru
četvrtak, 21.11.2013.
Zadomni svijet
Ovih dana sam se sjetio vica koji sam čuo prije nekoliko godina, a koji ide otprilike ovako: Ide seljak i nosi daske preko ramena, u susret mu ide Ante Pavelić i poviče “za dom“, a seljak mu odgovori “ne, za štalu“.
Naravno vica sam se sjetio nakon DOMoljubnog performansa Josipa Šimunića nakon utakmice Hrvatska - Island. Većina nogometaša na svijetu mašta o tome da jednog dana zaigraju na svjetskom prvenstvu, osvoje domaće prvenstvo ili da igraju u Ligi prvaka. Znamo da nakon ostvarenih ciljeva oni ambiciozniji si postavljaju i nove. I tako je Šimunić, pred kraj svoje karijere, konačno uspio u želji da poviče “za dom“ a da mu pune tribine odgovore “spremni“ (“To sam uvijek želio napraviti“).
Ostaje da vidimo što će još poželjeti Šimunić, nadam se da neće poželjeti nakon završetka karijere da se bavi poviješću (“Igrao sam za svoj dom, oni kojima smetaju ti povici mogli bi malo nešto pročitati i proučiti povijest“). Jer to bi bila navijačko-alkoholizirana interpretacija povijesti, slična onoj koja se nalazi na hrvatskoj wikipediji, na kojoj uostalom u tekstu koji se odnosi na pozdrav “za dom spremni“ piše: Nakon Domovinskog rata, pozdrav "Za dom spremni" je stekao veliku popularnost među hrvatskim nogometnim navijačima te ga se često može čuti na nogometnim utakmicama. Ili reprezentativne nogometne utakmice kao zadomni svijet.
Do sada smo mogli čuti razne izgovore za uzvikivanje ovog pozdrava (opera"Nikola Šubić Zrinski“, ban Jelačić, domovinski rat), a toj listi je Šimunić dodao još jedan: "Igrao sam za svoj dom". A za dom i utakmicu se naravno mora biti spreman. A i Thompsonove pjesme puštene nakon utakmice dodaju još potrebnih sastojaka za ustašluk. I tako si je Šimunić osim 90 (plus sudačko vrijeme) minuta igre osigurao još i dodatnih 15 minuta slave.
Na jednoj snimci navedenog incidenta koja se može vidjeti na internetu se može čuti komentar iz publike: "Legenda!“. To dovoljno ilustrira da smo društvo u kom su neinteligentni ustašluci cool za nezanemariv postotak građana, kao što je to bio i još jedan performans zadarskih srednjoškolaca ("potrubi ako si protiv pedera“). Da, postali smo društvo u kojem su svakakve fašističke pizdarije cool.
I tako smo možda u Josipu Šimuniću dobili nogometnog Sinišu Labrovića, naravno sa potpuno drugačijim ideološkim predznakom i puno manje inventivnog. A ako nastavi ovim putem Šimunić možda završi u “Pola ure kulture“, sjajno bi se uklopio u koncept te emisije. Prilog bi naravno najavila Branka Kamenski, napravila bi ga Hloverka, a i Ivica Šola bi mogao dodati svoj komentar. A možda ga i sam MPT pozove kao gosta na koncert? To bi moglo ovako izgledati: muzika je krenula, izlazi Josip Šimunić i viče “za dom“, publika odgovara glasno “spremni“, zatim izlazi glavna zvijezda, idu “Čavoglave“, i koncert ide svojim uobičajenim tokom.
No ovdje se radi i o kontinuitetu u djelovanju HNS-a, poznato je da je bivši predsjednik HNS-a Vlatko Marković simpatizirao NDH, a sadašnji Davor Šuker je jednom prilikom posjetio Pavelićev grob u Madridu. Tako da ovaj zadnji ispad i ne treba čuditi, samo je logična epizoda u životu i radu nogometnog saveza.
Nisam mogao a da se ne zapitam što bi seljak iz vica na početku teksta odgovorio na Šimunićevo “za dom“? Možda bi rekao “ne, za kavanu“. I otišao bi na pivo u neki od ugostiteljskih lokala u blizini maksimirskog stadiona.
