Hobbes ... it's a magical world

nedjelja, 31.12.2006.

Waiting on the World to Change

Kupio sam novi album John Mayera. Dečko je stvarno "odrastao". Na dva od tri prethodna albuma pobrao je Grammy-a za pjesmu godine. "Your body is Wonderland" s albuma Rooms for Square i "Daughters" s Heavier Things ... u međuvremenu se družio s nekim olinjalim blueserima. Rezultat? Najbolje što je do sada napravio. Drugačije ... angažiranije.
Jedini problem je ... što je potpuno u krivu. Problem svijeta nije u generacijama. IMHO, problem je što određeni segment svake generacije "ispliva" u određene sfere.
Uostalom, evo teksta vjerojatno najbolje anti-ratne pjesme objavljene posljednjih godina. Da sad vidim Amere ... hoće li mu dati Grammya?

John Mayer - Waiting on the World to Change
(from "Continuum")

31.12.2006. u 12:07 • 0 Komentara • Print • #

subota, 23.12.2006.

Danteov Božić

Slabo se već sjećam Danteovog pakla, ali uvjeren sam da majstor guščjeg pera nikad nije morao u Božićnu shopping gužvu. Dogorilo nam do prstiju. Najdraža i ja smo morali u kupovinu Božićnih poklona. Naravno, kako to već biva … pričekali smo zadnji tren. Poznato je da shopping na vrijeme obavljaju sam mlakonje. Ovo danas bio je test izdržljivosti. Cammel trophy, one lude vožnje autom kroz tundru, utrke saonicama u polarnom krugu …? Šetnje parkom.

Nazvao me u jednom trenutku Šteky.
„E bok, gdje si? Andy i ja smo u tvom kvartu … jesi za neku kavu?“
Skoro su mi suze krenule. „Ja sam u sedmom krugu pakla. Na žalost ne mogu.“ Lupio sam sedmi krug, a u stvari sam bio u četvrtom (look it up). Poziv me zatekao u nekoj zavjetrini u Algoritmu. Odmarao sam se nakon kotrljanja kamenja po višekatnim trgovinama. Izgleda da BBC dokumentarci nisu visoko na listi Božićnih poklona. Nisam namjeravao išta kupiti. Tamo je jednostavno bilo prostora za moju sitnu građu.

Cukamo tako nekoliko vrećica i naletim na kolegu s posla u šetnji sa suprugom i jednogodišnjom kćerkicom. Genijalac. Oni imaju previše članova obitelji i odlučili su da za Božić kupuju poklone samo djeci do 10 godina.
„Više volim da je s nama kod kuće, nego da okolo hoda tražeći poklone.“, komentirala je njegova supruga.
Kako se ja toga nisam prije sjetio? Jedna druga prijateljica s velikom obitelji ima oko jeseni obiteljski rulet, gdje svatko izvuče samo jednog člana obitelji i mora kupiti poklon u definiranom price range-u, prema interesima odabrane osobe.
Sve mi je to prolazilo kroz glavu dok smo cik-cak-ali kroz gužvu.

U Megastore-u je, naravno, prodavač morao promijeniti traku na blagajni, taman kad sam ja bio na redu.
„Evo sad će račun, za 20 sekundi.“ samouvjereno će on.
„20, 19, 18, 17, 16 …“, prisjećao sam se ...
„Brojite prebrzo …“
„Radite presporo …“
„Što te zadržalo?“ pitala me najdraža. Razvili smo sustav po kojem u najveće gužve ne zalazimo s vrećicama, već jedno od nas ostane sa strane pričuvati loot, a krupnija osoba se ode probijati u gužvu. Od sutra dobiva duple obroke!

Neki mi se mulac bezobrazno očešao i nervozno progurao u Bogovićevoj. Skoro je dobio po fruli. Bezobrazluk. Kaj on ima biti nervozan? Jel' on naletio na remont pokretnih stepenica u Mulleru? Ne vidim da su mu se vrećice usjekle u ruke. Hm, možda jadnik još nije ni krenuo u kupovinu. Mda, to bi objasnilo dosta toga ... čak i iracionalno naguravanje s nekim tko ga šije za 50 kg …

U jednom trenutku sam uletio u jednu od parfumerija. Najdraža mi je uzela vrećice i velikodušno me pustila da uđem u grotlo. Jedva sam se suzdržao ne gurnuti prodavačicu koja je demonstrirala neku kozmetičku olovku, nagnuvši se nad ogledalo u uskom prolazu i blokiravši mi put. Ratničke boje? Hm, ovdje ni duh sa sjekirom ne bi prošao …
„Mogu li vam kako pomoći?“ pitala me njena kolegica.
„Gospodična, dragi Bog meni više ne može pomoći.“, spontano sam izvalio.
„Hi hi hi“, čuo sam hihot u prolasku. Čovjek više ne može iskreno odgovoriti na legitimno pitanje … a da se netko ne naruga njegovoj muci. Uzmakao sam van.
Došli smo doma, večerali i srušili se … ovo je sport za koji treba cijelu godinu trenirati. Kampanjci poput nas nemaju šanse proći prvi krug kvalifikacija.
Ali, nije sve loše kako vam prikazujem. Naletio sam na rasprodaju jazza u Mulleru. 45 kn komad. Jaco Pastorius – „The Birthday Concert“ i John Coltrane - „Giant Steps“ će zasvirati sutra, s prvim podnevnim zrakama sunca. U cik zore … ehm, čim se probudim. Da ne spominjem 2 za 99 kn komplete Sade … „Diamond Life“, „Promise“, „Stronger than Pride“, „Love DeLuxe“ … Sretan mi vjersko-komercijalni blagdan … ;-)

23.12.2006. u 01:29 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 19.12.2006.

Božićne priče

Priča prva. ... Neću vas podsjećati što bi trebao biti duh Božića. Javna i privatne televizije, plus tisuće satelitskih programa, zasut će vas reklamama, filmovima i svim drugim „propagandnim materijalom“. Sve je otišlo tako daleko da se i Crkva žali da su na nju i malca iz jasli svi zaboravili.
Evo jednog primjera kako stvari stoje u realnosti. Stojim u redu u jednoj većoj trgovini. Živežne namirnice i slično. Kasni popodnevni sati. Gužva veća nego uobičajeno. Negdje sam četvrti, peti u redu … u sebi šizim na odabir glazbe (provjerena kuruza) i računam koliko će trajati čekanje i isplati li mi se petljati da izvučem iPod iz džepa. Uho mi uhvati povišene tonove na blagajni. Očigledno, blagajnici se ova 24/7 gužva sve manje sviđa. Podigla je ton u raspravi s nekim muškarcem. Njemu fali pola kune. Ispričava se da nema, a ona komentira tako glasno da je pola dućana okrenulo pogled. Čovjeku je neugodno. Pomirljivim tonom nudi da ostavi artikl. Da će donijeti pola kune naknadno, ali trenutno nema … Malo bolji pogled ukazuje na osobu neugledna izgleda. Površan, kakav jesam, pomislio sam da se radi o još jednom alkiću, koji je sakupio dovoljno plastične ambalaže da kupi mirogojček, žuju ili što već. I onda ugledam artikl pred njim: krema za cipele. Istog trena, bilo mi je neugodno ... Razmišljao sam da ponudim pola kune prodavačici, samo da prestane grajati. Dok sam se ja nećkao, valjda se i ona ispuhala, pa je odmahnula rukom i pomirljivo pustila čovjeka da ode s kremom.
Prošlo je tome par dana i leđa tog čovjeka mi se vraćaju svaki put kad vidim pogrbljene sugrađane kako tegle otežale vrećice poznatih brandova.
Očigledno, Božićna bajka je priča koja ima godišnje reizdanje u tisućama verzija.
Pola kune. Nadam se da je samo zaboravio novčanik kod kuće.

Priča druga. ... Zaredali su rođendani u našoj obitelji. Stojim danas u jednoj parfumeriji u redu za zamatanje. Pet, šest dama i ja … Već sam mislio otići i iskušati svoju origami vještinu, ali se ekipa iznenada pojačala. Dam poklon na zamatanje i tek kada je bio skoro gotov primijetim da papir, koji sam odsutnim kimanjem glavom odabrao, ima božićni motiv.
„Ah, pa ovo je božićni motiv.“, zavapim.
„Eeeeer, da!?“, zbunjeno će mlada dama, vjerojatno misleći u sebi „Duh!? Odakle si ti pao?“
„Argh, ovo je rođendanski poklon … .“, žalobno ću ja …
„Nema problema, želite li da vam prepakiram?“ ljubazno će ona, „Niste posebno spomenuli …“ nepotrebno se ispričavala.
„Pa … trebalo bi vam biti jasno samo po sebi“, nastavim uz smijeh.
„Kako …??? „ primjećujem da joj se mašnica zaplela. Zbunjeno je podigla pogled.
„Pa, koliko muškaraca vidite u redu za zamatanje poklona prije Badnjaka?“, morao sam sad „otkriti toplu vodu“.
Dama do mene počela se smijati …
„Da, da, dobro je ako se i za Badnjak sjete …“ Yup, pogodio sam živac.
„Ako se pročuje da kupujem pet dana prije Badnjaka, gotov sam. Izbacit će me iz udruge.“
„Izvolite gospodine …!“ Lijepo zamotani poklon kliznuo je niz pult.
Nice save …

19.12.2006. u 23:30 • 2 Komentara • Print • #

četvrtak, 14.12.2006.

dimnjačar

Kažu da se, kad vidiš dimnjačara, trebaš uhvati za gumb i poželjeti nešto ...
Ugledao sam ga ... prelazi cestu ...
"Želio bih, želio bih ... da trenirka ima gumb!"

14.12.2006. u 10:35 • 2 Komentara • Print • #

srijeda, 13.12.2006.

Shades of Jade

Marc Johnson - Shades of Jade
Kad na jednom od probranih web izvora, koji vam je u prošlosti dao nekoliko dobrih shopping ideja, naletite na fraze "heart stopping masterpiece", "one of ECM's dozen most moving records" ... morate se zainteresirati. Istovremeno, na jednom od web okupljališta jazz freakova naletite na "magical disc", "etheral collection of songs" ... nema druge no krenuti do lokalnog ECM dealera. Nekoliko puta sam poljubio policu i otišao kući s neplaniranim naramkom CD-ova. Kako to već biva, na ovaj CD sam naletio, kad sam već zaboravio da mi je na short listi.

O Marcu Johnsonu ce bolji poznavaoci jazza znati više. Iako sam ga viđao na nekim albumima, nisam bio upoznat s njegovim autorskim radom. Čovjek je, po svojim riječima, u srednjoj školi bio osrednji violončelist, dok se nije otvorilo mjesto kontrabasiste u školskom bandu. Tog je ljeta, uz podrška oca, učitelja glazbe i ljubitelja jazza, i privatne satove basa ... Marc našao svoj instrument. U preko 30 godina surađivao je s čitavim nizom jazz velikana. Najveću "recku" na vratu basa ostavila mu je suradnja s Bill Evansom.
Ovaj je album napisao, producirao i većim dijelom realizirao u uskoj suradnji s Eliane Elias (klavir). Nju navodno bolje poznaju ljubitelji Bosa/Brazil žanra. Ako tom paru dodate Scofielda (gitara), Lovana (sax), Barona (bubnjevi), dobijete band koji u svom "all star" sastavu može sve.

Na ovom albumu su to i pokazali. Iako bi se album mogao svrstati u mainstream jazz, puni potencijal se očituje u trenutcima kad band (njegovi članovi) krene "istraživati" u okviru definirane forme. Album je sastavljen od pjesmama lakšeg tempa. Na trenutke malo živne, ali ne dovoljno da bi to utjecalo na osnovni dojam. Nikako nije "zvučna kulisa". Točnije, može biti po svom "intenzitetu", ali ga je zločin za to koristiti. Uzmite sat vremena, ubacite ga u cdp, sjednite pred sustav i ... uživajte. Slojeva za skidanje i detalja za otkrivanje ima u izobilju, a kako i neće biti uz ovakve izvođače.

Da ne zapilim ... sve "fraze" s vrha potpisujem. Prekrasan album. Preporučam ljubiteljima jazza, a i svim ostalim ljubiteljima dobre glazbe. Moj trenutni tihi favorit je "Don't ask of me", obrada armenske narodne.
Do sada sam se u izboru omiljenog jazz albuma, koji sam nabavio ove godine, klackao izmedju Manu Katcheovog "Neighbourhooda" i Tomasz Stankovog "Lontana". Trenutno je Marc Johnson prosao pored njih ... ali, dajte mi malo vremena da sredim dojmove. Plus, nisam još čuo „Universal Syncopations“ Miroslava Vituousa.

*hobbes*

13.12.2006. u 08:23 • 2 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 04.12.2006.

Vitamini

Nije me bilo neko vrijeme. Kad sam počeo pisati blog, zarekao sam se da to neće biti jedan od dnevnika u kojima će se naći: „ Nedjelja, 3. prosinca, prohladno ... „
Rezultat je vidljiv. Nema postova. Nije bilo vremena/volje/inspiracije ... kombinacije istih.

Vraćamo se večeras najdraža i ja s obiteljskog nedjeljnog ručka. Kao i obično, mama je uvalila bar dvije vrećice „vitamina“ [jabuke, naranče, banane]. Dok je najdraža postavljala minsko-eksplozivne naprave po autu i oko njega, ja sam iz prtljažnika, u polumraku, pobrao „the loot“.
Penjemo se polako uz stepenice. Ručkić je ostavio traga. Ošit mi se spojio s obrvama ... kad začujem:
„A zašto si uzeo vrećicu u kojoj su antifriz, tekućina za pranje auta ... ???“

04.12.2006. u 00:45 • 4 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>