Hobbes ... it's a magical world

utorak, 27.10.2009.

My middle name is Lucky

A ide me u zadnje vrijeme … Ilustracija! Krenem danas kući nakon posla. Obučem baloner, prebacim torbu preko ramena, pričekam kolegu da ugasi računalo … na izlasku iz firme komentiramo kako bi trebali obići trgovine te potražiti nove zimske jakne. Na vratima je studeni … brzo će zahladiti … U mimoilaženju na vratima mi u prolazu spomene: „Inače, i ovaj baloner bi bilo dobro da opereš …“
„Wtf?“ Stanem, skinem s leđa baloner i imam što za vidjeti … Fakat sam najsretnija osoba bar u kvartu, čujem da mi je regionalna titula izmakla za dlaku … pretekao me neki Sivonjić iz Dinama (@ Andy – nogomet).
Naime, „pozdravila“ me neka ptica po sred leđa … Da skratim, kemijsko čišćenje je 75 kn … ali, već sutra ću za pernatu populaciju imati svježe očišćenu metu …

** glazbena preporuka

27.10.2009. u 22:52 • 3 Komentara • Print • #

nedjelja, 15.03.2009.

Oduzeta prednost

Večeras mi je prilikom povratka iz uobičajene šetnje prednost u prometu oduzela crna mačka sa zvončićem oko vrata. S jedne strane čaša je napola prazna i sujevjerna bi osoba to shvatila kao loš znak, a s druge je čaša napola puna … mogla mi je prednost oduzeti crna „mečka“.

15.03.2009. u 22:02 • 1 Komentara • Print • #

nedjelja, 18.01.2009.

The Haunting

Prošli sam tjedan, pogođen ovim natezanjima oko plina (kao i svaki drugi građanin lijepe naše koji se na -17 C grije pomoću etažnog plinskog), odlučio pomoći lokalnoj toplani okretanjem tjelesnog termostata na 38.5 C. U stvari, okrenuo ga je neki virus, ali budući da sam „svoga tela gospodar“ – nije on to mogao bez moje pomoći.

Nakon jedne znojne, polu-prospavane noći, konačno sam pred jutro utonuo u san. Draga se, kao i obično, prva ustala i uključila radio. Tog je jutra sviralo nešto od Pink Floyda … slušajući tako u polusnu, pjesma mi se uvukla u uho i ... nikako je se riješiti.

Da, prijemčiv sam na te fore … često sam kao mladac znao izlazeći van na radiju čuti neku pjesmu, koju bih onda cijeli dan pjevušio. Tih me tegoba isprva spasila najezda mp3 playera. Uvijek sam mogao protjerati uljeza nekom svojom playlistom. No, valjda mozak ima svoje sustave zaštite. Prilagodio se novim tehnologijama i ovog puta ni iPod nije pomogao - danima sam hripao hhhm-hhm-hm-hm-hmhm …

Na kraju sam otvorio iTunes i prolazeći kroz sampleove došao do krivca – „On the Turning Away“ s albuma „A Momentary Lapse of Reason".

Nikad nisam bio Floyd fan … OK, priznajem da su dobri, odrastao sam uz „The Wall" (eh, kojem teenageru nije bila favorit "Another Brick in the Wall"), „Final Cut" (DSotM, WYWH, Shine on ...) … ali, najbolje su stvari napravili u doba „prije mene“. Kao klinac ih nisam kužio, a kasnije nikada nisam uložio vrijeme da ih poslušam. Zaintrigiralo me što su dvije pjesme, koje su me na ovaj način u zadnje vrijeme „progonile“, spomenuta „leđo-okretuša“ i „Comfortably Numb“ ( „The Wall").

Kako se provodi glazbeni egzorcizam? U mom slučaju – zasićenjem. Stavim CD-e na vrh police, prebacim ih na iPod i vrtim u krug dok mi ne dosade. I ovog ću puta provesti uobičajenu proceduru. No, ostaje pitanje: „Zašto?“.Postoji li neki podsvjesni mehanizam pomoću kojeg biramo pjesme koje nas na ovaj način hvataju u svoju mrežu … ili … one biraju nas? Spooky?! Haunting!

*hobbes*

p.s. U međuvremenu sam se nasadio na još jednu pjesmu ...

18.01.2009. u 23:25 • 2 Komentara • Print • #

utorak, 28.10.2008.

Blogosphere vs. Usenet

28.10.2008. u 17:40 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 10.09.2008.

Kako sam izbjegao (pletaću) iglu

Ovaj je post posvećen svima koji su me zapitkivali zašto nema postova. Hvala vam na podsjećanje da sam se ulijenio, izgubio inspiraciju za pisanje, zapostavio svekoliko pučanstvo i znatiželjnike. Zauzvrat ćete opet morati čitati svakojake gluposti. Možda vas to nauči pameti … Obojicu! sretan

„Što ti se dogodilo?“
„Gdje je druga polovica?“
„*hobbes* nije mogao doći? Tko ste vi?“
„Izgledaš mi dobro. Što nije u redu?“

Ovo su samo neki od vickastih komentara koje slušam u posljednje vrijeme. Da, uspio sam pogubiti par dekagrama, uglavnom iza uha, pa su mi prijatelji i poznanici u šoku. Polovica klima u nevjerici, a polovica misli da sam se razbolio …

Na vickaste komentare odgovaram da s ovakvim gospodarstvom jurimo prema gladi, pa sam krenuo s treningom na vrijeme. Steky je spomenuo „krizu srednjih godina“, ali smo se složili da će tek novi Porsche i ganjanje teenagerica dati potvrdu njegovoj dijagnozi … Za sada … 0 bodova!

A kako je sve počelo?

Priča je nastavak posta o gripi. Ove me zime stresla prvo gripa, pa bakterijska upala grla, pa opet neka viroza … tri nevolje zaredom, u kontinuitetu - četiri tjedna. Osjećao sam se kao polomljen, svaka južina mi je bila nakovanj na prsima, a počeo sam istezati ruke da dohvatim tipkovnicu jer mi se bilo teško nagnuti prema računalu.

Sjedim tako jednom zgodom s Eddyem u „pojilištu“ i roncam. Čovjeku sam se valjda popeo na ganglije, kad mi je pristojno složio priču kojom je povezao moje subjektivne i objektivne zdravstvene tegobe, probleme s imunitetom, spavanjem, koljenima … jednim zajedničkim nazivnikom – debljinom. Jednostavnim tehničkim rječnikom – ukupna masa prešla je projektiranu nosivost. Potpuno preopterećenje svih sustava.

Iskoristio je trenutak moje malodušnosti i ponudio mi tri opcije:
Prva je bila: „Igla, pletaća igla!“ …
Zbunjeno sam ga pogledao.
„Dobiješ pletaću iglu i pošaljem te mjesec dana na Medvjednicu. Što uloviš, možeš pojesti.“
Oni koji me ne poznaju pomislili bi da bi ovakva metoda djelovala, no kao iskusni brdsko-pješadijski specijalac brzo bih se prilagodio … (čitaj: našao put do nekog restorana ili pizzerije).
Druga opcija: „Opet igla.“
Još jednom sam upitno podigao obrve. Malo mu je monoton odabir prijedloga.
Budući se kao liječnik bavi hormonima, može mi složiti injekciju od koje ću izgorjeti iznutra kao da sam progutao nuklearni reaktor.
„Ima samo jedan mali problem. Jednom kad krene, nisam siguran da ga mogu zaustaviti.“
Vjerovali ili ne, i ovako sam primamljivu ponudu odbio.
„Što ti je još ostalo u rukavu?“ upitao sam sa zebnjom. Ako je suditi prema prve dvije varijante, treću sam šicao da bi mogla biti liposukcija tupom žlicom.

„Pamet u glavu i počni se pametnije hraniti i živjeti.“

Will wonders never cease … Tako sam i napravio … i 5-6 mjeseci kasnije, moja priča o warderobe trollovima dobila je potpuno drugačiji predznak, a pozdravi s početka ove priče su postali uobičajeni.
Uvijek se borim s dragom o bacanju garderobe. Srce me boli baciti neki fini komad koji sam dugo tražio i dobrano platio, samo zato što se van sezone, dok je stajao u ormaru - skupio. Moja je pak draga po tom pitanju puno praktičnija. Periodički isprazni svoj dio ormara, sve lijepo spakira za Caritas ili neku sličnu udrugu … i za 3 do 6 mjeseci odveze kutiju na predviđeno mjesto.
„Morat ću kupiti novu garderobu.“, potiho sam likovao nakon što mi je draga spomenula da su mi hlače toliko velike da izgledam smiješno (hm, da ih malo spustim, prošao bih kao rapper i završio na tulumu sa Snoopom … ili Tupacom kakve sam već sreće).
„Da, morao bi … da nisi ostavio pun ormar garderobe koja će ti sad savršeno pristajati …“, stigao je odgovor od mog idola racionalnosti.
„Moda 80-ih se vratila???“

Neke se stvari nikad ne mijenjaju … ali … ovoga puta … osjećam disturbance in the Force … Samo, moj majstor Yoda ne nosi svjetleću sablju nego iglu … pletaću iglu.

*hobbes*

10.09.2008. u 02:28 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 03.02.2008.

Is it safe?

Heh, otkad imam gripu moj ionako neuobičajen ritam spavanja još se više pogoršao. Noću me isprva držala budnom visoka temperatura, a sad, kad se smirila, drži me kašalj (+šmrcanje+povremene glavobolje). Draga stoički podnosi moje probleme, iako sam joj velikodušno ponudio da joj složim krevet na balkonu … sretan

Uglavnom, svaki put kad zaspim oko 5-6 ujutro … i pokušam odspavati tijekom prijepodneva … netko me nazove. Danas je nedjelja … u 11 sati zvoni mobitel … pozivni broj Varaždin … Ne pada mi na pamet nitko tko bi me zvao iz Varaždina … U međuvremenu, dok su obje moždane stanice procesirale bazu podataka, poziv se prekinuo.
Mrmlj! Ustao sam i popio svoj koktel vitamina, lijekova i preparata. Ubacio CD u player i krenuo naprečac u dan …

Kasnije mi crv nije dao mira … idem vidjeti tko me zvao. Napisao sam u šali prijatelju da me zbudio neki panj, koji je vjerojatno zvao krivi broj, i da ću mu sutra ujutro u 3 uzvratiti poziv: „Dobro jutro, imam zabilježen propušten poziv s Vašeg broja …“

Odem na T-Com portal, imenik … ukucam broj i dobijem podatke mog „prijatelja 'z Varažidnbrega“ …

„ARSENAL-IVEZIĆ k.d. društvo za usluge zaštite osoba i imovine“.

Svi ste mi svjedoci da sam preozbiljna osoba da bih se upuštao u smicalice opisane u prethodnom paragrafu. Da ne spominjem da sam privržen svom tjelesnom integritetu, a posebno ekstremitetima. Uostalom, vidi se da se radi o ozbiljnim poslovnim ljudima. Pa, nećemo ih sad napadati zbog jedne male pogreške ...

Kad sam se prestao smijati … palo mi je na pamet … Pa, koliko smo nesigurna zemlja postali kad telemarketing nudi i usluge osobne zaštite?! Da se nije pročulo da sam dobio Božićnicu?!
A možda se namnožilo toliko zaštitarskih tvrtki da konkurencija tjera na nekonvencionalne metode oglašavanja?!

Jedno se mora priznati, pritisak konkurencije posebno je djelovao na kvalitetu usluga. Lopovi se boje prići čuvanim pošiljkama, pa su ih sad jadni zaštitari prisiljeni sami otimati … A prekovremeni? Tko će platiti prekovremene? Ili je to spadalo pod team-building?

*hobbes*

03.02.2008. u 13:55 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 31.01.2008.

Daytime TV

Što da radi čovjek kojeg je nadvladao virus? Zaboga, pa to je jedino živo stvorenje s IQ-om nižim od političara ... Između perioda znojenja i drhtavica, izbor se svodi na samo-sažalijevanje ili ... gledanje sit-com-ova ...
I tako sam otkrio svijet daytime televizije ...
U trenutku arogancije (predoziranje Coldrex-om?) polaskao sam si kako već unaprijed predviđam tekst likova u seriji ... dok nisam shvatio da sam postao "ciljana publika".

Nije ni čudo da me savladao virus. Dobro sam i prošao. Što da sam naletio na bakterije ...?!

p.s. Proveo sam cijelo popodne čekajući epizodu "Married With Children". Izgleda da sam imao veće šanse dočekati crno bijele CRT TV-e da se vrate u modu ... Iskreno se nadam da je ovo samo od vrućice ... Srećom sam izgubio apetit, inače bih ustanovio da me i frižider može nadmudriti ...

31.01.2008. u 17:22 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 30.01.2008.

griba i biroze

U sezobi gribe dobro je biti sabotnjak ... teze pobusis birus ... :-(

30.01.2008. u 09:29 • 5 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 28.01.2008.

R F M

Informatički pismeni znaju što ova skraćenica znači. Mi ostali, ne znamo, ne čitamo upute, već pitamo njih … Međutim, da ću njen smisao naučiti the hard way, u kuhinji - nisam se nadao.

Struže me nešto grlo od jučer. Probudim se jutros, ništa bolje. Sjetim se da nam je moja mama svojedobno dala neki med s dodatkom (propolis, kadulja, what-not) „za pomoć pri grlobolji“. Demit, nemre naškoditi …
Uzmem žlicu (veliku), zagrabim i progutam … auch … jaaaako … Pogledam što piše na kutiji …

„Jednu jušnu žlicu otopiti u 3dcl vode ili čaja, te više puta dnevno ispirati grlo. Korisno je više puta popiti po gutljaj ovog pripravka.“

A što bi vi napravili … popio sam 3 dcl vode …

28.01.2008. u 19:37 • 1 Komentara • Print • #

nedjelja, 27.01.2008.

Pegula

U "Lethal Weapon 4" likovi koje tumače Rene Russo i Mel Gibson imaju sljedeći dijalog:

Lorna: "I don't know Riggs, does trouble just go looking for you?"
Riggs: " No, it seems to know where I an most of the time"

Nas, koji imamo neka iskustva iz prve ruke, ovakve najave čine nervoznim ...