Marketing
Kako sam izbjegao (pletaću) iglu
Ovaj je post posvećen svima koji su me zapitkivali zašto nema postova. Hvala vam na podsjećanje da sam se ulijenio, izgubio inspiraciju za pisanje, zapostavio svekoliko pučanstvo i znatiželjnike. Zauzvrat ćete opet morati čitati svakojake gluposti. Možda vas to nauči pameti … Obojicu! 
„Što ti se dogodilo?“
„Gdje je druga polovica?“
„*hobbes* nije mogao doći? Tko ste vi?“
„Izgledaš mi dobro. Što nije u redu?“
Ovo su samo neki od vickastih komentara koje slušam u posljednje vrijeme. Da, uspio sam pogubiti par dekagrama, uglavnom iza uha, pa su mi prijatelji i poznanici u šoku. Polovica klima u nevjerici, a polovica misli da sam se razbolio …
Na vickaste komentare odgovaram da s ovakvim gospodarstvom jurimo prema gladi, pa sam krenuo s treningom na vrijeme. Steky je spomenuo „krizu srednjih godina“, ali smo se složili da će tek novi Porsche i ganjanje teenagerica dati potvrdu njegovoj dijagnozi … Za sada … 0 bodova!
A kako je sve počelo?
Priča je nastavak posta o gripi. Ove me zime stresla prvo gripa, pa bakterijska upala grla, pa opet neka viroza … tri nevolje zaredom, u kontinuitetu - četiri tjedna. Osjećao sam se kao polomljen, svaka južina mi je bila nakovanj na prsima, a počeo sam istezati ruke da dohvatim tipkovnicu jer mi se bilo teško nagnuti prema računalu.
Sjedim tako jednom zgodom s Eddyem u „pojilištu“ i roncam. Čovjeku sam se valjda popeo na ganglije, kad mi je pristojno složio priču kojom je povezao moje subjektivne i objektivne zdravstvene tegobe, probleme s imunitetom, spavanjem, koljenima … jednim zajedničkim nazivnikom – debljinom. Jednostavnim tehničkim rječnikom – ukupna masa prešla je projektiranu nosivost. Potpuno preopterećenje svih sustava.
Iskoristio je trenutak moje malodušnosti i ponudio mi tri opcije:
Prva je bila: „Igla, pletaća igla!“ …
Zbunjeno sam ga pogledao.
„Dobiješ pletaću iglu i pošaljem te mjesec dana na Medvjednicu. Što uloviš, možeš pojesti.“
Oni koji me ne poznaju pomislili bi da bi ovakva metoda djelovala, no kao iskusni brdsko-pješadijski specijalac brzo bih se prilagodio … (čitaj: našao put do nekog restorana ili pizzerije).
Druga opcija: „Opet igla.“
Još jednom sam upitno podigao obrve. Malo mu je monoton odabir prijedloga.
Budući se kao liječnik bavi hormonima, može mi složiti injekciju od koje ću izgorjeti iznutra kao da sam progutao nuklearni reaktor.
„Ima samo jedan mali problem. Jednom kad krene, nisam siguran da ga mogu zaustaviti.“
Vjerovali ili ne, i ovako sam primamljivu ponudu odbio.
„Što ti je još ostalo u rukavu?“ upitao sam sa zebnjom. Ako je suditi prema prve dvije varijante, treću sam šicao da bi mogla biti liposukcija tupom žlicom.
„Pamet u glavu i počni se pametnije hraniti i živjeti.“
Will wonders never cease … Tako sam i napravio … i 5-6 mjeseci kasnije, moja priča o warderobe trollovima dobila je potpuno drugačiji predznak, a pozdravi s početka ove priče su postali uobičajeni.
Uvijek se borim s dragom o bacanju garderobe. Srce me boli baciti neki fini komad koji sam dugo tražio i dobrano platio, samo zato što se van sezone, dok je stajao u ormaru - skupio. Moja je pak draga po tom pitanju puno praktičnija. Periodički isprazni svoj dio ormara, sve lijepo spakira za Caritas ili neku sličnu udrugu … i za 3 do 6 mjeseci odveze kutiju na predviđeno mjesto.
„Morat ću kupiti novu garderobu.“, potiho sam likovao nakon što mi je draga spomenula da su mi hlače toliko velike da izgledam smiješno (hm, da ih malo spustim, prošao bih kao rapper i završio na tulumu sa Snoopom … ili Tupacom kakve sam već sreće).
„Da, morao bi … da nisi ostavio pun ormar garderobe koja će ti sad savršeno pristajati …“, stigao je odgovor od mog idola racionalnosti.
„Moda 80-ih se vratila???“
Neke se stvari nikad ne mijenjaju … ali … ovoga puta … osjećam disturbance in the Force … Samo, moj majstor Yoda ne nosi svjetleću sablju nego iglu … pletaću iglu.
*hobbes*
Post je objavljen 10.09.2008. u 02:28 sati.