Marc Johnson - Shades of Jade
Kad na jednom od probranih web izvora, koji vam je u prošlosti dao nekoliko dobrih shopping ideja, naletite na fraze "heart stopping masterpiece", "one of ECM's dozen most moving records" ... morate se zainteresirati. Istovremeno, na jednom od web okupljališta jazz freakova naletite na "magical disc", "etheral collection of songs" ... nema druge no krenuti do lokalnog ECM dealera. Nekoliko puta sam poljubio policu i otišao kući s neplaniranim naramkom CD-ova. Kako to već biva, na ovaj CD sam naletio, kad sam već zaboravio da mi je na short listi.
O Marcu Johnsonu ce bolji poznavaoci jazza znati više. Iako sam ga viđao na nekim albumima, nisam bio upoznat s njegovim autorskim radom. Čovjek je, po svojim riječima, u srednjoj školi bio osrednji violončelist, dok se nije otvorilo mjesto kontrabasiste u školskom bandu. Tog je ljeta, uz podrška oca, učitelja glazbe i ljubitelja jazza, i privatne satove basa ... Marc našao svoj instrument. U preko 30 godina surađivao je s čitavim nizom jazz velikana. Najveću "recku" na vratu basa ostavila mu je suradnja s Bill Evansom.
Ovaj je album napisao, producirao i većim dijelom realizirao u uskoj suradnji s Eliane Elias (klavir). Nju navodno bolje poznaju ljubitelji Bosa/Brazil žanra. Ako tom paru dodate Scofielda (gitara), Lovana (sax), Barona (bubnjevi), dobijete band koji u svom "all star" sastavu može sve.
Na ovom albumu su to i pokazali. Iako bi se album mogao svrstati u mainstream jazz, puni potencijal se očituje u trenutcima kad band (njegovi članovi) krene "istraživati" u okviru definirane forme. Album je sastavljen od pjesmama lakšeg tempa. Na trenutke malo živne, ali ne dovoljno da bi to utjecalo na osnovni dojam. Nikako nije "zvučna kulisa". Točnije, može biti po svom "intenzitetu", ali ga je zločin za to koristiti. Uzmite sat vremena, ubacite ga u cdp, sjednite pred sustav i ... uživajte. Slojeva za skidanje i detalja za otkrivanje ima u izobilju, a kako i neće biti uz ovakve izvođače.
Da ne zapilim ... sve "fraze" s vrha potpisujem. Prekrasan album. Preporučam ljubiteljima jazza, a i svim ostalim ljubiteljima dobre glazbe. Moj trenutni tihi favorit je "Don't ask of me", obrada armenske narodne.
Do sada sam se u izboru omiljenog jazz albuma, koji sam nabavio ove godine, klackao izmedju Manu Katcheovog "Neighbourhooda" i Tomasz Stankovog "Lontana". Trenutno je Marc Johnson prosao pored njih ... ali, dajte mi malo vremena da sredim dojmove. Plus, nisam još čuo „Universal Syncopations“ Miroslava Vituousa.
*hobbes*
Post je objavljen 13.12.2006. u 08:23 sati.