Priča prva. ... Neću vas podsjećati što bi trebao biti duh Božića. Javna i privatne televizije, plus tisuće satelitskih programa, zasut će vas reklamama, filmovima i svim drugim „propagandnim materijalom“. Sve je otišlo tako daleko da se i Crkva žali da su na nju i malca iz jasli svi zaboravili.
Evo jednog primjera kako stvari stoje u realnosti. Stojim u redu u jednoj većoj trgovini. Živežne namirnice i slično. Kasni popodnevni sati. Gužva veća nego uobičajeno. Negdje sam četvrti, peti u redu … u sebi šizim na odabir glazbe (provjerena kuruza) i računam koliko će trajati čekanje i isplati li mi se petljati da izvučem iPod iz džepa. Uho mi uhvati povišene tonove na blagajni. Očigledno, blagajnici se ova 24/7 gužva sve manje sviđa. Podigla je ton u raspravi s nekim muškarcem. Njemu fali pola kune. Ispričava se da nema, a ona komentira tako glasno da je pola dućana okrenulo pogled. Čovjeku je neugodno. Pomirljivim tonom nudi da ostavi artikl. Da će donijeti pola kune naknadno, ali trenutno nema … Malo bolji pogled ukazuje na osobu neugledna izgleda. Površan, kakav jesam, pomislio sam da se radi o još jednom alkiću, koji je sakupio dovoljno plastične ambalaže da kupi mirogojček, žuju ili što već. I onda ugledam artikl pred njim: krema za cipele. Istog trena, bilo mi je neugodno ... Razmišljao sam da ponudim pola kune prodavačici, samo da prestane grajati. Dok sam se ja nećkao, valjda se i ona ispuhala, pa je odmahnula rukom i pomirljivo pustila čovjeka da ode s kremom.
Prošlo je tome par dana i leđa tog čovjeka mi se vraćaju svaki put kad vidim pogrbljene sugrađane kako tegle otežale vrećice poznatih brandova.
Očigledno, Božićna bajka je priča koja ima godišnje reizdanje u tisućama verzija.
Pola kune. Nadam se da je samo zaboravio novčanik kod kuće.
Priča druga. ... Zaredali su rođendani u našoj obitelji. Stojim danas u jednoj parfumeriji u redu za zamatanje. Pet, šest dama i ja … Već sam mislio otići i iskušati svoju origami vještinu, ali se ekipa iznenada pojačala. Dam poklon na zamatanje i tek kada je bio skoro gotov primijetim da papir, koji sam odsutnim kimanjem glavom odabrao, ima božićni motiv.
„Ah, pa ovo je božićni motiv.“, zavapim.
„Eeeeer, da!?“, zbunjeno će mlada dama, vjerojatno misleći u sebi „Duh!? Odakle si ti pao?“
„Argh, ovo je rođendanski poklon … .“, žalobno ću ja …
„Nema problema, želite li da vam prepakiram?“ ljubazno će ona, „Niste posebno spomenuli …“ nepotrebno se ispričavala.
„Pa … trebalo bi vam biti jasno samo po sebi“, nastavim uz smijeh.
„Kako …??? „ primjećujem da joj se mašnica zaplela. Zbunjeno je podigla pogled.
„Pa, koliko muškaraca vidite u redu za zamatanje poklona prije Badnjaka?“, morao sam sad „otkriti toplu vodu“.
Dama do mene počela se smijati …
„Da, da, dobro je ako se i za Badnjak sjete …“ Yup, pogodio sam živac.
„Ako se pročuje da kupujem pet dana prije Badnjaka, gotov sam. Izbacit će me iz udruge.“
„Izvolite gospodine …!“ Lijepo zamotani poklon kliznuo je niz pult.
Nice save …
Post je objavljen 19.12.2006. u 23:30 sati.